KAO DA SE PONAVLJAM.....
Ne moraš mi vjerovati, ali baš sam htio staviti u P.S.
naravoučenije i navesti da je naravoučenije baš sve ono što si ti
napisala, ali sam si mislio; daj budi ozbiljan, ako bude imala vremena
pročitati će to tvoje pismo onako kako si to zamislio i neće biti
ništa pregrubo...jednom si mi napisala:''Ja ne umijem tješiti ", a ja
nikada nisam ni pokušavao to raditi. Dobro, znao sam razlikovati da
li trebam reći; žao mi je!, ili trebam reći; čestitam! I nisam ni
pokušavao ići puno dalje.
ON se elegantno i približio i udaljio, očigledno je da
te dobro poznaje...
Međutim, u tom mom predugačkom pismu
....se otkrila i jedna nepobitna istina, jedna definitivna,
stvarna, ozbiljna, ljudska, međuljudska istina, istina među nama,
istina i o našoj stvarnosti, istina i o našoj budućnosti...
Hoćeš li da ti kažem, ili da ti ostavim da slutiš? Hoćeš
li da napišem , ili ti to znaš od početka? Istina, kao i ljubav , može
biti samo plemenita, a predmet, objekt te istine, isto kao i kod
ljubavi uopće nije bitan. ..
Namjerno malo dramatiziram jer sam ja taj ODJEBANI NEBITNI OBJEKT.
Dakle ovako; ovo prošlo predugačko moje pismo, koliko je
tebi značilo samo malo teksta za prolaznu ocjenu i za razumijevanje,
toliko je mene, globalno, stavilo na tvoju listu. Dok ostali, ljudi
koje čine tvoj sadržaj; tvoji bližnji, rodbina, prijatelji i
prijateljice, bivše, sadašnje i buduće simpatije ( je l' osjećaš
koliko sam pažljiv žderući samog sebe i što ne kažem popu pop - to, u
nekoj drugoj varijanti, također može poslužiti kao korisna činjenica:
žderanje samog sebe! ), tvoji poznanici iz posla, stanovanja, škole,
životni suputnici i ini ini se ponekad pitaju u kakvoj su poziciji na
toj tvojoj nepisanoj hijerarhijskoj ljestvici, dok se muče dilemama,
nesanicom, depresijom, ljubomorom, lažnim iluzijama, poklonjenom
pogledu, onom poljupcu s vrh prsta, onoj tvojoj dozvoli da te obgrle
oko struka, da ti, protiv protokola, poklone poljubac u obraz.
Gdje sam stao?
Na listi! Cijela ta moja zamišljena lista koja je ipak
tvoja, ima bezbroj vrlo kaotičnih i euforičnih i neizbježnih činjenica
s kojim se moraju susretati, suočavati, a bogme i rješavati.
Svi mi koji smo rangirani.
U čemu se sastoji ta famoznost te spomenute liste i
istine.U tomu da ja sigurno znam da u slučaju neke frke, nezgode bilo
kojeg tipa, tvoje depresije zbog proljeće, zbog jeseni, nove
piletine, nove simpatije, novog napretka na poslu, novog zadatka,
jednostavno zbog svega što mijenja sadašnjicu više od prosjeka, ja sam
prvi kojeg ćeš odpiliti ( da napišem velikim slovima? Ma neću, radije
ću ponoviti ) Ja sam prvi kojeg ćeš odpiliti! I kako da se u to
uklopim. Trebao bih to koristiti kao prednost, jer ja znam i priznam
si nešto što nitko od tih koji igraju neke svoje igre ne zna i ne želi
priznati. Kad ti kažem da znam da sam prvi za odstrel, kao da ti
kažem; Pa, ako ti kažem da sam zaljubljen onda je to 90% istina, ako
za nešto tvrdim da imam u srcu, onda je to 90% istina, ako kažem da ne
lažem, onda je to 90% istina. Realno, ja nemam razloga za izmišljanja,
ja nemam vremena za udvaranje, moje vrijeme je ograničeno tvojim
interesom za mene. ( nisam ni pomislio na bolest ) Ja moram prihvaćati
stvarnost onako kako mi se događa; tvoja me pisma raduju, veseli me
dopisivanje s tobom, nasmijem se svakoj tvojoj namjernoj ili spontanoj
duhovitosti, nasmijem se tvojoj psovki, tvojim poljupcima, tvojoj
jednoj polovici dupeta, nasmijem se tvojoj iskrenosti naročito ako je
iz onih seksističkih reminiscencija ( nisam ti rekao da ovu zadnju
riječ koristim kao talisman!! ) , iznenadi me tvoja ženska intimnosti
koja se ne dijeli tako često s muškima, tvoje slikovite i provokativne
pjesme koje to nisu, i tvoje fotke samo za mene.
Sve ovo što sam napisao je istina i ako se pitaš kako se
mogu mirno nositi s tim, razmisli, pa ja sam drugačiji, meni si,
svjesno ili slučajno dala poseban status; prvi pogođeni glineni golub.
Sada se pitaš da li tu ima cinizma. Naravno, ali je tako slab i daleko
da se s tim nosim bez ponovljenog razmišljanja. Kako je onom
dekadentnom i zamagljenom Krisu koji uleti u igrokaz u nekom
nepoznatom kostim, zastane, napravi traljavo onaj posao i onda bez
teksta nastavi dalje... . Kako njemu reći prioritete i profile. Nitko ga
nije ni primijetio da igra u tom komadu. Platio je večeru koju bi
platio i bez posteljine.
Kad napišeš ljutito pismo, kad pišeš da ne razumiješ što
sam htio reći, kad pomnožiš jabuke i kruške na moju štetu, stisnem ove
umorne i ruke i kažem si , pokušavam biti miran, kažem si:
'' Istina je istina, ali me je pogodila i dobro zdrmala!''
Mogu ja to znati, mogu ja to očekivati, mogu znati da sam
nezaštićen i ranjiv, mogu vidjeti u budućnost, ali pogodak je pogodak.
I kao što je većina mojih bolesti neizlječiva a ja se rugam i
ismijavam ih, tako me ni znanje o nama ne sprječava da vidim što se
događa u srcu...i u tvom i u mom!
Ne brini ti previše. Kao što si jednom rekla da te ON
uvijek podsjeti ( tvoja ljubav prema njemu ) da bi mogla voljeti i
nekog slobodnog, duhovitog, svjetskog, jednako tako jako i strasno,
tako se i meni čini tvoja osobnost i tvoja pojava kao nešto
stepsko,.pustinjsko, planinsko. Jebemti, a što ima s druge strane neke
drage osobe koju poznam, ili kakvu si mi poruku poslala u izazovnoj
fotki? Često te gledam i ako nije slučajno, prije ili kasnije, ćeš mi
još nešto reći osim toga da sam zadnji na listi....
A u našim pismima koja su ponekad puna suprotnosti,
ponekad pomislim da se ti uopće ne ljutiš na mene, već na cijeli
svijet, jer isto kako ga možeš voljeti ( cijeli svijet ) i kako je to
vidljivo iz onog citata da ti sve ide od ruke, tako sve to možeš, iz
tebi poznatih razloga, okrenuti u jebenu kaotičnost. Tad se pitam
koliko sam ja stvarni Medo Debeli, a koliko sam osoba koja se tebi
želi svidjeti. Ako ja tu varam , ako na momente nisam to što jesam ,
to će teško pasti i meni, ali čak i tebi. Naime, ne može nitko drugi
biti taj medo osim mene, nema tog čovjeka na zemlji koji to može
obaviti osim mene. Dakle , ja moram biti taj čovjek, ma što to značilo
ili govorilo, ili pokazivalo.( iz '' Drugo ime za ljubav '' ) Svako
odstupanje, svaka digresija ima, ili će imati svoju cijenu. Ponekad se
uplašim kad primijetim da pišem, i znam točno da pišem, ono što ti
želiš čitati. Radujem se s tvojim oduševljenjem da sam napisao
beskrajno nježno, duhovito, dirljivo, prpošno pismo, kao ja , kao mi...i
onda ga čitam ponovo...ponovo...ponovo... da, to sam ja, ali nekako mislim
da pretjeruješ s pohvalama jer nisam mislio to biti , niti izazvati
takav utisak. Nekad pokušavam najbolje, nekad stvarno želim napisati
takvo pismo jer se tako osjećam, a ti mi ukratko sasječeš, daš ocjenu:
'' Vjerojatno funkcioniramo drugačije! ''
Je l' se sjećaš mog prvog pisma gdje ti kažem da neke
moje želje imaju najveću vrijednost zato što su neostvarive i ti to
procjenjuješ kao obično sanjarenje i potpuno strano tvom
razmišljanju. A sada se događa divna stvar. Veliki dio mojih želja je
vezno uz tebe ( realnih i irealnih ) i jasno nam je da su neostvarive.
Ne možeš negirati vrijednost tih želja a ne možeš negirati ni
vrijednost glavnog objekta tih želja ( sebe ). Toliko si realna! I, da
li sam ja zbog toga sanjar. Nisam! Ja imam mnogo mašte, mnogo mašte se
voli razigrati i dođem do lijepih, dragih , simpatičnih želja koje su,
ipak, neostvarive! ( u kategorijama mogućnosti, '' što bi-kad bi ?!'',
sve što možeš zamisliti negdje postoji i sve što možeš poželjeti,
moglo bi se ispuniti...)
I mala priča vezana uz slučaj lomova: nadam se da neće
ništa pokrenuti, ni izazvati. Moj susjed koji je stariji desetak
godina od mene i koji je stvarni učitelj u puno mojih ludosti, prije
par godina je slomio kuk. Odvezen je u bolnicu, ali nije htio na
operaciju s anestezijom. Toliko se bojao da se neće probuditi da je
pristao na operaciju na živo. Naravno da operatori nisu pristali. I
tako je ležao par dana , pio analgetike i trpio sve veće bolove. I kad
više nije mogao durati, rekao je supruzi da mu donese one stare
komovice ( vrsta rakije od grožđa i koristi se kao lijek kod upala ).
Žena ga poslušala misleći da će si masirati kuk... Međutim, navečer, kad
je bol postala najjača, on je sjeo u bolničkoj sobi, na bolnički
krevet, popio tablete s rakijom i zapalio cigaretu. Kad je sestra to
primijetila, sva u panici je uzviknula : ''Što to radite ?'' On ju je
pogledao i mirno rekao:'' Ne morate vjerovati, pijem rakiju i pušim!''
Drugi dan su ga otpustili, iako nije mogao hodati. Supruga i rođak su
ga dovezli u kolicima do auta i trebali su ga nekako ubaciti u auto,
ali je on jaukao čim bi ga dirnuli. I rođak ga pita sasvim ozbiljno:''
Dobro, kako da te uhvatim!?'' A budala, već smušen od bolova, i još ne
gubi smisao za zajeb, pa kaže:'' Najbolje da me uhvatiš za kurac!''
Bio je mjesec dana kod kuće, opijao se i na kraju otišao na operaciju.
Oporavio se potpuno, sjedi u birtiji i vrijeđa sve po redu ( nekidan
je mladoj konobarici rekao da njima dvoma treba isto: dobar komad
kuraca! '' ( oprosti , ali ako se priča ne priča prosto, nije prosta!
)
Opet dugo pismo o svemu i svačemu. Nemoj se tako '' lako ''
ljutiti na mene, sad kad znaš da znam da sam bezprioritetan, tj.
posljednji. Kad bi se malo vratila u moja pisma, vidjela bi da ja baš
ne kukam previše na bolesti, da ne igram neke ''Plačljive igre'' (
odličan film ) a da baš ne spominjem ni rat. Kad bi mi htjela
priznati, bilo bi mi drago, da sa svim tim svojim pismima svakakvog
sadržaja ,ipak izgledam prilično normalan. Ne tražim da priznaš, samo
predlažem. Još prije je dogovoreno da ti donosiš odluke, sviđalo se to
komu ili ne!
Višak riječi! Volim svoj višak riječi. Budući da ti je
vrijeme vrlo liberalno, možda se usudiš i sve ovo pročitati a i sva
tvoja oklica mora znati što može a što ne može. Trebali bi znati.
I neka čekaju svoj red. Kao i uvijek.
Jedan topli pozdrav iz ove kasne večeri! Spomenuh
''topli'' jer mojim plućima odgovara..... takav zrak.
I kad se misliš ljutiti, pošalji mi poruku:'' Nemoj mi
pisati, ljuta sam!" Dobro ovo ''ljuta'' se može zamijeniti i s nekim
blažim i točnijim pridjevom, ali ti ga zamijeni...
Iskreno, možeš biti vrlo i originalno duhovita kada si jako
ljuta. I psovke su ti kompatibilne.
Post je objavljen 04.06.2012. u 19:37 sati.