To je ono kod tebe, što jako volim čitati u tvojim pričama da si u svojim izrazima originalan, da riječi ne omotavaš u celofan neg da govoriš razumljivim jezikom, da kažeš bobu bob i da u svaku svoju priču uneseš jako puno samog sebe. Najviše pa mi se sviđa to da ne sažaljavaš samog sebe neg da si do bola realan i iskren. Več sa nestrpljenjem čekam tvoju sljedeču priču.
04.06.2012. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meija
spominješ 90%. pa sam odmah pomislila-zakaj ne 100 kao bolja varijanta? i kae s onih 10? rezerva za tko zna što? a onda skužih da fakat treba biti tako. jer da je drugačije bilo bi neuvjerljivo. taj mali postotak povukao bi i okolne riječi... Medonjo, dobra ti večer :)
04.06.2012. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meija
(aaaaaaaaaaaaa.....zakaj nemrem brisati svoj komentar s felerima?)
04.06.2012. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijep post, pun emocija, misli i pobuđuje i kod čitatelja razmišljanje. Moram priznati da već duže vrijeme razmišljam o "muškom pismu", o tome kako muškarci pišu, dali postoji razlika između muškoga i ženskoga pisma, dali muškarci mogu osjećati duboko, strasno i jasno?!Jedno je Tolstoj i Karenjina, ipak je ona lik ženske... Skužaj malo me je zanijelo u razmišljanju. Dobar post, sviđa mi se. :)
08.06.2012. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kretzy's [r]evolution
To je ono kod tebe, što jako volim čitati u tvojim pričama da si u svojim izrazima originalan, da riječi ne omotavaš u celofan neg da govoriš razumljivim jezikom, da kažeš bobu bob i da u svaku svoju priču uneseš jako puno samog sebe. Najviše pa mi se sviđa to da ne sažaljavaš samog sebe neg da si do bola realan i iskren.
Več sa nestrpljenjem čekam tvoju sljedeču priču.
04.06.2012. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meija
spominješ 90%. pa sam odmah pomislila-zakaj ne 100 kao bolja varijanta? i kae s onih 10? rezerva za tko zna što?
a onda skužih da fakat treba biti tako. jer da je drugačije bilo bi neuvjerljivo. taj mali postotak povukao bi i okolne riječi...
Medonjo, dobra ti večer :)
04.06.2012. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meija
(aaaaaaaaaaaaa.....zakaj nemrem brisati svoj komentar s felerima?)
04.06.2012. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Medo Koji Sjedi
Ništa ne brišem. Trebala bi stajati iza svojih felera svih vrsta. Što onda što se radi o tipkovnici. Moramo naučiti i na sitnice.
04.06.2012. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pjaceta
Lijep post, pun emocija, misli i pobuđuje i kod čitatelja razmišljanje. Moram priznati da već duže vrijeme razmišljam o "muškom pismu", o tome kako muškarci pišu, dali postoji razlika između muškoga i ženskoga pisma, dali muškarci mogu osjećati duboko, strasno i jasno?!Jedno je Tolstoj i Karenjina, ipak je ona lik ženske... Skužaj malo me je zanijelo u razmišljanju.
Dobar post, sviđa mi se. :)
08.06.2012. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...