Marketing
Zlevanka
Upravo sam na radiu odslušala razgovor s premijerom. Rastapala sam se poput šiparice…. Toliko mi se sviđa da bih ga najradje namazala na kruh i pojela…. ali onda se sjetim da bih mogla zagristi u Čačića koji dolazi kao otrežnjenje iza premijerovih lijepih govora ili poput ljute feforone na kruhu namazanom pekmezom. Slušajući premijera dođe mi da ga bosa i gladna slijedim na njegovom putu štednje… a onda se trgnem i u tom snatrenju ugledam kako se iza njegovog ramena pojavljuje Ratko ironičnog osmijeha, koji se ruga, vrijeđa i ponižava…. pa odustanem hodati bosonoga i pripremim srednji prst da mi se nađe u obrani od te noćne more.
Što sam starija sve žešće osjećam svoje pretke u svom temperamentu, u porukama koje su mi ostavili. Kad rastopljeno slušam Zokija… to mi je od oca… glas razuma, mirnog i staloženog intelektualca, uvijek odmjerenog, blagog, empatičnog, skromnog, poštenog, okupanog ljubavlju prema svijetu u kojemu živi…. čovjeka koji je bio zaljubljen u red i pravila, ali ne radi pravila samih nego u korist čovjeka. Bio je u ratu i dao svoj doprinos u borbi protiv fašizma. Dugo njega već nema, ali načinom života i odnosom prema ljudima je dokazao da se ideja socijaldemokracije itekako može živjeti.
No kad me na Ratka zasvrbi srednji prst… to mi nije od oca. Taj je uvijek okretao drugi obraz, uvijek je mirno ostvarivao svoje ciljeve i trudio se razumijeti bahate likove i suprotnim ponašanjem im pokazati da je moguće drugačije i civiliziranije rješavati probleme. Taj srednji prst me svrbi zbog djeda s majčine strane. Taj lik nije imao puno škole i nije baš volio čitati. Bio je bistar i snalažljiv poput planinskog potoka. Nije volio red i pravila….. uvijek je bio u sukobu s državom. Drugi svjetski rat je dočekao u zatvoru… zbog šverca konjima i krivolova. Kad se u zatvoru počelo komešati zbog početka rata… zašiljenom drvenom žlicom je piknuo stražara u oko, pobjegao iz zatvora i otišao u partizane (on je volio reći: „Otišao sam u Bandu!“). I on je dao svoj doprinos u borbi protiv fašizma. Zbog njegove vatrene naravi (ludosti) i nedovoljno straha slali su ga u najteže akcije. Razgovarala sam s njegovim prijateljima iz rata i svi se čude da je ostao živ. Nakon rata bacio je partijsku knjižicu i rekao: „Ja se za ovo nisam borio.“ Moj otac je išao po podravskim selima i nagovarao seljake da uđu u zadruge, objašnjavao im (poput Milanovića i naših ministara danas) da se mora štedjeti, odricati, biti solidaran… radi nekih boljih vremena koja će tek doći. Djed je tada organizirao prosvjede protiv tih akcija pa im je pjevao: „Druže Tito – Josip Broz, narod ide gol i bos… još se neda u kolhoz!“ ili „Druže Tito, nešto bi te pito… gdje je moje sa tavana žito?“ Tada su postojale tzv. „obaveze“… dolazili su općinari i uzimali seljacima žito, kukuruz, brašno, svinje… ma svašta…. Tada nije bilo božićnica i regresa…. pa su uzimali ono što je bilo na raspolaganju. Jednom prilikom ga je moj otac dao pritvoriti da bi uopće sa seljacima mogao razgovarati. Bila su to vremena kada vlast nije licemjerno tvrdila da se zalaže za slobodu govora…. danas se u istu zaklinju, a metode su im vrlo slične kao u ona vremena…. primjeri su pritvaranje aktivista Građanske akcije kad su nas posjetili Kinezi…. zabranjivanje prosvjeda neistomišljenika itd… itd….
Nećete mi vjerovati…. danas sam odlučila napisati kulinarsku temu i ne petljati se u politiku. 
Odlučila sam poslušati savjete krkana: „Drži se ti kuhače… u kuhinji ti je mjesto!“ 
Ovaj uvod mi je trebao tek da bih vam ispričala da su nekada u mom kraju… nakon 2. svjetskog rata seljaci teško živjeli… jer su ih osiromašila ratna razaranja, a nakon toga nova vlast. To je regija radišnih ljudi koji bez obzira na sve nedaće koje su ih u povijesti snašle nikada nisu bili gladni… zahvaljujući dragoj i plodnoj zemljici koja ih je od davnina naučila da samo u suradnji s njom i vlastitim radom mogu opstati.
U doba velike krize i siromaštva ljudi su pripremali jela od onoga što su imali na raspolaganju. Uvijek je bilo brašna, mlijeka i mliječnih proizvoda… pa je tako generacija moje majke odrasla na poslastici koja se zove ZLEVANKA.
Jučer sam je radila prvi put svojim klincima. Starijem se sviđa, a mlađi me je u šoku pogledao i pitao: „Hajde ti meni lijepo objasni… uz sve one fine kolače koje znaš pripremiti… ti nama napraviš ovo….. zašto nam to radiš?“ Njegovu facu vam ne mogu opisati….. ali uspio me glasno nasmijati… I ne, nisam mu objašnjavala da sam eto otplovila na krilima nekih starih priča, a valjda i pod dojmom ove panike siromaštva koja se širi oko nas…. pa ja vježbam… dok još imam vremena.
Stavit ću vam nekoliko receptića za zlevanku…. a prije no što to učinim moram primjetiti da su bolja vremena koja je obećavao moj otac ipak došla i tada su nove generacije odrastale u puno boljim uvjetima. No ni moj djed nije bio u krivu…. jer je povijest pokazala da su sve vlasti okrutne prema narodu i uvijek se sve slama preko leđa naroda. To tako valjda mora biti….. ali to ne znači da se moramo dati gaziti bez otpora. Neka oni samo rade svoj posao i uvode red….. a na nama je da budemo oprezni, da im nikada ne vjerujemo previše i da budno pazimo što rade, da im ne dozvolimo ponižavanje, bahatost i bezobrazluk…. jer oni su tek likovi u prolazu… u bljesku vremena…. a mi smo čuvari uspomena… ove zemlje koju su nam povjerili djedovi i moramo je predati našoj djeci.
I zato… kad zagusti… uvijek će se naći materijala za neku zlevanku…..
Kukuruzna zlevanka
Sastojci:
500 g kukuruznog brašna
1 l mlijeka
250 g svježeg sira
5 g soli
5 g sode bikarbone (može prašak za pecivo)
0,3 l vrhnja
Priprema:
U mlijeku umutite kukuruzno brašno i izvrljeni svježi sir.
Dodajte sodu bikarbonu ili prašak za pecivo i sol.
Smjesu izlijte u namašćenu tepsiju (ovo je riječ koja mi je ostala od turskih okupatora), prelijte vrhnjem i pecite u pećnici oko 30 minuta…. dok ne postane zlatno žute boje…
Pečenu zlevanku izrežite i posipajte šećerom.
Obična zlevanka
Sastojci:
600 g pšeničnog brašna
0,3 l mlijeka
3 žličice šećera
1 žličica soli
1 jogur ili kiselo mlijeko
1 vanilin šećer
250 g svježeg sira
Priprema:
Mikserom izmutiti jaje, dodati brašno, mlijeko, jogurt, šećer i sol.
Smjesa mora biti malo gušća od one za palačinke.
U namašćenu tepsiju izliti smjesu. Žlicom ravnomjerno posipati izmiksani sir…. (može se pokapati i s malo vrhnja).
Poškropiti uljem i peći u pećnici oko 30 minuta…. dok ne postane zlatno žute boje…
Pečenu zlevanku posipati šećerom po želji.
Kukuruzna zlevanka sa žufom (Žufenjaki)
Žufa je naziv za tučene i prosijane suhe bundevine koštice.
Sastojci:
300 g bundevinih koštica (žufe)
800 g kukuruznog brašna
100 g maslaca
80 g šećera
10 g soli
Malo vode ili mlijeka
Pripema:
Tučene i prosijane suhe bundevine koštice pomiješajte s kukuruznim brašnom pa umijesite tijesto uz dodatak maslaca, šećera, soli i vode, koliko je potrebno. Tijesto razvucite i narežite na komade kakve želite. Stavite ih namašćenu tepsiju…. a žufenjake prije no što ih stavite u pećnicu također malo namastiti rastopljenim maslacem ili uljem.
Zlevanka je najbolja dok je topla.
(slike sam posudila s net-a)
Post je objavljen 05.06.2012. u 21:19 sati.