Prochi che vremena, i ko zna... mozhda te u nekome prepoznam. Trebat che mi samo doza hrabrosti i snage da okrenem broj i slazhem: "Gdje si? Vech dugo te trazhim... ako si za, mogli bi jednom izachi.."
Evo me, tu sam. Skoro na dohvat ruke. Jesi li svjestan? Ja nisam. Niti jednom josh bila svjesna koliko smo blizu. Trechi put dolazim tu. Mozhda si preko puta, a mozhda opet , kilometrima daleko. Ko zna.
Samo znam da chekam da pobjegnem odavde, iako izgleda moram ostati josh malo.. Nema veze.
Sakrichu se, da ne mislim na tebe (ovo sada lazhem, jer ne misliti na tebe je fakat mission impossible).
"Hej, prva noch je, hochemo li van?" upita Kiki sinoch
"Samo vi idite, ja odoh u hotel" rekoh. Nije mi bilo do toga da izadjem na ulicu.
"Jesi papak" reche Kiki
"Nisam ba, sve ima svoje razloge." rekoh.
"Shta ti je ba?" opet che on.
"Nishta. Odoh u hotel" rekoh, i okrenuh se.
"Papak. Chekaj. Idemo i mi"
Sinoch smo sjedili u hotelu, s nekim slabim alkoholom i dosta muzike. Trachajuchi o poslu, i koliko ga ima :)
I dok se na playlisti muzika mijenjala, dodje red i na ovu pjesmu
"A u kurac krasni" rekoh ispod glasa.
"Daj josh jednu chashu tog vina. Pa da idem" rekoh skoro kroz suze.
Post je objavljen 03.07.2008. u 08:59 sati.