...i tako, nemam vremena da dishem. Posla ko u prichi. Lijepo je to, bar mi sate uzima tako da nisam sama, i ne razmishljam.
Do dushe, evo sada razmishljam.
Teshko mi to pada. To razmishljanje. Da mi je da ne moram razmishljati. Da te pogledam samo, i da u mojim ochima vidish sve.
A nechesh.
Nit ti shta vidjeti.
Nit ja gledati.
Svejedno.
Kako si mi danas? Pitam, odgovora nema. Nema veze.. takvi smo mi. Shutljivi :)
Prichah danas prvi put o tebi, prvi put nakon 4 godine chini mi se.. s osobom koja je bila upoznata u pochetak nashe priche. I rekoh joj.. kako mislim na tebe.. i tak' to..
"Znash, javila sam mu se" rekoh
"Zashto??" upita ona
"Doshlo mi.. nedostaje mi" rekoh
"I shta?" upita ona
"Nishta, ne zanimam ga ..." rekoh
"Shta si ochekivala, da che te dochekat rashirenih ruku? Pa jesi li ti svjesna shta si mu uradila? Otishla si, i sad si se nashla nakon toliko godina da mu govorish kako ti nedostaje. Mislim, ja ti zhelim srechu, i ako bash njega hochesh idi i reci mu to u facu, ali ne ochekuj previshe. Ja ne znam shta da ti kazhem ..." reche ona u jednom dahu vidno uznemirena
"Nemam ja njemu shta rech a da on to vech ne zna. Pusti sada to. Prochi che. Nek je on sretan i zadovoljan. I znam.. nisam trebala" rekoh.
I nisam trebala.. vidish kako je ona pogodila u srzh onoga shto ja podsvjesno znam, a biram da ignoriram. Rekla je ona meni josh mnogo toga shto se meni sad ne pishe. Rekla je sve shto se ja nisam usudjivala na glas rechi. I pogodila je.. znam da me zna u dushu. Isto tako znam da je mnogo racionalna osoba i da misli glavom za razliku od mene. Objektivno :)
Rekla sam joj da je u redu.. znash ono.. ako nekoga volish, pustish ga da ode.. ako ti se vrati tvoj je zauvjek.. ako ne.. onda tvoj nikada nije ni bio ...
... word geen dinges...
Post je objavljen 08.07.2008. u 22:58 sati.