Dubai2

utorak, 31.10.2006.

Jos o cenzuri...

U posljednjih tjedan dana se zorno moglo razluciti nekoliko vrsta cenzure: dubajska, teheranska i americka.

Dubajska cenzura je jako zanimljiva stvar. Svatko zna sto je cenzurirano, zasto je cenzurirano, svatko moze reci svoje misljenje i na kraju, svatko vidi i to sto je cenzurirano. Zapravo, u Dubaiju cak i cenzura ima svrhu podizanja prodaje: Kad nesto zele cenzurirati najprije to prikazu da kazu zasto je to cenzurirano, kako bi zagolicali javnost, onda o tome toliko govore da od silnog publiciteta svatko u Dubaiju zeli to vidjeti, onda na kraju kad stvore kriticnu masu odluce koju ce metodu primjeniti: zabranu iz "moralnih razloga" koju prati masovna poplava DVD-ova sa tim filmom na "ilegalnom" trzistu ili dozvola za prikazivanje. Tako da imaju genijalnu taktiku: zabrani i zaradi, a rad sluzbe za cenzuriranje je transparentan.
Upravo sam u zracnoj luci i idem u Iran. Iranska cenzura je drugacija. Tamo nema sluzbene cenzure. Barem nitko ne zna za nju, posto o onom sto je zabranjeno nitko ni ne smije govoriti. Iranci idu sa taktikom: ako nikome ne kazemo da smo nesto cenzurarali, nitko nece za to ni znati.
Konacno, postoji i americka cenzura. Ona je ista kao i iranska uz jednu malu razliku: amerikanci bi me cenzurairali kad ih usporedjujem sa Irancima, a Iranci mi moju usporedbu sa amerikancima stavili na naslovnu stranicu. Njihov moto je: mi ne cenzuriramo, ali ako napisete da cenzurairamo mi cemo to cenzurirati.

A evo i primjera: U Americi je produciran film o ubojstvu predsjednika Busha koje bi se navodno trebalo dogoditi u buducnosti. Amerikanci su kao i svaka demokratska zemlja cenzurirali i film i raspravu o filmu. U Emiratima sve novine pisu o raspravama o cenzuriranju filma, tako da ako ga netko i ne zeli vidjeti, morat ce to napraviti. U Teheranu jedva cekaju da film dodje u Iran. Bit ce na sva tri programa. Drugi primjer je Borat. Na Zapadu se vrti svakodnevno, u Emiratima se o njemu raspravlja, a u Iranu se ime Borat ne smije ni spomenuti.

Toliko o cenzuri, vise necemo...

- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.10.2006.

Dooced

Kolega koji je posao blog dubai.blog.hr, i koji me je navukao na ovo je vise puta rekao da bih trebao paziti sto pisem, posebno u Dubaiju. Navodno vlasti nadziru pisanje na Internetu, pa cak i na blogovima. Definitivno Dubai nije pojam slobodnog novinartva, dapace i izrazavanja, ali bas me zanima kakav bi to trebao biti sustav da kontrolira sve obajvljeno, pa da bi na udar dosao i moj blog. Definitivno nemoguce. Medjutim, dvije stvari su ipak znakovite.
Prvo, Dubai je odlicna okolina za nezavisno promatranje cenzorskih aktivnosti. Naime, Dubai ima visoku koncentraciju informaticki pismene i aktivne populacije koja dolazi iz 170 drzava i mozete samo zamisliti po cemu se sve surfa iz Dubaija. Sa druge strane, Dubai ima iznimno cangrizavu sigurnosnu sluzbu. Kad nisu zauzeti blokiranjem web stranica na kojima se moze obaviti neka transkacija zbog koje ce lokalnim mocnicima izmigoljiti pokoji dolar iz ruke, poput e-Baya, Skypea, souk.com.... onda blokiraju stranice zbog toga sto "svojim sadrzajem nisu uskladjene moralnim i etickim vrijednostima koje njeguju Ujedinjeni Arapski Emirati". Inace, prema nekim tumacenjima tih pravila, svaka stranica koja prikazuje zenu koja nema veo bi trebala biti zabranjena. Dakako da je to tesko kontrolirati, pa sigurnosne sluzbe nadziru koje su stranice frekventno posjecene, i na njih bace posebnu pozornost. Npr. neposredno nakon utakmice sa Englezima vecina hrvatskih stranica je bila blokirana na tri dana, samo zato sto su se probile u Top500 u Dubaiju tog dana. Zakljucak, dok si tih, nije bitno sto govoris...

Druga stvar je malo opasnija, a radi se o tome da ce nadzor bloga raditi netko iz vase tvrtke. Oni ne brinu o "moralnim i etickim vrijednostima". Oni gledaju na korporativni interes. Culi ste za termin "dooced". Ovaj neologizam je izmislila Heather Armstrong, a biti dooced znaci izgubiti posao radi bloga. Heather ga je izgubila jos 2002. godine zbog satirickog opisa svojih kolega. Kasnije je usljedilo jos kontroverzije otpustanje stjuardese Delta Airlinesa, Ellen Simonetti, koja je na blog stavila svoju sliku u uniformi stjuardese. Jessica Cutler, koja je radila u uredu jednog americkog senatora, sluzbeno je izgubila posao jer je "koristila sluzbeno racunalo za pisanje bloga". Zapravo, u detalje je opisala svoje seksualne odnose sa senatorom. Prvo hrvatsko iskustvo sa ovim smo vec imali: profesori su bili malo ljuti sto se ucenici mogu izraziti, ali "kaznena ekspedicija" nije uspjela.
Sada je citava prica dosla do Dubaija i prije mjesec dana je sigurnost blogiranja u Dubaiju bila top-tema u novinama. Dakako, zbog nedostatka slobode tiska policija ili tajne sluzbe se ne spominju u kontekstu sprijcavanja slobode pisanja blogova niti se spominju "moralne i eticke vrijednosti", ali zato se sloboda pisanja blogova dovela u vezu sa nedefiniranim odnosa poslodavca i zaposlenika. Iz istog razloga se ne spominju imena, ali objavljeno je da je jedna mlada dana nasla za shodno da napise da su joj svi kolege na poslu "glupe budale". Mozda drzava ne moze kontrolirati sve blogove, ali kolege u uredu mogu, pa se nasa junakinja najprije nasla na udaru uprave poznate dubajske tvrtke, a nakon sto je dobila otkaz i na sudu, u procesu protiv uprave tvrtke. Tuzila je tvrtku zbog izvanrednog otkaza i mlada dama koja je trebala biti prvom zrtvom "doocinga" je sacuvala posao, posto nije eksplicitno spomenula svoju tvrtku, pa slucajni posjetitelji nisu mogli povezati ime tvrtke i "glupe kolege" i nije bilo izravne stete. Medjutim, malo nakon toga pale su prve zrtve: tri studenta sveucilista BITS Pilani u KV-u su suspendirana zbog javnog kritiziranja fakulteta.
Kad je prije mjesec dana odlazio i prepustao ured svom nasljedniku, moj sef je ostavio 5 stvari: stol, fotelju, ormar, monitor i na njemu post-it blok sa adresom mog bloga. Eto, zato vise nema engleske verzije.

- 21:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.10.2006.

Svijet od 303 otoka

Bajram je. Nakon 30 dana dnevnog gladovanja parkovima se opet siri miris pecene janjetine. Popustile su i vrucine, pa se cijeli Dubai premjestio na plaze. Danas smo pobjegli od guzvi po gradu na udaljenu plazu Ghantout na granici sa Abu Dhabijem, parkirali Jeep gotovo na mjesto gdje valovi Perzijskog zaljeva dodiruju pijesak i napokon se odmorili od napornog tjedna.
Medjutim, vratimo se malo unatrag. Kad sam letio iz Teherana za Dubai, nadletjeli smo vjerojatno najludje gradiliste na svijetu, a tamo se gradi ni manje ni vise nego sam svijet. U nedostatku atraktivnih lokacija na samoj obali, nakon sto su potrosili ideju sa palmama posto su izgradili jednu, zavrsavaju drugu, a i treca je u planu, cudotvorcima iz Al Nakheela je pala na pamet ideja da izgrade arhipelag sa 303 otoka i razmjeste ih tako da iz zraka izgledaju kao karta svijeta.

Nista nije tesko kad imas 7.6 milijardi dolara viska na racunu, pa se mozes upustiti u ovakve ludorije. U Nakheelu kazu da je 261 otok vec zavrsen odnosno da je 87 posto radova na nasipanju gotovo. Iz aviona nije izgledalo tako. Naime, otoci se ne nasipaju jedan po jedan, jer bi to bilo gotovo nemoguce, nego se rade vece povrsine i kasnije se prokopavaju kanali. Tako da je Nakheel vjerojatno do ovog broja od 261 otoka dosao tako da je izracunao koliko posto od planiranih 325 milijuna kubika pijeska je nasuto i postotak primjenio na planirani broj otoka. Za sada je formiran samo Grenland, ostali kontinenti nisu dobili svoja oblicja. Neki otoci ce biti potpuno privatni, tj. pripadat ce jednom vlasniku. Suskalo se da je Rod Stewart kupio Britaniju, ali nije potvrdjeno, niti je Nakheel objavio ijednog kupca, ali znati cemo sve uskoro, nasipanje planiranih 930 hektara gradjevinskog zemljista i infrastruktura ce biti zavrseni do kraja 2008. godine, a stambeni objekti 18 mjeseci kasnije, dakle sredinom 2010. U drugu skupinu otoka spadaju oni na kojima ce se graditi urbane vile i kuce u nizu, trecu skupinu ce ciniti otoci sa stambenim zgradama, cetvrtu skupinu otoci na kojima ce biti trgovine, policijske postaje, vatrogasne postaje, posta, supermarketi i terminali za trajekte koji vode na 4 kilometra udaljeno kopno i konacno, u petoj skupini ce biti otoci sa zabavistima i parkovima. Grenland je koncipiran tako da ima 37 otoka, iz svih 5 skupina i ako imate od 10 do 40 milijuna dolara i zelite kupiti jedan mali otocic u Dubaiju odvest ce vas na Grenland gdje su ogledni otoci.
Ako nekoga zanima, cijela Arabija, Levant, Turska i Balkan su podjeljeni u otoke koji ce biti na prodaju, pa ako ste nostalgicni, mozete kupiti oblutak koji zaprima povrsinu nekadasnje Jugoslavije. Osim na Mediteranu, privatne otoke mozete kupiti u Sibiru, na sjeveru Grenlanda, na Pacifiku i na Filipinima. Ostatak Europe i zapadna Afrika ce biti otoci za 2-3 vece vile, a istocna Azija i juzna Afrika ce biti stambene zgrade. Veliki zabavni parkovi ce biti na jugu Afrike, na krajnjem istoku Sibira i na Aljasci.
U nekoliko godina nakon izgradnje arhipelag ce imati do 150 tisuca stanovnika, koje ce posluzivati gotovo 20 tisuca raznoraznih brodova: izmedju 50 i 60 trajekata sa kapacitetom do 200 putnika ce voziti stanovnike sa kopna na Antartik i odatle na terminale u Japanu i Quebecu. Na otocima nece biti dozvoljen pristup automobilima, a kod luke Port Rashid ce se izgraditi terminal za stanovnike i posjetitelje arhipelaga sa 10000 vozila. Od 70 do 140 manjih trajekata ce razvoziti ljude medju otocima, vjerojatno najcesce prema Svetoj Heleni i Azorima, gdje ce biti otoci sa velikim prodajnim centrima. Pristup privatnim brodovima bit ce ogranicen samo na vlasnike objekata. Oko arhipelaga ce biti izgradjen veliki valobran, dugacak 25.365 metara i ulaz ce biti moguc samo na 4 mjesta, na istoku, zapadu i dva na jugu, prema kopnu. Posebni senzori ce registrirati ulaz i izlaz brodova, a u slucaju uljeza ce intervenirati policija. Kad se zborje svi otoci i valobran, Dubai ce ovim projektom dobiti jos 220 kilometara obale.
Koliko je sve ovo realno? Realno je. Zahvat nije puno veci od Palme, a Palma je zavrsena, druga ce uskoro. Za dvije godine bit ce zavresni svi otoci i "svemirski pogled" ce biti gotov. Onda pocinje gradnja. Od 7.6 milijardi dolara (27.9 milijardi dirhama) nasipanje kosta tek oko milijardu, ostatak se odnosi na infrastrukuru i zgrade. Kuvajtski holding Efad je vec kupio kompleks od 15 raznovrsnih otoka za svoj projekt Oqyana, koji ce biti najveci zasebni projekt unutar arhipelaga, i vec prodaju i reklamiraju smjestajne kapacitete sa rokom useljenja krajem 2009.
Zivi bili, pa vidjeli...

POSLJEDNJA VIJEST:
Jucerasnje novine su objavile da je najnoviji vlasnik jednog od otoka na Antartiku Michael Shumacher. Navodno mu je otok poklonjen, ali nije objavljeno tko je darovatelj.

- 20:53 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 21.10.2006.

Livorno i licenca

Osim pregovora sa Iracanima i napetog predvidjanja Bajrama, prosli tjedan su obiljezila jos dva dogadjaja:

Licenca

Nakon dugotrajne i teske bitke, Barbara se zasluzeno docepala emiratske lijecnicke licence. Oni koji su to napravili u Hrvatskoj, znaju koliko je truda potrbno da se do toga dodje. Medjutim, dobivanje licence od dubajskog Department of Health se razlikuje od hrvatskog u dva "sitna" detalja. Prvo, tocni odgovori na sva pitanja isvih ispitivaca jos uvijek ne jamce licencu. Potrebno je da se jos poklope Jupiter i Saturn, da su svi ispitivaci dobro jeli i jos bolje spavali, da na terminu nije bilo puno pristupnika i da nije bilo boljih od tebe, odnosno, ako i nije bilo boljih medju gorima ne smije biti nitko od lokalaca ili ne-lokalaca sa dobrom vezom. Drugi detalj, gotovo "zanemariv" i u Dubaiju i u Zagrebu, je da na ispit u DoH mogu pristupiti samo pristupnici koji vec imaju posao u nekoj bolnici. A bolnica nikoga ne moze zaposliti dok nema licencu. Ako mislite da se radi o krugu bez izlaza, varate se. Postoji izlaz, ali treba puno truda i pameti da ga se nadje. Barbara ga je pronasla.

Ma sta je Livorno prema Karami...

Nedavno se digla svelika prasina kad su se "hrvatski navijaci" na utakmici u Livornu poslozili u obliku svastike odnosno "kukastog kriza". Usljedile su kazne, upozorenja, osude... Na kraju, stvarno i je zanimljivo kako to da nitko tko ne pripada "manjinskoj skupini neodgovornih pojedinaca" nije svojim tijelom upropastio ovu cudnu koreografiju. Ali Livorno je mala beba prema onom sto sam vidio jutros u indijskim kvartovima Mankhool i Karama. Mahkhool i njegovi stambeni kompleksi, u doba uzleta Dubaija nazvani Zlatni pijesci, u devedesetima su slovili za zapadnjacki dio grada, posebno za mladje obitelji, samce i parove. Onda su se uselili prvi Indijci i sa mirisima curryja je nestalo mira i reda, kvart je postao prenapucen jer su izmedju zgrada u najgusce naseljenom dijelu Dubaija nicale nove zgrade, tek 2-3 metra od postojecih. Kao takav, Mankhool je izuzetno dobro mjesto za utopiti starog Chevyja. Jutros sam nakon nekoliko mjeseci prosao kroz Mankhool i Karamu i kvartovi su izgledali kao Nurnberg za vrijeme nacistickih parada iz kasnih tridesetih godina proslog stoljeca. Naime, nekako sa Ramazanskim Bajramom uvijek pada i indijski praznik svjetlosti, Diwali. Da ne objasnjavam sada sto je Diwali, otidjite na iscrprni proslogodisnji opis Diwalija. A poznato je da je svastika jedan od najcescih indijskih simbola i da su svjetlece svastike cesti ukras za Diwali...

Image Hosted by ImageShack.us

...i kako je u Dubaiju dozvoljeno sve sto nije zabranjeno, svaki drugi prozor ima svoj kukasti kriz. Vidjet cemo kako ce reagirati FIFA i UEFA.

- 15:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 20.10.2006.

Pancir i mjesecina

Prosli tjedan su obiljezila dva dogadjaja. Zapravo tri, ali o trecemu cemo sutra.

Pancir

Nakon gotovo godinu dana izbjegavanja, konacno smo odlucili napraviti nesto sa nasim projektom u Iraku. Za razliku od Sudana, ovaj put ne nismo opremali cjepivima nego pancirkama, blindiranim vozilima i slicno. Zadatak je jasan: preuredite mobilnu mrezu tako da se moze upravljati njome iz bunkera, a u slucaju da je nuzno izici na teren taj izlazak mora biti sveden na toliko banalnu aktivnost da je moze napraviti osoba sa IQ-om nizim od zrnca pijeska. Uspjeli smo im nesto uvaliti i sada cekamo njihovu odluku.
Ova misija, koja je oznacena sigurnosnim rizikom, bila je zapravo iznimno jednostavna i bezopasna. naime, njihov manager irackog mobilnog operatera se sjetio da ce biti na proputovanju kroz Dubai, tako da je prezentacija umjesto u nekom bunkeru u brdima Kurdistana odrzana u konferencijskoj sobi 20 metara od mog ureda. Tako smo rijesili i tu brigu.

Mjesec

Danas je 28. dan mjeseca Ramazana. Tradicionalno, sutra ce se gledati nebo kako bi se vidio (ili ne vidio) mladi mjesec i na taj nacin odredilo je li kraj Ramazana u subotu ili nedjelju, i ovisno o tome, je li Ramazanski Bajram u nedjelju ili ponedjeljak. No, neizvjesnost je samo formalne prirode jer se sve vec zna. Nazalost, kako Kuran ne predvidja matematicke kalkulacije i sve ovisi o viditeljima, a oni ce se okupiti tek sutra navecer, sud o vremenu velikog blagdana ce biti sluzbeno poznat tek sutra, odnosno prekosutra.
Ali matematika, a s njom i business ipak priznaju kalkulacije i donose prakticne odluke: u lunarnom kalendaru mjesec moze imati 29 ili 30 dana. Medjutim, ne moze se dogoditi da dva uzastopna mjeseca imaju 29 dana, dok se moze dogoditi da imaju 30. E sad, kako je prosli mjesec imao 29 dana, sljedeci ce imati 30. Preneseno u gregorijanski kalendar, to znaci da ce sutra i u nedjelju jos uvijek biti Ramazan.
I sad imamo sukob tradicije i matematike oko sljedece nedjelje: po tradicionalnom odredjivanju nedjelja moze biti Bajram ako se u subotu navecer vidi mjesec i tvrtke su trebale djelatnicima najaviti mogucnost da se u nedjelju nece raditi. Medjutim, kako matematika kaze da nedjelja ne moze biti Bajram, i prakticno se zna da je nedjelja radna, nijedna tvrtka nije djelatnike upozorila na to da ce se to znati tek u subotu, odnosno, u nedjelju svi moramo doci na posao.
I tu nije kraj "licemjerju": Vlada je pod pritiskom "burzoazije" donjela "mudru" odluku da ce se Bajram slaviti dva dana posto pada unutar tjedna i "nema ga smisla spajati sa vikendom" mad , a istovremeno su zastitili sebe objavivsi da drzavne institucije nece raditi od 29. ramazana do 3. shawwala, kad god on bio. A to znaci da su zatvoreni cijeli tjedan, odnosno sa vikendima 9 dana.
Komplicirano, zar ne?

- 11:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 14.10.2006.

Zadah ocvalog imperija

Jel boli? Boli, ha? Neka te boli...

Clanci u sportskoj rubrici dubajskih novina koje su manje-vise u britanskim rukama bili su vjerna kopija britanskog tiska. U najavi utaklmice nije bilo niti rijeci o taktikama i igracima, iako je bilo jasno da je vec ti utakmica izgubljena. Zanimljivije je bilo traziti alibi unaprijed u navodnom rasizmu. U Dubaiju ljudi uglavnom ni ne znaju za Hrvatsku, pa kako ce onda znati da u Hrvatskoj zivi 7-8 crnaca i da su zasticeni kao medo u sumi i da tu nema rasizma, osim sto se nedje neka pijana budala koja se prodere sa tribine tijekom utakmice. Ali kad u podsvijesti imas osjecaj krivnje (ako ga uopce shvacaju kao krivnju) sto pripadas naciji poput britanske koja je posljednja shvatila da je rasizam zlo, koja je do prije 30 godina drzala africke crnce u rezervatima onda je najbolje okriviti druge za rasizam. Igraci su davali izjave o igranju u nemogucim uvjetima, neprijateljskom okruzenju, neregularnosti i slicno. Veliki interview sa Bilicem je bio na naslovnici sportskog dnevnika, ne zato da bi pojasnio Biliceva stajalista da u Hrvatskoj rasizma nema, nego cisto zato da svatko tko do sada nije upoznat sa problemom "rasisticke Hrvatske" to nauci sada.
Onda su odigrali utakmicu, vidjeli ste kako. Moze se izgubiti 2:0, ali oni nisu samo izgubili, nego su bili razbijeni. Sa svakim izdanjem su dolazili novi razlozi. Najprije je bio kriv golman, ali ne njihov, nego nas jer je iskopao rupu. Na stranu to sto branic ne smije vracati loptu golmanu prema golu nego prema korneru, na stranu to sto svaki golman zna da se na ovakve lopte koje idu u gol ne ide onako, nego na sigurno, kriva je bila rupa na travnjaku. "Da nije bilo tog gola lako bi se vratili u mec..." - napisao je arapski komentator koji je prosao BBC-jevu skolu prljavog novinarstva. "Ki bi da bi..." - rekao bi mu Vrhovnik. Onda su shvatili da su kod tog gola vec gubili 1:0, pa su okrivili policiju. "Gordi Albion" je porazen jer je karlovacka policija namlatila trojicu navijaca Milwalla. "Kaj god..." - rekao bi Gradonacelnik.

Novi dan im je donio malcice otrjeznjenja, kad su procitali sto o utakmici pisu Francuzi, Talijani, Njemci... pa su shvatili da ne mozes doci u zemlju koja ne pamti domaci poraz sa smijesnom taktikom, bez 4 najbolja igraca (bez obzira jesu li slomili nogu, dobili drugi zuti ili glume manekene), govoriti samo o rasizmu i ocekivati pobjedu.
Onda cu isplivale cinjenice: izgubili su utakmicu bez petardi, bez rasizma, bez divljanja, i ono sto je za njih najgore bez udarca na gol. A to boli. Neka boli.
Ali primili su oni u povijesti puno takvih udaraca i znaju kako se obraniti i kako se podignuti. Znaju kako iskriviti istinu i podmetniti laz. Znaju kako sakriti cinjenice i utjecati na druge kako da ih sakriju.
U dva clanka su se okrenuli napadima na svog izbornika i onda gurnuli sve pod tepih. Usput, iskoristili svoj utjecaj da se hrvatske stranice Index i Sportnet blokiraju u Emiratima od strane ISP-a Etisalat na dva dana. Na tome pociva snaga ocvalog imperija.
Ali mi znamo da ih boli. Neka ih boli.

PS. Dragi Shoole, posto ovdje nemam tvoj broj mobitela, a ti redovno citas blog koristim ovu priliku da ti cestitam rodjendan....

- 18:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 10.10.2006.

Sedmo perzijsko putovanje

U prosli utorak, odmah iza sedmog putovanja u Dohu usljedilo je sedmo putovanje u Perziju. Do sada nikad nisam pisao o Iranu. Razlog je taj sto su putovanja u Iran za mene bila toliko impresivna da sam mislio da ne mogu nista napisati prije nego sto uhvatim vremena za studioznu raspravu o Iranu. Osim toga, do sada nikad nisam nosio fotoaparat u Teheran. Zasto? Razlozi su vam znani, ali utemeljeni su na totalno pogresnoj predrasudi o cemu cu pisati sljedeci put. Uglavnom: Teheran je daleko najgostoljubljiviji dio Bliskog Istoka i u svakom kutku grada svaki od njegovih 17 milijuna stanovnika ce se potruditi da i vi odnesete sa sobom taj dojam.
Sad sam shvatio da nije moguce napisat jednostavan post u kojem se lako moze opisati Iran, od cuvene perzijske tradicije pa do trenutnog stanja nakon revolucije. Konkretno, za takvo nesto, ako ne zelim ostaviti prosor za brojne nesporazume bi bi trebala cijela knjiga. Osim toga, ovaj put sam ponio i fotoaparat, a nesto je i skinuto sa interneta pa cu pokusati o Teheranu malo po malo...
Teheran definitvno nema veze sa starom perzijskom civilizacijom, ali je definitivno nezaobilazna tocka kad se govori o iranskoj povijesti. Nastao je kao trgovacki gradic na rubu pustinje u 12. stoljecu, kada su Mongoli razorili sva urbana sredista u Perziji. Tek u 18. stoljecu perzijski vladari napustaju Shiraz i izgradjuju oko Teherana sustav fortifikacija, a u samom gradu palacu za shaha. Iako je shah smjenjen u islamskoj revoluciji 1979. godine, Iranci ne bjeze od svoje povijesti i shahovim nasljedjem se ponose, pa je njegova palaca jedna od perzijskh atrakcija...

Jednako tako, Iranci su svijesni da veliki dio njihove povijesti ne pripada Islamu, ali za razliku od nekih susjednih drzava nemaju nikakav kompleks oko toga: sve sto je dio perzijske povijesti je prihvaceno kao dio nacionalne bastine. Ono sto ce vam sigurno pasti na pamet kad se govori o Perziji su cuveni tepisi. Vec smo pisali o najvecem, nalazi se u muskatskoj dzamiji, a najljepse mozete naci u teheranskom Muzeju perzijskih tepiha u Laleh parku...

Druga stvar vezana za Perziju su macke. Medjutim, ako ste pomislili da u Teheranu dugodlake "perzijanke" kopaju po kontejnerima smeca pogrijesili ste jer su jednako rijetke kao u Europi i uglavnom se radi o razmazenim kucnim mackama. Po ulicama hodaju ove obicne tzv. europske.
S vremenom se grad rasirio od juznog starog djela, koji seze do pustinje i uglavnom je ruzan te se sastoji od rusevnih surotinjskih jednokatnica, pa do modernog sjevernog djela koji seze do planine.

Jednom sam posjetio ove sjeverne predjele grada, i imam nekoliko snimaka na mobitelu, pa cu jednom objaviti kako izgleda "teheranski Pantovcak". Elitna cetvrt ima vrlo zanimljivo ime - Velenjak. Ako su Hrvati stvarno dosli iz Perzije onda je moja obitelj valjda sa Velenjaka. smokin
Popeli smo se na ove visove kako bi vidjeli panoramu grada, ali uzalud. Kolicina smoga je u proslom prosincu, statisticki najtoplijem u zadnjih 100 godina, bila tolika da se jedva vidjela susjedna zgrada. Teheran inace ima golemi prometni problem: 17 milijuna ljudi dnevno putuju kilometrima kaoticnim teheranskim bulevarima, jer grad stvarno pokriva cijelo prostranstvo, a postoje samo tri linije metroa.

Kad je lani kontroverzni Mahmoud Ahmadinejad izabran za predsjednika Irana i kad je napustio gradonacelnicku fotelju, u nju je zasjeo, sa 8 od 15 glasova Gradskog vijeca za iranske prilike jos kontroverzniji Mohammad Bagher Galibaf, inace Ahmadinejadov protukandidat koji se (srecom) povukao iz predsjednicke kampanje. "Bager" je u svom policijskom stilu razrijesio problem, tako da sada u srediste Teherana mogu uci samo vozila sa posebnom dozvolom, a u gradskom prstenu je rezim par/nepar.
Samo sat vremena voznje od Teherana je planina Damavand, najvisa iranska planina visoka 5671 metara...

Kao sto vidite, prekriven je snijegom i to cini Iran jednistvenim medju bliskoistocnim zemljama. Teheran je jedinstven grad po tome sto istovremeno neki kvartovi mogu imati temperaturu od 4-5 stunjeva Celzijusa, dok je u juznim kvartovima 16-18 stupnjeva. Na drzavnom nivou razlike sezu do 60 stupnjeva. Za vrijeme mog prvog boravka u Iranu, u prosincu 2004. godine temperatura u Tabrizu, na turskoj granici je bila -26 stupnjeva, istovremeno u Bandar Abbasu, prekoputa Dubaija je bilo +33 stupnja. No upravo je to draz Irana: za razliku od arapskih susjeda veci dio drzave ima sva cetiri godinja doba i veci dio godine izgleda idilicno...

Jedna od najduljih ulica u gradu, a vjerojatno i na svijetu, je Vali Asr, duga gotovo 25 kilometara. Ulica je nastala od ceste koja je davno vodila od shahovog ljetnikovca na sjeveru do povijesnog sredista na jugu Teherana. Sa obje strane ulice tece potok Vali Asr, pa se ulica ne moze siriti.

Unatoc maloj propusnosti, zivopisnija je od svih ostalih, a ujedno i mirna, pa je preporucujem za boravak u Teheranu. Meni je idealna, jer od hotela Ramtin u Vali Asr ulici do mog ureda put vodi kroz mali zooloski vrt u sredistu grada i svodi se na 10 minuta ugodne setnje. U Teheranu necete naci Hilton, Intercontinental ili Sheraton. To se tretira kao ostatak trulog imperijalizma i svi hoteli su promjenili imena nakon revolucije. Medjutim, po nekom inventaru koji se ne mjenja tako cesto jos se moze zakljuciti da je hotel Estighlal nekad bio Hilton, a Laleh Intercontinetal. Osim imena, hoteli su izgubili nekadsnji sjaj i kvalitetu, pa za provod preporucijem neki od ovih manjih, ali dobro uredjenih poput Ramtina...

Na kartice zaboravite, ovdje vrijedi samo gotovina, i to ona od najveceg neprijatelja: riali i tomani sluze da bi se prikazala cijena i vodio platni promet, ali svaka veca gotovinska transakcija, ukljucujuci i nocenje placa se u dolarima. Medjutim, sankcije i nisu tako lose: zbog nemogucnosti uvozenja Fujitsu-Siemens laptopa, djelatnici naseg ureda su opremljeni Sony-VAIO laptopima. Pa i ja bih radi bio sankcioniran...

Inace, radna atmosfera u teheranskom uredu je daleko najugodnija od svih tridesetak koje sam posjetio. Zene moraju nositi marame, ali ispod toga je obavezni jeans i Nike.

Prehrambeni rezim u ramazansko vrijeme nije striktan: u uredima je jede normalno, isto je i sa hotelima. Iran je, paradoksalno, jedna od najsekularnijih islamskih drzava kad govorimo o obicajima ljudi i shvacanju religije, jedini problem je sto imaju konzervativnu islamsku vlast, a to je zato sto su konzervativni klerici najbolje iskoristili opravdani bunt naroda protiv imperijalisticke americke vlasti na celu sa marionetskim shahom Rezom Pahlavijem.

Jos par rijeci o posljednjem poslovnom putu. Kad sam vidio dvoranu u kojoj moram odrzati predavanje, nisam mogao odoljeti, a da ne zatrazim od kolega da naprave nekoliko fotografija. Ocekivao sam kamere i ozicenje po tijelu, jer je to vec uobicajeno za Iran, ali sad su malo pretjerali. Konferencijska dvorana koja se inace koristi za politicke mitinge...

...a o samoj govornici da ne govorimo. Dok sam imao uvodno izlaganje izgledalo je kao da govorim o pravu na obogacivanje urana...

...a onda sam se docepao svoje teme...

Sljedeci nastavak: Predrasude o Iranu.

- 20:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.10.2006.

Nasa druga godina...

Bas je cool kad imas blog dulje od godinu dana. Onda se na obljetnice mozes samo referencirati na link od prosle godine, jer cemo ionako svake godine 9. listopada pisati samo o nasem vjencanju.
Jedina razlika je to sto veceras za veceru ne idemo u Burj-Al-Arab. Kako vidite na ovom linku, razocaravajuce je los, skup, a za koji dan cete procitati u jednom postu da nije bas i siguran.

Zato cemo otici u Buddha Bar u Grosvenor House, zapravo kad se ovo bude objavljivalo mi cemo vec biti tamo. Kulinarski prikaz i kritika slijedi za koji dan.

- 23:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.10.2006.

Klinicka smrt

Krajem proslog tjedna smo imali tesku krizu. Barbarinu prijateljicu je pogodio kolaps i otkazale su joj vitalne funkcije. Da stvar bude jos gora, osim totalne kome izgubila je mogucnost izbacivanja tekucine, pa joj se ista skupljala u utrobi i morali smo je drenirati jednom vrstom improviziranog katetera. Njena teska bolest i klinicka smrt su se itekako osjetile u kuci i nije bilo bas ugodno.
Osim toga, interventna ekipa u subotu nije obavila svoj posao, pa smo ih morali zvati opet u nedjelju. Momci iz Whirlpoolovog servisa su ovaj put bili puno brzi i na licu mjesta su izvrsili hitan operacijski zahvat promjene pumpe i programatora. Barbarina prijateljica se vrlo brzo oporavila i sad se osjeca puno bolje, kao sto mozete vidjeti na slici.

Vec tijekom nedjelje je pohvatala sve zaostatke i u peglaonici je vec velika hrpa koja ceka spremacicu.

- 23:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 06.10.2006.

Kazna Dohom

Vec sam vam pisao da je glavni grad Katara (zapravo jedini grad Katara) vjerojatno najdosadnije mjesto na svijetu. Vec sest puta sam bio na tom sterilnom gradilistu i svih sest puta sam se razocarao. Mislim da je netko u komentarima imao primjedbe na moj stav o Dohi, ali u ponedjeljak sam isao u Dohu sedmi put i sedmi put je dozivo isto kao i prije. Ne radi se tu o nekom rivalstvu sa Dubaijem, niti o ljubomori posto je GDP u Kataru dvostruko veci nego u Emiratima, nego o tome da je sterilna Doha jos umjetnija od umjetnog Dubaija, temperatura je vrelija od vrelog Muscata, a srce grada je hladnije od hladnog Murmanska.
Vjecni ponavljaci i neoriginalni imitatori, Katarci mogu samo biti zahvalni da na tom malom poluotocicu zbilja gdje god zabijes lopatu curi nafta, a bogatstvo se dijeli na njih manje od milijun.
Dojam o Dohi upotpunjen je nasim poslovnim procesom: iako smo u Dohi zaradili najvise dolara po stanovniku, put tamo je nesto kao kazna. Ustajanje u 5:30, taksi u 6:15 kako bi se u zracnu luku doslo u 7:00. Let u 8:15 gotovo nikad nije poletio na vrijeme. Jednosatni let na kojem se jedva stigne servirati dorucak kojeg ovog puta nije ni bilo zbog Ramazana. U Dohu se, zbog razlike u vremenskoj zoni dodje opet u 8:20 jer let traje sat vremena, a tolika je i vremenska razlika.
Zracna luka je veliko gradiliste, kao i cijeli grad, jer se Doha intenzivno priprema za Azijske igre, koje bi trebala ugostiti u prosincu. Kazem trebala, jer od svih projekata izgleda da je gotov samo nas projekt sirokopojasnog bezicnog pristupa i travnjak na stadionu, a sve ostalo, od terminala zracne luke, cesta, olimpijskog naselja, hotela pa i tribina samog stadiona debelo kasni. Suska se da je Azijski olimpijski odbor vec dao ultimatum i da je Peking pristao biti alternativno mjesto. Zamislite, samo dva mjeseca unaprijed Kinezi su pristali ugostiti 11000 sportasa i organizirati igre, kao pripremu za Olimpijadu. Medjutim, visoka delegacija Katara s kojim smo bili na sastanku, u kojoj je bio voditelj osiguranja sudionika, uvjerena je da ce igre biti u Dohi, kako je i bilo planirano. "Tako je i Atena izgledala dva mjeseca prije Olimpijade, pa je sve proslo u redu." - tjesili su vise sebe nego nas.
Doha ima sve prirodne pretpostavke da bude zanimljivija od ostalih glupih gradova izgradjenih u formi kvadrata jer se koncentricno siri oko zaljeva...

...medjutim, od zracne luke koja je na slici dolje desno, pa do poslovne zgrade Qtela koja je sa druge strane zaljeva nismo vidjeli NITI JEDNU JEDINU OSOBU na ulici. Niti jedno. I tako svih sedam puta. To je isto kao da u Splitu idete od ACIja do trajektne luke i ne vidite nikoga. To se moze dogoditi samo za vrijeme utakmice Hajduka i Reala u finalu Lige prvaka, dakle nikad. (Iako ce u Splitu i u tom povijesnom trenutku barem jedan narkoman zicati kunu za drogu na autobusnom kolodvoru).

Sastanak pocinje sa tocno pola sata zakasnjenja, kao i svih sest puta prije toga (osim onog jedinog kada su svi dosli na vrijeme samo zato sto smo mi zakasnili pet minuta), i trajao je 45 minuta, tocno do vremena podnevne molitve kada su nas naglo shvatili i prihvatili sve sto nisu prihvacali do tog trenutka i gotovo bez pozdrava nestali iz sobe.
Pozvali smo taksi i receno nam je da ce doci za dvadeset minuta, samo da ga pricekamo ispred zgrade, na +35 stunjeva jer on ne moze cekati dok mi izadjemo. Nije se pojavio. Cetrdeset minuta nakon toga smo ponovo pozvali taksi koji nam je obecan za dvadeset minuta.

Jos ga nema. Nakon malog foto sessiona pred novom Qtelovom zgradom odlucili smo pjesaciti do obliznjeg City Centra.

Tad sam prvi put vidio ljude kako pjesace u Dohi, kad smo prolazili pored velikog izloga u kojem smo kolega i ja vidjeli svoje odraze. U City Centru je sve zatvoreno. Ramazan je. Restorani su zatvoreni, ne prodaju ni "take away" hranu, neki sendvic kojeg bi se moglo kradom pojesti u nekom skrivenom kutku. Ispred praznog centra je red za taksi od cca 20 metara. Uzimamo ilegalni taksi, jer nasa firma prihvaca i placa trosak koji je logican, a za kojeg nemamo potvrdu i racun. Dehidriran, izmoren posto sam radio cijelu noc padam u san dok se auto stariji od mene vuce razrovanim ulicama prema aerodromu i tako dajem sansu kolegama da naprave i nesto smjesnije fotografije...

Let nazad je u 3:15, ali u zracnoj luci se treba biti barem 90 minta ranije radi sigurnosnih provjera i cinjenice da se ipak radi o medjunarodnom letu. Let nazad je jos jedan sat i jedan dodajemo opet zbog vremenske razlike. I onda ravno u ured u koji se dolazi oko 6:00.
Otprilike isto kao da vam netko kaze u Zagrebu da odete u Frankfurt na sastanak ujutro i da se vratite u ured popodne predati izvjestaj. Na kraju, put je kraci od 12 sati, pa se isplacuje samo 30% dnevnice, koja se dodatno umanjuje za 20% ukoliko je domacin servirao svedski stoj pored kojeg najcesce projurimo dok trcimo na aerodrom.
I zato je Doha dosadna i za mene je kazna.

PS. Znamo da se ovaj blog cita u Dohi. Ako zelite ispraviti neki navod, ili jednostavno dati svoje vidjenje Dohe, a prostor predvidjen za komentare vam nije dovoljno velik (u sto sumnjam jer u njega mozete staviti sva godisnja dogadjanja u Dohi wink ), posaljite ga mailom, rado cemo ga objaviti.

- 20:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.10.2006.

Bavarska trilogija III: Frankonija

Na kraju ove price idemo do sjevera Bavarske. Isto kao i u Svabiji, i u Frankoniji (naci cete i ime Franacka, ali kod vecine autora ono se odnosi na srednjovjekovnu Franacku drzavu) ce vam malo ljudi reci da su Bavarci. Naime, i ovaj kraj je uglavnom protestantski, a u katolickoj Bavarskoj se nasao, poput Gornje Falacke, nakon Vestfalijskog mira, kojim je okoncan Tridesetogodisnji rat. Ovi sjeverni predjeli pripojeni su Bavarskoj kako katolicke pokrajine Bamberg, Wurzburg, Fulda, Mainz, Hessen, Trier i sve gore do tada spanjolske Nizozemske ne bi bile izolirane od Bavarske i Austrije. Mirovnim sporazumom izolirani ce ostati protestantski Baden i Wurttemberg, a Frankonija ce izgubiti svoju vjersku samostalnost. Ovakvo uredjenje ce bavarski kancelari ljubomorno cuvati nekoliko stoljeca i, zajedno sa nizom ostalih privilegija koje su sacuvane do danas, unjeti u zajednicku njemacku drzavu, kao kompenzaciju za detronizaciju bavarske kraljevske obitelji Wittelsbach.
No, drzavno uredjenje se moze promjeniti, ali narod i njegovi obicaji, posebno oni koji su vezani uz religiju se mjenjaju nesto teze, pa je Furth, frankonijski biser, svojom arhitekturom bitno drukciji od gornjobavarskog Munchena, Erdinga, Rosenheima... i vise slici sjeveru Njemacke.

Drukciji je, ali nista manje zanimljiv i gostoljubiv...

Furth je utvrdjeni grad kojeg je podignuo svedski kralj Gustav za vrijeme Tridesetogodisnjeg rata na strateskom mjestu na uscu gdje se spajaju rijeke Pegnitz i Rednitz. Zbog ucestalih poplava grad je kasnije malo pomaknut, a na podrucju prvih gradjevina, u furtskom parku, je danas spomenik kralju Gustavu. Dvije rijeke teku gotovo paralelno, a kasnije se spajaju i na taj nacin su izolirale Furth i eventualni napad je bio moguc samo sa juga. I danas se istocno od starog sredista lijeno vuce Pegnitz, nakon 115 kilometara svog tijeka iz bavarskih suma na ceskoj granici i prolaska kroz srce obliznjeg Nurnberga...

...i dok grad sa zapada oplakuje Rednitz...

Rednitz i Pegnitz se spajaju sjeverno od grada. Kako se imena rijeka razlikuju samo u prvom i trecem slovu, Rednitz ce novoj rijeci dati prvo, a Pegnitz trece slovo, pa od Furtha prema sjeveru tece Regnitz i kod Bamberga utjece u Majnu. Ma sta bi mi bez karte...

Vjerujem da vecina vas nikad nije cula ni za Rednitz ni za Regnitz. Medjutim, vjerojatno ste culi za tehnicki kanal koji je prokopan tik uz ove rijeke i kojega ove dvije rijeke pune svojom vodom. Kanal se zove Rajna-Majna-Dunav i omogucuje prijevoz robe vodenim putem iz Rotterdama do Crnog mora kroz samo srce Europe. Iako su rijeke Rajna i Dunav puno blize jedna drugoj u juznom Badenu, kod svog izvora, rijeke tamo nisu potpuno plovne, pa je 171 kilometar dug spoj napravljen u Frankoniji, a veci dio spojnice su zapravo rijeke Rednitz i Regnitz. Nesto juznije, Rednitz je spojen umjetnim kanalom koji ima 17 ustava sa rijecicom Altmuhl. Iako prolaze jedna od druge svega stotinjak metara, voda Rednitza zavrsit ce u Sjevernom moru, a voda Altmuhla, koji utjece u Dunav, u Crnom. Ovaj umjetni dio kanal je pravo tehnicko cudo, i nije cudo da je i Njemcima trebalo tridesetak godina da ga zavrse. Na kraju, Rajna i Majna, Regnitz i Rednitz, ove ustave koje prebaciju rijeku preko planine i na kraju Altmuhl i Dunav cine 3500 kilometara dug vodeni put, prometnu kicmu kontinenta.
No vratimo se Furthu. Poput Augsburga, a za razliku od obliznjeg Nurnberga, Furth je bio postedjen saveznickog razaranja 1945. godine. Grad je sacuvan i od modernisticke devastacije, pa je srediste grada konzervirano u srednjovjekovnom stilu...

...a povijesni je Furth, osim rijekama okruzen i zelenim prstenom suma i parkova, tako da mozete napraviti krug oko grada kroz sumu, a da ste cijelo vrijeme 10 minuta od svoje kuce. Tek izvan kruga dozvoljena je gradnja, a koliko sam mogao primjetiti, kod izdavanja dozvola se uveliko vodi racuna o skladu novogradnje, okolisa i povijesnog nasljedja. Kao i augsburska prica, i ova je zavrsila na kolodvoru, ispred kojeg je, kao u svakom njemackom gradu, trg sa broncanom skulpturom i fontanom.

Juzno od Furtha je Zirndorf, gradic poznat po tome sto je bio jedno vrijeme zapovijedno mjesto svedskog kralja Gustava Adolfa u vrijeme Tridesetogodisnjeg rata. Ovdje cemo nauciti da nas povijest ne uci istini kad kaze da su Hrvati vodili samo obrambene ratove. Naime, kao udarna snaga Katolicke lige kojom je zapovjedao Albert von Wallenstein, na ovom bojistu se nasla i hrvatska vojska pod vodstvom tadasnjeg bana. Hrvatska konjanistvo je potuklo svedjane kod Zirndorfa puno gore nego sto ce ih 370 godina kasnije unistiti Darijo Srna sa onim slobodnim udarcem u Goeteborgu i penalom u Maksimiru. Ali...
Unatoc pobjedi katolicke vojske, svaki gradic u okrugu ima ulicu, trg ili spomenik kralju Gustavu Aldolfu, a hrvatski ban se nigdje ne spominje. Ako posjetite toranj izgradjen na strateski vaznom vrhu brda, bas tamo gdje su se vodile najzesce bitke, kustos u obliznjem muzeju...

...ce se najeziti na spomen da dolazite iz Hrvatske. Kazu da smo "daleko najokrutniji i najbrutalniji osvajac koji je ikad prosao Frankonijom". (Gle tko se javlja?)
Sa tornja puca predivan pogled kilometrima daleko, preko sumskih prostranstava Zirndorfa...

...na sjever, sve do Erlangena, velikog Siemensovog sredista...

...na sjeveroistok, do Furtha i njegovog zelenog prstena...

...i na zapad, prema Nurnbergu.

Nakon svega desetak minuta voznje smo u Nurnbergu. Prva postaja je mjesto na kojem je odrzan poznati Nurnberski proces...

...ali u zgradu se ne moze. Naime, nije pretvorena i muzej, nego je jos sudnica.

Nurnberg je odabran za obracun sa prezivjelim nacistickim glavesinama, jer je bio sredisnje njihovog pokreta i mjesto na kojem su odrzavane sredisnje godisnje parade. Saveznici su poslali vise nego jasnu poruku cinjenicom da je odmah nakon procesa u istim prostorijama nastavljeno sudjenje kriminalcima, silovateljima, lopovima, ubojicama... No, povijesni znacaj mjesta jos lebdi oko zgrade, pa ce strazar zazmiriti onima koji guraju kameru kroz resetke kako bi napravili pokoju fotografiju...

Puno je zanimljivije samo srediste Nurnberga. Grad je nastao na strateski vaznom mjestu gdje je Pegnitz dozvolio da bude premoscen i nije radio velike poplave. Nurnberg je i danas opasan gradskim zidinama i rijeka prolazi kroz samo srediste grada i ima poseban prolaz u gradskim zidinama, kako neprijatelj ne bi usao u Nurnberg "vodenim putem"...

...a na sjevernom kraju gradskih zidina je velika utvrda, Burg, koja suvereno doiminira nad gradom...

Nazalost, sve sto vidite je kopija. Original je nestao u razaranjima 1945. godine...

Nikad nije utvrdjeno je li tolika sila razaranja bila opravdana i jesu li goticki tornjevi Nurnberga bili strateske mete ili zrtva "prekomjerne uporabe sile", ali povijest pisu pobjednici, pa se nikad nece saznati.
Za kraj jos samo dvije slicice, prva prikazuje restoran zanimljivog imena... njami

...a druga je (ukradena) slika dvorca u Erlangenu. Ukradena je sa interneta, jer su me baterije u fotoaparatu izdale dok sam bio u tom gradu.

Eto, toliko o Bavarskoj, sutra se vracamo na Bliski Istok.

- 13:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.10.2006.

Bavarska trilogija II: Augsburg

Ako ste u Munchenu jubilarni 75-i put i zelite se malo pomaknuti, a vec ste prosli standardne ture poput Garmischa i Fussena, domacini ce vas uputiti u Augsburg. "Taj stari i lijepi grad ponos je Bavarske!" - uputiti ce vas na svakoj minhenskoj recepciji. Ljubav, medjutim, nije obostrana i malo tko u Augsburgu ce vam reci da je to uopce Bavarska nego Svabija. Ova zavrzlama traje jos od 17. stoljeca i krenuo sam ravno na lice mjesta da vidim o cemu se radi.

Augsburg je bio okupan suncem, rana jesen je vise slicila na ljeto. Tek poneki prolaznik na velikom gradskom trgu, dok su ostale ulice bile puste i prazne...

Medjutim, kako je odmaklo vrijeme rucka, kafici u centru su se polako napunili ljudima koji su uzivali u kapucineru u pogledu na gradsku arhitekturu kojom se Augsburg ponosi...

Augsburg je povijesni grad. Odbojnost prema Munchenu kao bavarskom sredistu potjece iz doba "Tridesetogodisnjeg rata". Neposredno prije rata, mirom u Passauu izmedju katolika i protestanata je dogovoreno da ce svaka grofovija imati religiju kojoj pripada grof, knez, vojvoda ili kako se vec zvao poglavar. Njemacka je zbog toga bila rascjepkana i njena religijska mapa je izgledala poput tigrove koze ili Srednje Bosne prije rata. Latentna religijska netrpeljivost je odgodila ujedinjenje Njemacke za dva-tri stoljeca. Pogresno se vjeruje da su u Njemackoj protestanti samo na sjeveru. Naime, luteranski pokret na podrucju srednje Europe bio je iznimno jak na jugozapadu Njemacke, u danasnjem Wurttembergu, Frankoniji, sjevernoj Austriji i Ceskoj. Granica katolicanstva je bio Dunav, a vec sa druge strane je bila protestantska vecina. Ali sjeverno od toga, u Hessenu, Fuldi i sredisnjoj Njemackoj je bila visemiljunska katolicka enklava i oko toga je izbio rat koji ce u 30 godina trajanja uvelike promjeniti povijest Njemacke i Europe, iako naizgled nije imao pobjednika i porazenog. Tako da kad pitate Bavarce odakle su, neki ce vam na sjeveru, kod Wurzburga reci da su iz Bavarske, a neki ce vam na jugu reci da su iz Svabije, jer su luterani i ne zele biti dio katolicke Bavarske. Pokusao sam konstruirati kartu Svabije prema ovome i ustanovio da seze sve do Passinga, koji je predgradje Munchena, a odgovor u svakom selu mozete pretpostaviti cim vidite je li najveca crkva katolicka ili protestantska.
Augsburg je izbjegao saveznicko bombardiranje. Pametni zapovjednik grada je u zadnjim danima rata shvatio da je prici kraj, pa je neposredno prije dolaska Amerikanaca i Engleza svu vojsku viteski izveo izvan grada da se sukobe na nekoj livadi, a grad je postedio razaranja. Kao izravna posljedica ove pametne odluke je mnostvo povijesnih spomenika...

...predivna arhitektura...

...predpovijesna nalazista u samom sredistu grada...

...gotika u izvornom obliku...

...vrtovi i gradske unutar povijesne gradske jezgre...

...scene koje bude sjecanja na nas barokni sjevernohrvatski biser u kojem sam studirao...

...i ostale stvari koje idu uz to. party

Augsburg je ispresjecan sa nekoliko potocica koji vrludaju sredistem grada...

...i negdje na jednom takvom potoku sam naletio na kucu u kojoj se rodio Berthold Brecht.

Medju nama receno, nemojte to reci mom profesoru iz hrvatskog, ali Brecht je stravicno dosadan. Necitljive knjige, ludjacki izgled, ali tko bi bio normalan kad mu ovo sumi i zubori pod prozorom cijeli dan i noc.
Puno impresivnije od Brechta su gradske zidine. Grad je opasan srednjovjekovnim zidinama i jarkom ciji nivo vode odrzavaju lokalne rijeke i potoci. Da vam ne pricam, pogledajte sami. Kao u bajci...

Sa obje strane jarka, odmah uz gradske zidine je setaliste, potpuno skriveno sumom...

...a u grad se moze uci samo na tri ulaza, strogo cuvana kulama i tornjevima...

Nakon stenje je usljedilo jos jedno osvjezenje, a onda prema kolodvoru...

...jer firma ne daje dnevnice za povijesna istrazivanja, nego ozbiljne stvari.

Sutra: Frankonija - treci dio trilogije

- 20:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opet Dubai?

ENGLISH

Nastavak price o velicanstvenoj multinacionalnoj metropoli koja je zapocela prosle jeseni, ali je naprasno prekinuta kada je autor bloga dubai.blog.hr odlucio napustiti ovaj nadasve zanimljivi grad. Posto smo mi ostali, nastojat cemo ovu svakako zanimljivu destinaciju pribliziti jos vise hrvatskim pratiteljima blogova....
Ukoliko imate potrebu pitati nesto sto nije za javnost, posaljite mail na: blogdubai2@gmail.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dubai Blog - Prica prva
Borut - Prica iz Izraela
Wolf76 - Prica iz Iraka
Slobs u Londri
Downunder - Australija
Novosti s planina
Sick of it all
Split reality
Bugenvilija
Darko u Jeruzalemu
Aromaterapija

Sto je zapravo Dubai?

Pogledate li enciklopedije Hrvatskog leksikografskog zavoda, vjerojatno cete steci potpuno krivu sliku: Cak niti karte lokalnih izdavaca ne mogu pratiti neshavtljivo brzi razvoj grada. Po neboder dnevno, tako da rekordi koje smo do sada pripisivali hrvatskim graditeljima auto cesta padaju u vodu.
Dubai udvostrucije broj stambenih jedinica u 5 godina, a 2010. godine 10 od 20 najvecih zgrada na svijetu ce biti u samo jednoj ulici u Dubaiju.

Dakle, Dubai mali gradic koji svoj nastanak moze zahvaliti dugackom zaljevu kojeg zbog fizionomije zovu Khor (Creek ili potok), koji se proteze 15-ak kilometara u pustinju (nekad pustinju, danas je sve u Creek naseljeno). Vlasnik ovog dijela pustinje, sheik iz obitelji Maktoum koja vuce porjeklo iz mjesta Bani Yas kod Abu Dhabija, izgradio je kucu na ulasku u zaljev, kako bi naplacivao brodarinu. Ubrzo se razvila i trgovina, a pronalazak nafte, koja u dubajskom proracunu sudjeluje sa tek 8% samo je ubrzao ideju sheikovog nasljedika, Rashida Maktouma, o pretvaranju grada u regionalni centar. 6 od 10 nezavisnih sheikata (emirata) se ujedinulo 1972. godine u Ujedinjene Arapske Emirate, kasnije se pridruzio i sedmi, dok su Bahrein, Qatar i Oman postali nezavisne drzave. Cak 7/8 teritorija UAE pripada emiratu Abu Dhabi, gdje je ujedno i srediste federacije. (Pitanje za kviz: Kakvo je drzavno uredjenje UAE? UAE su federacija na celu koje je predjednik, dakle nisu monarhija. Medjutim, clanice federacije su neovisne monarhije, zajednicka je obrana, vanjski poslovi i monetarna politika, sve drugo o odvojeno). Posto je Abu Dhabi daleko najveci, a tamo je i gotovo sva nafta, predsjednik federacije je bio sheik Zayed, iznimno plemenit i dobrocudan vizionar, koji je 1940-ih od predaka u nasljedstvo dobio malu oazu Al Ain, sa svega nekoliko beduina i kamila. Al Ain danas ima 200000 stanovnika. Potpredsjednik UAE i predsjednik Vlade je postao sheik Rashid Maktoum, a ostali sheici su raspodjelili ministarske funkcije. Ideal koji je vodio emire je bio ostvarenje prava na dostojan zivot, zastitu, skolovanje i cjelokupan prosperitet nacije. Danas to ostvaruju njihovi nasljednici, od kojih se najvise istice treci sin sheika Rashida Maktouma koji pretvara Dubai u grad buducnosti. Osim prvog hotela sa 7 zvjezdica, Burj-al-Araba, Dubai uz ubrzani "konvencionalni razvoj" gradi nekoliko objekata koji se mogu mjeriti sa najvecim svjetskim cudima. Kilometarski otoci u obliku palme, arhipelag otoka u obliku svjetske mape, podvodni hoteli, novi Disneyland, stambeni kompleksi buducnosti sa najvecim zgradama na svijetu cine Dubai jednom od najinteresantinih svjetskih destinacija.
Iako se posjetitelju ne cini tako u prvi mah. Jer Dubai je grad tek nesto veci od Zagreba, rasprostranjen duz obale Zaljeva (izbjegnimo mu ime, bar za sada), sa jednakim prometnim problemima kao i Zagreb, u kojem nisu svi aspekti pratili brzi razvoj grada. U Dubaiju zivi oko 1.3 milijuna ljudi, od cega su tek 17% njih "lokalci". Ostalo je doseljena radna snaga, najcesce iz Indije i Pakistana i to predstavlja ogromnu zapreku u pruzanju normalih zivotnih usluga. A o detaljima cete citati sa vremenom u blogu...
Medjutim, Dubai krase i neke druge osobine. On je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Zbog spleta okolnosti, apsolutno je izvan interesa strana sukobljenih u konfliktu islamskih fundamentalista i nekih zapadnih drzava. Stopa kriminala je iznimno niska, jer u grad mogu doci samo turisti ili oni koji imaju osiguran posao i o svima se vodi opsezna dokumentacija.
Dubai je porezna meka. U Dubaiju nema poreza.
Dubai je shopping centar i to sa vise aspekata: i za lokalce i za bogate zapadnjake (u to ubrojite i nevjerojatno bogate Ruse.)
Dubai je u pustinji, ali ima tisuce kvadratnih metara pod travom, koja se stalno i redovito zaljeva. Dubai lezi na vodi (umjetno dobovenom desalinizacijom). Iako je svaku kap potrebno stvoriti, u Dubaiju uz racun za vodu ne dolazi nikakva slivna i vodna naknada kao u Zagrebu, a nema i PDV-a, pa racun za vodu dodje isto kao u Hrvatskoj.
U Dubaiju je litar supera 1 kunu. Razliku od ove niske cijene do normalno europskog udjela goriva u proracunu pokrivano iznimno velikom potrosnjom: udaljenosti su velike, a svi voze 4x4 auta...

U svakom slucaju, sve je to jako zanimljivo, ali i jako neprirodno i umjetno (dakako, okolica je i zanimljiva i prirodna), i sve je zapravo prepusteno vasem osobnom dozivljaju...

korisnika je posjetilo ovaj blog od pocetka svibnja.

korisnika je posjetilo englesku verziju bloga od 12.11.2005.

A sada malo statistike. Dakle, ovo su naši posjetitelji po državama...

...a ovdje vidite nekoliko zadnjih posjetitelja po gradovima...

...i na kraju top lista država iz kojih se virtualno posjećuje Dubai...