Ne znam kol'ko che srce josh izdrzhat. Kontash? Ne znam koliko te josh ima u meni, i kad che ovom ludilu doch' kraj.
Izgleda mi doshlo s kamatama :)
Ponekad kada mislish da ti se greshke neche nikada naplatiti, skontash jednog dana da si se gadno sjeb'o. Jarane. Sve se placha :)
No, nema veze, za prolivenim mlijekom ne treba plakati.
Valjda sam ja poremechena. Nisam normalna. Shta li?
Ko ga jebe, prezhivjet chu :)
Nego..
Htjedoh rech..
Znash kako mi je doshlo ovo ludilo.. jednog jutra iznenada...
tako se nadam da che jednog jutra i otichi.. da chu te zaboraviti, preboljeti, shtali vech.. nazovi-kako-hosh.
A do tad.. budi mi sretan, i pametan :) I nikad me se ne sjeti. Nedo bog da chitash ove moje trenutke ludila. Nisam to ja. To se ti javljash iz mene. Valjda ona vrata srca zahrdjaju pa taj shit provali van. Nema veze, nabavljam ja novu bravu, ovaj put protuprovalnu, da ako bog da nikad vishe ne izadjesh van, ni u ludilu.
Jebo mater, nije ljubav paradajz, pa da strune. Srecho.
I na kraju, da se dokrajchim :) To sam htjela..
I ne.. ova nije za tebe. Tu je chisto radi mene :)
(Svaka slichnost s stvarnim dogadjajima nije sluchajna)
Post je objavljen 07.07.2008. u 10:20 sati.