Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

nedjelja, 30.09.2012.

Nikad ne reci nikad ili priča o tome kako me zabavio Bob Dylan

Da odmah razjasnimo stvari. Ne volim Dilkana. Ni vidit ni čut. Primjećujem da Dilkana naime ljudi ili obožavaju ili mrze. Nedovoljno je bitan da bi koristila mržnju u bilo kojem kontekstu.

Iz jednostavnog razloga. Bob Jebeni Legendarni Dylan ni na koji način ne utječe na moj dnevni život.

Čovjek je bez daljnjeg genijalan. Na njegovu veliku žalost genijalnost mu nije baš pomogla kod mene. Sad uzmimo trenutak i zamislimo Dylana kako sjedi nad laptopom za koji svijetu tvrdi da ne postoji čita ovaj blog čupajući kovrčavu kosu proklinje sve hrvatsko i viče:“Zašto Joanna, zašto???“.
Kao što vidite jako mu fali moje poštovanje i divljenje. Idućih dana pročitat ćete izvještaj o pokušaju suicida sačmaricom. Na svu sreću će promašiti i dati koji intervju tom promašaju u čast.


Neki dan je jedan glazbeni portal objavio njegov intervju. Isti intervju je spominjao, ha što drugo doli Srbe i Hrvate. Isti intervju svatko može shvatiti kako hoće.


Toliko milijuna puta citirani dio intervjua u originalu glasi:


“Blacks know that some whites didn’t want to give up slavery – that is they had their way, they would still be under the yoke, and they can’t pretend they don’t know that. If you’ve got a slave master or Klan in your blood, blacks can sense that. That stuff lingers to this day. Just like Jews can sense Nazi blood and the Serbs can sense Croatian blood.”


Prijevod u slobodnom stilu koji možete naći da gore spomenutom glazbenom portalu:


"Crnci znaju da postoje bijelci kojima je ropstvo bila dobra ideja te da bi i dalje bili pod bijelom čizmom da je bilo po njihovom. Imate li korijene nekog robovlasnika ili pripadnika Ku Klux Klana, crnci to mogu osjetiti. Jednako kao što Židovi mogu 'nanjušiti' naciste, a Srbi Hrvate."



S obje strane glagola nanjušiti primjetite navodnike. Ti se navodnici gube u milijun i jednom prenošenju istog intervjua na raznim drugim portalima pa i vijestima u uradnom terminu. Primjetite da se glagol sense mogao prevesti na toliko načina da je naprosto fascinantno da je svim našim respektabilnim medijskim kućama na pamet pao samo taj jedan siroti...nanjušiti...

Napominjem da je isti glazbeni portal ušiljio jako dobru foru 1.4. kad je objavio tekst na koji se digla frka i panika i prenosio se okolo naokolo...bez da je itko provjerio vjerodostojnost podataka u tekstu koji su bili...ha prvoaprilni...
Isti taj tekst bi naši vrli mediji prenijeli i da je bio na nekom forumu ili blogu bez provjere...jer kome je danas uopće važna sitnica kao vjerodostojnost podataka?


Je li ovdje Dylan uspoređivao netrpeljivost između dva naroda ili je rekao da su Hrvati nacisti? Po meni će svatko vidjeti ono što želi.

Pravi Hrvat je defanzivan. Kako i ne bi bio kad su svi protiv njega. Mrze ga jer mu se dive. Pravi Hrvat je u vječitoj opasnosti od neke tamo čizme i hegemonije...Pravi Hrvat možda nema za čizme, ali on ih ni neće. Dobre su njemu i hrvatske japanke za zimu. Pravi Hrvati imaju još jednu karakteristiku. Boluju od sindroma nepostojeće publike. Prebitni su sami sebi. U ovom intervjuu je jednako tako moglo stajati Indijci i Pakistanci. Imena nekih afričkih plemena koja ne znate izgovoriti jer komuniciraju onim klik zvukovima. Mogli su biti Englezi i Francuzi.

Čujem da prave hrvatske radiopostaje zabranjuju Dilana i njegovu velikosrpsku propagandu.

Ono što mene osobno jako veseli su silne analize naših poznatih i eminentnih javnih...ličnosti. Svi do jednog osuđuju izjavu koju nisu pročitali. Ajde oke, Mara Antičević Marinović i Mala od Kužine Kosor me i ne iznenađuju...za njih je malo prevelik zalogaj pročitati tekst na engleskom. It's oke. Zbiljam.

Zapravo, zanemarit ću zdrav razum i napomenu profesorice engleskog da je kontekst važniji od doslovnog shvaćanja. Zanemarit ću sve i reći, da Dylan je rekao da su Hrvati nacisti.
I?
Šta onda?

MI kažemo da su Amerikanci glupi. Kažemo nerijetko da su nekulturni. Bome i bahati. Kažemo i da su rasisti, makar su u New Yorku ili gdje već 80% stanovništva manjine(jel to nije oksimorončina da glava boli?). Jel njih zanima što mi mislimo o njima? Naravno da ne. Jer što bi trebali? Kad nađu tu zemlju ispod mrvice keksa na karti odma će nam doći jebati mater nacističku. Ljudi dajte se saberite.


Kad sam već povučena za jezik prokomentirat ću i navode da je Dylan u Njemačkoj skupio 2000 ljudi na koncertu, a Thompson u dvorani pored 15000. Prvo za ime božje..zar zbilja mislite da Bob Dylan, koliko god ga ja osobno ne voljela i negirala njegovo postojanje...ne može skupiti stadion publike? Bilo koji jebeni stadion. Zbilja? Postoji razlika između skupiti toliko i toliko ljudi na koncertu i organizirati koncert za toliko i toliko ljudi. Drastična.

A drugo...uzmimo da je zavirio u dovranu, ono zanimalo ga, možda su Jehovini svjedoci pa da se čovjek malo razonodi poslije nastupa, možda je prezentacija Herbalife proizvoda, ili pak motivacijska tribina nekog od gurua, možda je Star Trek konvencija. Mislim dajte ljudi bilo je i na čudnijim događajima 15000 posjetitelja. I recimo da je ušao u tu dvoranu i zapitao najbližeg Jugošvabu da mu pojasni tko je taj impozantni momak i što on prodaje? Kakav bi dojam stekao o Hrvatima?

Općenito što kreature kao što je Thopson govore o Hrvatima?

Da su drkadžije koji još gledaju ruševinu od prije 20 godina i govore da je tu bio rat?

Ili ne daj bože da pogleda neke od reklama koje se vrte...pa dođe do zaključka da su Hrvati ipak:prezaduženi drkadžije koji pate od zatvora i spuštenog falusa i problematične prostate zbog čeg Hrvatice troše još više para i tableta za smirenje.

Dragi Hrvati možda je stereotip, al još malo i odoše vam poštene žene u lezibejke od muke. Osnovni problem egocentričnog Hrvata u realnom vremenu i svemiru je taj da je sasvim i potpuno nebitan.

ponedjeljak, 24.09.2012.

Putuj Evropo...

Iskazi svjedoka koji se ovih dana saslušavaju vizavi nekih otuđenja neke tamo velke pare često u nekom svom dijelu imaju sintagmu: „...ne sjećam se da je...“.

Nitko od tih nesretnih ljudi ne kaže: „nije bilo“, „nije rekao“, „nije učinio“ itd itd.

Njihovi iskazi jasno izražavaju određenu dozu sumnje. Pošto ništa drugo jasno ne izražavaju.

„Hmmmm...možda je bilo, al' brate ne sjećam se, evo majke mi moje Mande, ne sjećam se“.

Ovim putem želim izraziti zabrinutost spram ofrlje medicinske skrbi nad našim visokim dužnosnicima. Kako je moguće da nitko nije primjetio da su nam visoki dužnosnici raznih saziva sabora, vlada i inih visokih i važnih grupacija dementni?
Nema li sabornica nekog medicinskog djelatnika koji može nabrzinu reagirati u slučaju potrebe?

Zanimljiva je korelacija između dva para naoko nezavisnih veličina, operacije nosa manekenki i inih javnih...osoba zbog nečeg zvanog devijacija septuma i zaboravnosti javnih...službenika koja se razvija u prostorima raznih sudnica i soba za saslušanja.

Iako bi neuvježbanom oku promaklo da je rješavanje problem disanja krivonose manekenke rezultirao promjenom kompletnog nosa, a često i ostatka lica otprilike u jednakoj vezi kao i svojstvo svjedoka/optuženog i demencija ili božem' prosti potencijalni Švabo koji premješta stvari oba para veličina koreliraju nevjerojatnim postotkom.

Javlja se još jedna apsurdna situacija...državu su nam vodili ljudi koji se ne sjećaju onog što su dogovarali do prije 2 godine.
Dakle tehnički je moguće dići cijelu RH u zrak, otići na godišnji u Grčku da vidimo malo kako i kolijevka kulture, demokracije i mnogih drugih lijepih stvari ima većih problema nego mi, vratiti se nazad i biti iznenađen.

Pardon, to nije tehnički. To se i dogodilo osim jednog malog detalja.

RH nije otišla u zrak nego što bi moja pokojna baba rekla:dođavola.

srijeda, 19.09.2012.

Poštovanoj lokalnoj zajednici...

Nabijem te u svakoj dimenziji prostora x puta.

Lokalna zajednico, prezirem te iz više razloga, krenimo redom.

Nikad nisi pripremljena. Sve te iznenađuje. Nemaš nikakve odgovornosti i sve ti prolazi. Daješ si za pravo praviti sranja i potom blijedo gledajući uzdahnuti: „Zatekli ste me, bila sam iznenađena“.


Lokalna zajednica je postala izgovor svakoj budali s nedostatkom kulture i odgoja.

Žao mi je, ali nepripremljeni smo. Ma na koji spolni organ ste trebali biti pripremljeni?


S obzirom na reakciju imam nekoliko rješenja, odaberite koje vam se učini najprikladnije:


a)napad izvanzemaljske rase ne-humanoida koji se hrane jetrom na način da vam istu sišu bez anestezije jer im uzrokuje mamurluk

b)napad Bin Ladenove preživjele postrojbe koja već dvije godine vreba kako napasti blagajnu lokalne zajednice da bi nastavila financirati svoj pohod pravovjerenja svijeta

c)nuklearnu katastrofu uzrokovanu Fukušimom i jebenim Kinezima koji su se ipak vratili u Japan

d)sačekušnim napadom na M.P.T. od strane preživjelih partizana koji su se vratili u '40te uslijed dementnog stanja svijesti i rakije koju su unuci prošvercali pored kontrole u staračkom domu

e)da se ekipa iz EU zajebava i da je prijem Hrvatske bio practical joke

f)a, Srbija je već primljena samo se svi prave grbavi i spredaju nas

g)Ban je ustao i napravio dar-mar u Banskim dvorima


Čini se da se nije dogodilo ništa od toga, samo su neka djeca došla u školu...di ćeš gore katarstrofe...
Ali su ta djeca doživjela vrijedno iskustvo života u Hrvatskoj ako nisi bijeli Hrvat katolik...super je kad te netko sa 6 godina stavi u kalup svog ograničenog mozga...

petak, 07.09.2012.

InterKulturalne razlike

Vrlo često mi se u zadnje vrijeme događa da vidim maksimalno apsurdne stvari i ozbiljno se zapitam nad sobom.

Recimo gole ljude u centru grada. Ne nisu se obukli neukusno pa da ja kažem da su goli. Oni su u kupaćim kostimima/gaćicama na promenadi koja je...pa strogi centar grada iako je to 100ak me od dva komada koliko toliko uređenog kupališta i vrlo nedaleko nekoliko takoreći divljih. Tim ljudima nije nikakav problem doći do trga s majicom preko ramena, pa ljeto je, a oni su bili na kupanju, hello!!!!

Također mi je nepojmljivo da netko u kafiću izuje cipele i stavi noge gore, a opet to vidim povremeno i ostajem u šoku...jer vjerujem nekako da su bolje šanse da imam halucinacije nego da su mi sugrađani takva nekulturna stoka.

Super su mi i klinci koji se valjda vraćaju u '90 i one fore iz filmova kad ekipa u prevelikim hlačama jednom rukom nateže gumu na istima da preko njih ne padne dok jedan od njih nosi preveliki kazetofon na ramenu. NJihovi mobiteli iz kojeg trešte cajke su mi inače neizmjerno dragi, a u tramvaju ili čekaonici nema ništa bolje od malo muzike raspoloženja.
NJih nitko nije naučio da svatko ima pravo na neukus, dok god ima dovoljno pristojnosti da svojim neukusom ne maltretira kolaterlane žrtve.

O bacanju papira i žvaki po podu nema smisla ni govoriti. Koliki problem može biti odšetati do kante za smeće? Ili spremiti nešto u torbu ili džep dok ne naiđeš na gore spomenutu kantu.

Ono što je povod je crtica iz čekaonice. Djevojka preko puta mene je pred punom čekaonicom namjestila grudnjak, sise u njemu i gaće, uzela dozodorans i stavila ga, malo pročačkala zube. u neodstatku bolje reakcije okrenula sam se prema ulaznim vratim i gledala u njih. Nekako mi se nije činilo prostojno zuriti.

Omanji disklejmer pošto nisam imala veze s pojavljivanjem na naslovnoj želim se ograditi i od one guzice koja me na naslovnoj prati. To draga nacijo nije moja guzica. Ponavljam. Nije moja.

Poštovanje, Joanna

srijeda, 05.09.2012.

Klinac osmjeh ne košta ništa...

Znate kako su recimo poštari, oni koju po suncu i snijegu nose kojekakve pizdarije koje ste naručili s e-baya ili tako nešto u pravilu ljubazni?
Ne znam sad za vaše, ali mi smo tu promijenili par komada, ne znam koji je bio ljubazniji od kojeg. For real, genijalni ljudi kojima ništa nije teško koji dok se ja zguzam oko tog da navučem patike i siđem dolje po to što su donijeli dođu do trećeg kata i za divno čudo nemaju nadrkani izraz lica.

E prema mom iskustvu i statističkoj obradi podataka koliko su poštari-cipelići pristojni i dobro raspoloženi toliko su oni koji sjede u pošti nadrkani. Valjda previše sjedenja, premalo kretanja uzrokuje zatvor pa si ljudi ne mogu pomoći pa pizde na stranke.

Zanimljivo je da je to vrlo čest slučaj u službeničkoj praksi, ne kažem isključivo, ali vrlo često.

Recimo referade.

To je posebno zanimljiva populacija. Vjerojatno pri zapošljavanju ispunjavaju upitnik koncipiran kao: Jeste li cijeli mjesec u PMS-u neovisno o spolu? Mrzite li ujutro sebe, a popodne cijeli svijet? I tako dalje, ako nemate 90% potvrdnih odgovora vas ne zaposle.

Referada na mom faksu je bila oke, pogotovo kako sam čula za neke druge. Tako sam jučer dospjela u jednu drugu referadu pitati nešto.
Nešto što će mene osobno koštati i nije da je nužno potrebno, a oni zahvaljujući takvim kao što sam ja mlate jako lijepe novce.

I tako sam ja postavila otprilike pola svog pitanja...

Imate sve na internetu.

Oke, ali kad sam već tu, možete li mi otprilike reći osnovno?

Sve je na internetu.

Ali zanima me samo..

Internet(povišen ton).

U redu, hvala na pomoći.(sarkastično uzdahne kiselo-parezično se osmjehnuvši ala Katie Holmes ex Cruise)


Zamislite bezobrazluka, rekao je nema na čemu.

Kao da su referade same sebi svrha, kao da nisu tu zbog ljudi koji su na fakultetu. Kao da ja nisamo mogla doputovati u jer ne živim u dvorištu fakulteta da bi se raspitala oko nečeg. Možda nemam internet, možda nemam računalo. A opet trebam njihovom vrlom fakultetu iskeširati uslugu.

Zamisli drskosti, omela sam ih u 4.toj prijepodnevnoj kavi koju po svemu sudeći financiraju poreznmi obveznici . Ispada da što manje radiš to te više živcira kad nešto i moraš napraviti. Izgleda da se onda na nekim mjestima državnog budžeta jako jako malo radi...

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi