Kadgod se primaknem tastaturi s namjerom da opišem liječnički posao, padne mi na pamet da je i to svakodnevni posao. Da li je tu potrebno neko mudrovanje!?. Koliko su potrebna neka destruktivna pisma, narušavanje profesionalnog sklada, ritma??! Praksa me uvjerava i ohrabruje da to može proći i ovako po mom.
I evo pišem!
Svakih nekoliko vremenskih jedinica, ciklički, a mogao bih pogledati u pisma kojom to logikom i frekvencijom….''
Sada kad je rečeno, ta potreba za diranjem u razna zanimanja, vidim da je to TO, taj ciklus, nazočan je dugi niz godina.. Mijenjajući subjekte, nisam primijetio niti registrirao da je to ciklus. Bili su uvijek novi i drugi ljudi, nove i drugačije situacije. Da sam to znao, mogao sam voditi evidenciju; prvo, vremenska razdoblja, pa onda i niz uzročnih i popratnih pojava: godišnje doba, biološki sat, vrsta prehrane, utjecaj zvijezda, položaj mjeseca, političko-društvena zbivanja, materijalno stanje, tlak, šećer, kg, ggt, ultra zvuk žuči. Mogao sam napraviti tablicu, matematički, statistički… Ne bi to bilo ništa novo. Jedan od bardova sf-a, Isaac Asimov, je to izmislio i nazvao '' matematičko- psihopovjesna analiza.'' Nije najljepše u tome što bih imao pred sobom svoju prošlost, već bih imao i obrasce svog ponašanja za budućnost, imao bih mogućnost predviđanja svoje budućnost, ili svoga karakterističnog ponašanja u budućnosti. Mogao bih točno predvidjeti vrijeme ulaska u novi stres, infarktivno stanje, moždani udar, duži stadij depresije…
Da sam to radio zadnjih petnaest godina, kad je počelo s glavoboljama, danas bih mogao mijenjati parametre i direktno utjecati na svoju budućnost . Nažalost, sad je kasno!
Ali…
Koliko sam ja kao takav, prihvatljiv ili neprihvatljiv, razumljiv ili nerazumljiv, dosadan ili inoventan, nazočan na životnoj sceni je stvarno ona ''kap''. Hoću reći, pa i nema me puno. Jedan svećenik, koji je u svojim najboljim godinama, u svom najaktivnijem ciklusu, koji je primio svećeničku inicijaciju, koji ima bitnu i utjecajnu ulogu u društvu, koji je završio fakultet u kojem su ispiti kao grčki, latinski, rimsko pravo, pjevanje, govorništvo, molitva, kad on, pun samospoznaje i samozatajnosti, izjavi:'' Moj osnovni zadatak je da dušu čovjekovu pripremim i pošaljem u vječnost!'' Što, pred takvim zadatkom ( uratkom!!! ), predstavlja moja mala ''kap'' i moja mala digresija od standardnog ponašanja? Pitam sebe? Je li to ona '' skromnost koja se između ostalog sastoji i u priznanju očitog: ne treba tajiti da se svijet za mene pripremao milijardama godina ''. Čuo sam tu izjavu na svoje uši, tu skrušenu, blaga i ponizna srca izrečenu namjeru ( kad bi si ja uzeo pravo da čovjekovu dušu mogu pripremiti i poslati u vječnost, ja bih si uzeo i pravo odlučiti i kada, jer tada moj posao ne bi bio uzaludan ) i pomislio sam da možda ne znam moć i sposobnost tog mladića, i nisam pomislio da možda nije normalan, da se je negdje izgubio, zalutao, pukla guma…Jasan mi je onaj Isusov vapaj :'' Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!'', jasno mi je da je Isus mislio na mene, ali i na velečasnog , na kraju krajeva, možda i na mnoge druge ( bez uvrede jer se odnosi na druge dimenzije. (Spavao sam na parkiralištu, a kad sam pokazao prstom na glavu, doktor je klimnu glavom i dodao:'' Da, ali to se nije manifestiralo kroz to spavanje!'' ) Takve rečenice, izjave, priznanja su me držala i zbog njih žalim što su rijetke, one mi nedostaju, one su prijateljstvo, one su druženje, one su svrha i terapija…
Znam da je svaka udruga i druženje na neki način iritirajući, da se neke stvari sprema pod otirač, ali ih nismo riješili, da su neki odnosi zacementirani kao ''loši'' i na krivom mjestu, onda znam i da je dobro da se neko vrijeme povučem i smirim.
Možda pametujem, a možda i kažem nešto novo. Neće biti definirano ako ne kažem.
Taj čovjekov '' ja '' je toliko opasan za čovjeka, tako da je i ona ljubav za samog sebe vrlo problematična. Trebalo bi se vratiti na početke jer '' ako nema ''ja'', nema ni problema!'' Odreći se sebe i samoljublja i prihvatiti sebe kao dio ljubavi prema svom bližnjem je čitava jedna duhovnost, jedna duhovnost koju nisam svladao:
'' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe''…

Epilog:
Kad bi čovjek lagano i potanko čitao Bibliju, vidio bi da je puna šovinizma, nacionalizma, prokletstva, bluda, ratova, krivokletstva, izdaja, lažnih bogova, orgija, pijanstva ( pijani Noa je bacio prokletstvo na najmlađeg sina Hama zbog toga što se ON, Noa, napio i gol spavao a Ham se smijao ( opravdanje; ''Noa je bio zemljoradnik i imao je vinograde!!!'' Gle ti to!! ) Onu dvojicu cinkaroša je uzdigao jer kletva glasi da će Ham dovijeka biti sluga svojoj braći. Od Hama su nastali Egipćani i ostali sjeverno –afrički narodi ( Hamiti ) kojima i dandanas Izraelci žele gospodariti a potječu od dvojice izdajnika i ulizica. Što bi bilo da su ta dvojica , Sem i Jafet, šutjela? I nije se Noa prvi put napio, i živio je 950 godina. Trebalo je to pijanstvo trpjeti tolike godine. I kolik je star bio Ham kad se smijao? 600 godina? Zar čovjek star 600 godina nema pravo na svoje mišljenje i na blagi prezir prema starom neliječenom alkoholičaru koji nikako umrijeti. I pije..pije… 920 godina je previše da bi se bilo nečiji sin.
Ja sam na strani Hama, i ja bih se smijao! A možda bih bio i radikalniji!
Jedan Noa više-manje

Ako sam dobro razumio, želeći pri tom ostati u okvirima....

Doktore, događaji koji su od mene stvorili
konfliktnu osobu, pripadaju djelomično genetici, a dijelom i
neumoljivoj i krutoj stvarnosti....
Nisam se uhvatio za vas kao za ''slamku'', već se
taj sukob s okolinom i ljudima izgubio, zbog nagle, gadne bolesti,
ublažio bez moje volje, uravnotežio se s još nekim faktorima, u neku
nepoznatu pomirljivost, i neku čudnu nemirnu ravnodušnost.
Upozoravate me da reagiram samo na ono što netko
radi, pokazuje, misli dok komunicira sa mnom.
U većini slučajeva to ne bi prošlo baš olako i baš tako....!!!!
Vi ste posebno intuitivan čovjek, i iznimke i krive
procijene koje vam se događaju, više su odraz neke vaše privremene
odsutnosti, nego što bi to moglo biti odraz nečeg drugog sa čim bi se
mogla povezati vaša ljudskost, ogromno znanje.. i upijanje života ( tu
su vaše zakletve i profesinalizam ).
Pretpostavljam da će te terapeutski pomisliti da se
''prilagođavam'', a ne!, čak i onda kad ste bili vrlo daleko i
udaljeni od mene, nepotpuno razumljivi, i neopravdano strogi, ja sam
se divio svestranosti vašeg znanja, vašem rasporedu sati, vašim
mnoštvom neprofesionalnih a ljudskih djelatnosti. Dio onog mene koji
možda nije sasvim jasan, ni objašnjen, ni obilježen je taj odnos prema
'' onom trenutku ''. Ne znam kada, gdje, zašto, kako se stvori taj
trenutak, taj presedan prema sudbini, ali je i Remarque napisao: ''
Zeit zu leben und Zeit za streben!'' . Kad se ja postupno tako
odredim,onda je svaka bolest suvišna, nepotrebna, nerazumljiva i
stvara kolebljivost i sumnju prema svemu što me okružuje i što bi me
još moglo okruživati...
Taj insuficijentalni '' ja '', ti skriveni i
priznati poroci su tvorci i ovog pisma, a da se razumijemo, sve je to
normalno, i apsolutno ništa bolesno, te me vjerojatno spašava od nečeg
lošijeg i opasnijeg.
'' Ako se treba hvaliti, hvalit ću se svojim
pogreškama" ( grijehom ), ne misleći prkositi već pokazati da sam samo
obični, mali , griješni čovjek, kao i svi...ostali. A dobrota je kao
proljeće, dođe i prođe, i često ne ostavi ni mrvicu zahvalnosti...
A znak popuštanja i kompromisa je i znak starosti
koja mi se događa, i to sve vidljivije.

ČOVJEK U OGLEDALU

"Kada postigneš ono što si želio

u borbi za sebe

i svijet te učini kraljem dana,

samo priđi ogledalu,

pogledaj se, i vidi što taj čovjek

ima za reći.



Jer to nije tvoj otac ili majka

ili žena, čije sudove moraš proći;

osoba čije mišljenje najviše znači

u tvom životu,

onaj je koja te gleda iz ogledala.



Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj

i smatrati te divnim,

ali čovjek u ogledalu će ti reći da si samo ništarija

ako mu ne možeš pogledati ravno u oči.



Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni

jer on je s tobom otvoren do kraja
;
I prošao si svoj najteži ispit

ako je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj.



Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet

i u prolazu ćete ljudi tapšati po ramenu,

ali će ti konačna plata biti

bol srca i suze

ako si prevario čovjeka u ogledalu."

Dale Wimrow

ILI RAZBIJ TO JEBENO OGLEDALO!

Jučer sam čitao postove i komentare zbog obljetnice smrt naših roditelja. Kod mene su to bili logični događaju vezani uz dosta tuge, ali i vjere da ćemo se opet sresti. Ono što mi je bilo teško shvatiti dogodilo se u besmislu jedne nedavne prošlosti:

Kad su mi javili da mi je prijatelj i bratić poginuo na rovu , ( 24 god. dvoje male djece ) digao sam ruke u zrak, udario njima u stablo i rekao: "Da nije nitko rekao ni jednu riječ." Znate li zašto? Zato što sam morao biti najjači.
M o r a o!
I u tom sam položaju bio par minuta kao oduzet a onda odredio tko će otići po potpune informacije. Situacija nije dozvolila ni da odem na pogreb. Mislio sam da će me stres stići kasnije. Nije. Došle su nove smrti i novi ubijeni. Danas pričam Maji o njima. I plačem.

I ni jednu obljetnicu nisam obilježio.
Oni su je zauvijek obilježili u svakom mom danu.

Znaš Mirjana, ti si mi bila kao dječačka tajna. Nitko za tebe nije znao. To se ne govori u vrijeme kad se godine opasno množe. O tebi je najljepši dio u šutnji. Pa je sam veliki dečko da bih bio zaljubljen. Krio sam tebe, i krio sam svoj pogled. Možda sam to radio nevješto, možda su vidjeli da volim, ali sam odgovarao da ne volim, da, tko se zaljubljuje u mojim godinama, da je to smiješno, da li me je netko vidio s nekim itd..
Krio sam svoju ljubav od drugih, da je ne bih morao dijeliti…
I onda je došao kraj ( ''mislim na tebe'', rečenica s kojom si se oprostila, a s koliko ironije i licemjerja je rečena ova antologijska rečenica, u jednom, zaista, teškom trenutku ). Zastori su se podigli i jedna je maska pala ( govorila si; ja sam jedna topla, nježna, poželjna, vjerna i odana žena?! ) .
Poslala si mi najgori dio sebe. najgore riječi, i najgore emocije. Nisi mogla pričekati da se smiriš od bola za gubitkom, željela si pisati dok ti je bol za majkom svježa da bi mogla biti otrovnija . Znaš ti lijepo opisati vrhove vulkana u Etiopiji i hladne noći libijske pustinje i dunavske ade, ali ti ne znaš pisati o čovjeku, ti nisi nikad zavirila u nečju dušu a da nisi vidjela nešto ružno u njoj…
Više nisi moja tajna, više nisi moja ljubav. Zovem prijatelje i pokazujem im tvoju sliku, sve one slike gdje si lijepa i slobodna, onu moju sliku, sliku samo za mene ( kad me pitaju tko je to odgovaram; jedna pička! ), zovem prijateljice da čitaju tvoja i moja pisma. Hoću te razdijeliti na tisuće komadića tko da nestaneš kao prašina zbrisana vjetrom po ovim mojim poljima i koja će na proljeće biti zaorana s dubokim brazdam i s jakom traktorima Gledam u poruke i vidim:
„ Očisti! Izbriši! Uništi kopiju!“
Neću tako. Hoću da te drugi raznesu iz mog srca, da te nestane po tuđim krovovima, tuđim dvorištima, oranicama i da svaki komadić bude detaljno zbrisan za sva vremena…
Što sam ja od tebe tražio'
Gdje sam ti stajao na putu? Na toj tvojoj širokoj cesti?
Zašto ti je trebalo jedno onakvo pismo?!
Tko si ti meni?
Što ti imaš s ove dvije žalosne vrbe pred mojom kućom. S tri ogromna stara oraha, iza, uz potok, sa cvijećem u mojoj sobi, s ožiljcima i grubom kožom na tijelu. Što ti imaš s mojim ubijenim prijateljima, i mojim prijateljima koji su sami sebi presudili, koji se još ubijaju?
Što ti imaš s onom skitnicom koju sam nekad poznavao?
Kakvo si ti izmijenjeno stanje, i nastranost u prirodi. Ti si mutacija koja je izmakla kontroli.
Neka ti bude to lijepo tijelo, izumireš iznutra. To je dubinski smrad. Nafta. Cijeli tvoj organizam je jedan rak i bol koju nanosiš nije prirodna, to su otrovi alkemije, ružna magija koju nisi nikad znala ni nositi, ni kontrolirati. Možeš ti imati najljepše noge i najprofinjeniji dekolte i uske haljine, i možeš imati mnogo fakulteta i znati desetke jezika i bit jako pametna, ali to ništa nije tvoje, to je društveno, ti si društveno vlasništvo, ti si plaćenik.Čak si i za emocije plaćena.Ti cijelo vrijeme nekom pripadaš i s tobom netko raspolaže. Ti nisi roba s greškom, dapače, ti si tražena roba ali bez svojstva, bez samosvijesti, bez osobnosti.
Ti si profesionalna, plaćenička dekoracija.
Ti si tv proslava nove godine, praznički slet, okićeni bor na trgu.
Komu je tvoja ljepota i tvoja pamet uljepšala život za cijeli život? Tko se sjeća lanjske dekoracije, ukrasnih papira i balona s dočeka.
Ti si manekenska šetnja za jedno večer, za jednu večeru, za jedno piće, za jednu cigaretu i jedan jutarnji pogled u prazno, i jedno jutarnje pitanje; Tko si ti, što ja tu radim? S kim sam ja to proveo noć, s kim sam ja to spavao?
Sva tvoja putovanja završavaju u tebi, sve tvoje slike i sjećanja završavaju u tvom kaosu, u depresiji sa starom ili novom piletinom, jer ti si….otrovna, samo jednom jestiva, tvoje kurvanje ima svoju cijenu koju ćeš tek platiti, platiti ćeš negdje u nekom ludilu…..
I dok sam te nosio, dok sam mislio da ćeš me pustiti u svoje srce da ti pomognem vidjeti, da budem tvoje oko i tvoj osmjeh ti si se užasnula od sebe a meni napisala da me se plašiš.
Ja sam se trebao plašiti tebe, tvog kaosa, tvoje cijene na tržištu, tog blata na toj tvojoj širokoj cesti. Nisam se plašio jer ja sam stvaran, nepromjenjiv, konstanta i jer je ova duša ponijela dosta iskustva i jer sam ti došao s maslinovom granom bez ijedne zle misli i pun divljenja. ( Nikad nisam pomislio ni da ćemo se sresti ! ) Oštetila si me, poslala si hrpu nepoznatog otrova na moju adresu bez ijednog razloga, valjda je to u tvom svijetu normalno i jače od tebe, jače od svega…jače od postojanja stvarnosti, od postojanja smisla….istine.
Tko zna što je to zaista bilo?
I gdje je sredina? Istina? Nebo? Izlaz?

I ja mislim na tebe, ružno se… cereći. Kao budala,
tužno i grozno.

“Desilo se upravo ono što sam slutio da će se jednom desiti…postalo mi je svejedno. Možda će jednom vrištati moje ime, ali se bojim da neću čuti. Zaglušilo me je previše tišine.”
Mika Antić

Eto, to je možda, ukratko, cijela priča o Dragici i meni.... to je sva moja važna prošlost....Samo sam se nadovezao na sinoćnju našu priču i reminiscencije. U tišini se vrata otvaraju takvom brzinom da ne stigneš zaviriti, a kamoli ući, ako ne čekaš određeni ulaz.

KAO DA SE PONAVLJAM.....

Ne moraš mi vjerovati, ali baš sam htio staviti u P.S.
naravoučenije i navesti da je naravoučenije baš sve ono što si ti
napisala, ali sam si mislio; daj budi ozbiljan, ako bude imala vremena
pročitati će to tvoje pismo onako kako si to zamislio i neće biti
ništa pregrubo...jednom si mi napisala:''Ja ne umijem tješiti ", a ja
nikada nisam ni pokušavao to raditi. Dobro, znao sam razlikovati da
li trebam reći; žao mi je!, ili trebam reći; čestitam! I nisam ni
pokušavao ići puno dalje.
ON se elegantno i približio i udaljio, očigledno je da
te dobro poznaje...
Međutim, u tom mom predugačkom pismu
....se otkrila i jedna nepobitna istina, jedna definitivna,
stvarna, ozbiljna, ljudska, međuljudska istina, istina među nama,
istina i o našoj stvarnosti, istina i o našoj budućnosti...
Hoćeš li da ti kažem, ili da ti ostavim da slutiš? Hoćeš
li da napišem , ili ti to znaš od početka? Istina, kao i ljubav , može
biti samo plemenita, a predmet, objekt te istine, isto kao i kod
ljubavi uopće nije bitan. ..
Namjerno malo dramatiziram jer sam ja taj ODJEBANI NEBITNI OBJEKT.
Dakle ovako; ovo prošlo predugačko moje pismo, koliko je
tebi značilo samo malo teksta za prolaznu ocjenu i za razumijevanje,
toliko je mene, globalno, stavilo na tvoju listu. Dok ostali, ljudi
koje čine tvoj sadržaj; tvoji bližnji, rodbina, prijatelji i
prijateljice, bivše, sadašnje i buduće simpatije ( je l' osjećaš
koliko sam pažljiv žderući samog sebe i što ne kažem popu pop - to, u
nekoj drugoj varijanti, također može poslužiti kao korisna činjenica:
žderanje samog sebe! ), tvoji poznanici iz posla, stanovanja, škole,
životni suputnici i ini ini se ponekad pitaju u kakvoj su poziciji na
toj tvojoj nepisanoj hijerarhijskoj ljestvici, dok se muče dilemama,
nesanicom, depresijom, ljubomorom, lažnim iluzijama, poklonjenom
pogledu, onom poljupcu s vrh prsta, onoj tvojoj dozvoli da te obgrle
oko struka, da ti, protiv protokola, poklone poljubac u obraz.
Gdje sam stao?
Na listi! Cijela ta moja zamišljena lista koja je ipak
tvoja, ima bezbroj vrlo kaotičnih i euforičnih i neizbježnih činjenica
s kojim se moraju susretati, suočavati, a bogme i rješavati.
Svi mi koji smo rangirani.
U čemu se sastoji ta famoznost te spomenute liste i
istine.U tomu da ja sigurno znam da u slučaju neke frke, nezgode bilo
kojeg tipa, tvoje depresije zbog proljeće, zbog jeseni, nove
piletine, nove simpatije, novog napretka na poslu, novog zadatka,
jednostavno zbog svega što mijenja sadašnjicu više od prosjeka, ja sam
prvi kojeg ćeš odpiliti ( da napišem velikim slovima? Ma neću, radije
ću ponoviti ) Ja sam prvi kojeg ćeš odpiliti! I kako da se u to
uklopim. Trebao bih to koristiti kao prednost, jer ja znam i priznam
si nešto što nitko od tih koji igraju neke svoje igre ne zna i ne želi
priznati. Kad ti kažem da znam da sam prvi za odstrel, kao da ti
kažem; Pa, ako ti kažem da sam zaljubljen onda je to 90% istina, ako
za nešto tvrdim da imam u srcu, onda je to 90% istina, ako kažem da ne
lažem, onda je to 90% istina. Realno, ja nemam razloga za izmišljanja,
ja nemam vremena za udvaranje, moje vrijeme je ograničeno tvojim
interesom za mene. ( nisam ni pomislio na bolest ) Ja moram prihvaćati
stvarnost onako kako mi se događa; tvoja me pisma raduju, veseli me
dopisivanje s tobom, nasmijem se svakoj tvojoj namjernoj ili spontanoj
duhovitosti, nasmijem se tvojoj psovki, tvojim poljupcima, tvojoj
jednoj polovici dupeta, nasmijem se tvojoj iskrenosti naročito ako je
iz onih seksističkih reminiscencija ( nisam ti rekao da ovu zadnju
riječ koristim kao talisman!! ) , iznenadi me tvoja ženska intimnosti
koja se ne dijeli tako često s muškima, tvoje slikovite i provokativne
pjesme koje to nisu, i tvoje fotke samo za mene.
Sve ovo što sam napisao je istina i ako se pitaš kako se
mogu mirno nositi s tim, razmisli, pa ja sam drugačiji, meni si,
svjesno ili slučajno dala poseban status; prvi pogođeni glineni golub.
Sada se pitaš da li tu ima cinizma. Naravno, ali je tako slab i daleko
da se s tim nosim bez ponovljenog razmišljanja. Kako je onom
dekadentnom i zamagljenom Krisu koji uleti u igrokaz u nekom
nepoznatom kostim, zastane, napravi traljavo onaj posao i onda bez
teksta nastavi dalje... . Kako njemu reći prioritete i profile. Nitko ga
nije ni primijetio da igra u tom komadu. Platio je večeru koju bi
platio i bez posteljine.
Kad napišeš ljutito pismo, kad pišeš da ne razumiješ što
sam htio reći, kad pomnožiš jabuke i kruške na moju štetu, stisnem ove
umorne i ruke i kažem si , pokušavam biti miran, kažem si:
'' Istina je istina, ali me je pogodila i dobro zdrmala!''
Mogu ja to znati, mogu ja to očekivati, mogu znati da sam
nezaštićen i ranjiv, mogu vidjeti u budućnost, ali pogodak je pogodak.
I kao što je većina mojih bolesti neizlječiva a ja se rugam i
ismijavam ih, tako me ni znanje o nama ne sprječava da vidim što se
događa u srcu...i u tvom i u mom!
Ne brini ti previše. Kao što si jednom rekla da te ON
uvijek podsjeti ( tvoja ljubav prema njemu ) da bi mogla voljeti i
nekog slobodnog, duhovitog, svjetskog, jednako tako jako i strasno,
tako se i meni čini tvoja osobnost i tvoja pojava kao nešto
stepsko,.pustinjsko, planinsko. Jebemti, a što ima s druge strane neke
drage osobe koju poznam, ili kakvu si mi poruku poslala u izazovnoj
fotki? Često te gledam i ako nije slučajno, prije ili kasnije, ćeš mi
još nešto reći osim toga da sam zadnji na listi....
A u našim pismima koja su ponekad puna suprotnosti,
ponekad pomislim da se ti uopće ne ljutiš na mene, već na cijeli
svijet, jer isto kako ga možeš voljeti ( cijeli svijet ) i kako je to
vidljivo iz onog citata da ti sve ide od ruke, tako sve to možeš, iz
tebi poznatih razloga, okrenuti u jebenu kaotičnost. Tad se pitam
koliko sam ja stvarni Medo Debeli, a koliko sam osoba koja se tebi
želi svidjeti. Ako ja tu varam , ako na momente nisam to što jesam ,
to će teško pasti i meni, ali čak i tebi. Naime, ne može nitko drugi
biti taj medo osim mene, nema tog čovjeka na zemlji koji to može
obaviti osim mene. Dakle , ja moram biti taj čovjek, ma što to značilo
ili govorilo, ili pokazivalo.( iz '' Drugo ime za ljubav '' ) Svako
odstupanje, svaka digresija ima, ili će imati svoju cijenu. Ponekad se
uplašim kad primijetim da pišem, i znam točno da pišem, ono što ti
želiš čitati. Radujem se s tvojim oduševljenjem da sam napisao
beskrajno nježno, duhovito, dirljivo, prpošno pismo, kao ja , kao mi...i
onda ga čitam ponovo...ponovo...ponovo... da, to sam ja, ali nekako mislim
da pretjeruješ s pohvalama jer nisam mislio to biti , niti izazvati
takav utisak. Nekad pokušavam najbolje, nekad stvarno želim napisati
takvo pismo jer se tako osjećam, a ti mi ukratko sasječeš, daš ocjenu:
'' Vjerojatno funkcioniramo drugačije! ''
Je l' se sjećaš mog prvog pisma gdje ti kažem da neke
moje želje imaju najveću vrijednost zato što su neostvarive i ti to
procjenjuješ kao obično sanjarenje i potpuno strano tvom
razmišljanju. A sada se događa divna stvar. Veliki dio mojih želja je
vezno uz tebe ( realnih i irealnih ) i jasno nam je da su neostvarive.
Ne možeš negirati vrijednost tih želja a ne možeš negirati ni
vrijednost glavnog objekta tih želja ( sebe ). Toliko si realna! I, da
li sam ja zbog toga sanjar. Nisam! Ja imam mnogo mašte, mnogo mašte se
voli razigrati i dođem do lijepih, dragih , simpatičnih želja koje su,
ipak, neostvarive! ( u kategorijama mogućnosti, '' što bi-kad bi ?!'',
sve što možeš zamisliti negdje postoji i sve što možeš poželjeti,
moglo bi se ispuniti...)
I mala priča vezana uz slučaj lomova: nadam se da neće
ništa pokrenuti, ni izazvati. Moj susjed koji je stariji desetak
godina od mene i koji je stvarni učitelj u puno mojih ludosti, prije
par godina je slomio kuk. Odvezen je u bolnicu, ali nije htio na
operaciju s anestezijom. Toliko se bojao da se neće probuditi da je
pristao na operaciju na živo. Naravno da operatori nisu pristali. I
tako je ležao par dana , pio analgetike i trpio sve veće bolove. I kad
više nije mogao durati, rekao je supruzi da mu donese one stare
komovice ( vrsta rakije od grožđa i koristi se kao lijek kod upala ).
Žena ga poslušala misleći da će si masirati kuk... Međutim, navečer, kad
je bol postala najjača, on je sjeo u bolničkoj sobi, na bolnički
krevet, popio tablete s rakijom i zapalio cigaretu. Kad je sestra to
primijetila, sva u panici je uzviknula : ''Što to radite ?'' On ju je
pogledao i mirno rekao:'' Ne morate vjerovati, pijem rakiju i pušim!''
Drugi dan su ga otpustili, iako nije mogao hodati. Supruga i rođak su
ga dovezli u kolicima do auta i trebali su ga nekako ubaciti u auto,
ali je on jaukao čim bi ga dirnuli. I rođak ga pita sasvim ozbiljno:''
Dobro, kako da te uhvatim!?'' A budala, već smušen od bolova, i još ne
gubi smisao za zajeb, pa kaže:'' Najbolje da me uhvatiš za kurac!''
Bio je mjesec dana kod kuće, opijao se i na kraju otišao na operaciju.
Oporavio se potpuno, sjedi u birtiji i vrijeđa sve po redu ( nekidan
je mladoj konobarici rekao da njima dvoma treba isto: dobar komad
kuraca! '' ( oprosti , ali ako se priča ne priča prosto, nije prosta!
)

Opet dugo pismo o svemu i svačemu. Nemoj se tako '' lako ''
ljutiti na mene, sad kad znaš da znam da sam bezprioritetan, tj.
posljednji. Kad bi se malo vratila u moja pisma, vidjela bi da ja baš
ne kukam previše na bolesti, da ne igram neke ''Plačljive igre'' (
odličan film ) a da baš ne spominjem ni rat. Kad bi mi htjela
priznati, bilo bi mi drago, da sa svim tim svojim pismima svakakvog
sadržaja ,ipak izgledam prilično normalan. Ne tražim da priznaš, samo
predlažem. Još prije je dogovoreno da ti donosiš odluke, sviđalo se to
komu ili ne!
Višak riječi! Volim svoj višak riječi. Budući da ti je
vrijeme vrlo liberalno, možda se usudiš i sve ovo pročitati a i sva
tvoja oklica mora znati što može a što ne može. Trebali bi znati.
I neka čekaju svoj red. Kao i uvijek.
Jedan topli pozdrav iz ove kasne večeri! Spomenuh
''topli'' jer mojim plućima odgovara..... takav zrak.
I kad se misliš ljutiti, pošalji mi poruku:'' Nemoj mi
pisati, ljuta sam!" Dobro ovo ''ljuta'' se može zamijeniti i s nekim
blažim i točnijim pridjevom, ali ti ga zamijeni...
Iskreno, možeš biti vrlo i originalno duhovita kada si jako
ljuta. I psovke su ti kompatibilne.