Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

Marketing

Klinac osmjeh ne košta ništa...

Znate kako su recimo poštari, oni koju po suncu i snijegu nose kojekakve pizdarije koje ste naručili s e-baya ili tako nešto u pravilu ljubazni?
Ne znam sad za vaše, ali mi smo tu promijenili par komada, ne znam koji je bio ljubazniji od kojeg. For real, genijalni ljudi kojima ništa nije teško koji dok se ja zguzam oko tog da navučem patike i siđem dolje po to što su donijeli dođu do trećeg kata i za divno čudo nemaju nadrkani izraz lica.

E prema mom iskustvu i statističkoj obradi podataka koliko su poštari-cipelići pristojni i dobro raspoloženi toliko su oni koji sjede u pošti nadrkani. Valjda previše sjedenja, premalo kretanja uzrokuje zatvor pa si ljudi ne mogu pomoći pa pizde na stranke.

Zanimljivo je da je to vrlo čest slučaj u službeničkoj praksi, ne kažem isključivo, ali vrlo često.

Recimo referade.

To je posebno zanimljiva populacija. Vjerojatno pri zapošljavanju ispunjavaju upitnik koncipiran kao: Jeste li cijeli mjesec u PMS-u neovisno o spolu? Mrzite li ujutro sebe, a popodne cijeli svijet? I tako dalje, ako nemate 90% potvrdnih odgovora vas ne zaposle.

Referada na mom faksu je bila oke, pogotovo kako sam čula za neke druge. Tako sam jučer dospjela u jednu drugu referadu pitati nešto.
Nešto što će mene osobno koštati i nije da je nužno potrebno, a oni zahvaljujući takvim kao što sam ja mlate jako lijepe novce.

I tako sam ja postavila otprilike pola svog pitanja...

Imate sve na internetu.

Oke, ali kad sam već tu, možete li mi otprilike reći osnovno?

Sve je na internetu.

Ali zanima me samo..

Internet(povišen ton).

U redu, hvala na pomoći.(sarkastično uzdahne kiselo-parezično se osmjehnuvši ala Katie Holmes ex Cruise)


Zamislite bezobrazluka, rekao je nema na čemu.

Kao da su referade same sebi svrha, kao da nisu tu zbog ljudi koji su na fakultetu. Kao da ja nisamo mogla doputovati u jer ne živim u dvorištu fakulteta da bi se raspitala oko nečeg. Možda nemam internet, možda nemam računalo. A opet trebam njihovom vrlom fakultetu iskeširati uslugu.

Zamisli drskosti, omela sam ih u 4.toj prijepodnevnoj kavi koju po svemu sudeći financiraju poreznmi obveznici . Ispada da što manje radiš to te više živcira kad nešto i moraš napraviti. Izgleda da se onda na nekim mjestima državnog budžeta jako jako malo radi...


Post je objavljen 05.09.2012. u 23:09 sati.