U četvrtak, 27. svibnja, u multimedijalnoj dvorani palače Herzer, prof. dr. sc. Neven Budak održao je predavanje pod naslovom ''Odnos grofova Celjskih prema Varaždinu'' o čemu se do sada nije mnogo pisalo, ali su okupljenima predstavljena dosadašnja saznanja i istaknuta neka proturječja.
Porijeklo Celjskih može se pratiti od 12. stoljeća kada su bili vlasnici posjeda u Savinjskoj dolini kada se kao Žovneški (prema gradu Saneck ili Sannegg, Žovnek) 1130. spominje Gebhard I. U prvoj polovici 14. stoljeća u vlasništvo dobivaju Celje čiji će pridjev nositi sve do izumiranja loze 1456. godine.
Ubrzani društveni i materijalni uspon Celjski doživljavaju u vrijeme Hermana II. (1360. – 1435.) koji je nakon bitke kod Nikopolja 1396. spasio život hrvatsko – ugarskom kralju Žigmundu Luksemburškom (1368. – 1437.), a 1401. ga je i oslobodio iz zatočeništva. Nakon toga obitelj Celjski dobiva brojne posjede i vladarske povlastice, a Hermann II. je 1406. postao i banom.
Radi istaknutih zasluga, Žigmund Luksemburški je 1397. Hermanu II. darovao Varaždin, zajedno sa svim poreznim prihodima. U tom je trenutku slobodni i kraljevski grad Varaždin postao feudalni posjed, a Varaždinci koji su do tog trenutka imali slobodu kreiranja vlastite komunalne politike podvrgnuti su plemiću koji možda nikada nije ni bio u gradu. Naime, do danas se nisu sačuvali dokumenti koji potvrđuju da je Hermann II. ikada posjetio Varaždin. S obzirom na manjak ili neistraženost pisane građe teško je rekonstruirati kako je zapravo izgledao odnos Celjskih i Varaždina. U to vrijeme se u Varaždinu ipak razvijaju trgovina i obrt te grad gospodarski napreduje, a Celjske je vjerojatno najviše zanimao prihod miholjščina koji im je prepustio vladar. Novi Hrvatsko – ugarski vladar Ladislav V. Postum (1444. - 1457.) nakon smrti posljednjeg Celjskog, njegovu udovicu Katarinu Branković upozorava da mora poštivati prava građana Varaždina. Dakle, prema Katarini se odnosi kao prema feudalnom vlasniku Varaždina. S druge strane, godinu dana kasnije na Hrvatsko – ugarsko prijestolje je došao Matija Korvin (1458. – 1490.) koji je pak Varaždin nazvao svojim gradom. U vrijeme Celjskih grad je u dokumentima bilježen kao civitas, a kada vlasnik postaje ban cijele Slavonije Ivan Vitovec (1457. - 1463.) degradiran je na oppidum.
Problem u historiografiji je taj što je na temelju postojećih dokumenata teško odrediti kakav je točno bio pravni odnos između grofova celjskih (Hermana II. i njegovih nasljednika do posljednjeg člana) i grada Varaždina, te što su Celjski materijalno dobivali, a što vladar. Naime, zna se kako su Celjski u ispravama govorili o Varaždinu kao svojem gradu, a u isto vrijeme vladar 1406. daje pravo gradu održavanja sajma, a 1407. štiti njegove interese u sukobu oko nekih posjeda. Stoga, dok se u gradskim zapisnicima te domaćim i stranim arhivima ne otkriju nova saznanja o toj temi, odnos Celjskih i Varaždina još će neko vrijeme biti zagonetan.
Nevek Budak tijekom predavanja
|
