Marketing
Sedmo perzijsko putovanje
U prosli utorak, odmah iza sedmog putovanja u Dohu usljedilo je sedmo putovanje u Perziju. Do sada nikad nisam pisao o Iranu. Razlog je taj sto su putovanja u Iran za mene bila toliko impresivna da sam mislio da ne mogu nista napisati prije nego sto uhvatim vremena za studioznu raspravu o Iranu. Osim toga, do sada nikad nisam nosio fotoaparat u Teheran. Zasto? Razlozi su vam znani, ali utemeljeni su na totalno pogresnoj predrasudi o cemu cu pisati sljedeci put. Uglavnom: Teheran je daleko najgostoljubljiviji dio Bliskog Istoka i u svakom kutku grada svaki od njegovih 17 milijuna stanovnika ce se potruditi da i vi odnesete sa sobom taj dojam.
Sad sam shvatio da nije moguce napisat jednostavan post u kojem se lako moze opisati Iran, od cuvene perzijske tradicije pa do trenutnog stanja nakon revolucije. Konkretno, za takvo nesto, ako ne zelim ostaviti prosor za brojne nesporazume bi bi trebala cijela knjiga. Osim toga, ovaj put sam ponio i fotoaparat, a nesto je i skinuto sa interneta pa cu pokusati o Teheranu malo po malo...
Teheran definitvno nema veze sa starom perzijskom civilizacijom, ali je definitivno nezaobilazna tocka kad se govori o iranskoj povijesti. Nastao je kao trgovacki gradic na rubu pustinje u 12. stoljecu, kada su Mongoli razorili sva urbana sredista u Perziji. Tek u 18. stoljecu perzijski vladari napustaju Shiraz i izgradjuju oko Teherana sustav fortifikacija, a u samom gradu palacu za shaha. Iako je shah smjenjen u islamskoj revoluciji 1979. godine, Iranci ne bjeze od svoje povijesti i shahovim nasljedjem se ponose, pa je njegova palaca jedna od perzijskh atrakcija...
Jednako tako, Iranci su svijesni da veliki dio njihove povijesti ne pripada Islamu, ali za razliku od nekih susjednih drzava nemaju nikakav kompleks oko toga: sve sto je dio perzijske povijesti je prihvaceno kao dio nacionalne bastine. Ono sto ce vam sigurno pasti na pamet kad se govori o Perziji su cuveni tepisi. Vec smo pisali o najvecem, nalazi se u muskatskoj dzamiji, a najljepse mozete naci u teheranskom Muzeju perzijskih tepiha u Laleh parku...
Druga stvar vezana za Perziju su macke. Medjutim, ako ste pomislili da u Teheranu dugodlake "perzijanke" kopaju po kontejnerima smeca pogrijesili ste jer su jednako rijetke kao u Europi i uglavnom se radi o razmazenim kucnim mackama. Po ulicama hodaju ove obicne tzv. europske.
S vremenom se grad rasirio od juznog starog djela, koji seze do pustinje i uglavnom je ruzan te se sastoji od rusevnih surotinjskih jednokatnica, pa do modernog sjevernog djela koji seze do planine.
Jednom sam posjetio ove sjeverne predjele grada, i imam nekoliko snimaka na mobitelu, pa cu jednom objaviti kako izgleda "teheranski Pantovcak". Elitna cetvrt ima vrlo zanimljivo ime - Velenjak. Ako su Hrvati stvarno dosli iz Perzije onda je moja obitelj valjda sa Velenjaka. 
Popeli smo se na ove visove kako bi vidjeli panoramu grada, ali uzalud. Kolicina smoga je u proslom prosincu, statisticki najtoplijem u zadnjih 100 godina, bila tolika da se jedva vidjela susjedna zgrada. Teheran inace ima golemi prometni problem: 17 milijuna ljudi dnevno putuju kilometrima kaoticnim teheranskim bulevarima, jer grad stvarno pokriva cijelo prostranstvo, a postoje samo tri linije metroa.
Kad je lani kontroverzni Mahmoud Ahmadinejad izabran za predsjednika Irana i kad je napustio gradonacelnicku fotelju, u nju je zasjeo, sa 8 od 15 glasova Gradskog vijeca za iranske prilike jos kontroverzniji Mohammad Bagher Galibaf, inace Ahmadinejadov protukandidat koji se (srecom) povukao iz predsjednicke kampanje. "Bager" je u svom policijskom stilu razrijesio problem, tako da sada u srediste Teherana mogu uci samo vozila sa posebnom dozvolom, a u gradskom prstenu je rezim par/nepar.
Samo sat vremena voznje od Teherana je planina Damavand, najvisa iranska planina visoka 5671 metara...
Kao sto vidite, prekriven je snijegom i to cini Iran jednistvenim medju bliskoistocnim zemljama. Teheran je jedinstven grad po tome sto istovremeno neki kvartovi mogu imati temperaturu od 4-5 stunjeva Celzijusa, dok je u juznim kvartovima 16-18 stupnjeva. Na drzavnom nivou razlike sezu do 60 stupnjeva. Za vrijeme mog prvog boravka u Iranu, u prosincu 2004. godine temperatura u Tabrizu, na turskoj granici je bila -26 stupnjeva, istovremeno u Bandar Abbasu, prekoputa Dubaija je bilo +33 stupnja. No upravo je to draz Irana: za razliku od arapskih susjeda veci dio drzave ima sva cetiri godinja doba i veci dio godine izgleda idilicno...
Jedna od najduljih ulica u gradu, a vjerojatno i na svijetu, je Vali Asr, duga gotovo 25 kilometara. Ulica je nastala od ceste koja je davno vodila od shahovog ljetnikovca na sjeveru do povijesnog sredista na jugu Teherana. Sa obje strane ulice tece potok Vali Asr, pa se ulica ne moze siriti.
Unatoc maloj propusnosti, zivopisnija je od svih ostalih, a ujedno i mirna, pa je preporucujem za boravak u Teheranu. Meni je idealna, jer od hotela Ramtin u Vali Asr ulici do mog ureda put vodi kroz mali zooloski vrt u sredistu grada i svodi se na 10 minuta ugodne setnje. U Teheranu necete naci Hilton, Intercontinental ili Sheraton. To se tretira kao ostatak trulog imperijalizma i svi hoteli su promjenili imena nakon revolucije. Medjutim, po nekom inventaru koji se ne mjenja tako cesto jos se moze zakljuciti da je hotel Estighlal nekad bio Hilton, a Laleh Intercontinetal. Osim imena, hoteli su izgubili nekadsnji sjaj i kvalitetu, pa za provod preporucijem neki od ovih manjih, ali dobro uredjenih poput Ramtina...
Na kartice zaboravite, ovdje vrijedi samo gotovina, i to ona od najveceg neprijatelja: riali i tomani sluze da bi se prikazala cijena i vodio platni promet, ali svaka veca gotovinska transakcija, ukljucujuci i nocenje placa se u dolarima. Medjutim, sankcije i nisu tako lose: zbog nemogucnosti uvozenja Fujitsu-Siemens laptopa, djelatnici naseg ureda su opremljeni Sony-VAIO laptopima. Pa i ja bih radi bio sankcioniran...
Inace, radna atmosfera u teheranskom uredu je daleko najugodnija od svih tridesetak koje sam posjetio. Zene moraju nositi marame, ali ispod toga je obavezni jeans i Nike.
Prehrambeni rezim u ramazansko vrijeme nije striktan: u uredima je jede normalno, isto je i sa hotelima. Iran je, paradoksalno, jedna od najsekularnijih islamskih drzava kad govorimo o obicajima ljudi i shvacanju religije, jedini problem je sto imaju konzervativnu islamsku vlast, a to je zato sto su konzervativni klerici najbolje iskoristili opravdani bunt naroda protiv imperijalisticke americke vlasti na celu sa marionetskim shahom Rezom Pahlavijem.
Jos par rijeci o posljednjem poslovnom putu. Kad sam vidio dvoranu u kojoj moram odrzati predavanje, nisam mogao odoljeti, a da ne zatrazim od kolega da naprave nekoliko fotografija. Ocekivao sam kamere i ozicenje po tijelu, jer je to vec uobicajeno za Iran, ali sad su malo pretjerali. Konferencijska dvorana koja se inace koristi za politicke mitinge...
...a o samoj govornici da ne govorimo. Dok sam imao uvodno izlaganje izgledalo je kao da govorim o pravu na obogacivanje urana...
...a onda sam se docepao svoje teme...
Sljedeci nastavak: Predrasude o Iranu.
Post je objavljen 10.10.2006. u 20:26 sati.