"Hlebinci"

17.09.2010.

Gledam ovih dana Damira kako se osjeæa jadno, izdano i prevareno i o svojim osjeæajima javno progovara. Njegova zaprepaštenost i kuknjava ne postižu solidarnost onih koji su ga izdali, nego samo ljuti i potièe u njima potrebu za još dubljom izdajom. Žele ga maknuti što dalje od sebe…. Poznajem mentalitet ljudi iz kraja gdje je Damir roðen. Poznajem i mentalitet ljudi iz kraja od kuda su Damirovi preci. Što je nauèio u tom malom djeliæu svemira?
Nauèio je da bez truda i puno rada nema kruha…. Sramota je biti lijen. Nauèio je da mora slušati „gazde“…. a ako se sluèajno s njima ne slaže to treba prešutjeti. Glavu dolje, stišaj misli, motiku u ruke…. oraj, kopaj…. zemljica æe tvoj trud nagraditi…. Gazda æe ti veæinu uzeti, ali i tebi æe ostati dovoljno mrvica da pristojno živiš. Poštuj susjeda kad te gleda, a kad ne gleda smiješ ga s treæim malo otraèati, èuvaj meðu, drži rijeè… jer ljudi se drže za rijeè, a volovi za rogove.
Motiku svojih predaka zamijenio je knjigom, vrijedno je uèio… nauèio….. i „gazde“ su procijenile da im može biti od koristi…. jer svima i uvijek dobro doðu oni koji znaju, hoæe i mogu „orati“ i „kopati“. Osjetio se poèašæeno. Malog i beznaèajnog primili su ga u svoje redove… jer u mentalitetu je zapisano da su „stoka sitnog zuba“… tako su ih nauèili. Ne kuže da se velièina èovjeka stvara osobnim radom na sebi i osobnim djelima, a ne pripadanjem grupi moænika. Gledao ih je kao bogove, bio vjeran i odan. U èoporu smrdi, ali je toplo. Èopor je stepenicu više u odnosu na krdo. Damiru je bilo toplo.
Osjeæaj izdaje, koji sada prepoznajem kod njega osjetila sam prvi put sa 16 godina…. dešavalo mi se još nekoliko puta u životu. I znam kako boli…. znam koliko silno boli. Mogu si zamisliti da je puno teže kad se osjetiš izdan u Damirovim godinama. Oèito je da mu je èopor puno znaèio i da je dao cijelog sebe za zajednièku „stvar“. Osjeæaj poèašæenosti što su ga primili meðu sebe bio je jaèi od svega onoga èemu su ga preci nauèili…. Tu je poèelo njegovo novo školovanje…. „Nagraðivali“ su ga za njegovu odanost i radišnost… dali su njemu, dali su mu èak i za njegove sumještane… pa nek im nebu kmica dok igraju nogomet. Nije Damir skužio da to nije nagrada…. nego uteg i udica na koju æe se kasnije upecati. To što su mu dali nije bilo njihovo…. ali on od silne poèašæenosti i naglašenog osjeæaja pripadnosti grupi, koja mu je oèito puno znaèila, nije znao prepoznati što se dešava.
Bio je radišan, odan i poslušan… a oni njemu sad tako!!!!
Eeeee… moj Damire…. uèini mi se na trenutke da osjeæam kako mi te žao zbog situacije u kojoj se sada nalaziš. Izgledaš tako naivno, prodano, izigrano i izdano. Ali onda ipak progovori onaj… neki glas u meni i objasni mi da si upravo tamo gdje moraš biti.
Nema veze što su ti naredili. Bio si punoljetan i dovoljno obrazovan da možeš procijeniti što je dobro, a što zlo…. što je utemeljeno na propisima, a što nije.
Nema veze što su svo zlo u kojemu si sudjelovao osmislili ili podržali. Samo si ti odgovoran za svoje postupke… bez obzira na glavne i sporedne glumce. To ne iskljuèuje njihovu odgovornost, ali ni ne umanjuje tvoju.
Èesto kod djece primjeæujemo da svoje nepodopštine pravdaju: „Nisam ja razbio susjedu prozor, on je!“ i tada prstom pokažu na nekog tko im padne na pamet… tko im se uèini pogodan da bi u tom trenutku prebacili odgovornost i krivnju natovarili na njegova leða.
Svejedno je da li u kraði držiš ljestve ili se penješ njima. Svaka od tih radnji zaslužuje svoju kaznu. No ta ponašanja možemo razumjeti kod djece, ali puno teže kod ljudi koji obnašaju vlast u jednoj državi i odgovorni su za sudbine svih nas.
Nakon 2. svjetskog rata... nacisti, glavni suradnici Adolfa Hitlera koji su suðeni u Nuernbergu, 1946. godine branili su se od optužnice da su samo izvršavali naloge, ali su ipak osuðeni, veæina... i to na smrt.
Èesto èujem pripadnike naroda (krda) kako komentiraju: „Uvijek nadrapaju mali…. a ne oni koji su ukrali više….“ Strašno me ljute takve izjave. Damir nije mali. On je jedan od moænih. Istina je da su ga jaèi i pokvareniji žrtvovali, ali to ne iskljuèuje njegovu odgovornost. Tako je svejedno koliko je i tko je ukrao. Kraða je nedopustivo ponašanje i svi koji su ih poèinili moraju snositi posljedice i po moguænosti vratiti ono što su stekli na neprihvatljiv naèin. Neka suci razmišljau o tome koliko je koje zlodjelo teško i kolike kazne su za koga primjerene. Ali svatko i baš svatko mora odgovarati za svoje postupke!
Imam osjeæaj da mediji pokušavaju u narodu probuditi empatiju prema Damiru…. Istièu kako je ružno ovo što je HDZ uèinio i izbacio ga iz stranke. I tko može reæi da nije ružno?!!! Ali ima li puno onih koji su iznenaðeni?! I skoro da nas uspiju uvjeriti da smo dužni patiti zbog njega i osjetiti solidarnost. Ne bi me èudilo da se pojave grupe koje æe hodati s transparentima: „Svi smo mi Damir Polanèec“. I ne bi bili u krivu. Jer svi smo mi izdani, prodani i upropašteni. I isti èopor nam je to uèinio. Samo s tom razlikom što je on do juèer bio pripadnik upravo tog èopora, a mi smo krdo. On je sa puno strasti sudjelovao u stvaranju ovakve situacije u našoj zemlji…. i zato je besramno od krda oèekivati da se solidarizira s onim koji im je èinio isto ono što je njegov èopor sada uèinio njemu.
Nikome ne želim zlo. Nije mi drago što se Damir sada osjeæa kako se osjeæa. Ali kakva æe nam biti buduænost ako naša generacija ne preuzme odgovornost za svoja ponašanja? Kako æemo djecu nauèiti pravim vrijednostima ako budemo tolerirali ono što se tolerirati ne smije.
Damire, nemoj cviliti. Digni glavu i hrabro preuzmi odgovornost za svoja djela. Nemoj ih štedjeti! Isprièaj istinu! Odguli svoje…. a onda odi tamo meðu naše „Hlebince“ i isprièaj im što si nauèio. Reci im da su radišnost i odanost vrline… ali im reci da nisu manji od onih koji im se predstavljaju kao veliki… reci im da ne moraju biti poslušnici i dodvorice… reci im da æe biti poput tebe žrtvovani…. kao što veæ i jesu… kroz cijelu povijest…. reci im da vjeruju u sebe i sve èemu su ih preci nauèili…. ne postoje neke nove istine i neke nove vrijednosti… one su odavno zapisane… u samom Izvoru. Toplina èopora je prolazna… a hladnoæa koju nakon nje osjetiš je nepodnošljiva jer si nenaviknut na soliranje i grijanje koje imaš u sebi. Smrad èopora zauvijek ostaje… kao ružan podsjetnik na tu varljivu toplinu koju ti je isti neko vrijeme pružao.
Naš narod kaže: "Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu pucaju."
Jesi izdan, prodan, izmanipuliran i prevaren. Ali to te ne oslobaða odgovornosti. Zato glavu gore i ne ponižavaj se više…. Ne možeš ih nagovoriti da postanu dobri, moralni i osjeæajni.
Ali kakvi su zapravo… ti znaš bolje od mene… zar ne?!!!!!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)