Muchi me nesanica vecheras. Chesto mi se to deshava. Prechesto dochekam ponoch u strahu da zaspim. Ne zhelim da sanjam. Prokletstvo.
Kontam... shta ja znam, ponavljam se.
Ja sam umobolesna :) (ne znam postoji li ta rijech)
Lazhem. Nisam. Polako dolazim sebi. Skupljam krhotine svjesna da su moje.. i da treba da se kupe, da nebi nedaj bozhe neshto ostalo. Pokushavam da zametem trag, da se fol ne pozna.. Teshko mi ide. Josh uvjek u momentu prepoznaju neshto u mom pogledu shto me oda.. a ja mashem rukom i govorim ne.. u redu sam.
Nisam znala da je tako teshko kriti osjechaje. Znash da nikad nisam bila takva. Sad sam hrabra. Stojim chvrsto na nogama, i samo ja znam da je potreban lagani dashak vjetra da me srushi. Dashak tebe.
Danas sam shvatila da u stvari, meni nikada nishta nije bilo toliko vazhno u zhivotu. Nikada nishta nije trajalo.Postalo mi je sve.. tako savrsheno svejedno. Fino je to.. kad te slabo shta dotiche.. nekako se ogradish od svega. Uchahurish se k'o gusjenica brate :) i dok svijet prolazi kraj tebe.. ti se mjenjash u neshto neprepoznatljivo. Ljepshe ili ne, svejedno.. ali vishe to nisi ti. Znash taj osjechaj?
Do dushe, nikad to nebih priznala nekome. Ne. Ja sam savrshena :)
Neki me vole ovakvu, nesposobno sposobnu - ironije li. Savrshenu u svoj toj nesavrshenosti. S polja kad gledash rek'o bi da sam..kako bi se reklo.. sabrana. A nisam sva svoja, stvarno. Duboko se zagledaj i vidjet chesh krhotinu, vidjet chesh da neshto nedostaje.
..nedostajesh.. tako.. mi nedostajesh..
Post je objavljen 23.07.2008. u 23:55 sati.