Na kraju ove price idemo do sjevera Bavarske. Isto kao i u Svabiji, i u Frankoniji (naci cete i ime Franacka, ali kod vecine autora ono se odnosi na srednjovjekovnu Franacku drzavu) ce vam malo ljudi reci da su Bavarci. Naime, i ovaj kraj je uglavnom protestantski, a u katolickoj Bavarskoj se nasao, poput Gornje Falacke, nakon Vestfalijskog mira, kojim je okoncan Tridesetogodisnji rat. Ovi sjeverni predjeli pripojeni su Bavarskoj kako katolicke pokrajine Bamberg, Wurzburg, Fulda, Mainz, Hessen, Trier i sve gore do tada spanjolske Nizozemske ne bi bile izolirane od Bavarske i Austrije. Mirovnim sporazumom izolirani ce ostati protestantski Baden i Wurttemberg, a Frankonija ce izgubiti svoju vjersku samostalnost. Ovakvo uredjenje ce bavarski kancelari ljubomorno cuvati nekoliko stoljeca i, zajedno sa nizom ostalih privilegija koje su sacuvane do danas, unjeti u zajednicku njemacku drzavu, kao kompenzaciju za detronizaciju bavarske kraljevske obitelji Wittelsbach.
No, drzavno uredjenje se moze promjeniti, ali narod i njegovi obicaji, posebno oni koji su vezani uz religiju se mjenjaju nesto teze, pa je Furth, frankonijski biser, svojom arhitekturom bitno drukciji od gornjobavarskog Munchena, Erdinga, Rosenheima... i vise slici sjeveru Njemacke.

Drukciji je, ali nista manje zanimljiv i gostoljubiv...


Furth je utvrdjeni grad kojeg je podignuo svedski kralj Gustav za vrijeme Tridesetogodisnjeg rata na strateskom mjestu na uscu gdje se spajaju rijeke Pegnitz i Rednitz. Zbog ucestalih poplava grad je kasnije malo pomaknut, a na podrucju prvih gradjevina, u furtskom parku, je danas spomenik kralju Gustavu. Dvije rijeke teku gotovo paralelno, a kasnije se spajaju i na taj nacin su izolirale Furth i eventualni napad je bio moguc samo sa juga. I danas se istocno od starog sredista lijeno vuce Pegnitz, nakon 115 kilometara svog tijeka iz bavarskih suma na ceskoj granici i prolaska kroz srce obliznjeg Nurnberga...

...i dok grad sa zapada oplakuje Rednitz...

Rednitz i Pegnitz se spajaju sjeverno od grada. Kako se imena rijeka razlikuju samo u prvom i trecem slovu, Rednitz ce novoj rijeci dati prvo, a Pegnitz trece slovo, pa od Furtha prema sjeveru tece Regnitz i kod Bamberga utjece u Majnu. Ma sta bi mi bez karte...

Vjerujem da vecina vas nikad nije cula ni za Rednitz ni za Regnitz. Medjutim, vjerojatno ste culi za tehnicki kanal koji je prokopan tik uz ove rijeke i kojega ove dvije rijeke pune svojom vodom. Kanal se zove Rajna-Majna-Dunav i omogucuje prijevoz robe vodenim putem iz Rotterdama do Crnog mora kroz samo srce Europe. Iako su rijeke Rajna i Dunav puno blize jedna drugoj u juznom Badenu, kod svog izvora, rijeke tamo nisu potpuno plovne, pa je 171 kilometar dug spoj napravljen u Frankoniji, a veci dio spojnice su zapravo rijeke Rednitz i Regnitz. Nesto juznije, Rednitz je spojen umjetnim kanalom koji ima 17 ustava sa rijecicom Altmuhl. Iako prolaze jedna od druge svega stotinjak metara, voda Rednitza zavrsit ce u Sjevernom moru, a voda Altmuhla, koji utjece u Dunav, u Crnom. Ovaj umjetni dio kanal je pravo tehnicko cudo, i nije cudo da je i Njemcima trebalo tridesetak godina da ga zavrse. Na kraju, Rajna i Majna, Regnitz i Rednitz, ove ustave koje prebaciju rijeku preko planine i na kraju Altmuhl i Dunav cine 3500 kilometara dug vodeni put, prometnu kicmu kontinenta.
No vratimo se Furthu. Poput Augsburga, a za razliku od obliznjeg Nurnberga, Furth je bio postedjen saveznickog razaranja 1945. godine. Grad je sacuvan i od modernisticke devastacije, pa je srediste grada konzervirano u srednjovjekovnom stilu...



...a povijesni je Furth, osim rijekama okruzen i zelenim prstenom suma i parkova, tako da mozete napraviti krug oko grada kroz sumu, a da ste cijelo vrijeme 10 minuta od svoje kuce. Tek izvan kruga dozvoljena je gradnja, a koliko sam mogao primjetiti, kod izdavanja dozvola se uveliko vodi racuna o skladu novogradnje, okolisa i povijesnog nasljedja. Kao i augsburska prica, i ova je zavrsila na kolodvoru, ispred kojeg je, kao u svakom njemackom gradu, trg sa broncanom skulpturom i fontanom.

Juzno od Furtha je Zirndorf, gradic poznat po tome sto je bio jedno vrijeme zapovijedno mjesto svedskog kralja Gustava Adolfa u vrijeme Tridesetogodisnjeg rata. Ovdje cemo nauciti da nas povijest ne uci istini kad kaze da su Hrvati vodili samo obrambene ratove. Naime, kao udarna snaga Katolicke lige kojom je zapovjedao Albert von Wallenstein, na ovom bojistu se nasla i hrvatska vojska pod vodstvom tadasnjeg bana. Hrvatska konjanistvo je potuklo svedjane kod Zirndorfa puno gore nego sto ce ih 370 godina kasnije unistiti Darijo Srna sa onim slobodnim udarcem u Goeteborgu i penalom u Maksimiru. Ali...
Unatoc pobjedi katolicke vojske, svaki gradic u okrugu ima ulicu, trg ili spomenik kralju Gustavu Aldolfu, a hrvatski ban se nigdje ne spominje. Ako posjetite toranj izgradjen na strateski vaznom vrhu brda, bas tamo gdje su se vodile najzesce bitke, kustos u obliznjem muzeju...

...ce se najeziti na spomen da dolazite iz Hrvatske. Kazu da smo "daleko najokrutniji i najbrutalniji osvajac koji je ikad prosao Frankonijom". (Gle tko se javlja?)
Sa tornja puca predivan pogled kilometrima daleko, preko sumskih prostranstava Zirndorfa...

...na sjever, sve do Erlangena, velikog Siemensovog sredista...

...na sjeveroistok, do Furtha i njegovog zelenog prstena...

...i na zapad, prema Nurnbergu.

Nakon svega desetak minuta voznje smo u Nurnbergu. Prva postaja je mjesto na kojem je odrzan poznati Nurnberski proces...

...ali u zgradu se ne moze. Naime, nije pretvorena i muzej, nego je jos sudnica.

Nurnberg je odabran za obracun sa prezivjelim nacistickim glavesinama, jer je bio sredisnje njihovog pokreta i mjesto na kojem su odrzavane sredisnje godisnje parade. Saveznici su poslali vise nego jasnu poruku cinjenicom da je odmah nakon procesa u istim prostorijama nastavljeno sudjenje kriminalcima, silovateljima, lopovima, ubojicama... No, povijesni znacaj mjesta jos lebdi oko zgrade, pa ce strazar zazmiriti onima koji guraju kameru kroz resetke kako bi napravili pokoju fotografiju...

Puno je zanimljivije samo srediste Nurnberga. Grad je nastao na strateski vaznom mjestu gdje je Pegnitz dozvolio da bude premoscen i nije radio velike poplave. Nurnberg je i danas opasan gradskim zidinama i rijeka prolazi kroz samo srediste grada i ima poseban prolaz u gradskim zidinama, kako neprijatelj ne bi usao u Nurnberg "vodenim putem"...

...a na sjevernom kraju gradskih zidina je velika utvrda, Burg, koja suvereno doiminira nad gradom...

Nazalost, sve sto vidite je kopija. Original je nestao u razaranjima 1945. godine...

Nikad nije utvrdjeno je li tolika sila razaranja bila opravdana i jesu li goticki tornjevi Nurnberga bili strateske mete ili zrtva "prekomjerne uporabe sile", ali povijest pisu pobjednici, pa se nikad nece saznati.
Za kraj jos samo dvije slicice, prva prikazuje restoran zanimljivog imena...

...a druga je (ukradena) slika dvorca u Erlangenu. Ukradena je sa interneta, jer su me baterije u fotoaparatu izdale dok sam bio u tom gradu.

Eto, toliko o Bavarskoj, sutra se vracamo na Bliski Istok.
Post je objavljen 05.10.2006. u 13:38 sati.