Dubai2

petak, 29.09.2006.

Bavarska trilogija I: Munchen

...ili Bavarska koja to vise nije.

Nwanko

Prosli tjedan sam bio u Bavarskoj. Vec sam se pozalio kako sam zaobilazio Theresienwiesen u sirokom luku jer sam bio sa vaznim iranskim poslovnim partnerima. Takodjer sam se i pozalio da ovaj put nije bilo svinjskog buta i slicno jer smo jeli iskljucivo u perzijskom restoranu. Da nije bilo dvodnevnog poslovnog puta u Bec u prosli cetvrtak ni pivo ne bih probao. I sve to u vrijeme Oktoberfesta.
I na kraju, moram reci da i nemam za cime zaliti. Zasto?
Kao sto znate, Bavarska je jedna on najzivopisnijih europskih regija. Svoje lokalpatriotsko lice pokazuje posebno krajem rujna...

Ova slika vise nego dobro ilustira bavarsku idilu u kasno ljeto. Ljudi se oblace u tradicionalne lederhosen, prezderavanje i oblokavanje pivom na kojeg su ponosni u velikim bierhofovima, biergartenima i bierkellerima nadoknadjuju zdravim zivotom i kretanjem biciklom kroz najzelenije predjele Njemacke... Medjutim, globalizacija je "pojela" i ovu tradiciju. Vec je uobicajena scena da vas u poznatim pivnicama sluze ljudi obuceni u tradicionalne bavarske nosnje, a koji vise nego dobro razumiju nas jezik. U "Donislu", poznatom restoranu na samom Marienplatzu, ekipa je iz Benkovca, Delnica, Vinkovaca, Subotice, Pirota, Banja Luke i Skopja. Cak je i moj bivsi (a valjda i buduci) kolega Djuka, nakon sto je odradio dug Domovini shvatio da je apsolutno besperspektivno naganjati se po Dinari sa neprijateljskom vojskom, pa se zaposlio kao konobar u Munchenu. Sa hrvatskom diplomom. Vec nakon nekoliko posluzenih krigli svaka recenica po povratu u Hrvatsku je pocinjala sa "Bei uns in Bayern...". Ali recimo da se na takve konobare mogu naviknuti, jer kad ih vidis u koznim hlacama i dindrlici ne vidi se dolaze li iz Unterpffaenhoffena, Livna, Sandzaka ili Sumadije. Ali ovaj put me je u prestiznom satoru na Oktoberfestu docekalo iznenadjenje. Posluzivao nas je poprilicno preplanuli kamerunski konobar u tradicionalnoj bavarskoj nosnji sa koznim hlacama i bijeloj cipkom ukrasenoj kosulji na kojoj je na plasticnoj plocici pisalo njegovo ime: Nwanko. Podeblja karika lanca probijena kroz nos, iste takve su bile i u usima, a poznavanje njemackog se svelo na to da mu se prstima pokaze koliko krigli treba donjeti. To je ipak bilo malo previse...

Umgebung

Dakle, ako zelite izbjeci guzvu, gomile pijanih Amerikanaca, Engleza, Talijana i Rusa, trostruke cijene smjestaja i nerede, bolje je da se maknete od uobicajenih minhenskih ruta. Samo dva sata od Munchena su Alpe, prekrasni dvorcevi Ludwiga II...

...zatim Bodensee, Garmisch-Partenkirchen, Koenigsee, Salzburg...

...i na posljetku "Orlovo gnijezdo" u Berchtesgadenu...

...a mozete otici i na jedno od jezera juzno od grada do kojih vas vodi prigradska zeljeznica...

Svakako otidjite na poznata zimovalista u ljeto, jer za koji tjedan ce se one mase otrijezniti od piva i pohrliti u planine. A tad ce gore nastati pakao. A prije prvog snijega ljubazni ce vam domacinu pruziti svu potrebnu paznju i sa ponosom ispricati svoju bavarsku pricu.

Engleski vrt

Ako zelite pobjeci od guzve gradskih ulica, a nemate vremena za odlazak iz grada, u Munchenu se nalazi veliki park, "Englisher Garten" i idealno je rjesenje za odmaranje ociju. Kad je utemeljen, pocetkom 19. stoljeca, "engleski vrt" je bila suma izvan grada, uz obalu neoubuzdanog Isara. Danas se Munchen rasirio oko sume, medjutim zelena oaza je ostala sacuvana, zabijena kao klin izmedju Isara i Schwabinga, minhenskog kvarta poznatog po nocnom zivotu i izlascima. Klin seze do samog centra, tako da ozmah iza rezidencije ulazite u sumu, par stotina metara dalje od crkvenih zvonika u nekad utvrdjenom i zidom opasanom centru...

...a onda se proteze kilometrima na sjever...

Gradski vrt, ukrasen spomenicima i odmoristima...

...rijetkim egzoticnim biljkama...

...bezbrojnim potocima i kanalima...

...koji na trenutke poprimaju vizure dalekih mjesta iz divljine...

...je mjesto na koje cete se sigurno vratiti. A Oktoberfest? On vam nakon nekoliko posjeta moze i dosaditi.

Sutra slijedi nastavak trilogije: Bavarska koja to ne zeli biti

- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.09.2006.

Iznenadni gosti na tajnom zadatku

ICE je tutnjao ogromnom brzinom negdje kod Ingolstadta kad je moju mjesavinu polusna i pasivnog promatranja Frankonije prekinula zvonjava mobitela.
"Hej, mi smo u Dubaiju, bas bi vas htjeli vidjeti!" - u dahu je izgovorila moja bivsa sefica.
"Ja cu doci sutra ujutro, pa se vidimo..." - odgovorio sam, nestrpljivo cekajuci vijesti iz Zagreba, toga nikad nije dosta.
Sutradan nakon pregovora koje su imali, nasli smo se sa mojom bivsom seficom, dapace i njenim sefom, na brodu Danat Dubai, koji kruzi od britanskog konzulata do mosta Garhoud, pa onda do ulaza u Creek i nazad do konzulata, a za to vrijeme gostima je servirana vecera uz koju promatraju dubajske landmarke, koji su nekada bili uglavnom na obali Creeka.

Nakon vecere smo imali par sati, dovoljno za izlet do Burj Al Araba i Ski Dubaija, marokanski caj i sheishu u tipicnom arapskom restoranu i nekoliko trenutaka ugodnog caskanja. Duboko smo zasli u ponedjeljak kad smo goste ostavili u J.W.Mariottu, tek nekoliko sati prije leta.
Tako sam bar malo kompenzirao nedolazak u Hrvatsku tijekom zadnjeg puta po Europi. A o tome ce biti price sutra...

- 23:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 23.09.2006.

Ramadan Kareem

Danas, 23.09. je prvi dan devetog mjeseca u islamskom kalendaru, najsvetijeg mjeseca u Islamu. Islamski kalendar je lunarni; pocetak mjeseca pocinje kada uceni ljudi, svjedoci, spaze mladi mjesec.

Ramadan je u UAE proglasen sinoc.

Muslimani vjeruju da je za vrijeme mjeseca Ramadana Kuran poslan na zemlju. Cijeli mjesec se provodi u molitvi, postu od zore do sumraka, te susprezanju od svih ostalih zemaljskih slabosti.
Za nas ostale, Ramadan je vrijeme kad radimo krace, ne jedemo i ne pijemo na javnim mjestima do sumraka, te provodimo vise vremena s obitelji, tako da je i za nas Ramadan darezljiv (kareem).

- 17:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.09.2006.

Djundjeh, tschendjeh & koubideh

Djundjeh, tschendjeh, koubideh, tschendjeh, koubideh, tschendjeh, djundjeh....
Vjerojatno ste pomislili da sam prolupao i da pricam besmislice? Ili da sam mozda pijan na WLAN spotu na Oktoberfestu? Nije ni jedno ni drugo.
Radi se o tome da sam se konacno docepao normalne hrane. Naime, cetiri dana bauljanja po Munchenu sa sest Iranaca kojima treba udovoljiti bez obzira sto pozele (tako je glasila izravna naredba Uprave) znaci imati neograniceni proracun, dozvolu za koristenje svih resursa tvrtke i ostale blagodati, ali i izbjegavanje Theresienwiesea u sirokom luku i prehranu u perzijskom restoranu u Dachauer strasse.
Da, to je ona ista ulica u kojoj sam boravio sedam dana u onoj kasabi sa dvije argentinske doge kada me je firma poslala prvi put u Munchen, krajem proslog stoljeca. Jeste li ikad bili u nekom stranom gradu u cetiri dana rucali i vecerali u istom restoranu? Vjerojatno niste, a ako i jeste to je sigurno bio restoran sa raznolikom prehranom, a ne rupa koja nudi samo djundjeh, tschendjeh i koubideh. Ako i pozelite nesto promjeniti u prehrani, izbor se jos uvijek svodi samo na ove tri stvari, pa je tako mojih sedam zadnjih obroka zapravo opisano u prvoj recenici ovog posta. Da stvar bude jos gora, i djundjeh i tschendjeh i koubideh su zapravo - raznjici u arapskom kruhu (onom koji izgleda kao velika palacinka). Razlika je samo u tome sto je prvi od piletine, drugi of janjetine, a treci od govedine.
I tako iz dana u dan, tri zice po obroku, zalivene sa rijetkim jogurtom sa dodatkom metvice i na kraju sa cajem koji se ne seceri, vec se secer stavlja pod jezik. I nakon obroka koji mora obavezno biti u perzijskom halal restoranu svi stoje pred hotelom cekajuci da im kolege udju unutra, kako bi mogli otici na pivo, a da ih nitko ne vidi. A kolege pak ne idu unutra, jer i one zele na pivo, a da ih nitko ne vidi. Tako da poslje vecere treba inkognito rasporediti njih 5 po birtijama, ali tako da se nijednom put je sjece sa nekim od kolega.
Za to vrijeme sretni Bavarci i milijuni njihovih gostiju hrle ka Wiesenu i sa Wiesena, imajuci u trbuhu ili u bliskim planovima svinjske akse, medaljone, knedle i ostala bavarska cudesa. Kao bijeg iz zatvora docekao sam danasnji bijeg u Bec. Danas je neki sastanak, i napokon imam malo mira u hotelu u jednom od najljepsih djelova grada. Vec sinoc sam imao normalnu "kontinentalnu" veceru sa kolegama koji se bave ovim poslom, a skupili su se iz Sao Paula, Atlante, Moskve, Lisabona, Dubaija, Bangkoka, Tokija i Cape Towna radi danasnjeg sastanka. Nazalost, jos veceras se vracam u Munchen, grad koji ovih 2-3 tjedna zivi poseban zivot garniran bavarskim specijalitetima. Gotovo citav grad, svi osim nas osmorice. Mi cemo po starom, djundjeh, tschendjeh, koubideh...

- 02:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 19.09.2006.

Trke deva

Trke deva su tradicionalan sport u Emiratima, te su iz hobija i razonode prerasle u pravi biznis. Ovdje u Emiratima i cijelom Zaljevu deva koja se pokaze kao dobar trkac, moze svome vlasniku donjeti milijune dirhama. Svaki emiratski beduin sanja da ce bas njegova deva postati sampion, da ce ju zapaziti sheikh i za nju ponuditi mnogo novaca.

Do sredine 80ih godina, jahac deve (jockey) je mogao biti bilo tko, ali od kada je Sheikh Mohammed, tada sin vladara, a danas vladar Dubaia, usao kao sponzor u taj sport, stvari su se malo promijenile. Trke su postale biznis, a jahaci su postali djecaci stari 6-7 godina.

Slike su vlasnistvo anti-slavery organization.

01. rujna 2002. Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata je objavila da koristenje djece mladje od 15 godina i lakse od 45 kilograma u trkama deva nije dozvoljeno i da ce prekrsitelji biti optuzeni i kaznjeni. Kazu da se od tada u trkama koriste roboti. Gore objavljene slike su nastale nekoliko godina nakon stupanja zakona na snagu.

14. rujna 2006. BBC News je objavio da su Sheikh Mohamed Bin Rashid Al Maktoum i njegov brat Sheikh Hamdan Bin Rashid Al Maktoum, zajedno sa 500 drugih pocinitelja optuzeni za zloupotrebu i trafficking djece. Optuzba je predana u ime 6 neimenovanih roditelja i bezbroj djece, porijeklom iz Bangladesha, Sudana i juzne Azije.
Optuzba ukljucuje stavljanje djece u ropstvo, zavjeru stavljanja u ropstvo, koristenje djece za rad, fizicko zlostavljanje i batinjanje, poticanje emocionalnog distresa i smrt. Istu je zaprimio sud u Miamiu, Florida jer imenovani sheici tamo posjeduju nekretnine.

O ovome nije bilo rijeci u dubajskim novinama.

- 07:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 15.09.2006.

Oktoberfest

Ah, cudni su moji putovi ovih dana. Ako ste ocekivali reportazu iz Khartouma, moram vas razocarati: odgodjeno je za dva tjedna, a i taj termin je neprovjeren jer pada u Ramazan. Razlog je vrlo zanimljiv: nakon visegodisnjeg "kuhanja" iranskog partnera, ovaj je pred odlukom da na stol nasteg prodajnog sefa istovari nekoliko desetak milijuna eura. Samo bi htio obici "proizvodne pogone" u Munchenu. Nas marketing, a znate tko radi u marketingu i koliko daleko sezu mozgovi tih ljudi, je neobavezno putovanje u Munchen krajem rujna odmah spojio sa Oktoberfestom. Jos su bili ponosni kako su genijalno isplanirali vrijeme, jer tjedan nakon toga pocinje Ramazan i bilo bi dobro sve poslove zavrsiti prije toga roka. Oktoberfest (nemojte samo komentirati da je sada septembar, a ne oktobar, jer toliko nizak nivo poznavanja bavarske kulture nece biti toleriran: Oktoberfest traje dva tjedna i zavrsava prvim vikendom u listopadu) vecina ljudi shvaca na vrlo jednostavan nacin. Pogledajte ovu sliku kao ilustraciju...

Slika je balo zamagljena, malo zbog toga sto je snimljena mobitelom, malo zbog toga sto se ruka tresla, malo zbog toga sto se objekt pomicao i na kraju, malo zbog toga da ne prepoznate mog kuma Igora. Bilo bi nezgodno da ga vidite sutra na Spici i da se prica: "Gle, eno onaj sto je narucio pola krmeta u Minhenu...". Slika, dakle, prikazuje kako vecina turista shvaca Oktoberfest: kao mjesavinu piva i svinjetine. Ovo sto vidite u sredini je pola svinjskog buta, i u Munchenu se u normalnom danu posluzi oko 26000 porcija. Ovo sa strane su plementiti proizvodi pivovare "Hacker u. Pschorr".
Ovo nije prvi put da me salju kao "dvorski ludu" da zabavljam kupce po Munchenu. Vec nekoliko puta sam morao objasnjavati znacaj koji imaju obatzer i svinjska mast u kulturi naseg koncerna...

...kao i razlicitost okusa izmedju 8 najpoznatijih minhenskih piva (tko ih nabroji u komentarima dobiva nagradu)...

Sad, ako mislite da je ovo jedan jako zanimljiv i ugodan posao moram vas opet razocarati. Da se radi o ugodnome, marketing bi nasao nacina kako da to zadrzi za sebe. Naime, nas kupac je iz Irana. To znaci da cu imati divnih sedam dana u Munchenu u kojima cu se sa grupom neobrijanih brkatih Perzijanaca u odjelima bez kravate probijati kroz mase pijanih Engleza, Amerikanaca i (Boze, postedi me od ovih koji dolaze) Talijana, obilaziti raznorazne restorane koji nude halal-hranu (obadva u Munchenu) i uzivati u pastrvama, a tko god me poznaje zna kako moj zeludac reagira na rijecnu ribu.
Ono cemu se radujem je dvodnevni izlet u Bec, ali siguran sam da vec trojica cekaju da pokvare i to zadovoljstvo.

Eto, idem za koji dan, a blog ce se (valjda) uredjivati simultano iz Dubaija i Munchena...

- 09:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 13.09.2006.

Guzva u garazi

Ovih dana imamo guzvu u garazi...

Naime, novi clan obitelji, Jeep Cherokee Limited je dosao nesto ranije, a "starom" Chevyju se ne da ici od nas. Tako da pridoslica svoje noci provodi na ulici pred kucom...

...i tamo docekuje maglovita rujanska jutra...

...jer ga Barbara ne pusta u garazu.

- 05:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.09.2006.

(Samo)ubojice na cesti

"Sine moj, kad god mama kaze da negdi letis ja ne spavam. Nikad ne znas kad ce i koji avion past'. Ali jedan padne, evo opet je jucer jedan u Kirgistanu..." - zalila se baka dok je pogledom prelazila preko naslaganih razglednica iz azijskih metropola. "Pa sanse su 50%..." - dodao bi njen dosadni brat, ne znajuci da bi dnevno trebalo pasti oko 25 tisuca aviona da bi njegova racunica bila priblizno tocna, ali tko moze uvjeriti mudrijasa sa Bidola. Jos ce dodati: "Ili ce ga srusit Rusi ili 'mmmmerikanci...", vec uzbudjen zbog toga sto je gestom netko doveo u pitanje njegovu racunicu.

Sa par brojeva mozemo dokazati upravo obrnuto: baka bi se trebala tresti svako jutro kad idem na posao, a biti najsigurnija kad sam u avionu. Pogledajte npr. Hrvatsku: zadnji put se avionska nesreca dogodila prije 30 godina iznad Vrbovca. Od tada je palo nekoliko izgubljenih sportskih aviona, poneki ceski zmajar i jedan akrobat u Sinjskom polju. Na cestama je od Domovinskog rata poginulo vise ljudi nego u Domovinskom ratu. A Hrvatska ima prosjecan standard prometnih nezgoda i negdje je na sredini ljestvice.

Emirati su na dnu ljestvice. Ne znam kad je zadni put pao avion, ali sto se cesta tice ispod su samo Saudijska Arabija i Jemen sa 22 prometne nezgode na 100 tisuca stanovnika. Medjutim, situacija je u UAE puno gora, jer je vozni park ovdje iznad europskog prosjeka, a o cestama da i ne govorimo. Medjutim, mozda je bas u tome kvaka. Po ravnoj osmerotracnoj cesti voze ludjacki brzi bijesni automobili zato ljudi pogibaju.

Vec sam pisao da je u prva tri mjeseca ove godine poginulo 93 covjeka. Kasnije je ritam malo usporen, pa je do kraja lipnja zivote ostavilo 153 covjeka. Dakle, dva aviona godisnje. Medjutim, zanimljivo je vidjeti kako je policija slozila ovaj polugodisnji izvjestaj. Napisali su da je medju ovih 153 stradalih bilo 44 Emiracana i da su Pakistanci i Indijci izazvali 42% prometnih nezgoda. Namece se zakljucak... zapravo sami zakljucite. Ne pada mi napamet braniti Pakistance i Indijce, posebno ne njihov osebujni stil voznje koji dnevno trosi kilograme mojih zivaca, ali ako iznose 55% dubajske populacije onda nije cudno da izazivaju 42% prometnih nezgoda. OK, kako je vecina njih neuka i krece se pjeske ili guraju bicikl pored sebe, onda ne cine 55% vozaca, ali policija nije ulazila u detalje. Kao ni u to da lokalci iznose 16% populacije Dubaija, a od smrtno stradalih na njih otpada 28%. Mislim, shvacate sto vam hocu reci, Indijci i Paksiji voze grozno, ali oni ne voze bijesna zuta auta sa slike. Jos kad ovom dodate cinjenicu da je u Dubaiju gotovo najveci postotak prometnih nezgoda u koje je ukljuceno samo jedno vozilo, jasno vam je kako se pogiba u Dubaiju.

- 20:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 09.09.2006.

Sudanski koktel

Stratesko planiranje i zenska intuicija

Svaka normalna firma ima odjel za planiranje. Ako zelis znati sta cemo raditi za dva mjeseca, sest mjeseci, godinu dana, odes do odjela za planiranje i oni ti kazu. Osim u nasem koncernu. Nas koncern ima preko dvije tisuce ljudi koji se bave raznim planiranjima. Odjel za stratesko planiranje, odjel za planiranje resursa, odjel za planiranje portfelja, odjel za planiranje procesa... Covjek bi rekao da je sve savrseno dobro isplanirano. Medjutim, svrha tih svih odjela je u tome da sa ovakvom organizacijom mogu prikriti cinjenicu da nemamo nikakvog plana, jer te svaki put posalju do nekog drugog od ovih dvije tisuce i tako u krug. Tako me je npr. sef pitao kada planiram na godisnji. Ja sam odgovorio: "OK, daj mi nas poslovni plan, pa cu ti reci tocno", posto se do sada gotovo uvijek dogodilo da unatoc podacima iz naseg odjela za planiranje da nam predstoji mirnih 6-8 tjedana cim sletim na Pleso iznenada pocinje najveci projekt godine.
Sef se potrudio predvidjeti buduce poslove, i tajnica nam je na stol stavila sto nas ocekuje u sljedecih mjesec-dva. Prvi put otkako sam se zaposlio u ovoj firmi, a ima tome sedam godina, imam plan za sljedeca dva mjeseca i konacno mogu uskladiti sve svoje obaveze, pustinjske izlete, nogomet, AoEIII i slicne stvari. Ali....
Tu se umjesala zenska intuicija. Barbara se uvijek zalila na moja iznenadna putovanja i stalno se cudila kako nemam plan. "Svaka normalna firma zna sta se radi sljedecih mjesec dana." - govorila je tvrdeci da je gotovo nemoguce da ne znam hocu li sljedeci tjedan ici u Nepal ili Eritreju. I onda, slucajno se nasla za mojim stolom bas kad je tajnica donjela "Plan raspodjele resursa" isprintan u boji i svecano ga stavila na jednu od hrpa na mom stolu. Objasnjenja su bila uzaludna.... Svi slobodni dani su dobili neku "obiteljski korisnu" aktivnost. Mjesec dana unaprijed znam da cemo 6. listopada kupovati novo bilje za vrt.

Andrija Stampar

Znate li tko je Andrija Stampar? Andrija Stampar je slavonski doktor koji je pocetkom proslog stoljeca isao po kucama i ucio ljude kako da poprave nivo osobne i javne higijene u cilju podizanja kvalitete zdravlja. Dogurao bi vrlo brzo jako daleko da se nije usprotivio najprije kraljevoj diktaturi, a potom i ustaskom rezimu. Iz treceg pokusaja je uspio, jer mu je robovanje u Grazu za vrijeme rata jamcilo nastavak blistave karijere u Jugoslaviji. Andrija je imao i zapazene rezultate na medjunarodnom planu. Milijuni malih Kineza su bas od njega naucili koliko je vazno oprati ruke prije nego sto navale na rizu. U zemljama treceg svijeta nema doktora koji ne zna za Andriju. Doktor je vodio precizan dnevnik rada: "Jucer sam bio u Andrijevcima i opomenuo birtijasa Djuku da nabavi jos 5 casa za birtiju jer ne moze cijelo selo piti iz onih pet sto je ukrao lani. Reko sam Mati da ne mogu spavat u istoj sobi i djeca i kokosi i tele..." Ovi zapisi postat ce temelj nove znanosti.
Za studente medicine na zagrebackom sveucilistu Andrija Stampar je sinonim za instituciju koja se zove "Skola narodnog zdravlja Andrija Stampar" i najdosadnija predavanja u sest godina skolovanja. Medjutim, Barbara je i te kolegije savladala sa odlicnim uspjehom.

Mobilna apoteka

Sad se vi sigurno pitate kakve veze imaju ove dvije price. Barbara je nas Andrija Stampar. Dok mi biramo rutu kojom cemo ici kroz pustinju, Barbara racuna sofisticiranom metodom kolicinu vode, ugljikohidrata i vitamina koja nam je potrebna na putu. "Recite mi ako namjeravate proci Camel Rock s juzne strane, jer cemo onda uzeti tri do cetiri litra vode vise, posto ce sa juzne strane netko sigurno zapeti, pa cemo kopati, pa ce nam trebati vise vode." - dala bi obicno svoj doprinos pri planiranju rute prolaska kroz pustinju.
Prosirenje podrucja odgovornosti naseg ureda na cijelu Afriku dalo je Barbari novi zadatak. Nesluzbeno je postala konzultant za vakcinaciju i kad god netko putuje negdje u Afriku obavezno dobije svoju lekciju kod Barbare. Postoji jedna web stranica , ali sluzi samo kao ispomoc, jer sve to vec ima u glavi. Netko samo spomene, npr. Madagaskar, a Barbara automatski izrecitira sva neophodna i sva preporuciva cjepljenja.
Konacno, nakon ovog poduzeg uvoda, Barbara se prije tri dana docepala mog poslovnog plana za sljedeca dva mjeseca. Prvi na listi putovanja je bio Khartoum. (E, ljudi, idem u Afriku!!!)
Sutradan mi je Barbara rekla da ime nesto za mene za put u Sudan. "U frizideru ti je!" - viknula je s gornjeg kata. Ja sam samo nezainteresirano rekao "Aha..." jer je bas tada Francuska vracala dug Talijanima u kvalifikacijama za nogometno prvenstvo i bilo je bas zanimljivo. Da ce oko ovoga biti problema dalo se naslutiti jos na poluvremenu kad sam isao po pivo. Naime, u mom dijelu frizidera (sto se vidi po pozadini) bila je vrecica iz njene bolnice. U tom trenutku jos nista nisam ni slutio...

...ali jutro je otkrilo o cemu se radi. Kad sam umjesto dorucka na stolu zatekao ovo...

...pogledao sam je u cudjenju, a "Stamparica" je rekla: "Ne ides u Sudan bez ovoga!".
Jeste li ikad primili cetiri inekcije u jednom danu?

- 10:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 06.09.2006.

Nova plima

Jucer je bila pjescana oluja. Prva od onoga dana u sjecnju kad su otisli Elvira i Goran. Sve je bilo normalno i onda je odjednom pao mrak, temperatura je pale nekoliko stupnjeva i sa 21. kata Al Shatha Towera nije se vidjelo nista osim zlatne prasine. Prvu ovosezonsku oluju jutros su popratile i lokalne novine, a ovo je jedna od slika ove meni dosta nepoznate nepogode...

Kad smo dosli doma nasli smo male hrpice pijeska ispod vrata i prozora koji obicno nemaju problema sa "dihtanjem". Kao i obicno kada se radi o zemljopisno-okolinskim stvarima najprije sam poslao SMS sestri. Ona je kratko odgovorila da se vratim doma. Navecer sam citao novine i malo razmisljao zasto ljudi dolaze u ovu pustinju, toliko surovu i neprijateljski raspolozenu prema covjeku. Indijci i Pakistanci to cine kako bi izbjegli glad i bijedu u svojim zemljama. Europljani, koji imaju nekakvih ambicija i ocekuju nesto vise od zivota, to rade zato sto ovdje dobivaju vise za isto i mogu napraviti znacajan iskorak u svojoj karijeri.
Iz ovih ili onih razloga, svakih 6 mjeseci Dubai dobiva novi 40-45 tisuca ljudi, i ovaj broj je iznimno vazan za regulairanje cijena nekretnina. Naime, 45 tisuca ljudi podjeljenih u obitelji koje u Dubaiju u prosjeku broje 2.8 osoba trebaju svakih 6 mjeseci 16000 stanova. Ako ih se izgradi manje, cijena pada. Ako ih se izgradi vise, cijena raste.
Prvo, gotovo je nemoguce izbacivati tocno 16000 stanova svakih 6 mjeseci, nego se domovi grade prema vrlo nelinearnom ritmu. Zbog toga dolazi do plime i oseke na trzistu. Za uspjeh u Dubaiju bitno je uhvatiti plimu.
Drugo, izgradnja je bila malo usporena kako bi se cijene "nivelirale" sa ostalim metropolama. Tako novopridoslice u Dubai za najam kuce poput nase placaju 80-125% vise nego sto mi placamo, a sama kuca vrijedi 3-4 puta vise.

Ovo je napravljano kako bi se skratilo vrijeme isplativosti. Naime prije 3-4 godine ove vile su kostale do 150.000 dolara. Sa prosjecnom najamninom, vlasnik ju je mogao isplatiti u 10 godina. Onda su pokusali testirati gornje granice isplativosti Dubaija kao regionalnog sredista. Vila sada kosta 450.000 dolara i jos uvijek raste potraznja, a najamnina isplati placenu cijenu vile u 5 godina. E, da sam bar znao to 2004. godine...

Rast cijena nekretnina i time i najamnina je bi glavna mora stanovnika Dubaija. Medjutim, nakon 4 susna polugodista sa osekom, kad je izbacivano manje od 10000 stambenih jedinica, dolazi nova plima.

Naime, u sljedecih 6 mjeseci na sekundarno trziste dolazi Palma, zatim Jumeirah Beach Residence, te ostala cudesa iz Nakheela. Puno vise od 16000. I vec se osjecaju promjene na trzistu: posrednici pokusavaju "posljednji lov u mutnom", cijene su se stabilizirale, ali sve vise vila u nasem naselju je prazno.

Tako bi trebalo biti jos 2-3 mjeseca dok stanodavci ne shvate da su neiznajmljivanjem izgubili vise od 30% godisnje najamnine i da im je bilo bolje da spuste cijene.

Dakle, ako ste planirali isploviti na bliskoistocnu avanturu pocnite se spremati, ova jesen ce donjeti novu plimu...

- 07:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 01.09.2006.

Palestinski prognanik

Zadnjih tjedan dana kod nas boravi "palestinski prognanik", Pipo. Pipo je papiga koju je svojevremeno za rodjendan dobio Abdallah, mali bratic mog kolege Mohammada. Abdallah je papigu naucio kako da kaze "Al Salam Aleykum", "Pipo", "Abdallah", "I'll miss you..." i jos nekoliko arapskih fraza koje nismo skuzili. A onda je Abdallah sa roditeljima odselio u Qatar, koji zabranjuje uvoz pitca zbog "pticje gripe". Pipo je ostao kod rodbine u Dubaiju. E, kako se rodbina rastrkala od Ammana do Milana, Pipo je prognanik kod nas...
Isprva nas je samo gledao kroz kavez pogledom punim cudjenja...

...a tek nakon tri dana je odlucio iskorititi otvor na krozu kaveza. Pipo u pravilu ne leti, ali dovoljno je da se jednom raskrili na vrhu kaveza da kuca bude puna perja...

Nakon par dana smo shvatili da je papiga dosta inteligentna. Naime, fraze koje je Pipo naucio se ne izgovaraju po slucajnom redosljedu, nego imaju poseban znacaj. Npr, kad sjednemo jesti iz kaveza se cuje nesto kao: "A Pipo???", sto znaci da bi i on jeo. Recenicu "I'll miss you" koristi samo kada ga se nosi u zamracenu radnu sobu jer zelimo imati tisinu u dnevnom boravku. Papiga shvati da ce ostati sama u mraku, slozi umiljatu facu u kaze da cu joj nedostajati. mah
Danas smo imali prvi bliski kontakt. Umjesto setanja po kavezu prosetao se po mojoj ruci...

...onda smo malo pricali...

...i od onda smo nerazdvojni....

Nakon sto se malo oslobodio pocetnog soka kod selidbe, Pipo je odlucio upoznati novi dom. I to kljunom... Uzivajte u slikama, a ton cemo zadrzati za sebe. Bit cete nam zahvalni.

- 14:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opet Dubai?

ENGLISH

Nastavak price o velicanstvenoj multinacionalnoj metropoli koja je zapocela prosle jeseni, ali je naprasno prekinuta kada je autor bloga dubai.blog.hr odlucio napustiti ovaj nadasve zanimljivi grad. Posto smo mi ostali, nastojat cemo ovu svakako zanimljivu destinaciju pribliziti jos vise hrvatskim pratiteljima blogova....
Ukoliko imate potrebu pitati nesto sto nije za javnost, posaljite mail na: blogdubai2@gmail.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dubai Blog - Prica prva
Borut - Prica iz Izraela
Wolf76 - Prica iz Iraka
Slobs u Londri
Downunder - Australija
Novosti s planina
Sick of it all
Split reality
Bugenvilija
Darko u Jeruzalemu
Aromaterapija

Sto je zapravo Dubai?

Pogledate li enciklopedije Hrvatskog leksikografskog zavoda, vjerojatno cete steci potpuno krivu sliku: Cak niti karte lokalnih izdavaca ne mogu pratiti neshavtljivo brzi razvoj grada. Po neboder dnevno, tako da rekordi koje smo do sada pripisivali hrvatskim graditeljima auto cesta padaju u vodu.
Dubai udvostrucije broj stambenih jedinica u 5 godina, a 2010. godine 10 od 20 najvecih zgrada na svijetu ce biti u samo jednoj ulici u Dubaiju.

Dakle, Dubai mali gradic koji svoj nastanak moze zahvaliti dugackom zaljevu kojeg zbog fizionomije zovu Khor (Creek ili potok), koji se proteze 15-ak kilometara u pustinju (nekad pustinju, danas je sve u Creek naseljeno). Vlasnik ovog dijela pustinje, sheik iz obitelji Maktoum koja vuce porjeklo iz mjesta Bani Yas kod Abu Dhabija, izgradio je kucu na ulasku u zaljev, kako bi naplacivao brodarinu. Ubrzo se razvila i trgovina, a pronalazak nafte, koja u dubajskom proracunu sudjeluje sa tek 8% samo je ubrzao ideju sheikovog nasljedika, Rashida Maktouma, o pretvaranju grada u regionalni centar. 6 od 10 nezavisnih sheikata (emirata) se ujedinulo 1972. godine u Ujedinjene Arapske Emirate, kasnije se pridruzio i sedmi, dok su Bahrein, Qatar i Oman postali nezavisne drzave. Cak 7/8 teritorija UAE pripada emiratu Abu Dhabi, gdje je ujedno i srediste federacije. (Pitanje za kviz: Kakvo je drzavno uredjenje UAE? UAE su federacija na celu koje je predjednik, dakle nisu monarhija. Medjutim, clanice federacije su neovisne monarhije, zajednicka je obrana, vanjski poslovi i monetarna politika, sve drugo o odvojeno). Posto je Abu Dhabi daleko najveci, a tamo je i gotovo sva nafta, predsjednik federacije je bio sheik Zayed, iznimno plemenit i dobrocudan vizionar, koji je 1940-ih od predaka u nasljedstvo dobio malu oazu Al Ain, sa svega nekoliko beduina i kamila. Al Ain danas ima 200000 stanovnika. Potpredsjednik UAE i predsjednik Vlade je postao sheik Rashid Maktoum, a ostali sheici su raspodjelili ministarske funkcije. Ideal koji je vodio emire je bio ostvarenje prava na dostojan zivot, zastitu, skolovanje i cjelokupan prosperitet nacije. Danas to ostvaruju njihovi nasljednici, od kojih se najvise istice treci sin sheika Rashida Maktouma koji pretvara Dubai u grad buducnosti. Osim prvog hotela sa 7 zvjezdica, Burj-al-Araba, Dubai uz ubrzani "konvencionalni razvoj" gradi nekoliko objekata koji se mogu mjeriti sa najvecim svjetskim cudima. Kilometarski otoci u obliku palme, arhipelag otoka u obliku svjetske mape, podvodni hoteli, novi Disneyland, stambeni kompleksi buducnosti sa najvecim zgradama na svijetu cine Dubai jednom od najinteresantinih svjetskih destinacija.
Iako se posjetitelju ne cini tako u prvi mah. Jer Dubai je grad tek nesto veci od Zagreba, rasprostranjen duz obale Zaljeva (izbjegnimo mu ime, bar za sada), sa jednakim prometnim problemima kao i Zagreb, u kojem nisu svi aspekti pratili brzi razvoj grada. U Dubaiju zivi oko 1.3 milijuna ljudi, od cega su tek 17% njih "lokalci". Ostalo je doseljena radna snaga, najcesce iz Indije i Pakistana i to predstavlja ogromnu zapreku u pruzanju normalih zivotnih usluga. A o detaljima cete citati sa vremenom u blogu...
Medjutim, Dubai krase i neke druge osobine. On je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Zbog spleta okolnosti, apsolutno je izvan interesa strana sukobljenih u konfliktu islamskih fundamentalista i nekih zapadnih drzava. Stopa kriminala je iznimno niska, jer u grad mogu doci samo turisti ili oni koji imaju osiguran posao i o svima se vodi opsezna dokumentacija.
Dubai je porezna meka. U Dubaiju nema poreza.
Dubai je shopping centar i to sa vise aspekata: i za lokalce i za bogate zapadnjake (u to ubrojite i nevjerojatno bogate Ruse.)
Dubai je u pustinji, ali ima tisuce kvadratnih metara pod travom, koja se stalno i redovito zaljeva. Dubai lezi na vodi (umjetno dobovenom desalinizacijom). Iako je svaku kap potrebno stvoriti, u Dubaiju uz racun za vodu ne dolazi nikakva slivna i vodna naknada kao u Zagrebu, a nema i PDV-a, pa racun za vodu dodje isto kao u Hrvatskoj.
U Dubaiju je litar supera 1 kunu. Razliku od ove niske cijene do normalno europskog udjela goriva u proracunu pokrivano iznimno velikom potrosnjom: udaljenosti su velike, a svi voze 4x4 auta...

U svakom slucaju, sve je to jako zanimljivo, ali i jako neprirodno i umjetno (dakako, okolica je i zanimljiva i prirodna), i sve je zapravo prepusteno vasem osobnom dozivljaju...

korisnika je posjetilo ovaj blog od pocetka svibnja.

korisnika je posjetilo englesku verziju bloga od 12.11.2005.

A sada malo statistike. Dakle, ovo su naši posjetitelji po državama...

...a ovdje vidite nekoliko zadnjih posjetitelja po gradovima...

...i na kraju top lista država iz kojih se virtualno posjećuje Dubai...