Kadgod se primaknem tastaturi s namjerom da opišem liječnički posao, padne mi na pamet da je i to svakodnevni posao. Da li je tu potrebno neko mudrovanje!?. Koliko su potrebna neka destruktivna pisma, narušavanje profesionalnog sklada, ritma??! Praksa me uvjerava i ohrabruje da to može proći i ovako po mom.
I evo pišem!
Svakih nekoliko vremenskih jedinica, ciklički, a mogao bih pogledati u pisma kojom to logikom i frekvencijom….''
Sada kad je rečeno, ta potreba za diranjem u razna zanimanja, vidim da je to TO, taj ciklus, nazočan je dugi niz godina.. Mijenjajući subjekte, nisam primijetio niti registrirao da je to ciklus. Bili su uvijek novi i drugi ljudi, nove i drugačije situacije. Da sam to znao, mogao sam voditi evidenciju; prvo, vremenska razdoblja, pa onda i niz uzročnih i popratnih pojava: godišnje doba, biološki sat, vrsta prehrane, utjecaj zvijezda, položaj mjeseca, političko-društvena zbivanja, materijalno stanje, tlak, šećer, kg, ggt, ultra zvuk žuči. Mogao sam napraviti tablicu, matematički, statistički… Ne bi to bilo ništa novo. Jedan od bardova sf-a, Isaac Asimov, je to izmislio i nazvao '' matematičko- psihopovjesna analiza.'' Nije najljepše u tome što bih imao pred sobom svoju prošlost, već bih imao i obrasce svog ponašanja za budućnost, imao bih mogućnost predviđanja svoje budućnost, ili svoga karakterističnog ponašanja u budućnosti. Mogao bih točno predvidjeti vrijeme ulaska u novi stres, infarktivno stanje, moždani udar, duži stadij depresije…
Da sam to radio zadnjih petnaest godina, kad je počelo s glavoboljama, danas bih mogao mijenjati parametre i direktno utjecati na svoju budućnost . Nažalost, sad je kasno!
Ali…
Koliko sam ja kao takav, prihvatljiv ili neprihvatljiv, razumljiv ili nerazumljiv, dosadan ili inoventan, nazočan na životnoj sceni je stvarno ona ''kap''. Hoću reći, pa i nema me puno. Jedan svećenik, koji je u svojim najboljim godinama, u svom najaktivnijem ciklusu, koji je primio svećeničku inicijaciju, koji ima bitnu i utjecajnu ulogu u društvu, koji je završio fakultet u kojem su ispiti kao grčki, latinski, rimsko pravo, pjevanje, govorništvo, molitva, kad on, pun samospoznaje i samozatajnosti, izjavi:'' Moj osnovni zadatak je da dušu čovjekovu pripremim i pošaljem u vječnost!'' Što, pred takvim zadatkom ( uratkom!!! ), predstavlja moja mala ''kap'' i moja mala digresija od standardnog ponašanja? Pitam sebe? Je li to ona '' skromnost koja se između ostalog sastoji i u priznanju očitog: ne treba tajiti da se svijet za mene pripremao milijardama godina ''. Čuo sam tu izjavu na svoje uši, tu skrušenu, blaga i ponizna srca izrečenu namjeru ( kad bi si ja uzeo pravo da čovjekovu dušu mogu pripremiti i poslati u vječnost, ja bih si uzeo i pravo odlučiti i kada, jer tada moj posao ne bi bio uzaludan ) i pomislio sam da možda ne znam moć i sposobnost tog mladića, i nisam pomislio da možda nije normalan, da se je negdje izgubio, zalutao, pukla guma…Jasan mi je onaj Isusov vapaj :'' Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!'', jasno mi je da je Isus mislio na mene, ali i na velečasnog , na kraju krajeva, možda i na mnoge druge ( bez uvrede jer se odnosi na druge dimenzije. (Spavao sam na parkiralištu, a kad sam pokazao prstom na glavu, doktor je klimnu glavom i dodao:'' Da, ali to se nije manifestiralo kroz to spavanje!'' ) Takve rečenice, izjave, priznanja su me držala i zbog njih žalim što su rijetke, one mi nedostaju, one su prijateljstvo, one su druženje, one su svrha i terapija…
Znam da je svaka udruga i druženje na neki način iritirajući, da se neke stvari sprema pod otirač, ali ih nismo riješili, da su neki odnosi zacementirani kao ''loši'' i na krivom mjestu, onda znam i da je dobro da se neko vrijeme povučem i smirim.
Možda pametujem, a možda i kažem nešto novo. Neće biti definirano ako ne kažem.
Taj čovjekov '' ja '' je toliko opasan za čovjeka, tako da je i ona ljubav za samog sebe vrlo problematična. Trebalo bi se vratiti na početke jer '' ako nema ''ja'', nema ni problema!'' Odreći se sebe i samoljublja i prihvatiti sebe kao dio ljubavi prema svom bližnjem je čitava jedna duhovnost, jedna duhovnost koju nisam svladao:
'' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe''…
Epilog:
Kad bi čovjek lagano i potanko čitao Bibliju, vidio bi da je puna šovinizma, nacionalizma, prokletstva, bluda, ratova, krivokletstva, izdaja, lažnih bogova, orgija, pijanstva ( pijani Noa je bacio prokletstvo na najmlađeg sina Hama zbog toga što se ON, Noa, napio i gol spavao a Ham se smijao ( opravdanje; ''Noa je bio zemljoradnik i imao je vinograde!!!'' Gle ti to!! ) Onu dvojicu cinkaroša je uzdigao jer kletva glasi da će Ham dovijeka biti sluga svojoj braći. Od Hama su nastali Egipćani i ostali sjeverno –afrički narodi ( Hamiti ) kojima i dandanas Izraelci žele gospodariti a potječu od dvojice izdajnika i ulizica. Što bi bilo da su ta dvojica , Sem i Jafet, šutjela? I nije se Noa prvi put napio, i živio je 950 godina. Trebalo je to pijanstvo trpjeti tolike godine. I kolik je star bio Ham kad se smijao? 600 godina? Zar čovjek star 600 godina nema pravo na svoje mišljenje i na blagi prezir prema starom neliječenom alkoholičaru koji nikako umrijeti. I pije..pije… 920 godina je previše da bi se bilo nečiji sin.
Ja sam na strani Hama, i ja bih se smijao! A možda bih bio i radikalniji!
Jedan Noa više-manje
Post je objavljen 15.06.2012. u 16:56 sati.