Coca Cola i očuvanje prirodnih zaliha vode???

Coca Cola je multinacionalna kompanija koja radi na očuvanju prirodnih zaliha vode i smanjenju vlastite potrošnje vode. U njihovom izvješću (možete pronaći na: Izvješće o vodi )naveli su da je 2013. korišteno 2,08 litara vode za 1 litru jednog proizvoda. Jedna Coca Cola punionica koristi oko 300,000 kubnih metara vode godišnje ili oko 830 dnevno.

Cilj je vratiti istu količinu vode korištenu u proizvodima i u proizvodnji, natrag u zajednicu i prirodu iz koje je i potekla. Coca Cola kompanija tvrdi da su trenutno na dobrom putu da to i postignu. Procjenjuje se da je 2013. oko 108.5 milijardi litara što je oko je 68% obujma njihovih napitaka, vratilo u zajednice i prirodu, putem 509 projekata u preko 100 zemalja svijeta.

Coca Cola tvrdi da su joj ljudi i zajednice u kojima posluje važni, pa su tako potrošili $600.000 za obnovu zaliha vode u sedam zajednica u Meksiku. Kad je 2013. potres zahvatio provinciju Sichuan u Kini, lokalna punionica je donirala 2.4 milijuna boca vode pogođenom području.

Ljudsko pravo na vodu: Coca Cola je iznijela snažnu izjavu da podupire rezoluciju Ujedinjenih naroda i tako službeno priznala ljudsko pravo na vodu i odvodnju.

Što se onda dogodilo u Indiji???



Višegodišnji prosvjedi lokalnog stanovništva su prisilili lokalne vlasti da 2014. zatvore Coca Cola punionicu u sjevernoj provinciji Uttar Pradesh, u Indiji. Prosvjednici su optuživali punionicu za velike nestašice vode i za onečišćenje podzemnih voda. Vlasti su obznanile da punionica izvlači previše čiste vode iz podzemnih izvora. Takva praksa je dovela do pada razine vode ispod kritične točke. To je razbjesnilo lokalno stanovništvo koje se pretežito bavi poljoprivredom. Punionica je također optužena za onečišćenje okoliša.

Već je jednom prije u Indiji bila zatvorena jedna Coca Cola punionica zbog jednakih optužbi. Indija je jedno od najbrže rastućih tržišta Coca Cole. Punionica koja je zatvorena je bila u središtu protesta godinama.


Coca Cola kompanija tvrdi da iako su globalna kompanija, da je njihov način poslovanja na lokalnoj razini. U većini slučajeva prodaju svoje proizvode na tržištima na kojima ih i proizvode, a to svakako čine u Indiji jer je to jedno od njihovih najbrže rastućih tržišta. No zašto onda zanemaruju potrebe lokalnog stanovništva i izbjegavaju ekološke propise u slabije razvijenim zemljama koje postaju njihova najveća tržišta!?

Babybonus!

Babybonus zapravo je tek jedan od zanimljivih programa tvrtke dm, jednog od najvećih drogerijskih lanaca u srednjoj i jugoistočnoj Europi, kojim ona promiče društvenu odgovornost ne samo kao nezaobilazni dio suvremenog poslovanja, već i kao jedan od fokusa tvrtke. U Hrvatskoj je pokrenut početkom 2004. godine, a ideja je u potpori obiteljima na način da tijekom prvih godina djetetova života roditelji primaju uistinu korisne savjete i informacije o odrastanju djeteta, kao i besplatne proizvode te nemale popuste pri kupovini ne samo u dm-u vec i kod partnera dm babybonusa. Svaka novorođena beba uključena u program daruje se paketom pelena babylove.

DM se od 2007. do 2011. godine uključio u projekt "Prijatelj djece" te je tako za svaku prijavu roditelja u program babybonus izdvajao 20 kuna. Prikupljena sredstva svake godine donirana su za potrebe rodilišta u Republici Hrvatskoj.

Vinkovačko je rodilište 2008. godine primilo 299.160,00 kn, rodilište Opće bolnice dr. Ivo Pedišić u Sisku 2009. 335.700,00 kn dok su 2011. godine sredstva prikupljana pune dvije godine donirana za nabavu tandemskog spektrometra masa (dijagnostičkog uređaja vrijednog 1,8 milijuna kuna kojim je omogućeno rano otkrivanje velikog spektra nasljednih bolesti novorođenčadi) KBC-u Rebro, za potrebe svih rodilišta u Hrvatskoj.

GREENWASHING - DA LI JE ZELENA NOVA CRNA MARKETINGA I OGLAŠAVANJA?

Konzervativne procjene navode da će "zeleno" tržište do 2022. vrijediti čak 180 milijardi funta. "Zeleni" proizvodi traže se i kupuju, potrošači očekuju da kompanije budu "zelene", one pak strastvene tvrde da to jesu, pa i nude takve proizvode. Ipak, prečesto ih takvima samo prikazuju. – to je "greenwashing“.

Termin podrazumijeva izradu varljivih PR oglasa koji ciljaju na poboljšanje imidža kompanije, dok ona istovremeno ne poduzima ništa vezano uz brigu za okolinu, ili čak radi potpuno suprotno. To je zapravo oblik manipulacije koju koriste PR agencije da bi se stvorila percepcija o ekološkoj odgovornosti organizacije.
Engleska kovanica „greenwashing“ najprimjerenije bi se mogla prevesti hrvatskom kovanicom „ekomanipulacija“.
Tim takozvanim greenwasherima briga o okolini nije dio misije i vizije već potez kojim popravljaju svoju sliku u javnosti, čista promocija.

Mnogo je primjera „greenwasha“. Primjerice Persilova kampanja ‘Prljavština je dobra’ isticala je kako nije loše da se djeca zaprljaju jer je to samo dio odrastanja te da će Persil ionako sve oprati. Naime, ako niste znali, češća uporaba deterdženta ekološki je dobra.( ??!)
Bosch je iskoristio prikazivanje filma ‘WALL.E’, o robotu koji čisti Zemlju koju su ljudi napustili zbog onečišćenja, te u svojoj kampanji ‘Spasioci planeta’ implicirao da njihovi proizvodi uistinu spašavaju planet.
British Petrol pokrenuo je imidž-kampanju naglasivši svoju predanost istraživanju alternativne tehnologije dok istodobno proizvodi CO2 koliko i cijela Velika Britanija.

Da li je "zeleno" zaista "zeleno"?

Da se ne može postići potpun konsenzus o tome što je ‘zeleno’, pokazuju i primjeri Toyote i Virgina. Dok ih jedni smatraju ‘greenwashom’, drugi ih smatraju istinskim naporima u pravom smjeru. Toyota je jedan od rijetkih članova auto industrije koji ima "zelen" imidž. Za to je uvelike zaslužan prvi serijski hibrid - Prius - koji je s potrošnjom od 104 grama CO2 po kilometru drugi ‘najštedljiviji’ automobil nakon Honde Insight.
Ista je ta Toyota pak na Frankfurt Motor Showu 2001. predstavila svoj koncept ES3 koji je trošio 2,7 litara na 100 kilometara ili upola manje od modela Prius. Međutim od tada više nitko nije čuo za njega.
Virgin Atlantic je objavio da će biti prva zrakoplovna kompanija koja na svojim letovima rabiti mješavinu biogoriva, tj. kokosova ulja (20%) i kerozina (80%). Je li riječ o pozitivnom pomaku ili „greenwashu“, podložno je raznim prosudbama. Istodobno je Virgin Atlantic najavio povećanje sjedala u poslovnoj klasi koja zbog veće udobnosti putnika zauzimaju i više mjesta, što automatski znači povećanje štetne emisije po putniku. Samo jedan podatak za ilustraciju - avioni ionako proizvedu 7,4 milijuna tona CO2 na godinu.

Korporativni "greenwash" danas se provodi u većini organizacija i kod većine proizvoda. Najčešće se rabi u oglašavanju i odnosima s javnošću. Jedan od izazova ‘zelenog’ marketinga jest uspostaviti standarde i postići javni konsenzus o tome što je istinski "zeleno". To je pogotovo važno kad se uzme u obzir poražavajući podatak da i mediji, koji imaju jednu od ključnih uloga, nisu svjesni štetne prakse ili je ignoriraju. Primjer koji ukazuje na nepoznavanje ovog problema jer da samo tri od 39 medija na kojima je provedeno istraživanje u Velikoj Britaniji, a među kojima su bili i ugledni listovi poput Timesa, Financial Timesa, Independenta, znaju za pojam "greenwash" i njegovu problematiku.


EVO NEKOLIKO SAVJETA KAKO UOČITI GREENWASHING:

1. termini kao što su eco-friendly ili u duhu našeg jezika ekološki prihvatljivi
2. osim na proizvod (njegovu ekološku prihvatljivost) razmislite i o tvornici u kojoj je proizveden i njenim standardima (primjerice žarulja koja štedi struju može biti proizvedena u tvornici koja pušta toksični otpad)
3. Sugestivne slike kao što je primjerice zeleni list pored nekog štetnog kemijskog sredstva za komarce
4. Nerelevantne tvrdnje kao što je isticanje papirne ambalaže koja se može reciklirati dok je sastav proizvoda potpuno neekološki
5. Nevažne tvrdnje – npr. naglašavanje sitnih ‘zelenih’ atributa
6. Tvrdnja „Najbolji u svojoj klasi“ ne znači da kompanije poštuju ekološke standarde. Možda samo najmanje zagađuje od svih konkurenata, ali su zapravo svi veliki zagađivači
7. Nekredibilnost - primjer za nekredibilnost je ekološka cigareta, pozelenjivanje opasnog proizvoda neće ga učiniti manje štetnim. Upravo iz tog razloga cigarete ne mogu više biti nazvane „light“
8. Žargon tvrdnji – ukoliko ih može razumjeti samo znanstvenik, najčešće se nešto krije ispod površine
9. Imaginarne preporuke – vrlo često korišteni oblik reklame sa glumcima koji tvrde da su probali proizvod i preporučuju ga
10. Nedokazane tvrdnje – uvijek tražite činjenicu koja dokazuje tvrdnje
11. Potpuna laž odnosno neistinita tvrdnja ili podatak koju ćete najlakše uočiti ako potražite da li je negdje naveden izvor podataka



I dok hrvatsko tržište još uvijek čeka da se "zbroji", na Zapadu su "greenwasheri" uglavnom raskrinkani, a kompanije zaista shvaćaju da društveno odgovorno poslovanje nije marketinški trošak već ulaganje u budućnosti. Ako je suditi prema trendovima sa Zapada, kompanije zaista polako prepoznaju koristi od odgovornog poslovanja i shvaćaju da će brigom o okolini samo i isključivo zbog marketinga sebi učiniti medvjeđu uslugu.

Oznake: okoliš