Glavni ili sporedni lik

29.09.2013.



GLAVNI JUNAK JEDNE KNJIGE

Glavni junak jedne knjige
dosao mi da se zali
dosao mi da se zali
dosao mi da se zali

Divno bjese glavni biti
dok me nisu procitali
dok me nisu procitali
dok me nisu procitali


Svijetu je svega dosta
niceg zeljan nije osim
glavnih junaka

Saznali su moje mane
moje tajne, moje tuge
moje tajne, moje tuge
moje tajne, moje tuge

Pokidali neke strane
i posli da traze druge
i posli da traze druge
zatim posli da traze druge


Svijetu je sveg', sveg', svega dosta
on ceka svog' gosta
a dusa se trudi svaka
da ima svog junaka


Slika 1.

Spustila se tmurna jesenja večer. Cmolji kiša. Vraćam se s mužem iz grada i stajemo pred seoskom trgovinom... jer sam zaboravila nešto sitno kupiti.... Utrčim unutra i vraćam se brzo. Vidim ga kroz orošeno staklo kako negoduje mahanjem glave... jer me vidi kako teglim neki paket... a koji nisam imala u planu kupiti. I točno znam koje mu se gunđanje vrti glavom. Neće on ništa reći... ali sada misli: „Sunce joj žareno, ta nikada ne kupi samo ono po što je krenula... uvijek vidi još nešto, pa još nešto... pih te babe!“ Uletim u auto.... a on gleda paket u mojim rukama. Prvo šuti... a onda u čudu kaže: „Kupila si bebu?“ Odgovaram ozbiljno: „Nije ti to beba. To je porculanska lutkica.... Emma Bovary!“ Smješka se on i pita: „Igrat ćeš se s Emmom?“ Ja: „Neću. Čuvat ću je za unuku.... a kupit ću i još neke, samo da stignu... „ Nije rekao više ništa... i bolje da nije. Ja sam Emmu sakrila... tako zapakiranu na gornju policu ormara, da još i klipanima ne bih morala objašnjavati zašto sam kupila lutku. Kako bi uopće muškarci mogli razumjeti potrebu žena da omiljene likove iz knjiga drže sakrivene u ormarima?!!!
U svakom slučaju bolje je kad nam iz ormara ispadaju porculanske lutkice nego kosturi.

Slika 2.

Nazvala me u petak moja jedina prava prijateljica. Kad mi je odgovorila na pitanja o zdravlju, majci, karijeri... pitala sam je ono najškakljivije i najvažnije... „kako ljubav?“
I tada začujem u slušalicu: „A, u vražjumater.... svi su se normalni do sada već poudali, poženili, porastavljali, izrodili dječurlije... a samo je meni sudbina namijenila da moram živjeti kao u romanu: „NIJE VAŽNO“ I ne, neću napisati ime poznatog romana.... jer bih je tako izdala..... jer cijeli svijet zna tu priču, kao što veliki dio svijeta zna ime moje najbolje prijateljice. J))))))) Bila je tako iskreno ljuta, oštra, raspigana. Kad druge žene pitaš za ljubav one obično počnu sliniti, izbacivati stihove, nekako postaju usiljeno i lažno nježne, pristojne... ponizne..... ma prave žrtve... na koljenima..... rečenice im zvuče poput kolačića s prelijevom od najfinije čokolade. Samo ona kroz psovku i spominjanja vragove majke može govoriti o onome što joj znači sav njen svijet. Zato je i volim.... tako iskrenu, ljutu, drsku..... s rečenicama koje liče na ostatak pojedenih pilećih leđa..... i to kada ih je oglodao pravi gurman... onako, da na njima nije ostao ni komadić mesa.
Počela sam se glasno smijati... i dogovorile smo da ćemo nastaviti uskoro... na ručku, jer se o tome ne priča telefonom.


O svakom životu bi se mogao napisati roman. Baš kao na policama s knjigama, bilo bi tu šarenog sadržaja... neki od tih romana bili bi napeti, neki dosadni do bola, možda slinavi... u rangu onih ljubića za plažu, poneki bi bili pravo horor štivo, prepuno zlostavljanja, boli i nepredviđenih strahota... a neki bi bili poput najljepših svjetskih romana na kojima smo odrastali... utkali ih u temelje svojih mladenačkih snova.
Naslijedila sam knjige trojice čarobnjaka, koji su otišli s ovog svijeta. To nisu romani njihovih života... jer oni svoje nisu napisali. Ali izbor knjiga koje su ostavili iza sebe je u svakom slučaju nešto što puno govori o njima i ostavlja trajnu poruku nama... koji smo ostali iza njih. Zato je važno ostaviti svoj izbor za one koji dolaze iza nas..... pa nije loše uz roman pridružiti i porculansku lutkicu.
Davno sam pročitala romane koji su inspiracija za ovu kolekciju lutkica. U zadnja dva desetljeća čitam knjige i štivo u kojemu likovi nisu tako romantični, lijepi i zanosni.... ali su glavni likovi u pričama svojih života... sa svojim tamama i svjetlostima... sa svojim dobrim i lošim izborima... svojim viđenjem svijeta koji im je pozornica za predstavu njihovog života.
Police su prepune nenapisanih romana... životnih priča. Za neke je i bolje da ostanu nenapisane, a za neke je prava šteta da nisu zapisom sačuvane.
I zato se ne treba ljutiti kad nas vlastiti život podsjeti na neki dobar roman.... jer to znači da je taj život sadržajan. Bez obzira što se možda u tom trenutku nalazimo na nekoj nezgodnoj stranici, nekog nezgodnog poglavlja. Koliki ljudi prožive život i u vlastitom romanu života su tek sporedni likovi, tek žrtve ili potrčkala glavnim likovima.

Blogeri/ce, jeste li glavni junak svoje knjige?

Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)