Da odmah razjasnimo stvari. Ne volim Dilkana. Ni vidit ni čut. Primjećujem da Dilkana naime ljudi ili obožavaju ili mrze. Nedovoljno je bitan da bi koristila mržnju u bilo kojem kontekstu.
Iz jednostavnog razloga. Bob Jebeni Legendarni Dylan ni na koji način ne utječe na moj dnevni život.
Čovjek je bez daljnjeg genijalan. Na njegovu veliku žalost genijalnost mu nije baš pomogla kod mene. Sad uzmimo trenutak i zamislimo Dylana kako sjedi nad laptopom za koji svijetu tvrdi da ne postoji čita ovaj blog čupajući kovrčavu kosu proklinje sve hrvatsko i viče:“Zašto Joanna, zašto???“.
Kao što vidite jako mu fali moje poštovanje i divljenje. Idućih dana pročitat ćete izvještaj o pokušaju suicida sačmaricom. Na svu sreću će promašiti i dati koji intervju tom promašaju u čast.
Neki dan je jedan glazbeni portal objavio njegov intervju. Isti intervju je spominjao, ha što drugo doli Srbe i Hrvate. Isti intervju svatko može shvatiti kako hoće.
Toliko milijuna puta citirani dio intervjua u originalu glasi:
“Blacks know that some whites didn’t want to give up slavery – that is they had their way, they would still be under the yoke, and they can’t pretend they don’t know that. If you’ve got a slave master or Klan in your blood, blacks can sense that. That stuff lingers to this day. Just like Jews can sense Nazi blood and the Serbs can sense Croatian blood.”
Prijevod u slobodnom stilu koji možete naći da gore spomenutom glazbenom portalu:
"Crnci znaju da postoje bijelci kojima je ropstvo bila dobra ideja te da bi i dalje bili pod bijelom čizmom da je bilo po njihovom. Imate li korijene nekog robovlasnika ili pripadnika Ku Klux Klana, crnci to mogu osjetiti. Jednako kao što Židovi mogu 'nanjušiti' naciste, a Srbi Hrvate."
S obje strane glagola nanjušiti primjetite navodnike. Ti se navodnici gube u milijun i jednom prenošenju istog intervjua na raznim drugim portalima pa i vijestima u uradnom terminu. Primjetite da se glagol sense mogao prevesti na toliko načina da je naprosto fascinantno da je svim našim respektabilnim medijskim kućama na pamet pao samo taj jedan siroti...nanjušiti...
Napominjem da je isti glazbeni portal ušiljio jako dobru foru 1.4. kad je objavio tekst na koji se digla frka i panika i prenosio se okolo naokolo...bez da je itko provjerio vjerodostojnost podataka u tekstu koji su bili...ha prvoaprilni...
Isti taj tekst bi naši vrli mediji prenijeli i da je bio na nekom forumu ili blogu bez provjere...jer kome je danas uopće važna sitnica kao vjerodostojnost podataka?
Je li ovdje Dylan uspoređivao netrpeljivost između dva naroda ili je rekao da su Hrvati nacisti? Po meni će svatko vidjeti ono što želi.
Pravi Hrvat je defanzivan. Kako i ne bi bio kad su svi protiv njega. Mrze ga jer mu se dive. Pravi Hrvat je u vječitoj opasnosti od neke tamo čizme i hegemonije...Pravi Hrvat možda nema za čizme, ali on ih ni neće. Dobre su njemu i hrvatske japanke za zimu. Pravi Hrvati imaju još jednu karakteristiku. Boluju od sindroma nepostojeće publike. Prebitni su sami sebi. U ovom intervjuu je jednako tako moglo stajati Indijci i Pakistanci. Imena nekih afričkih plemena koja ne znate izgovoriti jer komuniciraju onim klik zvukovima. Mogli su biti Englezi i Francuzi.
Čujem da prave hrvatske radiopostaje zabranjuju Dilana i njegovu velikosrpsku propagandu.
Ono što mene osobno jako veseli su silne analize naših poznatih i eminentnih javnih...ličnosti. Svi do jednog osuđuju izjavu koju nisu pročitali. Ajde oke, Mara Antičević Marinović i Mala od Kužine Kosor me i ne iznenađuju...za njih je malo prevelik zalogaj pročitati tekst na engleskom. It's oke. Zbiljam.
Zapravo, zanemarit ću zdrav razum i napomenu profesorice engleskog da je kontekst važniji od doslovnog shvaćanja. Zanemarit ću sve i reći, da Dylan je rekao da su Hrvati nacisti.
I?
Šta onda?
MI kažemo da su Amerikanci glupi. Kažemo nerijetko da su nekulturni. Bome i bahati. Kažemo i da su rasisti, makar su u New Yorku ili gdje već 80% stanovništva manjine(jel to nije oksimorončina da glava boli?). Jel njih zanima što mi mislimo o njima? Naravno da ne. Jer što bi trebali? Kad nađu tu zemlju ispod mrvice keksa na karti odma će nam doći jebati mater nacističku. Ljudi dajte se saberite.
Kad sam već povučena za jezik prokomentirat ću i navode da je Dylan u Njemačkoj skupio 2000 ljudi na koncertu, a Thompson u dvorani pored 15000. Prvo za ime božje..zar zbilja mislite da Bob Dylan, koliko god ga ja osobno ne voljela i negirala njegovo postojanje...ne može skupiti stadion publike? Bilo koji jebeni stadion. Zbilja? Postoji razlika između skupiti toliko i toliko ljudi na koncertu i organizirati koncert za toliko i toliko ljudi. Drastična.
A drugo...uzmimo da je zavirio u dovranu, ono zanimalo ga, možda su Jehovini svjedoci pa da se čovjek malo razonodi poslije nastupa, možda je prezentacija Herbalife proizvoda, ili pak motivacijska tribina nekog od gurua, možda je Star Trek konvencija. Mislim dajte ljudi bilo je i na čudnijim događajima 15000 posjetitelja. I recimo da je ušao u tu dvoranu i zapitao najbližeg Jugošvabu da mu pojasni tko je taj impozantni momak i što on prodaje? Kakav bi dojam stekao o Hrvatima?
Općenito što kreature kao što je Thopson govore o Hrvatima?
Da su drkadžije koji još gledaju ruševinu od prije 20 godina i govore da je tu bio rat?
Ili ne daj bože da pogleda neke od reklama koje se vrte...pa dođe do zaključka da su Hrvati ipak:prezaduženi drkadžije koji pate od zatvora i spuštenog falusa i problematične prostate zbog čeg Hrvatice troše još više para i tableta za smirenje.
Dragi Hrvati možda je stereotip, al još malo i odoše vam poštene žene u lezibejke od muke. Osnovni problem egocentričnog Hrvata u realnom vremenu i svemiru je taj da je sasvim i potpuno nebitan.
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi