Junaci digitalnog doba

Specijalni efekti nisu ništa novo, postoje od kada postoji i filmska umjetnost kao takva. Recimo, sjetite se samo kratkog SF filma "A Trip to the Moon" Georgesa Méliesa iz 1902. godine u kojem se skupina astronauta, ili bolje rečeno gospode u svečanim odjelima zaputi na mjesec u raketi ispaljenoj iz topa koja se zatim zabije mjesecu ravno u oko. Bio je to jedan od prvih filmova ako ne i prvi koji je koristio specijalne efekte i stop motion animaciju kako bi se na velikom ekranu prikazao jedan neuobičajeni imaginarni svijet (zapravo svemir) nastao u glavi Julesa Vernea, prema čijem istoimenom romanu je film i snimljen. S godinama su se specijalni efekti razvijali, te su se snimali vizualno još atraktivniji i zahtjevniji filmovi, kao što su recimo "Metropolis" iz 1927. ili "King Kong" iz 1933., ali i mnogi drugi naslovi. No, u 70-ima su specijalni efekti doživjeli pravu malu revoluciju pojavom danas kultnog filma "Star Wars: Episode IV - A New Hope" redatelja i mogli bi smo reći "oca digitalne tehnologije", George Lucasa. Bila je to istinska vizualna poslastica, film koji je nametnuo nove standarde što se specijalnih efekata tiče i ušao u legendu. Naime, još i dan danas se taj film smatra vizualno naj impresivinijim filmom ikada snimljenim. A jednako tako i naslovi poput kultnih filmova "Blade Runner" iz 1982. te "Terminator" iz 1984. su također imali značajan i trajan utjecaj na razvoj specijalnih efekata u svim narednim filmovima, te postali uzor za kvalitetu i divljenje. A kako je to tehnologija koja se konstantno razvija od samih početaka, bilo je samo pitanje kada će doseći jednu još višu razinu od one koja je dosegnuta u spomenutim remek-djelima.
Tako je u zadnjih desetak godina CGI (Computer Generated Imagery) digitalna tehnologija, uzela sve veći zamah u svijetu filma i otvorila nove mogućnosti Hollywoodskim, ali i svjetskim pa i amaterskim filmašima. Tako ovi posljednji zahvaljujući toj novoj tehnologiji mogu sad uz malo bolju kameru, malo jači kompjutor, malo znanja programa kao što su 3D Studio Max, Maya ili Adobe After Effects te malo dobre volje snimiti film i unutar četiri zida svog doma. I sve to bez nekog multi milijunskog budžeta. A to je zbog toga jer se dokazalo da gotovo ništa više nije nemoguće realizirati i prikazati uz pomoć računalne animacije - raznorazna bića, imaginarne svjetove, letjelice, masovne bitke, zapravo sve što vam padne na pamet. Evo, najnoviji primjer koji potvrđuje tu činjenicu su i četiri filma koja trenutačno možete pogledati i u domaćim kinima: "Pirates of the Caribbean: At World's End", "Spider-Man 3", "300" te "Sunshine", a koji veliki dio svoje vizualne ekstravagancije mogu zahvaliti upravo CGI tehnologiji. Ali opet s druge strane, danas već i vrhunski specijalni efekti ne moraju značiti i kvalitetan film. Razlog tome je ponajviše činjenica da se u posljednje vrijeme u svakom drugom filmu veća pažnja pridaje kvalitetnim i raskošnim CGI efektima koji oduzimaju dah nego pametnoj priči, pa nam filmovi već pomalo izgledaju poput slikovnica i imamo dojam da nam se na tom polju više ništa novo ne može ponuditi. No ipak mora se priznati da je CGI danas dosegnuo svoje vrhunce do te mjere, da ne samo da se uspješno stvaraju razni virtualni svjetovi, izmišljena bića itd., nego se i sve češće u glavnim ulogama umjesto stvarnih glumaca pojavljuju CGI kreirani karakterni likovi. I time ne mislim na raznorazna čudovišta, dinosaure i ostala imaginarna stvorenja s koja se obično pojavljuju u filmovima i s kojima se stvarni glumci konstantno tuku, već na raznorazna bića, bilo ljudskog ili nekog drugog oblika koja iako nisu stvarna, bez problema pariraju živim glumcima na velikom platnu u svojim "glumačkim izvedbama". No prije nego spomenemo Golluma i Kong Konga, vratimo se malo na početak svega.



Dakle, prvim CGI kreiranim likom se smatra Bit iz filma "Tron" (1982.). No, on je bio sasvim jednostavan po geometrijskoj pojavi sa ograničenim mogućnostima pokreta i interakcije sa ljudima, ali smatra se prvim. Nakon toga CGI efekti su se postepeno počeli razvijati i sve češće koristiti u filmovima. Tako su u filmu "The Last Starfighter" (1984.) po prvi puta sve svemirske bitke i letjelice bile kreirane uz pomoć kompjutorske animacije, bez upotrebe modela i maketa, kao što je to bilo u slučaju prvih "Star Wars" i "Star Trek" filmova. No preskočit ćemo sve ostale svemirske bitke ( "Star Trek: Generations" ), dinosaure ( "Jurassic Park" ), zmije ( "Anaconda" ), robote ( "Terminator 2: Judgment Day" ) i ostala stvorenja koja su uslijedila nakon toga, i selimo se u 1998-u godinu. Po čemu je ta godina važna? Pa iskreno po ničem posebnom, osim što je te godine izašao jedan SF film koji doduše i nije postigao neki oduševljavajući uspjeh, kako kod publike tako i kod kritike, a radi se o filmu "Lost in Space", dugometražnoj adaptaciji istoimene popularne SF serije iz 60-ih godina. No ono po čemu se taj film ipak pamti, barem u krugovima ljudi koji se bave specijalnim efektima, jeste malo stvorenje kameolonskih sposobnosti, koje je zapravo izgledalo poput nekakvoga majmuna. To malo stvorenje je bilo specifično zbog toga jer je bilo kompletno napravljeno CGI tehnikom i u interakciji sa glumcima. Istina, danas gledano, tehnički to i ne izgleda Bog zna kako te se nije pojavljivalo nešto puno u filmu, ali moglo bi se reći da je to virtualno biće bilo među prvima koje je ravnopravno "glumilo" s ostalima pravim glumcima, iako zapravo nije pričalo. Također valjalo bi tu još spomenuti i glavnog negativca Gary Oldmana, koji se negdje pred kraj filma pretvori u kukcoliko biće, napravljeno u većoj mjeri uz pomoć CGI efekata.
Ali samo godinu dana kasnije, 1999-e izlazi novi nastavak Lucasove sage, "Star Wars: Episode I - The Phantom Menace". Film je u cjelini bio (pre)zasićen CGI efektima te mnogobrojnim svemirskim bitkama, raznoraznim stvorovima i izvanzemaljcima, između kojih se je posebice isticao jedan CGI lik od samog početka filma, Jar Jar Binks kao jedan od glavnih aktera priče. I upravo je taj lik podigao dosta prašine među fanovima serijala a i šire, i to najviše zbog svoje iritantnosti i neuvjerljivosti, tako da se u narednom nastavku, "Attack of the Clones" (2002.) i nije baš mnogo pojavljivalo, a u trećem još manje. No, bilo je tu još par CGI likova koji su bili od velike važnosti za tijek radnje, iako su se pojavili znatno manje nego Jar Jar, kao recimo Boss Nass, vođa podvodnih bića, pa Sebulba, glavni konkurent mladom Anakinu u famoznoj utrci, a i Jabba The Hutt se nakratko pojavio u obnovljenom CGI izdanju. U spomenutom nastavku iz 2002. uz Jar Jar-a kao jedan od glavnih likova po prvi puta se je pojavio i CGI Yoda, dok je u prijašnjem nastavku još bila korištena animatronička lutka, kao i u starim "Star Wars" filmovima. To je Lucas odmah iskoristio da uprizori jednu od najboljih lightsaber borbi na filmu, Yoda vs Count Dooku/Darth Tyranus. A ništa gore nije prošao Yoda ni u trećem nastavku, "Star Wars: Episode III - Revenge of the Sith" iz 2005., gdje se je sukobio i sa samim Dart Sidiousom. A osim Yode, u drugom nastavku su se pojavila još dva, sporedna CGI lika, no svakako vrijedna spomena. Bili su to Jettster Dexter i Watto, kojeg se je zapravo moglo vidjeti i u prvom dijelu, no ovdje je imao nešto "veću" ulogu. U trećem nastavku te SF sage, uz već spomenute CGI likove, kao novo pridošlicu, imali smo prilike vidjeti i Generala Grievousa, kiborga koji je ujedno i bio jedan od glavnih negativaca do negdje druge trećine filma. Naravno, gledajući u cjelini sva tri film, bilo je još tu još raznoraznih CGI stvorova koji su bili u interakciji sa glumcima, ali ovi su se nekako isticali najviše jer su bili ravnopravni sa stvarnim glumcima, tj. imali su neke od vodećih uloga koje su bile iznimno važne za tijek priče i mogli bi smo reći da su "glumili", tj., pokazivali nekakve osjećaje. A kad smo kod "ravnopravnosti", treba posebno naglasiti da je nakon "Fantomske prijetnje" uvođenje CGI likova u filmove da "glume" ravnopravno sa ostalim stvarnim glumcima postalo sve češća navika.



Tako se je 2001. pojavio još jedan zanimljiv naslov, "Final Fantasy: The Spirits Within". Na prvi pogled sasvim običan CGI crtić. No bio je to zapravo prvi pokušaj da se stvarni glumci zamjene CGI ljudima. Granica između stvarnosti i virtualnog je tu zaista postala tanka, no film je neslavno propao, barem financijski, jer vizualno i tehnički nije uopće bio loš. Iako kompjutor još uvijek nije mogao a nit ne može zamijeniti prave ljude, jer od svih digitalnih stvorova i bića, čovjeka je najteže prikazati a da bude realan. CGI-em se ne mogu realno prikazati ljudske emocije, tekstura kože i ekspresije lica, ma koliko god se trudili i koliko god to izgledalo savršeno, uvijek fali ono nešto "ljudsko". No mora se priznati bio je to odličan pokušaj, a u budućnosti će ih sigurno biti i više. Ali iste te godine pojavljuje se naslov koji je ponovno napravio revoluciju kad su digitalni efekti u pitanju, radi se naravno o filmu "The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring" redatelja Petera Jacksona. Baš kao i u "Star Wars" filmovima bilo je i tu raznoraznih digitalno stvorenih čudovišta, nestvarnih bića i svega ostaloga, poput divovskih trolova, vatrenog demona Barloga, hobotnice, monumentalnih bitaka itd., ali najviše je intrigirao genijalni Gollum. CGI lik koji je u druga dva nastavka "The Two Towers" (2002) i "The Return of the King" (2003) posebice došao do izražaja.
Gollum je bio prvi digitalno stvoreni lik na kojem je korištena tkz. tehnika performance capture kako bi se postigli što uvjerljiviji pokreti tijela i ekspresije lica, a danas je već opće poznato da je taj posao "oživljavanja" Golluma na velikom platnu dobio glumac Andy Serkis koji je unio cijeloga sebe u taj posao i "udahnuo mu dušu", te je najzaslužniji za cijeli spektar raznoraznih Gollumovih pokreta i emocija. Čak se svojevremeno govorilo da bi za taj nastup Serkins mogao dobiti i Oscara, no na kraju se ipak nije išlo tako daleko. Gollumov spektar emocija i izraza lica bio je toliko raznolik i uvjerljiv da smo u nekim trenucima mogli bez problema povjerovati da je to stvarno biće a ne CGI lik. A po mnogima je Gollumova izvedba bila i bolja nego i izvedbe nekih stvarnih glumaca. U već spomenutom drugom nastavku Gospodara uz Golluma, kao jedna od važnijih kreatura pojavio se je još jedan CGI kreirani lik, Treebeard. Hodajuće i pričajuće drvo kojemu je glas posudio John Rhys-Davies, koji je glumio patuljka Gimlia. No, on je u nekim sekvencama bio napravljen i uz pomoć animatroničkog modela, iako su CGI efekti zaslužni u većoj mjeri za njegovo oživljavanje na filmu. Naravno, kao i u slučaju novih "Star Wars" filmova, i ovdje je bilo mnogo drugih kreatura stvorenih uz pomoć CGI-a od kojih sam već neke i spomenuo, no ove dvije su se nekako najviše izdvojile. Inače, za sve te efekte u "Gospodarima prstenova" je zaslužna kompanija WETA digital studio, koja se je i proslavila tim poslom u svijetu, te postala jedna od vodećih kompanija za specijalne efekte uz ILM (Industrial Light & Magic) Georga Lucasa.
I upravo je ILM već naredne godine, 2002-e htio dokazati da i oni konja za trku imaju. Tako se u drugom nastavku serijala o dobro poznatom malom čarobnjaku, "Harry Potter and the Chamber of Secrets", uz već dobro poznate ljudske likove pojavio Dobby the House Elf. CGI lik za koji se može reći da je ujedno bio i prva veća "konkurencija" Gollumu. Baš kao i u slučaju Golluma, i Dobbby je također neprestano bio u interakciji sa glumcima, a njegov spektar emocija je također bio raznolik i uvjerljiv, no ovaj puta je to bilo izvedeno bez korištenja te nove tehnike performance capturea. Tehnički je bio odlično izveden, ali prekratko se je pojavio (samo u jednom filmu) da bi zasjenio Gollumov nastup. Iste godine se je pojavio se na velikom ekranu još jedan dobro nam znani junak, "Scooby Doo". Mnogo se razmišljalo na koji način da se dobro poznati bojažljivi animirani pas prenese na filmsko platno, i nakon uvjerljivih dokaza u prije spomenutim naslovima, odluka je pala, Scooby će biti u cijelosti digitalan. Iako Scooby tehnički nije uvjerljiv kao što su to Gollum ili Dobby, te se ne može mjeriti sa njima, bilo s one tehničke strane, bilo s one "glumačke", opet s obzirom da se radi o ekranizaciji animirane serije, ispunjavao je svoj zadatak, i to veoma uspješno. A to dokazuje i činjenica da je dvije godine kasnije snimljen i nastavak, "Scooby Doo 2: Monsters Unleashed".



I onda je 2003. na scenu stupio vjerojatno najveći CGI lik u glavnoj ulozi (doslovno), "Hulk"! Bruce Bannera je glumio kao što svi znamo, Eric Bana, ali sama kreatura u koju se on pretvara u trenucima ljutnje i bijesa, realno gledajući zapravo se niti nije mogla prenijeti na veliko platno ni na jedan drugačiji način, nego uz pomoć digitalne tehnologije. Jer budimo realni, nabildani čovjek obojan u zeleno bi danas izgledao smiješno na ekranu, kao što je uostalom vjerojatno izgledao i 70/80-ih godina u seriji "The Incredible Hulk", gdje je Hulka glumio Lou Ferrigno. No ILM je uspio, digitalni Hulk je bio i više nego uvjerljiv i impresivan na ekranu, iako su se oko njegove (ne)uvjerljivosti lomila koplja i vodile žustre rasprave. No sve je bilo tu, emocije, ljutnja, bol, tuga, mržnja, sve se to očitavalo na njegovom licu. Za animaciju Hulka ponovno je bio korišten performance capture, a u "odijelo" Hulka je ušao sam redatelj, Ang Lee, te je za sve Hulkove izljeve bijesa bio zaslužan upravo on, što je rezultiralo sa nekoliko impresivnih akcijskih scena i velikom spektrom emocija zelenog čudovišta. Hulk je definitivno svojedobno postavio visoke norme digitalne animacije koje je bilo teško priječi, no sljedeći film u kojem se je pojavio neki digitalno kreirani lik u jednoj od vodećih uloga, "I Robot" (2004), nije to zapravo niti pokušavao. U tom filmu je Will Smithu društvo umjesto Martina Lawrencea na velikim ekranima pravio Sonny. Sonny je bio digitalno stvoreni robot. Zapravo, svi roboti u filmu su bili stvoreni digitalno, no samo je za Sonny ponovno korišten (ponovno) performance capture, tako da svi njegovi pokreti i izrazi lica budu što ljudskiji, jer se htjelo prikazati da i on ima emocije i osjećaje. Taj posao je pripao glumcu Alanu Tudyku, koji je ujedno i davao glas Sonnyu. Vizualno je Sonny izgledao poput Macintosha sa rukama i nogama, a sa Hulkom ili Gollumom se nije mogao mjeriti, ali kao što rekoh, niti je to pokušavao, no bio je sasvim uvjerljiv na ekranu kao sintetičko biće koje osjeća.
Baš kao i Scooby Doo, 2004. se je još jedan animirani junak probio na veliko platno zahvaljujući upravo digitalnoj tehnologiji. Bio je to dobro nam poznati debeli, ljeni i uvijek proždrljivi mačak željan lasanja, "Garfield". Te baš kao i u slučaju sa Scoobyijem, ni Garfield nije bio pretjerano uvjerljiv s tehničke strane, no bio je izgledom vjeran mačku iz animirane serije. Jedino što su autori pogriješili, je umjesto da su i njegovog najboljeg prijatelja psa Odiea napravili uz pomoć CGI-a, odlučili su se za pravog psa, pa je zbog toga Garfiled bio još manje uvjerljiv, no dječici ipak dovoljno. Garfield se je još jednom pojavio na velikom platnu 2006. godine u nastavku, "Garfield: A Tail of Two Kitties", gdje su autori ponovili istu grešku iz originala. Odie je ponovno bio pravi pas, i nimalo nalik onome i animiranog filma i stripa.
I tako smo došli do 2005-e, a s njome i do Jacksonovog "King Konga" i "The Chronicles of Narnia: The Lion, the Witch and the Wardrobe". Oba filma mogu zahvaliti svoje postojanje digitalnoj tehnici, a "Narnijske kronike" su baš poput "Gospodara" također obilovale sa mnoštvo CGI likova, među kojima su se posebice isticali lav Aslan, zatim Mr. i Mrs. Beaver, Lisica i Vuk. I svi oni su se pojavljivali ravnopravno s glumcima, čak bi se moglo reći da su poneki imali i veće uloge od ljudi, važnije. No tehnički su ipak mrvicu zaostajali za nekim ranije spomenutim CGI likovima, ali ne previše. S druge strane, King Kong, koji je u cijelosti bio napravljen digitalno za razliku od onoga iz 70-ih godina koji je bio animatornička lutka ili čak u nekim kadrovima i čovjek u gumenom odijelu, je bio fenomenalan na ekranu, iznimno uvjerljiv i realan. A za sve njegove emocije i pokrete je ponovno bio zaslužan Andy Serkins, baš kao i u slučaju Golluma, koji je opet obukao odijelo za peformance capture. I ponovno je obavio vraški dobar posao, jer upravo je KK od svih dosad spomenutih CGI likova, ujedno i najbolji u svojoj izvedbi, a i s tehničke strane je daleko napredniji. Tim filmom je WETA uspjela srušiti granice koje je ILM postavio sa Hulkom i postaviti nove standarde digitalne animacije, no bilo je samo pitanje kada će oni opet biti slomljeni.



Dogodilo se to već sljedeće godine kada je izašao film "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest", u kojem je glavni negativac bio Davy Jones, koji je kompletno bio napravljen uz pomoć digitalne tehnologije, a za to je opet bio zaslužan ILM. Za razliku od Kapetana Barbosse iz originala "Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl", i njegove uklete posade koja je tek pod zrakama mjesečine postajala skupina hodajućih kostura, Davy Jones je bio od početka pa do kraja isti, ljigavi, riboliki stvor sa pipcima umjesto brade i sa kliještima umjesto ruke, i bio je pravo vizualno savršenstvo, definitivno jedna od najupečatljivijih negativaca u posljednjih par godina koji se pojavio na filmu. A tu je naravno bila i njegova posada, koja se sastojala od mnoštvo maštovitih ali i zastrašujućih i odvratnih stvorenja, mješanaca raznoraznih morskih životinja i ljudi, a koji su također bili gotovo svi napravljeni uz pomoć kompjutora. A koliko je ILM dobro napravio svoj posao kad je u pitanju Davy Jones, govori i činjenica da mnogi nisu ni znali da je taj lik kompletno kompjutorski generiran lik, već su mislili da je glumac Bill Nighy, koji ga je odglumio imao na sebi prostetiku, a da su samo neki dijelovi njega, kao npr. pipci dodani digitalno. No to nije bio slučaj, već je Bill baš poput svojih prethodnika Serkisa, Anga Lee-a i Tudyka na snimanju nosio usko i kako kaže neudobno odijelo za performance capture, uz pomoć kojeg je "uhvaćena" njegova izvedba. No nije taj lik bio tako savršen samo zahvaljujući ILM-u, već i zahvaljujući samom glumcu, spomenutom Bill Nighyu i njegovoj odličnoj glumačkoj izvedbi. Bila je to odlična kombinacija njegovih glumačkih bravurija sa spektakularnim specijalnim efektima, te je on uspio tom liku udahnuti osobnost, dati mu specifični karakter. On je svojim gestikulacijama, izrazima lica, i kao što sam već rekao, svojim specifičnim glumačkim bravurijama dao mu jedan "šarm" i osobnost, a efekti su bili tu samo da upotpune tu njegovu izvedbu. Billy je dakle zaslužan za karakter Jonesa kakav smo imali prilike vidjeti u filmu. Uz Jonesa i njegovu posadu, tu je bilo još naravno vizualno atraktivnih stvorenja i stvari, kao npr. Kraken divovska hobotnica, no to nisu bili karakterni likovi poput Jonesa. Jones se je još jednom pojavio na filmu u svoj svojoj raskoši u trećem nastavku te popularne franšize, već spomenutom "Pirates of the Caribbean: At World's End", koji trenutačno igra i u domaćim kinima.
Valja tu još naravno spomenuti i "Spider-Mana 3", gdje su također neki od likova, prvenstveno Sandman, ali samo u svom pješčanom izdanju, proizvod kompjutorske grafike, no kvalitetom slabiji od Jonesa. Neke od karakternih CGI likova i filmova samo vjerojatno zaboravio spomenuti, no, toga zaista ima toliko puno da je teško izdvojiti one kvalitetne od onih manje kvalitetnih, ali eto, za sada bi to bilo to, iako sam siguran da će ih u budućnosti biti još više. Recimo prvi u tom nizu je svakako Silver Surfer u nadolazećem "Fantastic Four: Rise Of The Silver Surfer", a tu su i "Transformersi" u istoimenom filmu Michaela Baya, te ponovno Hulk u nastavku na javljenom za 2008., "The Incredible Hulk". A ima ih sigurno i još, no vrijeme će pokazati gdje i kada ćemo ih vidjeti. I prije nego završimo ovaj ogled na razvitak CGI tehnologije na filmu valja spomenuti još jednu važnu stvar. A to je sve češće korištenje takozvanoga 3D stuntmena u filmovima. Možda se sad pitate što je 3D stuntman? Što ili tko je to sam već spominjao kada sam vam pisao o svom filmu, "Dragonrage", gdje je također korišten 3D stuntman. Ali za one koji to nisu pročitali i ne znaju o čemu se točno radi, evo kratko objašnjenje. 3D stuntman iliti 3D kaskader je trodimenzionalni model nekog glumca koji se obično koristi u svim većim spektaklima koji sadrže zahtjevne i opasne akcijske sekvence koje ne mogu čak ni pravi kaskaderi izvesti bez opasnosti po život. Tako smo njegovu primjenu mogli vidjeti u filmovima poput "Matrix 2" & "3", "Daredevil", "Terminator 3", "Blade 2", "Spider-man 1", "2" & "3", "Hellboy", "Gospodarima 1", "2", "3", "Ghost Rider" itd. U nekima je bio iskorišten sa manje uspjeha, a u nekima sa više uspjeha, ali svakako predstavlja još jedan revolucionaran smjer u razvitku i korištenju CGI-a na filmu.

I dok neki smatraju da pretjerana uporaba CGI-a uništava filmove i pretvara ih u šarene slikovnice bez priče i mozga u kojima je najvažnije demonstrirati novu tehnologiju, ipak trebaju uzeti u obzir sljedeće. A to je - da nema digitalne tehnologije ne bi bilo ni mnogih filmskih hitova pa čak i klasika kao što su "Independence Day", "Terminator 2", "Jurski park" a na kraju krajeva i svima dragih i hvaljenih "Gospodara Prstenova". Stvar je samo u tome kako se ta tehnologija koristi i u kolikoj mjeri, jer pretjerivati se naravno ne smije u ničemu, pa tako ni sa efektima.

By Dragonrage

Uvjeti predaje

Eng. The Proposition
God. 2005.
Redatelj: John Hillcoat
Scenarij: Nick Cave
Trajanje: 104 min.
Žanr: Western, Krimi, Drama, Akcija
Glume: Guy Pearce, Ray Winstone, Danny Huston, John Hurt, David Wenham, Emily Watson, Richard Wilson, David Vallon...itd.

Trailer



Radnja: Negdje usred suncem opaljene i slabo naseljene Australije, mjesta gdje žive većinom otpadnici Britanskoga i Irskoga društva (neka vrsta kažnjeničke kolonije), dolazi do vatrenog okršaja između predstavnika zakona i jednog od članova zloglasne bande Burns, Charlie Burnsa, te njegovih kompanjona. U tom krvavom obračunu poginu gotovo svi osim Burnsa i njegovog mlađeg brata Mikea. Njih uhapsi kapetan Stanley, čovjek (pre)velikih ambicija koji Charlieu iznese jedan zanimljiv prijedlog u zamjenu za njegovu slobodu i slobodu njegovog mlađeg brata. A prijedlog je sljedeći. Charlie će dobiti konja i oružje kako bi u roku od devet dana pronašao i ubio svog starijeg brata Arthura koji je pak hladnokrvni i psihotični ubojica ili će Mikey na Božić skončati na vješalima. Arthur se naime sakriva negdje u bespućima Australije, te ga policija ne može pronaći. A i oni koji pretpostavljaju gdje se od prilike nalazi ne usude se krenuti za njim zbog straha. Pa čak i lokalno stanovništvo, Aboridžini ga se boje zbog njegove okrutnosti, te su ga zbog prozvali "Psom". No Arthur je sve samo ne pas jer je iznimno školovan, što ga u kombinaciji sa bolesnim i psihotičnim umom čini još opasnijim. Charlie prihvati ponudu te krene u potragu za svojim bratom, dok Kapetan Stanley ostane čekati u nadi da će Charlie izvršiti zadatak, jer u protivnom će upravo Kapetna Stanley biti taj koji će stradati ako se sazna da je pustio brata jednog od najtraženijih kriminalaca. Ali Charlie je neodlučan u svom naumu, a uz to, biva ranjen na putu. Nakon što se probudi, shvati da se nalazi u društvu svog starijeg brata Arthura i njegove obitelji koji su ga pronašli i zaliječili mu rane. Dani prolaze, a Charle razmišlja šta da uradi. No ni kapetanu Stanleyu nije ništa lakše, jer su ga njegovi nadređeni počeli pritiskati da uvede red svoj okrug, a na vidjelo je izašla i istina o tome šta je učinio, pa njegovi nadređeni narede bičevanje Mikeya, što bi ga moglo ubiti i upropastiti dogovor. Povrh svega toga, Kapetan Stanley ima i problema sa svojim ljudima koji ga počnu nepoštivati zbog onoga što je učinio, Aboridžinima koji u većem dijelu ne podnose bijelce te sa svojom suprugom, koja iako ga podržava u njegovom poslu, ipak se ne može naviknuti na život u toj nemilosrdnoj i okrutnoj zemlji. Sve to dovodi do krvave i nasilne završnice u kojoj će se saznati Charlieva odluka...



Recenzija: Western žanr je prisutan u povijesti filma i postoji od samog početka filmske industrije. Zapravo, prvi narativni film ikada snimljen je bio upravo jedan western, "The Great Train Robbery" iz 1903. godine. I u njemu su po prvi puta korištene tada neke inovativne tehnike, kao npr. nove tehnike u montaži (paralelna montaža), pokretna kamera (panorama), snimanje sekvenci na lokacijama a ne samo u studiju kao do tada (okolica New Jerseya) itd. Jeste da je trajao svega 10-ak minuta, i bio sastavljen od samo 14 scena, koje su sve bile povezane u smislenu i narativnu cjelinu, ali ovaj film je uvelike utjecao na daljnji razvoj westerna, i ne samo westerna nego i filma općenito. Od tud je mogli bi smo reći, sve počelo, te zahvaljujući tom filmu danas imamo prilike gledati mnoga remek-djela filmske umjetnosti kao što su recimo "The Wizard of Oz", "Blade Runner" ili pak "Matrix", kao i mnogi drugi naslovi. Iz westerna su se razvili i mnogi drugi žanrovi - akcija, drama, komedija, avantura, horor itd., jer su western filmovi sve to objedinjavali u sebi, iako su često imali slične zaplete. Uvijek se je sve manje/više svodilo na dobre i loše momke, borbu sa indijancima, jahanje kroz preriju, neizbježne saloonske tučnjave i revolveraške dvoboje, kao i poljubac između glavnog junaka i njegove izabranice na kraju. Bio je to žanr koji se najčešće snimao tamo 30-ih godina, jer je nudio jeftinu zabavu za široku publiku, i do pojave velikih faca koje su proslavile taj žanr (a i on njih), kao što su redatelji Howard Hawks i John Ford ili legedarni glumac John "The Duke" Wayne, westerni su bili filmovi B produkcije. Tek je 40-ih i 50-ih godina nastupilo takozvano "Zlatno doba westerna" kada nastaju neki od najznačajnijih naslova tog žanra, kao npr. "My Darling Clementine", "Stagecoach", "High Noon", "Rio Bravo", "Winchester '73" itd. A i naredno desetljeće nam je iznjedrilo još neke od naslova za pamćenje kao "El Dorado", "The Man Who Shot Liberty Valance", "Butch Cassidy and the Sundance Kid" te naravno legendarni film "The Wild Bunch".
Ali bilo je to također i razdoblje popularizacije takozvanih "spagette westerna", koji su se snimali većinom u Italiji gdje su dominirali autori kao što su Sergio Sollima, Sergio Corbucci ili neizbježni Sergio Leone. Upravo je taj western pod žanr i proslavio danas legendu filma Clinta Eastwooda koji je kasnije dao tako mnogo western žanru. Ali i Charles Bronson, Lee van Cleef, Terence Hill, Franco Nero kao i još neke danas poznate (i na žalost pokojne) glumačke zvijezde su također stekle svoju popularnost zahvaljujući nastupima u spagette westernima. No, 70-e su bile prilično siromašne šta se westerna tiče, iako ih je bilo, no broj im se definitivno smanjio. Bilo je to vrijeme drugačijih, pomalo i neobičnih ne klasičnih westerna, iznimno brutalnih i prepunih crnog humora. Ali nam je i to razdoblje ipak ponudilo nekoliko također iznimno poznatih naslova kao npr. "Joe Kidd", "High Plains Drifter", "The Outlaw Josey Wales", "McCabe & Mrs. Miller", "Pat Garrett & Billy the Kid", "The Life and Times of Judge Roy Bean" itd. No, na žalost, bili su to da se tako izrazim, posljednji trzaji izumirućeg žanra, jer u naredna dva desetljeća, 80-ih i 90-ih godina, kada su naglo postali popularni neki drugi junaci, neki drugi filmovi i neki drugi žanrovi, posebice horori, SF i akcija ("Friday the 13th" serijal, "Nightmare on the Elm Street" serijal, "Rambo" serijal, "Die hard" serijal, "Star Wars" serijal itd.), western se je pomalo zagubio jer je interes za taj žanr pao, iako je utjecaj westerna bio vidljiv u većini spomenutih naslova. Doduše, tu i tamo se je pojavio neki kvalitetan naslov kao recimo "The Last of the Mohicans" Michaela Manna, "Dances with Wolves" i "Wyatt Earp" Kevina Costnera od kojih je prvi osvojio i Oscar za najbolji film, "Tombstone", zabavni "Maverick" Richarda Donnera te još jedan Oscarovac, kultni "Unforgiven" Clinta Eastwooda. Ali sve je to bilo nedovoljno da bi smo mogli reći da je taj žanr "disao punim plućima" kao nekad. A o zadnjih 15-ak godina da i ne pričamo, jer od spomenutog "Unforgivena" nije bilo ni jednog westerna. Tj., barem ne ni jednog vrijednog spomena, jer naslovi poput "Texas Rangers" iz 2001. ili "American Outlaws" iz iste godine to svakako nisu. Jedini koji to zaista zaslužuje je "Open Range" iz 2003., ponovno u režiji Kevina Costenar, koji je tim filmom na fantastičan način odao hommage klasičnom westernu i jednoj eri Američke povijesti. A nakon toga je nastupilo još jedno zatišje, koje doduše nije trajalo dugo. Točnije do 2005., kada se na Canneskom festivalu te godine pojavio jedan neobičan anti western, potpuna suprotnost Američkom klasičnom wetsternu, "The Proposition".



Film je to koji je kao što rekoh, sve samo ne klasični western, i to prvenstveno zato jer se radi o Australskom filmu, a ne Američkom. Zanimljiva je to kinematografija, koja nam je kroz protekla desetljeća ponudila nekoliko kutnih naslova, od kojih je najpoznatiji svakako "Mad Max" serijal koji je proslavio Mela Gibsona. Ali valja tu spomenuti i naslove kao što su "Gallipoli" Petera Weira, također sa Gibsonom u gl. ulozi, zatim "Romper Stomper" koji je pak proslavio Russella Crowea, komični "Crocodile Dundee" serijal ili posljednji u nizu, animirani film "Happy Feet" redatelja Georgea Millera koji je osvojio i Oscara za najbolji dugometražni animirani film. No, dosta o Australskoj kinematografiji, vratimo se mi na "The Proposition". Osobno sam čuo sve samo pohvale na račun film, a mnogi su ga usporedili i sa ponajboljim ostvarenjima Sama Peckinpaha i Clinta Eastwooda. Pričalo se da je film iznimno brutalan, nasilan, te snimljen u najboljoj maniri spagette westerna. A kada se k tome još pridoda i ono po čemu je taj film prvenstveno izazvao zanimanje kod šire javnosti, a to je da je scenarij za njega napisao ni više ni manje nego popularni glazbenik, poznat po svojim mračnim i morbidnim pjesmama koje se često bave temom smrti, Nick Cave, očekivanja nipošto ne mogu biti mala. Ponukan dakle svim tim izvrsnim informacijama i kritikama, uputio sam se sa velikim veseljem na projekciju ovog filma, očekujući jedna žestoki western u maniri najboljih Peckinpahovih/Eastwoodovih/Leoneovih remek-djela. No, da li sam to i dobio, te da li sam sa jednakim veseljem i oduševljenjem i izašao iz kino dvorane, to je druga stvar.
Film se naime otvara dosta žestoko i bučno, jednim vatrenim okršajem između predstavnika zakona i kriminalaca. Veoma nalik onome iz već spomenutog westerna "Pat Garrett & Billy the Kid", kada šerif Garrett i ekipa opkole te prikuju Billyija i njegove u malenoj baraci/kućici pa od nje doslovno naprave švicarski sir. Meci lete na sve strane, lome staklo, trgaju drvo, ranjavaju ili čak i ubijaju neke od sudionika pucnjave - a onda se sve iznenada stišava, jer se oni preživjeli iz kućice odluče predati i tu zapravo počinje zaplet ali ujedno i opada početni žestoki ritam filma te takav ostaje do kraja. A upravo je to ono što je meni osobno najviše smetalo kod ovog filma, (pre)spor ritam koji pomalo ubija u pojam pojačan sumornom ali fenomenalnom atmosferom. A uz to, film je na momente i pomalo čudan, gotovo nadrealan, što meni osobno isto nije baš leglo. Sama priča smještena u vruće, necivilizirano i okrutno okružje Australije na kraju 19-og stoljeća je intrigantna, ne originalna ali svakako intrigantna i drži vas "budnim" da tako kažem do samog kraja. Režija je odlična, i primjećuju se u nekim segmentima da je redatelj John Hillcoat, koji je kako kaže oduvijek imao želju snimiti western svoje uzore tražio u spomenutim Peckinpahu i Leoneu. Gluma je također za svaku pohvalu, a tu bih posebice izdvojio odličnog Ray Winstonea u ulozi Kaptana Stanleya, no o njemu i ostalim glumcima će biti još riječi malo kasnije. Ali najjači adut filma uz sve nabrojano je definitivno već spomenuta sumorna atmosfera te odlična fotografija za koju je zaslužan francuski snimatelj Benoit Delhomme. Zrnata slika, prljav, sparan, divlji, pust i suh ambijent u kojem se priča odvija čine svoje, te doslovno možete osjetiti očaj, bezizlaznost i smrad u zraku, koji još više pojačava zvuk i prisutnost muha koje lete posvuda. A povrh svega toga, film je još i u nekoliko navrata zaista iznimno krvav, nasilan i brutalan te dosta težak za gledanje. Ima tu tako odrubljivanja glava, bičevanja, rezanja noževima, silovanja, pa se na momente čini kao da gledate neki slasher horor. Uglavnom film definitivno nije za svakoga. Osobno nisam imao ništa protiv tog brutalnoga nasilja, no do kraja filma me je umorio taj spor ritam, te kada sam izašao iz kino dvorane osjećao sam se kao da me netko isprebijao ili kao da sam cijelu noć čitao knjigu iz filozofije ili psihologije. NO nije film dosadan, dapače. Ono što ovaj film najviše razlikuje od Američkog westerna, gdje je sve manje/više uvijek crno-bijelo, tj., uvijek imam pozitivce na jednoj strani i negativce na drugoj, je to da su ovdje likovi sve samo ne pozitivci i junaci, jer u ovom filmu nitko nije nevin i nitko nije pozitivac u potpunosti, pa čak ni djeca koja sa takvim oduševljenjem gledaju javno bičevanje kao što današnja igraju video-igre.



Jedini lik koji se izdvaja donekle u tom sirovom društvu je lik Marthe Stanley, Kapetanove žene koju igra izvrsna Emily Watson, iako i ona ima svojih moralnih ispada. Njezina gluma je minimalistička, bez mnogo ekspresija i gestikulacija ali nam ipak uspijeva pružati odličnu izvedbu i s lakoćom prikazati tu jadnu ženu koja je iz civilizirane Engleske došla u tu neciviliziranu i pustu zemlju kako bi bila podrška svom mužu koji je pak idealist te želi civilizirati tu zemlju pod svaku cijenu. A upravo on, iako u najboljoj namjeri sve i zakuha, te se svojim stajalištem "cilj opravdava sredstva" dovede u pogibeljnu situaciju, izgubivši kontrolu nad situacijom onog trenutka kada pušta brata jednog od najtraženijih kriminalaca, kako bi ga taj isti ubio i tako spasio mlađeg, slabijeg brata kojeg Stanley odvede u zatvor. No, drugi taj njegov čin protumače kao znak slabosti, pa Stanley gubi njihovo povjerenje. Kao što sam već ranije spomeuo, kapetana Stanleya igra fenomenalni Ray Winstone koji je svojom izvedbom nadigrao čak i samog Guy Pearcea, iako je i on naravno dobar u svojoj ulozi. Zanimljivo, Pearcea je za gl. ulogu zajedno sa redateljem izabrao sam Cave, rekavši da je "on jedan od onih glumaca koji s malo pokreta i riječi može pokazati jako puno". No, čini mi se da je ipak pokazao malo manje nego što on to inače može, no možda se i varam jer je mene osobno više zaintrigirao Winstone nego Pearce. Uz njih u filmu se još pojavljuju i Danny Huston u ulozi tog najstarijeg brata i obrazovanog ali manijakalnog i hladnokrvnog ubojice. Njegova izvedba me pomalo podsjetila na onu Marlona Branda iz "Apocalypse Now". Krasi ih obojicu onaj smireni pogled, ali i ludost koja se nazire iza njega. Također tu je još i John Hurt u jednoj maloj ali zanimljivoj i odlično odglumljenoj ulozi te David Wenham (jedini preživjeli iz "300") koji je možda i najslabija karika te izvrsne glumačke ekipe. Njegova izvedba uštogljenog engleza i onaj tanašni glasić su me zbilja pomalo iritirali. Ali, možda je to i trebalo biti tako.
Inače, Cave koji je kao što vjerojatno svi znate pjevač i vođa grupe The Bad Seeds s kojom je objavio do sada 13 albuma, a uz to, objavio je i četiri knjige, te odradio nekoliko manjih filmskih uloga, kao recimo u "The Sky Above Berlin" Wima Wendersa ili "Johnny Suede" Toma DiCilloa, je već imao iskustva sam pisanjem scenarija. Naime on i redatelj John Hillcoat, obojica Australci koji se poznaju već dugi niz godina pošto je Hillcoat svoju redateljsku karijeru započeo tamo 80-ih godina kao redatelj videospotova za Nicka Cavea (kasnije je još snimao i spotove za grupe kao što su INXS, Depeche Mode, Suede, Preachers itd.), su već surađivali jednom ranije. A bilo je to 1989. godine na prvom Hillcoatovom filmu "Ghosts... of the Civil Dead", za kojeg je Cave također napisao scenarij, a odigrao je u njemu i jednu od uloga.
No, iako mu to nije bilo prvi puta da piše scenarij, Cave je sam priznao da je bio iznimno nervozan prije početka pisanja jer nije znao da li je uopće sposoban napisati filmski scenarij, te da li će se moći nositi sa pisanjem dijaloga. Ali na kraju ga je napisao u roku od samo tri tjedna, a i kao što je sam rekao, ispostavilo se da mu je bilo mnogo lakše napisati scenarij nego tekst za neku od svojih pjesama. "Lakše je izraziti se u dvosatnom filmu nego u trominutnoj pjesmi" izjavio je u jednom intervjuu. Ali baš kao i tekstovi većine njegovih pjesama, i ova priča je kao što rekoh prilično, mračna, brutalna te prepuna životopisnih likova i krvavih situacija. Ponudu za pisanje scenarija je dobio sasvim slučajno. Redatelj Hillcoat ga je naime prvotno zamolio da mu napravi glazbu za ovaj film, što je Cave na kraju i napravio zajedno sa Warrenom Ellisom, ali su ujedno došli i na ideju da on napiše i scenarij. Radnju je kako kaže bazirao na Austarskoj povijesti o kojoj je slušao u pričama koje mu je pričao djed. Posebice na pričama o čuvenom odmetniku Nedu Kellyju iz druge polovice 19. stoljeća, čija životna priča je već obrađena u istoimenom filmu "Ned Kelly" iz 2003. sa Heath Ledgerom u naslovnoj ulozi, a kojeg Cave smatra izrazito glupim filmom.

Sve u svemu, da ne duljim više, "The Proposition" je jedan težak, mračan film koji prikazuje i opisuje jedna nasilan svijet, svijet koji je mogao izaći samo iz glave Nicka Cavea, ali i svijet koji je vjerojatno zaista postojao. Kao što sam već rekao, nekima se možda neče svidjeti zbog krvavog nasilja ili pak možda kao i meni zbog svoje neke sporosti koju mu ja nikako ne mogu "oprostiti". Neki će pak vjerojatno uživati u svemu tome, kao naravno i u izvrsnoj glazbi Nicka Cavea, koja je na momente nježna, a na momente žestoka. Da je film dobar - JE. Ali nije za svakoga, posebice ne za one željne samo prolazne zabave kakvu pružaju klasični westerni, što sam recimo ja djelomično očekivao.

Ocjena: 3,5/5

By Dragonrage

Galerija fotografija:

Pirates of the Caribbean: At World's End



Slike



Tagline: At the End of the World, the Adventure Begins

Trailer

Redatelj: Gore Verbinski
Scenarij: Ted Elliott, Terry Rossio
Žanr: Akcija, Avantura, Komedija, Fantasy
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Johnny Depp, Orlando Bloom, Keira Knightley, Stellan Skarsgĺrd, Jack Davenport, Reggie Lee, Chow Yun Fat, Kevin R. McNally, Lee Arenberg, Mackenzie Crook, Andy Beckwith, Keith Richards, Jonathan Pryce, Naomie Harris, Tom Hollander, David Bailie, David Schofield, Geoffrey Rush...itd.

Radnja: Will Turner, njegova zaručnica Elizabeth Swann, te posada Kapetana Sparrowa udružuju snage sa starim neprijateljem, Kapetanom Barbossom, za kojeg su mislili da je mrtav kako bi spasili prijatelja Jacka Sparrowa koji se nalazi zatočen u škrinji Davy Jonesa zahvaljujući Krakenu. Da bi to uspjeli, moraju ići na kraj svijeta. No to nije nimalo lagan zadatak, jer Davy Jones i njegov zastrašujući sablasni brod, Leteći Holandez, koji je sada pod kontrolom Istočno indijske kompanije, tj. Lorda Becketta koji kontrolira njegovo srce, im se nalaze odmah na "repu". Nakon što preplove sedam mora, i uspiju nekako izbaviti Jacka iz Jonesove škrinje, ploveći divljim i opasnim vodama, suočeni sa nepovjerenjem i izdajom na vlastitom brodu, upute se do egzotičnog Singapura, gdje ukrste mačeve sa opasnim, podmuklim i prepredenim azijskim piratom Sao Fengom. Nakon što uspiju izgladiti stvari sa Fengom, uspijevaju okupiti gusare sa svih strana svijeta kako bi se svi zajedno oduprijeli Lordu Backettu, Davy Jonesu, Admiralu Norringtonu i naravno Krakenu koji su ugrozili budućnost svih Pirata. To možda i ne bi bilo tako strašno da Jack nije svima dužan novce. Ono što slijedi je bitka epskih proporcija koja će odrediti njihove životne putove te naravno budućnost piratstva.

Očekivanja: Filmovi o piratima, ili kako mi još volimo reći, gusarima, se snimaju od kad postoji filma. Počevši od legendarnog naslova "The Black Pirate" iz 1926. godine sa još legendarnijim Douglasom Fairbanksom uz naslovnoj ulozi, pa preko "Treasure Islanda" iz 1934. (i remakea iz 1950.), "Captain Blooda" iz 1935. ili "The Sea Hawka" iz 1940. (u oba glumi legendarni Errol Flynn), te još mnogih naslova koje sada neću spominjati, jer bi to predugo trajalo. I bio je to svojevremeno zaista popularan pod žanr koji je polučio podosta kultnih naslova, od kojih sam neke i spomenuo, no u zadnjih 20-ak godina, gusarski (piratski bi bilo neprimjereno reći, ljudi bi mogli krivo shvatiti) filmovi, su baš kao i western gotovo izumrli. Bilo je tu par pokušaja da se oživi taj pod žanr, recimo, "Hook" iz 1991. Stevena Spielberga, zatim "Cutthroat Island" iz 1995. redatelja Rennya Harlina, možda i najznačajniji pokušaj od svih, ali koji je neslavno propao na kino blagajnama, "Pirates of the Plain" iz 1999., te "Peter Pan" iz 2003. No, bili su to poprilično "bijedni" pokušaji, i tko zna da li bi smo ikada više imali uopće prilike pogledati još neki gusarski film, da se 2003. nije pojavio film "Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl" iz produkcije inače publici (i kritici) omraženog "Mr Blockbustera", Jerrya Bruckheimera. Bio je to tada poprilično riskantan projekt, inspiriran istoimenom vožnjom u Disneylandu u kojeg je bilo uloženo dosta novaca, 140 mil.$, i bilo je pitanje da li će se to isplatiti zbog činjenice da kao što rekoh gusarskih filmova nije bilo već duže vrijeme, a i ono malo što je bilo je prošlo gotovo nezapaženo. No, očito je želja publike za takvom vrstom filma (dakle, red mačevanja, red topovskih salvi, pa opet red mačevanje, i na kraju poljubac s ljepoticom te odlazak u suton), i činjenica da se radilo o zabavnoj pustolovini za cijelu obitelj prepune šarma i humora učinila svoje, te je film te 2003. godine pomeo kino blagajne, prešišavši što se zarade tiče i neke mnogo "sigurnije" naslove, od koji se mnogo više očekivalo, kao npr. "The Matrix Reloaded" ili "Terminator 3: Rise of the Machines". Tako mu je finalna zarada samo na Američkom tržištu iznosila 305 mil.$ (svijetska zarad je bila 652 mil.$), a popratile su ga i fenomenalne kritike i ocjene, te je čak priskrbio i nekoliko nominacija za Oscara (između ostaloga i onu Johnny Deppa za najbolju glavnu mušku ulogu). Shvativši da u rukama imaju zlatnu koku, Bruckheimer i njegove kolege producenti su se odlučili snimiti i nastavak. I to ne jedan, već dva, snimajući ih usporedno. I tako se je tri godine kasnije, 2006., pred publikom pojavio prvi od dva najavljena nastavak, "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest".
Možda su neki to i očekivali, možda su se neki iznenadili, ali film je postao hit godine, te najunosniji naslov 2006., zaradivši samo u Americi 423 mil.$ (a u cijelom svijetu i preko 1 bilijun $), i najveći miljenik većeg dijela publike, pa je zasjeo na prvo mjesto mnogih ljestvica. Kritike su ovaj puta bile nešto podijeljene, te je tako nekima nastavak bio previše konfuzan, dosadan, razvučen, te definitivno korak unazad u odnosu na original, a drugima pak fenomenalna lepršava popcorn zabava za široku publiku koja je lagana za gledanje. Bilo kako bilo, "Pirati 2" su završili sa cliffhangerom, a treći nastavak je već u to vrijeme kada je dvojka harala kino blagajnama bio u stadiju izrade, te su mnogi vjerojatno s nestrpljenjem iščekivali datum premijere posljednjeg i finalnog poglavlja te pustolovne i zabavne fransize. Taj datum je sada jako, jako blizu, pa su očekivanja i neizvjesnost na visokom stupnju. Što kod publike koja očekuje još jedan kvalitetan i zabavan pustolovni film, što kod producenata, koji očekuju mnogo, mnogo novaca, posebice nakon uspjeha "Spider-mana 3" i "Shreka trećeg".
Začudo, ovaj treći nastavak ipak nije i najskuplji u serijalu, kao što je to bio slučaj sa "Spider-manom 3", te je za "čak" 25 mil.$ jeftiniji od drugog nastavka "Pirata" pa mu tako budžet iznosi "samo" 200 mil.$. Ali to što je "jeftiniji" od dvojke, ne znači ujedno i da će vizualno biti nešto manje atraktivan, dapače. Tako ćemo u filmu imati prilike vidjeti Davy Jonesa u svoj njegovoj raskoši (ali i kao čovjeka), grad napravljen u potpunosti od brodskih olupina, Crni Biser kako plovi usred pustinje, brod na rubu golemog vodopada, borbu piratske flote i flote Istočno indijske kompanije na rubu divovskog vrtloga itd. Što se tiče ekipe ispred i iza kamere, ona je identična kao i u prethodnim filmovima, uz naravno dodatak nekoliko svježih lica. Gore Verbinski tako ponovno sjedi u redateljskoj stolici, scenarij ponovno potpisuju Ted Elliott i Terry Rossio, a Johnny Depp naravno ponovno predvodi glumačku ekipu kao kapetan Jack Sparrow (iako je poginuo na kraju drugog filma), a društvo mu kao i uvijek prave Orlando Bloom, Keira Knightley, Bill Nighy, povratnik Geoffrey Rush, Jack Davenport, Tom Hollander, Jonathan Pryce, Stellan Skarsgĺrd, Naomie Harris, Kevin McNally te Lee Arenberg i Mackenzie Crook (gusar kojem stalno ispada oko). A tu je ponovno i skladatelj Hans Zimmer. Spomenuta svježa lica nam dolaze u obliku Chow Yun-Fata u ulozi kapetana Sao Fenga, te legendarnoga gitariste grupe Rolling Stones, Keith Richardsa u ulozi kapetana Teaquea, bivšeg piratskog vladara Madagaskara, za kojeg se ispostavi da je otac Jacka Sparrowa. Za one koji nisu znali (a takvih vjerojatno nema, ali ipak, ne škodi spomenuti), Depp je lik Kapetana Sparrowa, tj., njegovo ponašanje bazirao upravo na Richardsu, pa su ga producenti htjeli ubaciti u film pod svaku cijenu još i u drugom nastavku ali im to tada nije pošlo za rukom. Inače, Richards je skoro propustio i ovaj film jer je nekoliko dana prije snimanja svojih scena pao sa Palme - ravno na glavu. No na sreću, udarac nije bio tako strašan pa je uspio odraditi svoje scene, ali ne bez problema. Naime, tijekom snimanja je navodno bio toliko pijan da su ga morali pridržavati dok je stajao, a navodno je i zahtijevao da svi članovi Rolling Stonesa sudjeluje u filmu kao njegova posada. Kako to izgleda na velikom ekranu kada Richards glumi pijan i da li je uspio u svom naumu da pred kamere dovuče i sve članove legendarne Rock grupe, vidjet ćemo.
Kao što rekoh, drugi i treći film su se snimali usporedno, pa su tako neki dijelovi "Pirata 3", snimljeni još 2005. na istim lokacijama gdje se snimala i dvojka, kako bi ipak uštedjeli na raskošnom budžetu. Tako su za oba filma iskoristili ogroman vodeni bazen koji su izgradili na Bahamima, gdje su se većinom snimale borbe brodova na moru. U Kolovozu iste godine, ekipa se preselila u studio u Universalu, gdje je bio izgrađen set za sekvencu koja se odvija u Singapuru. Kako razdoblje 18 stoljeća u Singaporu i nije baš najbolje dokumentirano u povijesti, dizajneri su si dali malo slobode, pa su tj set izgradili po uzoru na Kinesku i Malezijsku kulturu. Nakon toga, snimanje je nastavljeno u Kolovozu 2006., te još u Siječnju 2007. na obalama Kalifornije i lokacijama u državi Utah te Niagarinim slapovima. A sve skupa je završeno krajem Siječnja u Molokaiu gdje je snimljeno finale filma, tj. završni obračun. Prva gruba verzija je navodno bila dugačka tri sata, da bi na kraju ipak izrezali 20-ak min, ne uključujući uvodnu i odjavnu špicu. Pa tako finalna verzija filma traje 168 min (2 sata i 48 min.).
"Pirates of the Caribbean: At World's End" će svoju svjetsku premijeru imati 25. Svibnja, istovremeno u cijelome svijetu, tako da ćemo i mi imati prilike uživati u novim pustolovinama Sparrowa i ekipa u isto vrijeme kada i ostatak svijet, pa čak zapravo i dan ranije nego Amerikanci, 24. Svibnja. Doduše, film je svoju Američku premijeru doživio još 19. Svibnja u Disneylandu, od kuda je sve i krenulo, no to je bila samo premjera za posebne uzvanike, dok će obični smrtnici moći pogledati film tek od prije spomenutog datuma. Prve kritike i nisu baš oduševljavajuće, te su tako neki kritičari izjavili da su "Pirati 3" predugački, konfuzni, zbunjujući i na momente dosadni, te da imaju više pod zapleta nego što u filmu ima pirata. A drugi su se pak potužili na banalne dijaloge kojima likovi pokušavaju objasniti radnju jedni drugima. Ali bilo je tu i onih pohvalnih kritika, pa su tako neki izjavili da film posjeduje odličnu karakterizaciju i glumačke izvedbe, te da se definitivno radi o vizualnoj poslastici koja će vas zabaviti i koja se ne smije propustiti.

Da li će te negativne kritike utjecati na finalni financijski ishod filma, da li su one zaista istinite, da li će se i ovi Pirati primetnuti u hit, da li će uspjeti skinuti sa prvog mjesta "Shreka trećeg", i da li će uspjeti nadmašiti "Spider-Mana 3", ovogodišnjeg rekordera što se box officea tiče, znat ćemo već nakon vikenda. Bilo kako bilo, iako je ovaj nastavak najavljen kao završni dio trilogije, već je bilo riječi da će se ipak snimati i četvrti dio. No to vjerojatno ovisi o uspjehu ovoga, a ukoliko do toga i dođe, neke promjene su neizbježne, jer ekipa (redatelj i glumci) su potpisali ugovore samo za tri filma, te se još nisu izjasnili oko mogućnosti snimanja još jednoga. Jedan od scenarista, Terry Rossio je izjavio jednom prilikom da će njegov tim napisati scenarij za četvrti film ali da ne garantira da će se film zaista i snimiti. Pa iako Pirati jesu zabavni serijal, možda bi bilo bolje da stanu dok su još u prednosti.

By Dragonrage

Galerija fotografija:

Čovjek-Pauk 3

Eng. Spider-Man 3
God. 2007.
Redatelj: Sam Raimi
Scenarij: Sam Raimi, Ivan Raimi, Alvin Sargent
Trajanje: 140 min.
Žanr: Akcija, Avantura, SF, Triler
Glume: Tobey Maguire, Kirsten Dunst, James Franco, Thomas Haden Church, Topher Grace, Bruce Campbell, Bryce Dallas Howard, James Cromwell, Rosemary Harris, J.K. Simmons...itd.

Trailer



Radnja: Petar Parker napokon je napokon sretan. U vezi sa Mary Jane mu cvjetaju ruže, a građani New Yorka naprosto obožavaju Spidermana, dive mu se i cijene ga. I taman kad je pomislio da ne može biti sretniji, životnu idilu i razdoblje mira mu narušava nekoliko nepovoljnih situacija. Prvo se sukobi sa svojim nekad najboljim prijateljem, Harry Osbornom, koji je u među vremenu postao New Goblin, te želi osvetiti očevu smrt za koju krivi Spidermana/Parkera. Spiderman na kraju uspijeva izvući živu glavu, ali pri tome dosta jako rani svog prijatelja, pa ga brže/bolje odvede u bolnicu. Na sreću, Harry se bude iz kome, ali se ne sjeća ničega, pa ni toga da je donedavno krivio upravo Parkera za smrt svog oca, i da su se njih dvojca "gadno potukla". I taman kad Parker pomislio da se sve vratilo u normalu, pa čak i bolje od toga, jer je on ponovno u dobrim odnosima sa Harryem, i taman kad je htio zaprositi Mary Jane, pojavi se još nekoliko problema u njegovom životu. Prvi u nizu je Gwen Stacy, djevojka koja poljulja njegovu savršenu vezu sa Mary Jane, a u prilog mu ne ide ni to, što Parker više priča o Spidermanu, tj., sebi nego što obraća pažnju na Janeine probleme. Kao da to nije dovoljno, i njegov posao počne trpjeti kada se pojavi novi fotograf koji također fotografira Spidermana, Eddie Brock, sa kojim se je ovaj tada primoran natjecati za radno mjesto koje je otvoreno u Daily Bugleu. Ali ni to nije sve, također u isto vrijeme iz zatvora pobjegne i kriminalac, Flint Marko, za kojeg se ispostavi da je upravo on pravi ubojica Parkerovog ujaka Bena. Parker/Spiderman se tada bijesan dadne u lov na njega, ali u među vremenu, tijekom bijega, Flint nastrada u jednom eksperimentu te postane Sandman, čovjek koji ima sposobnost da mijenja tijelo u pijesak, i postane nezaustavljiv. I tako usred sve te zbrke, Mary Jane ostavi Parkera, Harry se prisjeti svoje prošlosti i ponovno se odluči osvetiti Parkeru, ali na malo drugačiji način, Sandman nezaustavljivo divlja gradom, a povrh svega toga, padne i jedan nezamjetni maleni komet, na kojem stigne i simbiot, koji se "zakači" za Spidermana pa on postane previše umišljen, zao i nemaran prema ljudima koji ga najviše vole, tj., simbiot izvuče iz njega njegovu mračnu stranu...
Ali, da vam ne otkrijem baš sve, jer ima toga još...pogledajte film...



Recenzija: Spiderman serijal je jedan od rijetkih filmskih serijala koji je svakim nastavkom bio sve veći, žešći, skuplji, ali pri tome i uspješniji, barem što se financijske dobiti tiče. Tako je ovaj treći izdanak te unosne franšize, koji je koštao čak 258 mil.$ (plus još oko 150 mil$ za reklamnu kampanju), što ga čini ne samo najskupljim filmom u serijalu (jedinica je koštala 139 mil.$, a dvojka 200 mil.$), nego i najskupljim filmom ikada snimljenim (za sada, jer će se sigurno pojaviti neki još skuplji...tko zna, možda to bude baš "Spider-Man 4" koji je već najavljen), imao pored toga, i najbolje otvaranje, ne samo što se serijala tiče već i općenito, zaradivši samo u prvom vikendu svotu za koju nekim filmovima trebaju mjeseci prikazivanja, svotu od 151 mil$. Kad se tome pribroji i vanjska zarada, izvan granica Amerike, gdje je također obarao rekorde, ispostavlja se da je već samo u prvih tjedan dana prikazivanja "Spider-Man 3" zaradio sveukupno čak 530 mil.$. Kolika će mu biti finalna zarada, još ćemo vidjeti, no kako je krenuo neka vas nimalo ne začudi ako treći Spiderman zaradi više i od prvog i od drugog filma, jer već do kraja drugoga tjedna zarada mu je (samo na Američkom tržištu) iznosila preko 200 mil.$, točnije 240 mil.$. Iako opet, s druge strane, pad popularnosti od 60-ak % i nije baš dobar znak, no vidjet ćemo što će biti na kraju. E sad, da li je ujedno trojka osim po pitanju financija i kvalitetom bolja od prethodnika, kao što je recimo "Spider-Man 2" bio (i još uvijek je) bolji u mnogo toga od originala, to je druga stvar. No, prije nego što se "bacim" na to pitanje, i obrazložim vam svoje viđenje ovog filma, trebam vam reći da ja od ovog filma i nisam nešto pretjerano očekivao, iako se radi o jednom od najočekivanijih i najrazvikanijih spektakala ove godine pored "Pirates of the Caribbean: At World's End", niti mi je taj cijeli serijal nešto posebno prirastao srcu. Prvi "Spider-Man" mi je bio pomalo bezličan film, prosječna strip ekranizacija i ne vidim zašto je postao takav veliki hit, jer ima i boljih i zabavnijih strip ekranizacija od te (a bome i ove - recimo "Batman Begins", "Blade 2", "Hellboy", pa čak i "Superman Returns"), dok mi je "Spider-Man 2" bio mnogo bolji, čak i odličan film, no opet nije me zbog toga treći nastavak nešto posebno zaintrigirao, i nisam s nestrpljenjem očekivao da napokon stigne u kina, iako sam se veselio filmu, kao što se u ostalom veselim i gotovo svakom intrigantnom ili zabavnom naslovu.
U međuvremenu sam pročitao dosta podvojenih kritika u vezi ovog filma. Nekima je film totalna katastrofa te najgori u cijelom serijalu, a nekima je odlična zabava, pa čak i najbolji u serijalu. Ja osobno nakon što sam pogledao film, našao sam se negdje u sredini, jer smatram da "Spider-Man 3" ima svojih kvaliteta koje su se u cjelini pogubile, i zbog tolike "zbijenosti" i zbrkanosti ih je dosta teško uočiti. Naime o čem se radi. "Spider-Man 3" pati od pretjeranosti i previše detalja na jednom mjestu. Previše toga se nalazi u njemu, previše pod zapleta i previše likova koji se međusobno isprepliću, te iako film traje čak skoro 2 i pol sata (točnije 140 min), djeluje nekako zbrzano i "kratko", te mnogi od tih likova i pod zapleta nisu uspjeli doći do izražaja kao što su trebali ili mogli, te su odrađeni samo površno. Redatelj Sam Raimi jednostavno nije uspio uravnotežiti sve to u jednu čvrstu cjelinu, pa tu ima svega pomalo, mračnih i komičnih, (pre)osjećajnih i (pre)nabrijanih akcijskih dijelova itd., i sve to čini da tako kažem jedan prihvatljivi "bućkuriš". Naglašavam prihvatljivi, ali ipak "bućkuriš". No, kada se neki od tih dijelova izvuku iz cjeline, dobiva se dojam da Spidey 3 i nije tako loš, ali da se tu ipak moglo mnogo više napraviti. Tako recimo lik jednog od negativaca, Sandman/Flint Marko privlači pozornost svojim karakterom, te uspijeva iz publike izvući nekakve emocije, i mnogi će se sigurno i sažaliti nad tim čovjekom koji kao što i sam kaže, nije loša osoba, samo nije imao sreće u životu. Glumac koji ga igra, Thomas Haden Church, kvalitetan je karakterni glumac o čemu svjedoči i nominacija za Oscara u kategoriji najbolje sporedne muške uloge u filmu "Sideways". Church je jako dobro odigrao svoj lik, no nažalost na ekranu se pojavljuje tek oko 20-ak minuta, pa unatoč tome što je odradio možda i najkvalitetniju izvedbu u filmu, djeluje neiskorišteno. Jedan dio njegove pojave naime, zamijenjen je CGI efektima, tako da više vidimo računalnog Sandmana, čovjeka od pijeska, nego Flint Marka, ljudsko biće od krvi i mesa koje osjeća bol, tugu i radost.



Kao još jednu dobru stranu filma izdvojio bih lik još jednog negativca, Harry Osborna, Parkerovog nekadašnjeg najboljeg prijatelja, koji mu je sada postao njegov smrtni neprijatelj, jer ga krivi za smrt svoga oca, te kako bi se osvetio postaje New Goblin. Taj lik je također uspio privući pozornost svojim karakterom i spektrom emocija, a James Franco koji ga je glumio i u prijašnjim filmovima, odglumio je jako dobro. Kroz njega se na ekranu izmjenjuju tuga, bol, želja za osvetom, olakšanje čak i sreća na samom kraju. Zapravo, da se ostalo samo na ta dva negativca, bez forsiranja od strane producenata (prvenstveno Avi Arada koji je inzistirao na tome da se ubaci još jedan popularni negativac) i umetanja još jednoga, Venoma, koji zbog nedostatka vremena i premalo mjesta nije uspio doći do izražaja, film bi imao mnogo bolji balans, kao što je to imao drugi nastavak, a nepotrebni su i neki totalno banalni likovi, kao što je npr. Gwen Stacy, koju igra Bryce Dallas Howard. Taj lik u filmu ne služi apsolutno ničem i nema nikakvu dubinu, osim što razmrda vezu između Parkera i Mary Jane, te bude jedan od (manjih) razloga za neprijateljstvo između Parkera i mladog novinara te Parkerovog poslovnog rivala Eddiea Brocka koji kasnije postaje Venom, a kojeg glumi Topher Grace. Kad smo već kod Tophera, moram reći sljedeće. Naime, pročitao sam u par navrata pohvale za njegovu glumu, ali on za razliku od Churcha, koji je i u tako kratkom vremenu uspio udahnuti malo duše svom liku, nije bio nešto posebno dobar, i njegova izvedba je jedva prosječna. Njegov lik je sveden na uobičajenog mladca koji baca fore i zabavlja se, dakle površno odrađen komičan lik. Čak i njegovo neprijateljstvo naspram Parkera, ta mržnja koja se kasnije rodi u njemu, prikazana je banalno, i bez ikakve ljudske dubine, nešto zbog čega bi se sažalili nad njime, kao što to uspijeva kod Sandmana i New Goblina.
No, razlog za to leži vjerojatno u već spomenutoj činjenici da je Venom kao lik naknadno ubačen u film, i jednostavno nije bilo ni vremena ni mjesta za njegovu dublju analizu. U ostalom, Raimi uopće nije htio da se on pojavljuje u filmu, pa su za tu banalnost prvenstveno zaslužni producenti koji su inzistirali na ubacivanju Venoma u film jer taj lik ima veliku bazu fanova. No čitam da fanovi baš i nisu zadovoljni Venomom, tj., njegovim izgledom. Govore da je premalen, žgoljav, da ima male zube, prevelike oči i sve u svemu, da nije istovjetan s onim iz stripa. Osobno ne znam da li sve te primjedbe stoje, jer nisam baš pretjerano čitao strip, no što se glume tiče, bio mi je prilično površno odglumljen, i kao lik je nepotreban u ovom filmu. Kad smo već kod loše glume, moram priznati da se ovaj puta Tobey Maguire i Kirsten Dunst nisu baš proslavili. Očito je da su im te uloge već pomalo dosadile, i da jednostavno nemaju više što iz njih izvući. Scene između Parkera i Mary Jane su prenategnute, preosjećajne i pomalo smiješne, pa čak pomalo i naporne za gledanje. Čas se vole, čas se ne vole, čas plaču, čas se smiju, a sve smo to već vidjeli ranije u mnogo blažoj (i gledljivijoj) izvedbi. No opet s druge strane, vidi se da se je Tobey zabavljao snimajući ovaj film, te je u dijelovima kada glumi zločestog Spidermana bio prilično zabavan. Mnogima je ta sekvenca kada se Parker ponaša pomalo kretenski i umišljeno, hodajući ulicom uz zvukove muzike iz 70-ih, upirući prstom u prolaznice poput John Travolte u "Saturday Night Fever" bila katastrofalna i loša. Istina, cijela ta sekvenca djeluje kao da je ispala iz nekog crtanog filma ili čak i stripa, te se nekako i ne uklapa u čitavu cjelinu, no meni osobno je ipak bila zabavna, i nasmijao sam se. Poslužila je kao odličan predah od osjećajnih i napornih akcijskih scena, i dala nam do znanja da je čitav ovaj film zapravo jedna velika zabava. Doduše, sa scenom plesa u noćnom klubu su možda malo i pretjerali, ali dobro, što je tu je.
Što se tiče vizualnog aspekta, kao što se moglo i očekivati od filma koji je koštao 258 mil.$, gotovo sve izgled savršeno. Zašto "gotovo sve"? E pa kako to obično biva u nastavcima, posebice kod akcijskih serijala, akcija je uvijek veća, žešća, impresivnija, a tako je i ovdje. No nije to nužno dobra stvar. Iako su akcijske scene i više nego impresivne, na momente djeluju prenabrijano i naporno, kao da gledate video igru gdje se sve odvija "brzinom svjetlosti", a po mom mišljenju i malo su previše koristili tzv. 3D kaskadera. Naime, u pojedinim sekvencama je vidljivo da u njima ne sudjeluju pravi glumci/kaskaderi već njihovi CGI dvojnici, što pomalo umanjuje doživljaj tih sekvenci. Ali unatoč svemu, ipak bih zadnju borbu, 2 na 2, izdvojio kao jedan veliki plus. Nije to samo velika i impresivna akcijska scena, već ona ima i jedno veće značenje, posebice za odnos između Parkera i Harrya.



Ono što još vrijedi izdvojiti je glazba. Moram priznati da je novi skladatelj, Christopher Young, koji je zamijenio Danny Elfmana, napravio sasvim zadovoljavajući posao, iskoristivši i neke Elfmanove teme, ali i skladavši neke nove, kao što je npr. izvrsna tema za Sandmana. Upravo zahvaljujući toj temi, scena kada se Sandman rađa dobiva još više i na impresivnosti i dramatičnosti. Također na momente glazba podsjeća na onu iz "X-Mena 2", što i nije loša stvar jer taj film isto ima izvrsnu glazbu. Još jedan zabavni detaljčić koji podiže kvalitetu filma je i ponovno cameo pojavljivanje Bruce Campbella u ulozi francuskog konobara (do sada njegova najbolja cameo uloga u Spidermna filmovima ako se mene pita). Ta kratka ali slatka sekvenca od koji 5 minuta, zbilja će vam razvući osmjeh na licu. A ništa manje zabavan nije ni J.K. Simmons u ulozi urednika Daily Buglea, Jamesona. Scena sa tabletama i vibrirajućim stolom je zbilja urnebesna. Također, pročitao sam da je dosta ljudi burno reagiralo na to što se u jednom od ključnih akcijskih prizora na kratko pojavljuje Američka zastava. Osobno to nisam uzeo za zlo. Jest da se vidljivo kako je taj kadar namjerno ubačen (vjerojatno isto na inzistiranje producenata), ali to je u ostalom američki film, pa oni mogu u njega ubaciti koliko god zastava i svojih obilježja žele. I tko sam ja ili svi mi da im to zamjeramo? Da je kojim slučajem "Spider-Man 3" Hrvatski film, vjerojatno bi se u njemu pojavila nekoliko puta i Hrvatska zastava. A zapravo, američka zastava se pojavila u nekoliko navrata i u prijašnjim filmova (recimo na kraju prvog filma), tako da zbilja ne vidim po čemu je pojavljivanje zastave u ovom filmu drugačije od prijašnjih, Spiderman je i onako čistokrvni Američki junak. U ostalom, svojevremeno se je i legendarni "Superman", koji je djelovao, dojlem svijeta, ne samo U New Yorku borio za "istinu, pravdu, i Američki način života" pa mu to nitko nije zamjerao.
Sve u svemu, meni osobno se na kraju "Spider-Man 3" ispostavio kao mrvicu bolji film od originala, jer je bio zabavniji, raskošniji, impresivniji itd., ali svakako lošiji od drugog nastavka u kojem je bolje odrađena ravnoteža između drame, akcije, humora, likova i svega ostaloga, što ovdje Raimiu po mom mišljenju i nije najbolje pošlo za rukom. Kao što sam već napomenuo na početku, "Spider-Man 4" je već najavljen, iako su i Maguire i Dunst i Raimi rekli NE tom projektu. Ali mislim da to producente ni najmanje ne zabrinjava nakon ovakvog (financijskog) uspjeha, dapače, spomenuli su da će snimiti još čak 3 filma, ako ne i više. E sad, tko bi mogao zamijeniti Raimia u redateljskoj stolici, još nije poznato, ali je zato već poznato nekoliko potencijalnih kandidata koji će od Maguirea preuzeti plavo crveni kostim, a to su za sada Jake Gyllenhaal te Joseph Gordon-Levitt (poznat iz humoristične serije "3rd Rock from the Sun"), dok bi Dunstovu mogla zamijeniti Mandy Moore. Ali ako producenti imaju namjeru i dalje zarađivati novac na ovoj (za sada) unosnoj franšizi, preporučujem im da iskušaju neki novi i svježi pristup, jer nakon podvojenih kritika koje su popratile ovaj zadnji nastavak, sumnjam da će svi odmah kada film izađe hrliti u kino da pogledaju "Spider-Mana 4". Ovaj puta će biti mnogo onih opreznijih, koji su naveliko razočarani ovim filmom.

Bilo kako bilo "Spider-Man 3" nije tako loš film kao što se priča, i ima svojih dobrih momenata, kao naravno i mana, ali jedno i drugo je u prihvatljivom omjeru, te sve zajedno čini jednu zadovoljavajuću cjelinu. Mogao bih bez problema reći da film ima dušu, dakle nije praznoglava razbijačina, samo se ta "duša" na momente gubi iz vida zbog (pre)natrpanosti. U najmanju ruku zabava je zagarantirana, samo nemojte očekivati u potpunosti kvalitetan film kao što je to bio "Spider-Man 2".

Ocjena: 3,5/5

By Dragonrage

Galerija fotografija:

Shrek the Third



Slike



Tagline: He's in for the royal treatment

Trailer

Redatelj: Chris Miller, Raman Hui
Scenarij: Jeffrey Price, Peter S. Seaman, Jon Zack
Žanr: Animirani, Komedija, Obiteljski, Fantasy
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Mike Myers, Eddie Murphy, Cameron Diaz, Antonio Banderas, Rupert Everett, Julie Andrews, John Cleese, Justin Timberlake, Eric Idle, John Krasinski, Cheri Oteri, Amy Poehler, Maya Rudolph, Amy Sedaris, Ian McShane, Justin Timberlake...itd.

Radnja: Nakon sto se Shrekov punac, Kralj Harold razboli, Shrek postane mogući kandidat za prijestolje zemlje Far, Far Away. No, on ne željvši se rastati od svoje voljene močvare, krene zajedno sa svojim starim prijateljima Donkyem i Puss in Boots u potragu za Fioninim daljnjim rođakom, mladim i buntovnim Artiem, odnosno Arthurom da njega postavi za kralja, iako ovaj to ne želi. Za to vrijeme Princeza Fiona uz pomoć svojih vjernih prijateljica, Snjeguljice, Uspavane Ljepotice, i Pepeljuge, ali i nekih starih poznanika poput Tri prasca, slijepih miševa, Pinokia, Gingerbread Mana i ostalih, muku mući sa Princom Charmingom koji uz pomoć Kapetana Kuke i još nekih poznatih negativaca iz još poznatijih bajki želi zauzeti tron i proglasiti sebe za kralja.

Očekivanja: Kada se tamo početkom 21 stoljeća, 2001. godine u kinima pojavio 3-D animirani film "Shrek", nastao prema istoimenoj dječjoj knjizi Williama Steiga, a koji je naveliko parodirao dobro poznate klasične bajke, kao npr. onu o Pinokiu, Ivici i Marici, Tri praščića itd., i u kojem je glavni lik bio veliko ružno zeleno čudovište, zasigurno nitko ne bi tada bio pomislio da će se taj film prometnuti u veliki hit. Ali je, premetnuo se je u veliki box office hit, te zaradio čak 267 mil.$ samo u Americi. I ne samo to, osim toga je usput još priskrbio i mnoštvo pohvalnih kritika te oduševljenje od strane publike diljem svijeta, koja ga je zavoljela istog trenutka. A kao da to nije bilo dovoljno, izazvao je i boom 3D animiranih filmova koji su uslijedili, krenuvši od gotovo jednako popularnih naslova kao što su "Monsters, Inc.", "Ice Age", "Finding Nemo", "The Incredibles", pa do još popularnijeg i boljeg nastavka, "Shrek 2" (a bilo je tu i još nekih drugih animiranih naslova, ali otom, potom). Nastavak koji se je pojavio tri godine kasnije, 2004., je postigao još veći uspjeh kod publike i kod kritike, ali i na kino blagajnama. Samo na Američkom tržištu je zaradio enormnih 436 mil.$, te zauzeo vodeće mjesto na ljestvici najunosnijih filmova te godine, prešišavši i "Spider-Mana 2", i "The Incrediblese", i još neke druge blockbustere koji su ciljali visoko. A osim zarade, , kao što rekoh, ni ovaj puta nisu izostale i pohvalne kritike, te je po mišljenju mnogih, "Shrek 2" kvalitetom nadmašio čak i original. Da će biti i trećeg nastavka, moglo se je odmah pretpostaviti nakon takvog uspjeha dvojke, pa je bilo samo pitanje vremena kada ćemo imati prilike i po teći puta pogledati pustolovine zelenog čudovišta Shreka, njegove ljubavi Princeze Fione, najboljeg prijatelja, brbljavog magarca Donkeya te ostalog veselog društvanca. I eto ga, tri godine nakon "Shreka 2", nova porcija Shrekolike zabave je spremna za javnost.
Produkcija trećeg filma je djelomično započela još za vrijeme produkcije drugog filma, pod radnim naslovom "Shrek 3", no sve je to još tada bilo u povojima. A u među vremenu je došlo i do nekih promjena, pa je tako naslov promijenjen u "Shrek the Third", a neke promjene su se dogodile i iza kamere. Najveća je bila svakako ona da je redateljsku stolicu ovoga puta preuzeo redateljski par Chris Miller/Raman Hui, dok je prva dva režirao Andrew Adamson, uz malu pomoć Vicky Jenson na prvom filmu, te Kellya Asburya i Conrada Vernona na drugom filmu. No nije Adamson u potpunosti napustio ovaj projekt. Ovaj puta je sa scenaristima Jeffreyem Priceom, Peterom S. Seamanom i Jonom Zackom radio na priči, a i jedan je od producenata filma, uz naravno legendarnoga Jeffreya Katzenberga. No, nije on redateljsku palicu prepustio potpunim "autsajderima". Naime, Miller i Hui su radili i na prethodnim Shrek filmovima. Prvi kao glumac koji je posudio glas nekim od sporednih likova, a zaslužan je i za dodatne dijaloge na prvom filmu, a drugi kao supervizor animacije na oba filma. Očito su producenti i kompanija bili iznimno zadovoljni njihovim dosadašnjim poslom kad su im prepustili režiju ovako skupog i unosnog projekta. No opet, s druge strane, izrada animiranog filma je timski posao, pa svi zapravo na neki način sudjeluju u režiji filma.
Što se tiče ekipe ispred kamere, tj., glumaca koji posuđuju svoje glasove glavnim junacima, ona je ostala ista, uz dodatak nekoliko novih imena koja će zasigurno unijeti malo svježine u serijal. Tako su tu ponovno Mike Myers kao Shrek, Eddie Murphy kao Donkey, Cameron Diaz kao Fiona, Antonio Banderas kao Puss In Boots, Julie Andrews kao Kraljica Lillian, John Cleese kao Kralj Harold te Rupert Everett kao Prince Charming, a i Larry King je opet tu kao muškobanjasta Doris. Što se tiče novo pridošlih snaga, njih sačinjavaju još jedan Monty Pythonovac pored Cleesa, Eric Idle u ulozi Merlina, Ian McShane, poznat iz Tv serija "Lovejoy" i "Deadwood" kao Kapetan Kuka, te popularni pjevač Justin Timberlake u ulozi Artiea, odnosno budućeg Kralja Arthura. Taj čovjek se sve više baca u filmske vode, prvo je tu bio ne baš najbolje prihvaćeni "Edison", pa hvaljeni "Alpha Dog" i još ne prikazani "Southland Tales" i na kraju "Shrek The Third"! Pitam se šta je sljedeće, Oscarovska drama!?
Kao što je to bilo i kod prva dva filma, i ovaj puta je soundtrack prepun popularnih pjesama raznih izvođača, od kojih su neke izveli i glavni glumci. Ponovno su u pitanju Eddie Murphy i Antonio Banderas, koji ovaj puta zajedno sa popularnom Fergie iz grupe The Black Eyed Peas pjevaju obradu klasika grupe Heart "Barracuda" (Murphy inače je za potrebe prva dva filma već obradio pjesme "I'm a Believer" (The Monkees) i veliki hit Rickyja Martina "Livin' La Vida Loca", kojeg je izveo zajedno sa Banderasom). A osim te pjesme, na soundtracku bi se trebale naći i pjesme "Immigrant Song" (Led Zeppelin), "Live and Let Die" (Paul McCartney i The Wings), "Cat's in the Cradle" (Harry Chapin), "Do You Remember Rock'n'Roll Radio" (Ramones) itd. A tu naravno i originalna glazba legendarnoga filmskog skladatelja Harrya Gregson-Williamsa, koji je isti posao obnašao i na prva dva filma. Produkciju ponovno potpisuje kompanija DreamWorks Animation, no za distribuciju će se pobrinuti Paramount Pictures. Ali nije to posljednje što ćemo čuti od Shreka. Naime, već je najavljen i "Shrek 4", koji bi se u kinima trebao pojaviti 2010. u 3-D verziji (gledat će ga se sa posebnim naočalama), a koji se navodno nalazi u ranoj fazi izrade. A tu je još i "Shrek the Halls", Božićni specijal koji će se pojaviti za Božić 2007., a radnjom će se nastaviti na ovaj treći nastavak, te Spin Off Shreka, "Puss in Boots", također najavljen za 2010., u kojem će glavni junak biti upravo Mačak u čizmama kao što kaže i sam naslov. "Shrek the Third" će svoju Američku premijeru doživjeti 18. Svibnja, dok bi ga domaća publika mogla ugledati u mraku kino dvorana već samo manje od mjesec dana kasnije, 07. Lipnja.

Sve u svemu, bit će zanimljivo vidjeti kako će publika ovaj puta prihvatiti popularno zeleno čudovište, i kako će ono proći u tijesnoj bitci sa Čovjekom-Paukom koji već dva tjedna drži prvo mjesto box office liste i obara rekorde, da li će ga skinuti sa te pozicije (jednom mu je to već pošlo za rukom, 2004., kada je "Shrek 2" na kraju bio mnogo uspješniji od "Spider-Mana 2"), ili će izgubiti. Također, bit će zanimljivo vidjeti i kako će proći u okršaju sa ultra popularnim i očekivanim Piratima, jer samo tjedan dana kasnije, u redovnu distribuciju kreće i treći nastavak još jedne unosne franšize, "Pirates of the Caribbean: At World's End". Bilo kako bilo, Shreku i njegovom veselom društvu ovaj puta neće biti nimalo lako, no sudeći prema traileru, zabava je zagarantirana bez obzira da finalni financijski ishod.

By Dragonrage

Galerija fotografija:

Spider-Man 3



Slike



Tagline: How long can any man fight the darkness... before he finds it in himself?

Trailer

Redatelj: Sam Raimi
Scenarij: Sam Raimi, Ivan Raimi, Alvin Sargent
Žanr: Akcija, Avantura, SF, Triler
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Tobey Maguire, Kirsten Dunst, James Franco, Thomas Haden Church, Topher Grace, Bruce Campbell, Bryce Dallas Howard, James Cromwell, Rosemary Harris, J.K. Simmons...itd.

Radnja: Peter Parker, ak Spiderman je napokon pronašao ravnotežu između svog osobnog života i svoje ljubavi prema Mary Jane te obveza koje ima kao superjunak poznat pod imenom Spider Man. Odlučio se je vjenčati sa Mary Jane, te svojoj teti May otkriva kako će je uskoro i zaprositi, a građani New Yorka polako su počeli cijeniti Spider Mana i sve mu više vjerovati, dok u svom dnevnom privatnom životu čeka dobar posao u redakciji Daily Buglea. I sve se čini savršeno idilično dok iz zatvora ne pobjegne Flint Marko, kojeg igrom slučaja ozrači radijacija na plaži, te ga pretvori u Sandmana, novog super zločinca koji može formirati tijelo u bilo koji oblik. A da stvar bude još gora po Petra Parkera, odnosno Spider Mana, na vidjelo izlaze dokazi o tome da je Sandman zapravo glavni krivac za ubojstvo Peterovog ujaka Bena, što razbjesni Spider Mana. No, taj njegov bijes bude još pojačan kaka se pojavi neka misteriozna crna supstanca koja promijeni njegovo odijelo iz crvenog u crno, te zajedno sa tom promjenom, izvuče na vidjelo tamnu stranu Spidermana koju nitko još nikad nije vidio, te on postane zao. Počne zapostavljati sve njemu drage, ujnu May, Mary Jane, a njegov nekada najbolji prijatelj, Harry Osborne, koji ga sada krivi za smrt svoga oca, postane Novi Goblin i krene za Spider Manom, ne bi li se osvetio, ali ga Parker bez imalo grižnje savjesti, obuzet ludilom crne tvari zamalo ubije. Nakon što Spider Man shvati koliko ga ta crna supstanca opsjeda i koliko mu šteti, odluči je se riješiti. No, iako se je on uspio riješiti, crna supstanca dospije u ruke Parkerovog redakcijskog kolege, mladog fotografa Eddieja Brocka, te ga pretvori u Venoma, opakog negativca koji jer moćniji i od samog Spider Mana. Da li je to kraj Spider Mana ili ne, pogledajte sami...

Očekivanja: Kao što je dobro poznato, jedan od najpopularnijih Marvelovih strip junaka, Spiderman, koji se u stripu prvi puta pojavio 1962. godine, u 15-om broju strip serijala Amazing Fantasy je bio akter mnogobrojnih animiranih serija koje su se pojavile kroz godine, kao npr. "Spider-Man and His Amazing Friends", "Spider-Man: "The Animated Series", "Spider-Man Unlimited" itd. No njegov proboj na veliko platno, oživljavanje Spidermana izvan granica papira i olovke je bilo mnogo teže, te vuče svoje korijene čak iz 70-ih godina. Naime, krajem 70-ih godina se Spiderman pojavio na malom ekranu u igranoj seriji "The Amazing Spider-Man" koja se snimala od 1978-1979. godine, gdje je naslovnu ulogu Spidermana/Petera Parkera igrao Nicholas Hammond. Koliko je serija bila popularna, svjedoči i činjenica, da je 1978. snimljen i jedan dugometražni Tv film, "Spider-Man Strikes Back", u trajanju od 90-ak min., također sa Hammondom u naslovnoj ulozi. A nesmijem zaboraviti spomenuti ni japansku igranu seriju, "Toei no Supaidâ-Man", također iz 78-e, gdje se je Spiderman borio sa raznoraznim robotima, a umjesto paučine, izbacivao je mreže od užadi. Snimljena je čak 41 epizoda, svaka u trajanju od 30-ak min. Također, bio je tu još i igrani Turski film "3 Dev Adam" još iz 73-e, poznat još i pod naslovom "Captain America and Santo vs. Spider-Man", gdje je Spiderman bio negativac. No, sve su to bili prilično jadni pokušaji da se na veliko platno prenese taj svima dobro poznati strip junak, koji danas djeluju poput teškog trasha, što u biti i jesu.
No, prvi značajniji pokušaj da se Spiderman prenese na veliko platno, vrijedan spomena je svakako onaj kompanije Cannon Films, poznate po štancanju akcića kao što su "Death Wish II", "Missing in Action 2: The Beginning", "Delta Force 2: The Colombian Connection" itd., koji su započeli sa pred-produkcijom filma još 1986. godine, nakon što su od Marvela za svotu od 225,000$ otkupili prava na snimanje. Za film je tada bio izdvojen budget od 15 mil$, te su bila napisana čak dva različita scenarija, a režija tog projekta je bila ponuđena Tobe Hooperu, redatelju poznatog horror klasika "The Texas Chain Saw Massacre". No, kako je kompanija ubrzo propala, prodali su svoja prava na ekranizaciju Spidermana za 5 mil.$ producentskoj kući Carolco Pictures, poznatoj po produkciji skupih i iznimno poznatih pa danas čak i kultnih akcijskih filmova kao npr. "Terminator 2: Judgment Day", "Total Recall", "Universal Soldier" itd. Tada, sredinom 90-ih, točnije 1994., kada su oni otkupili ta prava, za ekranizaciju Spidermana se najviše bio zainteresirao veliki maher akcijskog filma, redatelj James Cameron. Njegova ideja je bila da snimi Spidermana sa Michael Biehnom u naslovnoj ulozi, te Arnoldom Schwarzeneggerom u ulozi Dock Ocka, a budžet je ovaj puta bio nešto veći, čak 50 mil.$, plus još 3 mil.$ Cameronu za scenarij. No, ispostavilo se da je to za to vrijeme bio tehnički prezahtjevan i preskup projekt, te je Cameron odustao od Spidermana i umjesto toga snimio sa Arniem fenomenlani film "True Lies". Ali nije Cameron odustao zauvijek od Spidermana, već je samo čekao bolja vremena, čekao je da tehnologija napreduje. Ali u među vremenu je propala i kompanija Carolco Pictures, te je ona prodala prava kompaniji Sony Pictures Entertainment Inc.. Također, u među vremenu, Cameron je postigao veliki uspjeh sa hit filmom "Titanic", no još uvijek je bio zainteresiran za Spidermana, samo ovaj puta je njegov jedini izbor za glavnu ulogu bio Leonardo DiCaprio. Mogli bi smo reći, na sreću do toga nije došlo, jer je kompanija Sony odbila Cameronov originalni scenarij, jer im je bio prenasilan (uključivao je mnoštvo krvavog nasilja, psovki, te sex između Spidermana i Mary Jane), pa se Cameron okrenuo drugim projektima, dokumentarcima.
No nije Spiderman skupljao prašinu na policama, jer je kompanija Sony 1999-e angažirala Davida Koeppa, scenaristu filmova kao što su "Mission: Impossible", "The Lost World: Jurassic Park", "Panic Room" itd., da im napiše, novi i po mogućnosti nešto blaži scenarij. Scenarij koji je on napisao se svidio čelnicima Sonya, koji su smatrali da je u ovim "kompjutorskim vremenima" napokon moguće uz pomoć CGI-a prenijeti Spidermana na veliko platno kako to i priliči, te su odlučili "pljunuti" i više nego solidnu svoticu od 139 mil.$, kako bi to bilo izvedivo. Nakon malo promišljanja, kormilo tog skupog i rizičnog "broda", koji je mogao bez problema potonuti, baš poput "Titanica", da je nešto pošlo u krivom smjeru su predali redatelju Sam Raimiu, koji se proslavio svojim polu trash horror serijalom "Evil Dead", te zapravo i nije imao iskustava sa big budget filmovima. Uz njega u igri su još bili i Jan de Bont, Ang Lee i David Fincher, no, na kraju je očito prevagnulo to što je Raimi bio veliki fan spomenutog junaka, još od svog ranog djetinjstva (imao je 13 god. kad se prvi puta "susreo" sa Spidermanom), kao i njegov pomalo stripovski stil, viđen u spomenutom serijalu, ali i filmu "Darkman", koji je djelovao i još uvijek djeluje poput neke strip ekranizacije, a nije. I nakon svih problema koji su popratili tako veliki i skupi projekt, kao što je izbor gl. glumca i sl. (naslovnu ulogu je na kraju dobio tada ne baš toliko poznati Tobey Maguire), film "Spider-Man" se napokon pojavio pred publikom, 03.Svibnja 2002. godine, i doslovno rasturio kino blagajne kao ni jedan film ranije, zaradivši u prvom vikendu na iznenađenje mnogih, enormnih 114.8 mil.$, a do kraja prikazivanja se premetnuo u najunosniji hit 2002. godine, zaradivši sveukupno u Americi 403 mil.$. Zaradio je više i od "The Lord of the Rings: The Two Towers" i "Star Wars: Episode II - Attack of the Clones", naslova koji su pretendirali za tron najunosnijeg filma te godine, no, morali su se "zadovoljiti" drugim, odnosno trećim mjestom.
Samo dvije godine kasnije, kao što je bilo i za očekivati nakon takovoga uspjeha, pojavio se i nastavak, "Spider-Man 2", opet pod redateljskom palicom Sama Raimia, koji je bio još skuplji (budžet je iznosio čak 200 mil.$), otvorio se još bolje (u prvom vikendu zaradio čak 115,8 mil.$), ali na kraju sve ukupno zaradio nešto manje od prethodnika (samo 373 mil.$). Ali da nije bilo "Shreka 2", vjerojatno bi bio ponovno zauzeo vodeće mjesto na listi najunosnijih filmova 2004. godine, no ovako se morao "zadovoljiti" tek drugim mjestom. Ali ono što je posebno bilo interesantno, su bile još bolje kritike od originala koje je zaradio, i to sasvim zasluženo, jer je Raimi uspio uz onaj vizualni identitet stripa, na platno prenijeti i psihološku karakterizaciju glavnog lika, staviti naglasak na moralne i osobne dileme koje muče likove, a ne se samo usredotočiti na atraktivnost akcijskih scena (iako ni toga nije falilo ni u jednom filmu), te na kraju krajeva snimio nastavak koji ulazi u skupinu onih rijetkih nastavaka koji su bolji od originala. Nakon toga, treči nastavak je bio samo pitanje vremena, jer nitko neće samo tako pustiti svoju zlatnu koku, a u ostalom, još prije snimanja prvog filma, svi gl. članovi ekipe su potpisali ugovore koji ih obvezuju na snimanje tri filma. Sa produkcijom trećeg filma se je počelo već 2005. godine, kada se je scenarist Alvin Sargent, koji je zamijenio Koeppa te napisao scenarij i za drugi nastavak, bacio na pisanje scenarija. No, ovaj puta su mu se u tome pridružili i sam redatelj, Sam Raimi, te njegov stariji brat, Ivan Raimi. Njih trojica su krenuli razrađivati nekoliko različitih priča kojima bi mogao krenuti treći film, a nešto se već moglo naslutiti i na samom kraju drugog filma.
I kako to obično biva sa nastavcima, svaki je veći, bolji, jači, pa je tako slučaj i sa "Spider-Manom 3". Dok se je u prethodnim filmovima Spiderman borio sa po jednim negativcem (u originalu sa Green Goblinom kojeg je glumio Willem Dafoe, a u nastavku sa Doc Ockom kojeg je glumio Alfred Molina), ovdje je dobio čak tri protivnika. Kao što je bilo i za očekivati, jedan od njih je Harry Osborn, Parkerov nekadašnji najbolji prijatelj, koji ga krivi za smrt svoga oca, te postaje New Goblin kako bi se osvetio. Njega će baš kao i u prethodnim filmovima i ovdje odigrati James Franco. No, kao što rekoh, nisu ostali samo na tome, dodali su još dva protivnika, Sandmana, poznatog još i pod imenom Flint Marko kojeg će odglumiti Thomas Haden Church, glumac koji je aktivan već godinama, ali se je posebno proslavio tek 2004. ulogom u filmu "Sideways", za koju je zaradio i nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje sporedne muške uloge. Sandman je pokvareni i izopačeni kriminalac, koji je navodno pravi krivac za smrt Parkerovog ujaka, a koji igrom slučajnosti postaje neuništivi pješčani čovjek nakon što bude izložen radijaciji koja njegov DNK-a spoji sa pijeskom. Inače, Church je trenirao 16 mjeseci ne bi li se pripremio fizički za tu ulogu. I zadnji, ali ne i najmanje važan negativac je jedan od najpoznatijih i najomiljenijih Spiderman negativaca, Venom, kojeg će odglumiti mlada glumačka zvijezda Topher Grace, najpoznatiji po nastupu u popularnoj komičnoj seriji "That '70s Show". Zanimljivo, s početka Raimi uopće nije htio da se Venom pojavljuje u ovom filmu, jer mu je prema njegovim riječima za razliku od svih ostalih i dosadašnjih negativaca "fali ljudskosti", no čelnik Marvel studija, Avi Arad ga je uspio uvjeriti da ga ubaci u film, što je posebno razveselio fanove stripa. Grace je baš kao Church također naporno trenirao ne bi li se pripremio fizički za ulogu, te nabacio čak 20 kg. mišića.
No, nije to sve što ovaj film čini najvećim od sva tri. Tu je i budžet, koji ovaj puta iznosi čak 258 mil.$, a kad se tu još uračunaju i milijuni koji su uloženi u reklamnu kampanju (oko 150 mil.$), što sve skupa čini jednu svotu od nekih 500-injak mil.$, ispostavlja se da je "Spider-Man 3", ne samo najskuplji film iz cijelog serijala, već najskuplji film ikada snimljen. No, Raimi nas uvjerava da je taj novac uložen i više nego na pametan način, te da će film krcat mnoštvom spektakularnih akcijskim sekvencama koje novac može kupiti. Samo snimanje je započelo još u Siječnju 2006. godine, iako su neke sekvence koje uključuju mnogo specijalnih efekata snimljene još u Studenome 2005. godine, u razdoblju između 05. i 18. Studenoga, a završeno je u Srpnju 2006., nakon preko 100-injak dana snimanja. Snimalo se na lokacijama u Los Angelesu, Clevelandu, gdje je snimljena sekvenca borbe između Spidermana i Sandmana u oklopnom vozilu, te u New Yorku i jedna manji dio u Chicagu. Samo snimanje je bilo dosta naporno za Raimia, koji se je stalno morao seliti od lokacije do lokacije kako bi na vrijeme završio film, pošto je datum premjere bio već određen unaprijed. No, daleko do toga da je time snimanje bilo gotovo. Naime, ubrzo nakon završetka posla, bilo je potrebno nadosnimiti još neke akcijske sekvence, te neke dodatne kadrove za specijalne efekte, pa je sve privedeno kraju tek početkom 2007.
Baš kao i prethodna dva filma, i ovaj nastavak će biti krcat specijalnim efektima, na koje je zapravo i otišao veći dio novaca od budžeta. Johna Dykstra, supervizora specijalnih efekta koji je osvojio i Oscara za svoj rad na prethodnom filmu je ovaj puta zamijenio Scott Stokdyk, koji je takođe radio na oba prethodna filma, ali kao pomoćnik supervizora. Kompanija koja je zaslužna za sve te zahtjevne i atraktivne vizualne efekte koji će krasiti ovaj film je Sony Pictures Imageworks, koja je isti posao radila i na prethodnim filmovima. Zanimljivo, oni su za ovaj film dizajnirali posebni program, koji im pomaže kako bi što jednostavnije kreirali performanse likova i kadrove koji su im potrebni za film. No, Stokdyk na ovom filmu odlučio koristiti više minijature u kombinaciji sa vizualnim efektima nego same kompjutorske efekte, kako bi postigao što veću realnost. Naviše posla su imali sa stvaranjem Sandmana, za što im je trebalo tri godine. Kako bi postigli što uvjerljivije "ponašanje" CGI pijeska, animatori su izvodili kojekakve pokuse sa pravim pijeskom, a to im je poslužilo kao referenca za animiranje kompjutorskog pijeska. Za drugog negativca, Venoma, je pak napravljeno posebno odijelo od gume. No, Grace se na žalost nekoliko puta žalio kako je odijelo prilično neudobno za nošenje, a i trebalo mu je nekoliko sati da bi ga navukao na sebe.
Glumačka ekipa je ostala manje više ista, uz neka nova već spomenuta lica. Tako ćemo u ulozi Spidermana/Petera Parkera ponovno gledati Tobey Maguirea, no ujedno i zadnji puta, jer je nedavno izjavio u jednom intervjuu da ukoliko i dođe do četvrtog nastavka o kojem se već počelo pričati, on neće sudjelovati u njegovom stvaranju. Ista je stvar i sa Kirsten Dunst, koja i u ovom filmu glumi Spidermanovu ljubav, Mary Jane Watson, no u mogućem četvrtom nastavku ju nećemo gledati. Tu su još i spomenuti James Franco, zatim Rosemary Harris u ulozi Parkerove ujne May, J.K. Simmons u zabavnoj ulozi urednika Daily Buglea, Jamesona, Cliff Robertson u ulozi ujaka Bena (vjerojatno će se ponovno pojaviti u nekom flashbacku jer je on poginuo još u prvom filmu), a svoje cameo pojavljivanje kao i u prethodnim filmovima će imati i Bruce Campbell, "tata Spidermana" Stan Lee te Ted Raimi, Samov mlađi brat kojeg smo imali također prilike vidjeti u oba prethodna filma. Od novih lica, uz već spomenute Thomasa Hadena Churcha i Tophera Gracea, tu su još Bryce Dallas Howard, James Cromwell i Theresa Russell ( u ulozi Sandmanove žene). No, dok je ekipa ispred kamere ostala manje/više ista, sa ekipom iza kamere je drugačija situacija. Naime, dok je muziku za prethodna dva filma skladao fenomenalni skladatelj Danny Elfman, koji nije mogao biti bolji izbor za film ovakvog karaktera, u ovom trećem izdanku te unosne franšize, taj posao će obaviti Christopher Young, koji je skladao za filmove kao što su "Ghost Rider", "The Grudge", "Swordfish" itd. Razlog zbog kojeg je Elfman odustao od rada na ovom projektu je neslaganje sa redateljem Samom Raimiem, koje je započelo još na "Spider-Manu 2". No na sreću svih ljubitelja Elfmanove muzike, Young je navodno zadržao dobro poznatu Spiderman temu koju je Elfman skladao, kao i temu za Goblina, te skladao samo nove teme za Sandmana, Venoma i ljubavnu priču.
Ovaj nastavak prati inače velika reklamna kampanja (na kraju krajeva u nju je utrošeno čak 150 mil.$), i započela je dosta rano, još u Lipnju 2006. kada je u javnost pušten prvi teaser trailer, te film slovi kao najveći ovogodišnji hit. No, neće mu biti lako, jer tu su još i "Shrek The Third" (jednom ga je već pobjedio), "Pirates Of The Caribbean: At Worlds End", "Fantastic Four: Rise Of The Silver Surfer", "Live Free Or Die Hard" i još neki razvikani naslovi, koji će se pojaviti pred publikom za "Spider-Manom 3" u razmaku od tjedan/dva. Ali očito je da producenti imaju mnogo vjere u ovaj projekt kad su utabali toliko love u njega, i bila bi i više nego velika katastrofa za njih da propadne (iako mislim da do toga neće doći). Zapravo, u korist toga koliko su sigurni u uspjeh, govori i već spomenuta vijest o mogućem snimanju četvrtog nastavka, bez obzira na to što ovaj treći film još nije prikazan u široj javnosti i bez obzira na to što gl. zvijezde neće sudjelovati u njemu (pa čak ni redatelj Sam Raimi). Inače, "Spider-Man 3" je svoju svjetsku premjeru već imao, 16. Travnja u Tokiju, gdje je izazvao masovnu histeriju i pozitivne kritike (iako neki kažu da je film slabiji od drugog nastavka, ali svakako bolji od originala), dok će Američku premijeru doživjeti 04. Svibnja, a kod nas čak i dan ranije, 03. Svibnja. Detaljan raspored prikazivanja možete potražiti OVDJE.

Bilo kako bilo, ako sve prođe po planu i kako treba, "Spider-Man 3" bi se trebao prometnuti u jedan od najvećih, ako ne i najveći ovogodišnji blockbuster sa enormnom zaradom, i samo u Americi u najmanju ruku povratiti uloženo (dakle 500-injak mil.$), te još možda nešto i zaraditi, a to je veeeeliki izazov. Osobno se moram priznati i ne "palim" baš pretjerano na "Spider-Mana 3", više se veselim John McClaneu i filmu "Live Free or Die Hard". No, da neću ipak sa veseljem pogledati nove pustolovine novog Spidermana, to bi bila laž. Da li će se Peter Parker uspjeti othrvati osobnim problemima s kojima će se mučiti u ovom nastavku i sa čak trojicom negativaca i uz put priskrbjeti producentima brdo para kao i dobre kritike, vidjet ćemo uskoro, a do tada vam preporučam da ponovite gradivo, i pogledate "Spider-Mana 1" i "Spider-Mana 2".

By Dragonrage

Galerija fotografija: