Zlevanka

05.06.2012.

Upravo sam na radiu odslušala razgovor s premijerom. Rastapala sam se poput šiparice…. Toliko mi se sviða da bih ga najradje namazala na kruh i pojela…. ali onda se sjetim da bih mogla zagristi u Èaèiæa koji dolazi kao otrežnjenje iza premijerovih lijepih govora ili poput ljute feforone na kruhu namazanom pekmezom. Slušajuæi premijera doðe mi da ga bosa i gladna slijedim na njegovom putu štednje… a onda se trgnem i u tom snatrenju ugledam kako se iza njegovog ramena pojavljuje Ratko ironiènog osmijeha, koji se ruga, vrijeða i ponižava…. pa odustanem hodati bosonoga i pripremim srednji prst da mi se naðe u obrani od te noæne more.
Što sam starija sve žešæe osjeæam svoje pretke u svom temperamentu, u porukama koje su mi ostavili. Kad rastopljeno slušam Zokija… to mi je od oca… glas razuma, mirnog i staloženog intelektualca, uvijek odmjerenog, blagog, empatiènog, skromnog, poštenog, okupanog ljubavlju prema svijetu u kojemu živi…. èovjeka koji je bio zaljubljen u red i pravila, ali ne radi pravila samih nego u korist èovjeka. Bio je u ratu i dao svoj doprinos u borbi protiv fašizma. Dugo njega veæ nema, ali naèinom života i odnosom prema ljudima je dokazao da se ideja socijaldemokracije itekako može živjeti.
No kad me na Ratka zasvrbi srednji prst… to mi nije od oca. Taj je uvijek okretao drugi obraz, uvijek je mirno ostvarivao svoje ciljeve i trudio se razumijeti bahate likove i suprotnim ponašanjem im pokazati da je moguæe drugaèije i civiliziranije rješavati probleme. Taj srednji prst me svrbi zbog djeda s majèine strane. Taj lik nije imao puno škole i nije baš volio èitati. Bio je bistar i snalažljiv poput planinskog potoka. Nije volio red i pravila….. uvijek je bio u sukobu s državom. Drugi svjetski rat je doèekao u zatvoru… zbog šverca konjima i krivolova. Kad se u zatvoru poèelo komešati zbog poèetka rata… zašiljenom drvenom žlicom je piknuo stražara u oko, pobjegao iz zatvora i otišao u partizane (on je volio reæi: „Otišao sam u Bandu!“). I on je dao svoj doprinos u borbi protiv fašizma. Zbog njegove vatrene naravi (ludosti) i nedovoljno straha slali su ga u najteže akcije. Razgovarala sam s njegovim prijateljima iz rata i svi se èude da je ostao živ. Nakon rata bacio je partijsku knjižicu i rekao: „Ja se za ovo nisam borio.“ Moj otac je išao po podravskim selima i nagovarao seljake da uðu u zadruge, objašnjavao im (poput Milanoviæa i naših ministara danas) da se mora štedjeti, odricati, biti solidaran… radi nekih boljih vremena koja æe tek doæi. Djed je tada organizirao prosvjede protiv tih akcija pa im je pjevao: „Druže Tito – Josip Broz, narod ide gol i bos… još se neda u kolhoz!“ ili „Druže Tito, nešto bi te pito… gdje je moje sa tavana žito?“ Tada su postojale tzv. „obaveze“… dolazili su opæinari i uzimali seljacima žito, kukuruz, brašno, svinje… ma svašta…. Tada nije bilo božiænica i regresa…. pa su uzimali ono što je bilo na raspolaganju. Jednom prilikom ga je moj otac dao pritvoriti da bi uopæe sa seljacima mogao razgovarati. Bila su to vremena kada vlast nije licemjerno tvrdila da se zalaže za slobodu govora…. danas se u istu zaklinju, a metode su im vrlo sliène kao u ona vremena…. primjeri su pritvaranje aktivista Graðanske akcije kad su nas posjetili Kinezi…. zabranjivanje prosvjeda neistomišljenika itd… itd….
Neæete mi vjerovati…. danas sam odluèila napisati kulinarsku temu i ne petljati se u politiku. Odluèila sam poslušati savjete krkana: „Drži se ti kuhaèe… u kuhinji ti je mjesto!“ Ovaj uvod mi je trebao tek da bih vam isprièala da su nekada u mom kraju… nakon 2. svjetskog rata seljaci teško živjeli… jer su ih osiromašila ratna razaranja, a nakon toga nova vlast. To je regija radišnih ljudi koji bez obzira na sve nedaæe koje su ih u povijesti snašle nikada nisu bili gladni… zahvaljujuæi dragoj i plodnoj zemljici koja ih je od davnina nauèila da samo u suradnji s njom i vlastitim radom mogu opstati.
U doba velike krize i siromaštva ljudi su pripremali jela od onoga što su imali na raspolaganju. Uvijek je bilo brašna, mlijeka i mlijeènih proizvoda… pa je tako generacija moje majke odrasla na poslastici koja se zove ZLEVANKA.
Juèer sam je radila prvi put svojim klincima. Starijem se sviða, a mlaði me je u šoku pogledao i pitao: „Hajde ti meni lijepo objasni… uz sve one fine kolaèe koje znaš pripremiti… ti nama napraviš ovo….. zašto nam to radiš?“ Njegovu facu vam ne mogu opisati….. ali uspio me glasno nasmijati… I ne, nisam mu objašnjavala da sam eto otplovila na krilima nekih starih prièa, a valjda i pod dojmom ove panike siromaštva koja se širi oko nas…. pa ja vježbam… dok još imam vremena.
Stavit æu vam nekoliko receptiæa za zlevanku…. a prije no što to uèinim moram primjetiti da su bolja vremena koja je obeæavao moj otac ipak došla i tada su nove generacije odrastale u puno boljim uvjetima. No ni moj djed nije bio u krivu…. jer je povijest pokazala da su sve vlasti okrutne prema narodu i uvijek se sve slama preko leða naroda. To tako valjda mora biti….. ali to ne znaèi da se moramo dati gaziti bez otpora. Neka oni samo rade svoj posao i uvode red….. a na nama je da budemo oprezni, da im nikada ne vjerujemo previše i da budno pazimo što rade, da im ne dozvolimo ponižavanje, bahatost i bezobrazluk…. jer oni su tek likovi u prolazu… u bljesku vremena…. a mi smo èuvari uspomena… ove zemlje koju su nam povjerili djedovi i moramo je predati našoj djeci.
I zato… kad zagusti… uvijek æe se naæi materijala za neku zlevanku…..



Kukuruzna zlevanka

Sastojci:
500 g kukuruznog brašna
1 l mlijeka
250 g svježeg sira
5 g soli
5 g sode bikarbone (može prašak za pecivo)
0,3 l vrhnja

Priprema:
U mlijeku umutite kukuruzno brašno i izvrljeni svježi sir.
Dodajte sodu bikarbonu ili prašak za pecivo i sol.
Smjesu izlijte u namašæenu tepsiju (ovo je rijeè koja mi je ostala od turskih okupatora), prelijte vrhnjem i pecite u peænici oko 30 minuta…. dok ne postane zlatno žute boje…
Peèenu zlevanku izrežite i posipajte šeæerom.

Obièna zlevanka


Sastojci:

600 g pšeniènog brašna
0,3 l mlijeka
3 žlièice šeæera
1 žlièica soli
1 jogur ili kiselo mlijeko
1 vanilin šeæer
250 g svježeg sira

Priprema:

Mikserom izmutiti jaje, dodati brašno, mlijeko, jogurt, šeæer i sol.
Smjesa mora biti malo gušæa od one za palaèinke.
U namašæenu tepsiju izliti smjesu. Žlicom ravnomjerno posipati izmiksani sir…. (može se pokapati i s malo vrhnja).
Poškropiti uljem i peæi u peænici oko 30 minuta…. dok ne postane zlatno žute boje…
Peèenu zlevanku posipati šeæerom po želji.



Kukuruzna zlevanka sa žufom (Žufenjaki)

Žufa je naziv za tuèene i prosijane suhe bundevine koštice.

Sastojci:
300 g bundevinih koštica (žufe)
800 g kukuruznog brašna
100 g maslaca
80 g šeæera
10 g soli
Malo vode ili mlijeka

Pripema:
Tuèene i prosijane suhe bundevine koštice pomiješajte s kukuruznim brašnom pa umijesite tijesto uz dodatak maslaca, šeæera, soli i vode, koliko je potrebno. Tijesto razvucite i narežite na komade kakve želite. Stavite ih namašæenu tepsiju…. a žufenjake prije no što ih stavite u peænicu takoðer malo namastiti rastopljenim maslacem ili uljem.

Zlevanka je najbolja dok je topla.



(slike sam posudila s net-a)

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)