Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

petak, 31.08.2012.

Skupimo novac za pomoć majke troje djece koja je u očaju opljačkala banku

Po definiciji pravosuđe treba biti neovisno od svakog utjecaja. Definicija je jedno a praksa drugo. Tako u praksi imamo novinske napise u kojima se citiram traže:“dokaze za presudu “. Znači li to da je presuda napisana a dokazima treba popuniti opći dojam?

Sasvim je nevažno u tom slučaju je li dotična osoba kriva ili ne. Nevina je dok se ne dokaže suprotno, makar bila i 100puta kriva.
Možda je frustrirajuće razmišljati u kontekstu toga koliko kriminalaca izađe van, vjerujem da je višestruko jadnije razmišljati kao čovjek koji nešto nije napravio, a eto guli kaznu. Ima i toga i daleko je veća nepravda.

Apsurdne priče kao što je beskućnik koji 10 godina sačekuje svoju žrtvu i makar nema što jesti ima pištolj iz valjda velike želje za osvetom...ne znam kako vama, meni to izgleda kao priča o čovjeku koji je pristao biti kriv u zamjenu za stan i hranu, ali to sam samo ja.
U nekim indijsko-arapskim pričama sam o tretmanu zatvorenika pročitala sljedeće; ako ga želiš osloboditi učini to odmah, ako ga želiš kazniti odgodi to za sutra. Cilj ovakvog pristupa je izbjeći kažnjevanje nevinog čovjeka - o krivnji se treba razmisliti, zato se kažnjavanje odgađa.


Dolazimo onda do mog osobnog highlighta tjedna i potresne priče o majci troje djece koja je pritisnuta teškom situacijom, krizom u zemlji i svijetu i inim potresnim i stresnim momentima svog mučeničkog života odlučila kreativnim poduzetništvom riješiti svoje probleme.
Gospođa se doduše nije odlučila na neku manufakturu recimo pravljenje domaćih sapuna, otvaranje knjigovodstvenog servisa ili čuvanje djece.

Ona je eto uzela pištolj i otišla u banku.

U novinama stoji kako je imala lažni plinski pištolj, a apsurda radi u sljedećoj rečenici se spominje da ga je ranije uzela za zaštitu. Kako se čovjek štiti lažnim pištoljem? Maše okolo u nadi da će napadač napuniti gaće i potrčati koliko mu iste dozvoljavaju kad ugleda osvetnicu Rose.
Lako za nju, to je sasvim sporedno kakva će biti presuda i koje će biti sankcije.

S ovakvom kampanjom ćemo kroz godinu dana dobiti još 10komada Ruže. Jer ima ljudi koji nisu otišli u porezni dug, koji rade kao robovi a plaću im isplaćuju svaki 4.mjesec u bonovima koji se mogu iskoristiti u njihovoj papirnici.

Mene osobno fasciniraju priče u kojima je dotična gospođa predstavnik napaćenog naroda iako većina tog naroda ipak ispravite me ako giješim ne rješava svoje probleme pištoljem. Pa makar i plinskim.

Još jedno pitanje, kako je bilo zaposlenim u toj banci kojima je netko mahao pištoljem pred nosom.

Je li zato gospođa premašila svoje porezne dugove za 200-tinjak tisuća kuna, da ostane u škrabici ponešto i za njihovu duševnu bol i stres?

Kao kad nekom tko se nikad nije drogirao makar je imao prilike, a možda i tešku životnu priču kojom bi to opravdao pokažu nekog tko se izvukao iz pakla droge. Meni je jako žao što je netko bio u tom paklu (koji je najčešće sam odabrao) ali netko tko je proživio osobni pakao druge vrste a za isti se nije sam odlučio možda i neće biti jako blagonaklon i empatičan spram recimo pripadnika zlatne mladeži koji nisu znali što bi sa sobom pa se eto malo drogirala djeca...bolje nego da sede na ladnom betonu.

Priča o razmetnom sinu je uvijek tako interesantnija i daleko bolje srcedrapajuća od priče o onom koji je šutio radio i gle apsurda živio u skladu sa svojim možda ne spektakularnim financijskim mogućnostima.

Jer kad trebaš bicikl pametnije ga je ukrasti i pokajati se za svoj grijeh nego štediti da bi ga kupio.
Ako vas uhvate s marihuanom pobrinite se da u bijegu ubijete nekog, izaći ćete dvostruko brže iz zatvora ako uopće u isti i uđete. Nemojte ubiti nikog važnog, to dodatno komplicira stvari.
Ako bankomat ne isplaćuje novce koje trebate uđite u banku. Navodno se ti smiješni službenici boje lažnih plinskih pištolja.

za Walkera stvari nikad nisu komplicirane, u Teksasu ljudi kradu i ubijaju iz čiste zloće pa on lijepo dođe nalema ih na mrtvo ime i spakuje iza rešetaka. Zato bi bilo zgodno da on dođe riješiti ovu dramatičnu situaciju jer nam nacija već rida u suosjećanju, mogla bi Ruška i Narodnu banku posjetit (ako tamo ima ičeg više) nošena krilima naroda i titulom junakinje/mučenice (po potrebi jasno)

ponedjeljak, 06.08.2012.

Nikad, kao Bane nikad...

Imam tri velika straha u životu. Nisu bube, zmije ni miševi, više su onako praktične naravi vezane za nesposobnost na više razina. Ukratko imam paničan strah od vlastite nesposobnosti. Bojim se strašno da ću završiti fizički nesposobna nekom na teret, još se više bojim mentalne nesposobnosti i tog da ću biti nekom na teret.

Treći i najveći strah mog života je da ću postati čika Zdravko.

Čika Zdravko je prijatelj mojih roditelja. Inače sasvim drag i ugodan čovjek koji mi neopisivo ide na živce. Zašto? Jer čika Zdravko sve zna.

Kad kažem sve, doista to i mislim.

On zna sve i više od tog, a bome i još malo. On nije ni fizički ni mentlano nesposoban, samo je nesposoban prestati pametovati i boluje od stanja zvanog inženjerska bolest zbog čega je iako ne-nesposoban na teret svima koji ga moraju slušati.

On zna zašto je novogradnja lošija od starogradnje i kako se kopaju kanali, zna zašto zeleni čaj ne smije u vodu koja je zavrila, i gdje je najveći porez, zna zašto je sirovo povrće najzdravije na svijetu što možete pojesti, a ako bog da dopast će vas neki prsten s cijanodnom tabletom da se spasite od ostatka tog izlaganja.

Inženjerska bolest je stanje kojem su posebno skloni inženjeri svih profila makar od njega ne mogu pobjeći često ni učitelji, a bome ni filozofi općeg tipa. Ako ste ikad pomislili nismo u pravu, niste u pravu. Samo to ne znate. Ali bez straha. Mi ćemo vam to rado objasniti.

I skicirati također.

Dva tri venova dijagrama i voila! Odmah će vam biti jasno. Ako nije učinite si uslugu i pravite se da je. Inače ćete se pretplatiti na cjelovečernje predavanje.

Naši mozgovi su baždareni na traženje rupa i propusta jer tog u tehničkom procesu bilo koje vrste ne smije biti. Naš posao je riješavanje problema. Često onih kojih ne bi bilo da ne radimo svoj posao, ali čemu cjepidlačiti.

Mi nalazimo Juru tamo gdje vi ne možete.I mi uistinu kužimo sve. Politiku, biologiju, ekonomiju i pravo. I povijest. Znamo i koji dijelovi povijesti su krivotvoreni.

Imamo teorije strune, zavjera i ine. Bez šale i pretjerivanja, mi znamo sve i kužimo sve. Medijske spinove i zašto moderna glazba ne valja ni za k****. I kao što rekoh rado, vrlo rado ćemo to s vama podijeliti. Nadam se da niste fizički nesposobni da možete pobjeći u Boltovom stilu okrečući se smao toliko da vidite ima li koga blizu.

Preporučam da se ne okrećete. Jer pored sebe ćete vidjeti čika Zdravka kako vam tumači da krivo trčite i da na ovaj način reakcija podloge tri puta jače sjeda na vaša leđa i zglobove zbog čega ćete patiti pod stare dane.


Uhvatim se ponekad u takvoj akciji i nasmijem sama sebi. Na svu sreću ne prečesto (nitko ne kaže da se prečesto ne događa, ali prečesto se ne hvatam). U isto vrijeme mi jako ne volimo da nam se pametuje i dijeli savjete. Kad kažem jako ne volimo mislim jaaako ne volimo. Iz jendostavnog razloga. Mi to već znamo. Imamo i prezentaciju o tome složenu. Samo izazivajte.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi