Muzejska savjetnica Magdalena Lončarić održala je 25. studenoga predavanje pod naslovom ''Židovska zajednica u Varaždinu'' na kojem je prikazala povijest Židova u Varaždinu od 18. do sredine 20. stoljeća.
Tijekom 18. stoljeća dolazili su Židovi na područje Varaždina kao putujući trgovci, pokućarci. Bilo im je dozvoljeno boraviti u gradu u vrijeme sajmova, ali uz plaćanje određene pristojbe. Godine 1777. dobivaju dozvolu naseljavanja, međutim tu je odluku Gradsko poglavarstvo ubrzo poništilo. Usprkos tome, varaždinski su Židovi tu godinu obilježavali kao godinu osnutka svoje Bogoštovne općine. Židovi su stanovali u predgrađu, izvan gradskih zidina, a nisu imali pravo posjedovati nikakve nekretnine. No, situacija se promijenila kada im je car Josip II. Patentom o vjerskoj toleranciji i njegovim dodacima (1781-83.) priznao pravo ispovjedanja njihove vjere i dao veće građanske slobode.
Početkom 19. st. donijelo je Varaždinsko poglavarstvo važan pravni akt, tzv. Dekret o naseljavanju za varaždinsku židovsku općinu, kojim su regulirana prava Židova na području Grada. Od tada mogu oni slobodno stanovati u gradu (29 obitelji), imati svoje groblje, bogomolje, a stječu i druga građanska prava, ali i dužnosti. Sve do druge pol. 19. st. opstanak Židovske zajednice bio je neizvjestan i često upitan. Posebno u revolucionarnim godinama 1848./49. kada se Židove optužiivalo za špijuniranje u korist Mađara, te je odlučeno da se moraju iseliti iz grada. Tada je u njihovu obranu stao ban Josip Jelačić, pa je iseljavanje bilo zaustavljeno. Stanoviti će se broj Židova u tim burnim godinama ipak iseliti iz Grada.
Nakon tog nemirnog razdoblja, uslijedilo je vrijeme kada će se položaj Židova postupno poboljšavati. Već 1860. dozvoljeno im je posjedovanje nekretnina, a punu ravnopravnost dobivaju 1873. god. odlukom Hrvatskog sabora. Valike zasluge za to ima i tadašnji saborski zastupnik iz Varaždina - Dragutin Pust. Od tada Židovi ravnopravno sudjeluju u društvenom, gospodarskom i kulturnom životu grada, te na taj način doprinose njegovom razvoju.
Opći uspon i napredak Židovske zajednice trajat će sve do početka II. svjetskog rata. S uspostavom Nezavisne države Hrvatske 10. travnja1941., počinju progoni i uhićenja Židova i u Varaždinu. Po uzoru na fašističke zemlje i u Hrvatskoj se proglašavaju rasni zakoni i razne odredbe kojima se sve više diskriminiraju Židovi i dovode u sve teži položaj. U svibnju 1941. počinju u Varaždinu prva pojedinačna, a u srpnju se nastavljaju masovna uhićenja i odvođenja Židova u logore. Najveći broj Varaždinskih Židova nije preživio fašističke logore. Stoga se, nakon završetka II. svjetskog rata, Židovska zajednica u Varaždinu nije obnovila.
Detalj s predavanja
Magdalena Lončarić
|
