četvrtak, 31.07.2008.
Ima mnogo stvari koje nebih mjenjala u zhivotu. Ima milion lijepih trenutaka koje se ponekad sjetim. Kad bi imala moguchnost da zhivot ponovo zhivim, ovaj isti.. ne znam da li bi htjela. Neke stvari se nebi mogle 2 puta prezhivjeti. A neke stvari bi opet uradila isto. I opet nebi valjalo.
Znash ono.. na greshkama se uchi. Nishta nisam nauchila. Ionako sam uvjek bila losh djak :)
Vruchina mi je, pa slabo i razmishljam. Ne ne.. ne sanjam te, uopshte ne sanjam. Slabo spavam. Od vruchine valjda. Prestala sam chak i da pitam za tebe. Bolje je kad ne znam. Fino zashtitim sebe, ushushkam se u blazhenom neznaju pa lakshe podnosim dan shto traje. Mozhda mi je bolje ovako. Da se zaboravimo. Lakshe uostalom. Samo znash, ja nikada nisam ishla lakshim putem :) e to je zlo..
Kontam otichi malo juzhnije, na koji mjesec. Malo promjene nije loshe. Ne strunesh na jednom mjestu, uvjek se neshto deshava. A opet ne znam koliko je to lako izvest' ... i da li bi pomoglo chemu.
Mozhda mi je opet bolje ostati gdje jesam, sastaviti se malo :)
Neshto kontam..
Sjetish me se kad?
- 10:27 -
utorak, 29.07.2008.
..Shutimo, mi samo shutimo.. kao da se vishe ne volimo.. al' nije istina.. ja znam da nije istina..
Dobro nam ide od ruke ovo shutanje :) Mi smo ti srecho experti u tome. Nema ko nam nebi pozavidio na toj sposobnosti.
Elem, jedem one kavabon bombone, znash one chetvrtaste od kafe? :) Podsjetishe me na tebe. Znam da si ti jedina osoba koja ih se sjecha.. a i prichali smo jednom o njima zar ne? Eto, znash, tako mi fali da ti to kazhem, da mi se nasmjeshish zbog toga :)
Hochesh bombonu? :)
- 10:03 -
petak, 25.07.2008.
Ponekad te tako reality strefi, pa shvatish da nikome zhivot nije perfektan. Chudno je to slushati tudje probleme, nekako se postidish svojih.. postidish se kazhem.. jer tvoji tada uvjek izgledaju manji. Kad si onako sam u svojoj boli imash osjechaj da si jedini na svijetu, i da si samo ti proklet od zhivota.. i onda chujesh i drugu stranu medalje. Potrese te to, onako, izbije te iz cipela.. izbaci iz takta, i na tren zaboravish. Dobra je to terapija.. uvjek je nekome gore. Ha ja.. zhenska sujeta je velika k'o kucha :)
Tako ti ja danas, nakon jedne zhenske seanse tudjih problema..shvatih da su moji tako maleni, zanemarivi. Sram me i isprichat joj, ogolit se, sramota. Mislim, ovo shto mene muchi mnogo njih ni shvatilo nebi, smijali bi se. Neki bi mi dali vizit karticu nekog dobrog psihijatra za terapiju ;) Zato vechinom shutim...
Shutim i slusham..
I nakon svega, kazhem.. "biche bolje" onako standardno, a znam da lazhem i nju i sebe, i cijeli svijet. Nikada ne bude bolje, samo nekada na trenutak osjetish da si se pomakao, pa tresnesh o dno. Jedino shto je razlichito u svemu tome je da nikada ne znash kad chesh u visinu, a kada chesh tresnuti guzicom o beton. Da, neko bi reko to je zhivot..
Ja bih rekla to je puko prezhivljavanje.
- 21:07 -
srijeda, 23.07.2008.
..a'l nechu ti rechi.. samo jednom se voli.. svi drugi su sledechi..
Muchi me nesanica vecheras. Chesto mi se to deshava. Prechesto dochekam ponoch u strahu da zaspim. Ne zhelim da sanjam. Prokletstvo.
Kontam... shta ja znam, ponavljam se.
Ja sam umobolesna :) (ne znam postoji li ta rijech)
Lazhem. Nisam. Polako dolazim sebi. Skupljam krhotine svjesna da su moje.. i da treba da se kupe, da nebi nedaj bozhe neshto ostalo. Pokushavam da zametem trag, da se fol ne pozna.. Teshko mi ide. Josh uvjek u momentu prepoznaju neshto u mom pogledu shto me oda.. a ja mashem rukom i govorim ne.. u redu sam.
Nisam znala da je tako teshko kriti osjechaje. Znash da nikad nisam bila takva. Sad sam hrabra. Stojim chvrsto na nogama, i samo ja znam da je potreban lagani dashak vjetra da me srushi. Dashak tebe.
Danas sam shvatila da u stvari, meni nikada nishta nije bilo toliko vazhno u zhivotu. Nikada nishta nije trajalo.Postalo mi je sve.. tako savrsheno svejedno. Fino je to.. kad te slabo shta dotiche.. nekako se ogradish od svega. Uchahurish se k'o gusjenica brate :) i dok svijet prolazi kraj tebe.. ti se mjenjash u neshto neprepoznatljivo. Ljepshe ili ne, svejedno.. ali vishe to nisi ti. Znash taj osjechaj?
Do dushe, nikad to nebih priznala nekome. Ne. Ja sam savrshena :)
Neki me vole ovakvu, nesposobno sposobnu - ironije li. Savrshenu u svoj toj nesavrshenosti. S polja kad gledash rek'o bi da sam..kako bi se reklo.. sabrana. A nisam sva svoja, stvarno. Duboko se zagledaj i vidjet chesh krhotinu, vidjet chesh da neshto nedostaje.
..nedostajesh.. tako.. mi nedostajesh..
- 23:55 -
utorak, 22.07.2008.
I uvjek svechano obecham.. a znam da lazhem u sebi.. da chu prestati da se sjecham.. ovo je poslednja pjesma o tebi..
Salzburg je bio ruzhan, kishan, i hladnjikav. Ponedeljak poslije podne, mi trazhimo hotel. Vrijeme uzhasno, kishno, magla se spustila..
"Hochemo izlazit vecheras? Dosadno ovdje brate" reche Kiki
"Nechemo, neg, hajmo sutra dalje. Ochemo do Kroatië? Meni se ide na kupanje! Blizu smo :)" upitah puna nade. Nije mi se ostajalo ni u tom gradu ni u toj drzhavi. Jebo ih Mozart :)
"Mogli smo, da i mi vidimo tu tvoju zemlju!" rekoshe skoro u glas.
Poslije litara dobrog piva (nisam pila al' mi rekoshe da je dobro) krenuli smo na spavanje. Stajala sam tu noch dugo na prozoru gledajuchi svjetla grada i tu pustosh, i kishu kako lije. Ne, nisam plakala ovaj put ali sam bila beskrajno tuzhna. Uvjek se nekako rastuzhim na tom dijelu planete.. sjetim se koliko sam zheljela da budem tu prije toliko godina. Sada sam chesto tamo, al' iz nekih sasvim drugih razloga.
Na putu prema Hrvatskoj bili su putokazi za Wien, bilo mi je drago svaki put kad' smo uzimali drugi pravac..
Samo shto dalje odavde.. teshko to podnosim..
- 16:04 -
subota, 12.07.2008.
-"Volish li me?"
-"Ma, obozhavam te!"
-"Pa, volish li me?"
-"Rekoh, obozhavam te!!"
-"Ti mene ne volish!!!"
-"..obozhavam te!"
-"Vidite vi, ona mene ne voli..."
-"Pa.. obozhavam te budalo!"
My tea's gone cold I'm wondering why I..
got out of bed at all
The morning rain clouds up my window..
and I can't see at all
And even if I could it'd all be gray,
but your picture on my wall
It reminds me, that it's not so bad,
it's not so bad..
- 00:38 -
petak, 11.07.2008.
Pokushavam da se malo saberem.. slabo mi ide. Da dragi moj, sama pomisao na tebe josh ima onu magichnu moch da me razbije na sitne dijelove, poremeti ravnotezhu i smisao zhivota.
Znash, ponekad se pitam shta li nas je to spojilo? Dvije budale.. Dvije budale koje neche vidjeti da se vole i chitav che zhivot provesti u tami i traganju za onim savrshenim djelichem koji nedostaje. Tek negdje kad godine prodju.. sjetit che se..
Lazhem..
Zhelim da me mrzish.. da me ne volish. Da mi se ne javljash ne zato shto zhelish da prevarish sebe (kao shto mi govorish) vech zato shto te nije briga.. a da i mene, i sebe pritom ne lazhesh.
Nikada nisam mislila da chemo ovako nisko pasti.. da chemo jedno drugom namjerno lagati. Lagati da povrijedimo sebe, i sve u nadi da smo vishe povrijedili onog drugog.
Pitam se, hochemo li i dalje voljeti jedno drugo u pogreshno vrijeme?
Znash.. kao i uvjek kada me budesh pozhelio ja chu te iznova gurati od sebe, i taman kada mi se uchini da chu da pokleknem ti chesh odustati (vech vidjeno) i onda chemo opet trchati u krug... prvo ti zamnom, zatim ja za tobom dok me budesh mrzio.
Zashto nikada ne idemo u istom smjeru. Zashto se nikada nismo nashli na pola puta? Ko zna, mozhda se jednom i nadjemo, tamo, na pola puta, gdje prestajem ja a gdje pochinjesh ti. Tamo gdje smo stali. Samo,sreshchemo jedno drugo kao stranci, sluchajni prolaznici, sreshchemo ledene poglede, iako smo se voljeli vishe od zhivota.
Jedino shto mogu u ovom trenutku je da te zamolim za oprost, ali i to je uzalud. Zhao mi je jer znam da ga nechu dobiti ne zato shto ga zasluzhujem, vech shto znam da znash da bi me time povrijedio. Znam i shta je razlog zbog kojeg me gurash od sebe. Zar si pomislio da sam te zaboravila? Preboljela? Ne budi smijeshan..
Ti me mozhesh prihvatiti sada, ili ako zhelish do kraja da me povrijedish (ubijesh je teshka rijech) oduzmi mi i to pravo da te imam kao prijatelja.
I nadam se da che ti ona podariti srechu koju zasluzhujesh. Iskreno se nadam..
..ali ne znam zashto i dalje mislim da ti nedostaje ona polovina zbog koje bi se osjetio cijelim.. mozhda zbog tebe? Tvojih rijechi? Ko zna..
Jedino shto znam je da smo ja i ti pola chovjeka. Polovni smo brate, a nismo ni svjesni.
I kao uvjek.. neshto iz vecherashnjeg repertoara chestitki, zhelja i pozdrava..
Ovo mi je shkola...
- 22:35 -
Kazhu mi sve prolazi, sve se jednom zaboravi... nisam im htjela protivrijechiti...
Uvjek ja tako.. uvuchem glavu u ramena.. navuchem masku broj tri (onu sa velikim osmjehom) i lazhem njima.. i uvjeravam sebe da te vishe nema u meni...
- 13:04 -
Josh jedan petak. Posao kao i uvjek.. ispijam prvu kafu i spremam se za mentalnu torturu. Najgore je kad se naelektrishem prije nego shto stignem do posla. Onda mi je dan bash ono, kompletan :)
Josh jedna kazna zbog brze vozhnje, ovaj put malo vecha... klokova me papak na 160 i kazna za vozhenje preblizu drugog auta (a shta chu tako tjeram babe s puta) :) veselo :)
Dobro, et' reche mi chovjek da sam manijak, i da takvi kao ja ne trebaju da voze... mi treba da letimo :)
Ja njemu reko gospodine, nisam josh nauchila levitirat, pa moram vozit :)
A shta chu, kad ti jave ujutro u 6 da morash doch jer "shit has hit the fan" i ti dodjesh, a ono nishta... tresla se brda rodio se mish. Neka budala zaboravila da kad promjeni neshto u kodu.. mora provjerit triput prije neg to stavi u produkciju. I tako su me jebale stored procedures ovog jutra. Veselo.
Malo sam zhivchana. Ne malo, neg' previshe.
Kontam, trebala sam bit sekretarica, njih ne boli glava :) nit ih valjda bude u 6.
Dobro sad to se ja malo zhalim, dobro je meni sve u svemu, slushaju me :) Bagra.
Kako si mi ti? Jes' ti zhivchan? :) Ko diro? :)
......
Still loving you..
- 09:04 -
četvrtak, 10.07.2008.
Umorna sam.. jako sam umorna..
Znash.. volim te vishe nego shto u te dvije rijechi ljubavi mozhe da stane..
Ne dozvoli da sve ono shto je lijepo prekrije prashina...
Pa da i ono ispod prashine postane.. prashina..
- 16:14 -
srijeda, 09.07.2008.
Falish mi..
Falish mi da se ponosish mojim uspjesima
falish mi da se smijesh mojim glupostima
falish mi da se radujesh mojoj srechi
falish mi da me tjeshish kad sam tuzhna
falish mi da me hrabrish kad sam nesigurna
falish mi da me hvalish u inat svemu
falish mi da stvorimo bar josh jednu uspomenu
falish mi da mi kazhesh kako sam lijepa
falish mi da mi prigovarash kad ti neshto smeta
falish mi da mi pametne savjete dijelish
falish mi da se prvi mog rodjendana sjetish
falish mi da ti u zhivotu budem svijetla tachka
falish mi da me volish bez ijednog uvjeta
falish mi i da se ljutish makar i bez povoda
a najvishe mi fali da me tvoj osmjeh docheka...
- 13:53 -
utorak, 08.07.2008.
Word geen dinges!
...i tako, nemam vremena da dishem. Posla ko u prichi. Lijepo je to, bar mi sate uzima tako da nisam sama, i ne razmishljam.
Do dushe, evo sada razmishljam.
Teshko mi to pada. To razmishljanje. Da mi je da ne moram razmishljati. Da te pogledam samo, i da u mojim ochima vidish sve.
A nechesh.
Nit ti shta vidjeti.
Nit ja gledati.
Svejedno.
Kako si mi danas? Pitam, odgovora nema. Nema veze.. takvi smo mi. Shutljivi :)
Prichah danas prvi put o tebi, prvi put nakon 4 godine chini mi se.. s osobom koja je bila upoznata u pochetak nashe priche. I rekoh joj.. kako mislim na tebe.. i tak' to..
"Znash, javila sam mu se" rekoh
"Zashto??" upita ona
"Doshlo mi.. nedostaje mi" rekoh
"I shta?" upita ona
"Nishta, ne zanimam ga ..." rekoh
"Shta si ochekivala, da che te dochekat rashirenih ruku? Pa jesi li ti svjesna shta si mu uradila? Otishla si, i sad si se nashla nakon toliko godina da mu govorish kako ti nedostaje. Mislim, ja ti zhelim srechu, i ako bash njega hochesh idi i reci mu to u facu, ali ne ochekuj previshe. Ja ne znam shta da ti kazhem ..." reche ona u jednom dahu vidno uznemirena
"Nemam ja njemu shta rech a da on to vech ne zna. Pusti sada to. Prochi che. Nek je on sretan i zadovoljan. I znam.. nisam trebala" rekoh.
I nisam trebala.. vidish kako je ona pogodila u srzh onoga shto ja podsvjesno znam, a biram da ignoriram. Rekla je ona meni josh mnogo toga shto se meni sad ne pishe. Rekla je sve shto se ja nisam usudjivala na glas rechi. I pogodila je.. znam da me zna u dushu. Isto tako znam da je mnogo racionalna osoba i da misli glavom za razliku od mene. Objektivno :)
Rekla sam joj da je u redu.. znash ono.. ako nekoga volish, pustish ga da ode.. ako ti se vrati tvoj je zauvjek.. ako ne.. onda tvoj nikada nije ni bio ...
... word geen dinges...
- 22:58 -
ponedjeljak, 07.07.2008.
Het maakt niet uit..
Ne znam kol'ko che srce josh izdrzhat. Kontash? Ne znam koliko te josh ima u meni, i kad che ovom ludilu doch' kraj.
Izgleda mi doshlo s kamatama :)
Ponekad kada mislish da ti se greshke neche nikada naplatiti, skontash jednog dana da si se gadno sjeb'o. Jarane. Sve se placha :)
No, nema veze, za prolivenim mlijekom ne treba plakati.
Valjda sam ja poremechena. Nisam normalna. Shta li?
Ko ga jebe, prezhivjet chu :)
Nego..
Htjedoh rech..
Znash kako mi je doshlo ovo ludilo.. jednog jutra iznenada...
tako se nadam da che jednog jutra i otichi.. da chu te zaboraviti, preboljeti, shtali vech.. nazovi-kako-hosh.
A do tad.. budi mi sretan, i pametan :) I nikad me se ne sjeti. Nedo bog da chitash ove moje trenutke ludila. Nisam to ja. To se ti javljash iz mene. Valjda ona vrata srca zahrdjaju pa taj shit provali van. Nema veze, nabavljam ja novu bravu, ovaj put protuprovalnu, da ako bog da nikad vishe ne izadjesh van, ni u ludilu.
Jebo mater, nije ljubav paradajz, pa da strune. Srecho.
I na kraju, da se dokrajchim :) To sam htjela..
I ne.. ova nije za tebe. Tu je chisto radi mene :)
(Svaka slichnost s stvarnim dogadjajima nije sluchajna)
- 10:20 -
Lazh je pola mene.. drugo pola tebe sniva..
Doshla sam u napast da ti neshto napishem, al' na srechu, odustah.
Htjedoh ti napisat' pjesmu. Volio si kad sam ti pisala.
Neshto me u ove sate uhvatilo opet, ono razmishljanje, znash, blizhi se ponoch :) Tad' valjda i ja povampirim.
Ne znam shta da radim sa sobom.. na shto misli da bacim..
Znash, volim da ti pishem. Bar ovdje.. znash postoji ona nada da chesh jednoga dana prochitat' pa me se sjetit. Mene. Jedne mene.
Kako to smjeshno zvuchi. Shta sam ja? Ko sam ja?
Gomilam ovdje evo, gomilu gluposti. Bez nekog posebnog redosljeda. Bez chitanja i ispravljanja. Gomila greshaka. Gomila gluposti.
Ja sam ti jedna velika genetichka greshka. Kad su me sastavljali valjda su zaboravili kako se dobro programira. Zaboravili su da su neke procedure odavno trebale izachi van korishtenja, nisu ih izbrisali. Tako sam ti dragi moj zaglavila sa programiranom greshkom ludjachke ljubavi. Ovisnosti valjda? Zaludjenosti? Nazovi kako hochesh, al haman nije zdravo. Jebiga.
Hvata me bijes na momente. Kontam shto che mi to. Shto to radim sebi. Tebi naravno ne radim nistha :) Ne javljam ti se, to je dovoljan poklon od mene.
Al' sebe ubijam, polako, rezhem i ono malo dushe shto je ostalo. U stvari lazhem. Nemam ti ja dushe. To smo odavno utvrdili. To ti je ono gradivo shto se uchi u prvom razredu, znash, ona neka osnova svega. U biti..
Zavaravam sebe kada mislim da te volim. To ja srecho samo mislim. Nije to ljubav. To smo odavno utvrdili. To je valjda, shta ja znam.. nema valjda misaone imenice za to. Gluposti.
Ponekad jako zhelim da mi se javish, da znam da si tu. Onda shvatim da ti vishe nisi ti. Ti nisi vishe onaj moj. To ti je samo moja iluzija. Davno sam ja od tebe napravila neshto sasvim drugo. Rekao si i sam. Znam da znash da znam :)
No nema veze. To ti je ono prokletstvo bezuvjetne ljubavi. Kad' volish i ono shto je bilo, i ono shto je sad. Opet ja o usranoj ljubavi.
Znash.. bolje je da mi se ne javljash. Za nashe dobro.
Sve u svemu josh uvjek sam zhiva. Iako je to sada u cijeloj prichi apsurdno. Jer ja ovakva kakva sam.. bolje da ne zhivim.
Eto opet ja shit pishem.
Neshto sam shvatila.. od tebe mi je ostala samo siva majica, jedna razglednica, i more tuge...
Reci mi iskreno.. jesi li ikada kupio malog bijelog medu.. kao shto si govorio da jesi.. za znash koga... Htjela bih da vjerujem u to da jesi. Shta ja znam. To mi neshto znachi.
Vrijeme je da prestanem..
Biche bolje neko viche... na papiru mrtvo slovo..
- 00:03 -
nedjelja, 06.07.2008.
Nedelja.. prokleta nedelja..
Josh jedna nedelja poslije nochi pune strave i uzhasa.
Znam da postojish tu negdje sasvim blizu, i to me uzhasava. Ne zhelim da mislim na tebe, ne zhelim, ali to mi se to k'o u inat obija o glavu.
I sad ti meni reci..
Mislim, meni nishta ne fali. Imam sve. Napokon. Zhivot shto bi drugi samo pozheljet' mogli. Imam sve. Samo tebe nemam.
I ne trebam da te imam. Dovoljno mi je shto znam da postojish. Da si sretan. Mada bi se ta srecha mogla diskutovat. Znam.. a znam da znash i ti.. nije to ni u pola onoliko koliko je trebalo i moglo da bude. Da smo samo bili trunku hrabriji.. i pametniji. Ali nismo. Niti chemo.
Mozhda se pitash, zashto otvaram ta stara vrata tog pakla? Ne znam ni sama. Znash kad je chovjeku dobro on mora stavit' bar kamenchich u cipelu da ga malo zhulja :)
Znam ja i jako sam svjesna chinjenice da jedino ti imash tu moch da me unishtish onako, do kraja, kako samo ti znash. Znam da ne trebam da ti prilazim, da ti pricham, da te gledam. Ti si moje zlo iz kojeg kad upadnem ne mogu isplivati.. Znam ja..
Dzaba.
Dobro si mi rekao.. grehota je to shto radim. Izvini, znam da nisam trebala. Znam da ti samo zhelish svoj mir, normalan zhivot bez uspona i padova. Uz mene je bilo sve samo ne mir.
Samo, znash.. normalan zhivot dosadi vremenom. Chovjek je proklet. Znam da znash.
Zhelim ti samo da nastavish putem kojim si krenuo, znajuchi da chesh nachi to shto trazhish.. samo pazi da se jednog dana ne probudish i ne shvatish da to nije to shto si zhelio. Pazi da ne bude kasno.
Jer danas sam tu.. a sutra ko zna gdje..
Mozhda chu biti predaleko da te spasim ponora.. da te dignem s dna onako kako samo ja to znam. Da osjetish da ima neko ko te voli, bezgranichno, bezuslovno...
- 12:05 -
subota, 05.07.2008.
Nije sve tako tragichno, zar ne?
Ne, nema tu vishe nishta. Valjda to dodje s punim mjesecom. Naleti u valovima pa me pukne, onako, iznenada...
Ne, nisam te sanjala, nit' ti ime spomenula. Nisam te potrazhila. Bila sam jacha od toga.
Josh uvjek se borim protiv vjetrenjacha, a dokle? Ne znam. U glavnom josh uvjek stojim na nogama, a to je ono najvazhnije.
Znam da ti nisam svejedno. Mozhesh ti to rechi bilo kome, mozhesh varati sam sebe...
Al' ne lazhu ochi, mili
to svako vidi..
Josh tvoje srce kuca samo za mene..
Shteta.. fakat. Shteta.
Kontam..
Htjedoh rechi mnogo toga, al' obuze me onaj dobro znani osjechaj. Ne znam vishe ni shta da ti kazhem..
- 18:07 -
četvrtak, 03.07.2008.
Tamo negdje, tamo je moja dusha.. u ponoru tvojih lazhi da utjehu trazhi ostala...
Prochi che vremena, i ko zna... mozhda te u nekome prepoznam. Trebat che mi samo doza hrabrosti i snage da okrenem broj i slazhem: "Gdje si? Vech dugo te trazhim... ako si za, mogli bi jednom izachi.."
Evo me, tu sam. Skoro na dohvat ruke. Jesi li svjestan? Ja nisam. Niti jednom josh bila svjesna koliko smo blizu. Trechi put dolazim tu. Mozhda si preko puta, a mozhda opet , kilometrima daleko. Ko zna.
Samo znam da chekam da pobjegnem odavde, iako izgleda moram ostati josh malo.. Nema veze.
Sakrichu se, da ne mislim na tebe (ovo sada lazhem, jer ne misliti na tebe je fakat mission impossible).
"Hej, prva noch je, hochemo li van?" upita Kiki sinoch
"Samo vi idite, ja odoh u hotel" rekoh. Nije mi bilo do toga da izadjem na ulicu.
"Jesi papak" reche Kiki
"Nisam ba, sve ima svoje razloge." rekoh.
"Shta ti je ba?" opet che on.
"Nishta. Odoh u hotel" rekoh, i okrenuh se.
"Papak. Chekaj. Idemo i mi"
Sinoch smo sjedili u hotelu, s nekim slabim alkoholom i dosta muzike. Trachajuchi o poslu, i koliko ga ima :)
I dok se na playlisti muzika mijenjala, dodje red i na ovu pjesmu
"A u kurac krasni" rekoh ispod glasa.
"Daj josh jednu chashu tog vina. Pa da idem" rekoh skoro kroz suze.
- 08:59 -
utorak, 01.07.2008.
Oprosti shto je ljubavna..
Znash, ponekad se pitam mislish li ti na mene bar u pola onoliko koliko ja na tebe.
Pitam se, da li je sve shto je bilo nestalo. Da li je ostalo bar neshto? Sjetish me se kad?
Znam, jednom za nekih od rodjendana, pozhelio si mi da mislim na tebe onoliko koliko ti na mene... Znash, da je to bar istina, mogla bi nochu da spavam k'o chovjek. Ovako, gubim se. Jedva sam zhiva.
I ne.. ne morash se bojati, ostavila sam te na miru. To shto je u meni, to je samo moje. I nichije vishe. Nije to tvoja briga.
Evo ti pjesma... oprosti shto je ljubavna...
- 10:00 -