Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

ponedjeljak, 24.09.2012.

Putuj Evropo...

Iskazi svjedoka koji se ovih dana saslušavaju vizavi nekih otuđenja neke tamo velke pare često u nekom svom dijelu imaju sintagmu: „...ne sjećam se da je...“.

Nitko od tih nesretnih ljudi ne kaže: „nije bilo“, „nije rekao“, „nije učinio“ itd itd.

Njihovi iskazi jasno izražavaju određenu dozu sumnje. Pošto ništa drugo jasno ne izražavaju.

„Hmmmm...možda je bilo, al' brate ne sjećam se, evo majke mi moje Mande, ne sjećam se“.

Ovim putem želim izraziti zabrinutost spram ofrlje medicinske skrbi nad našim visokim dužnosnicima. Kako je moguće da nitko nije primjetio da su nam visoki dužnosnici raznih saziva sabora, vlada i inih visokih i važnih grupacija dementni?
Nema li sabornica nekog medicinskog djelatnika koji može nabrzinu reagirati u slučaju potrebe?

Zanimljiva je korelacija između dva para naoko nezavisnih veličina, operacije nosa manekenki i inih javnih...osoba zbog nečeg zvanog devijacija septuma i zaboravnosti javnih...službenika koja se razvija u prostorima raznih sudnica i soba za saslušanja.

Iako bi neuvježbanom oku promaklo da je rješavanje problem disanja krivonose manekenke rezultirao promjenom kompletnog nosa, a često i ostatka lica otprilike u jednakoj vezi kao i svojstvo svjedoka/optuženog i demencija ili božem' prosti potencijalni Švabo koji premješta stvari oba para veličina koreliraju nevjerojatnim postotkom.

Javlja se još jedna apsurdna situacija...državu su nam vodili ljudi koji se ne sjećaju onog što su dogovarali do prije 2 godine.
Dakle tehnički je moguće dići cijelu RH u zrak, otići na godišnji u Grčku da vidimo malo kako i kolijevka kulture, demokracije i mnogih drugih lijepih stvari ima većih problema nego mi, vratiti se nazad i biti iznenađen.

Pardon, to nije tehnički. To se i dogodilo osim jednog malog detalja.

RH nije otišla u zrak nego što bi moja pokojna baba rekla:dođavola.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi