Vrlo često mi se u zadnje vrijeme događa da vidim maksimalno apsurdne stvari i ozbiljno se zapitam nad sobom.
Recimo gole ljude u centru grada. Ne nisu se obukli neukusno pa da ja kažem da su goli. Oni su u kupaćim kostimima/gaćicama na promenadi koja je...pa strogi centar grada iako je to 100ak me od dva komada koliko toliko uređenog kupališta i vrlo nedaleko nekoliko takoreći divljih. Tim ljudima nije nikakav problem doći do trga s majicom preko ramena, pa ljeto je, a oni su bili na kupanju, hello!!!!
Također mi je nepojmljivo da netko u kafiću izuje cipele i stavi noge gore, a opet to vidim povremeno i ostajem u šoku...jer vjerujem nekako da su bolje šanse da imam halucinacije nego da su mi sugrađani takva nekulturna stoka.
Super su mi i klinci koji se valjda vraćaju u '90 i one fore iz filmova kad ekipa u prevelikim hlačama jednom rukom nateže gumu na istima da preko njih ne padne dok jedan od njih nosi preveliki kazetofon na ramenu. NJihovi mobiteli iz kojeg trešte cajke su mi inače neizmjerno dragi, a u tramvaju ili čekaonici nema ništa bolje od malo muzike raspoloženja.
NJih nitko nije naučio da svatko ima pravo na neukus, dok god ima dovoljno pristojnosti da svojim neukusom ne maltretira kolaterlane žrtve.
O bacanju papira i žvaki po podu nema smisla ni govoriti. Koliki problem može biti odšetati do kante za smeće? Ili spremiti nešto u torbu ili džep dok ne naiđeš na gore spomenutu kantu.
Ono što je povod je crtica iz čekaonice. Djevojka preko puta mene je pred punom čekaonicom namjestila grudnjak, sise u njemu i gaće, uzela dozodorans i stavila ga, malo pročačkala zube. u neodstatku bolje reakcije okrenula sam se prema ulaznim vratim i gledala u njih. Nekako mi se nije činilo prostojno zuriti.
Omanji disklejmer pošto nisam imala veze s pojavljivanjem na naslovnoj želim se ograditi i od one guzice koja me na naslovnoj prati. To draga nacijo nije moja guzica. Ponavljam. Nije moja.
Poštovanje, Joanna
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi