Gdje je tajna skrivena....
27.09.2009.
Teme našeg blogera izvorni_život, neiscrpna su inspiracija.
Prvo me zaškakljao tišinom…. a jučer je spomenuo znanje koje je zakopano duboko u nama…. tajne koje možemo otkriti ako to doista želimo.
Od malena se volim povlačiti u svoj svijet… svoju tišinu. Oduvijek sam se tamo osjećala sigurno i zadovoljno…. ali dugi niz godina nisam znala njegovo stvarno značenje.
Već danima imam potrebu otvoriti temu o tom svijetu… Svaki put kad krenem…. nisam sigurna da li ću pronaći prave riječi… i neće li po mene doći kola hitne pomoći.
No ipak ću pokušati….
Nemam oltare, nemam naučene tehnike kako ulazim u svoj svijet. Potpuno sam samouka… ili ipak možda nisam. Možda me u taj svijet netko dozvao… svojom toplinom namamio. Dešava mi se to spontano... Čitam da ljudi biraju vrijeme za meditaciju, postoji određeno vrijeme koliko meditiraju, postoje tehnike koje im u tome pomažu. Kod mene nije tako. Meni se to naprosto dešava… neplanski. Nemam ja pojma kako se to zove, ali znam čemu služi.
Već sam vam pisala da sam se kao šesnaestogodišnjakinja zaljubila u Berninijev kip Sv.Tereze u ekstazi…. čak sam toj grudi kamena napisala i pjesmu. E… to je to! Dešava mi se ono što možete vidjeti na licu Sv. Tereze. Padam u neko stanje ushićenja…. lijepog uzbuđenja, razdraganosti… zanosa. Obično mi se to dešava kad vozim svoje duge dionice do posla ili s posla, ako mi radio nije uključen… i najčešće prije sna. U takvo stanje me može dovesti glazba ili pročitani tekst koji me dotakne. Obično sve krene s mislima koje vrtim u glavi i koje me muče kroz dan. Krene spontani niz sjećanja… ponekad se sjetim odlomaka iz knjiga koje sam čitala prije dvadeset godina… ili izjave nekog mog moralnog uzora koje su izrečene tako davno…. i kada su izrečene nisu mi se činile toliko važne, da ću ih nakon toliko godina izvlačiti iz nekih svojih skrivenih foldera. Najčešće su to očeve rečenice, ali i rečenice mnogih koji su me ostavili, a puno su mi značili. Ne govore oni meni sada… nego u meni spontano izviru njihove misli koje su mi davno ispričali…. jer je došao trenutak kada su mi one strašno važne. Ne pojavljuju mi se samo misli mrtvih ljudi…. Pojavljuju mi se misli ljudi koje viđam svakodnevno… ali to su opet neke stare izjave… koje sam očito pažljivo pospremila negdje duboko u sebi. Ti bljeskovi nisu nepovezani…. oni se nadovezuju na ono što mi se trenutno događa…. spajaju se u priče sa nekim drugim asocijacijama i dovode me do odgovora na pitanja koja su me mučila prije no što sam potonula u sebe…. U tom svijetu postoje mirisi… ali ne mirisi ovog trenutka… nego živo sjećanje na neke davne mirise, zvukove, boje, okuse…
To je svijet u kojem punim baterije. Do prije nekih pet godina… često sam ga prekidala i misli prebacivala na stvarnost…. ali onda sam se naučila opustiti i prepustiti.
U tom svijetu se osjećam voljeno, zagrljeno, snažno, hrabro, nepokolebljivo…. a sve te to u meni nešto potiče. Kad izronim u stvarnost… osjećaj ostaje. Ne bojim se više smrti, ne bojim se bolesti, ne bojim se zlih ljudi. Ne diraju me mnoge stvari koji su me nekad izjedale.
I u stanjima kad sam „budna“ osjećam svijet iznutra…. Pomoću njega u očima ljudi koje tek upoznajem vidim njihove skrivene svjetove i nepogrešivo ih svrstavam u svoje vrijednosne tablice. I taj sam osjećaj u početku znala zanemarivati i ne vjerovati mu… ali vrijeme mi je uvijek i baš uvijek pokazalo… da je taj prvi osjećaj ispravan.
U tom svijetu sam se naučila boljoj koncentraciji u budnom stanju. Počela sam analizirati i povezivati razne događaje koji prethode nekim rezultatima. I došla sam do zaključka da ništa nije slučajno, ali ništa nije ni bez našeg izbora i djelovanja. Nama se nude prilike, mogućnosti i odgovori… a na nama je da ih povežemo i donesemo konačnu odluku – IZBOR!
Ma na koji način se samo „otvaraju karte“, bljeskaju prilike… spontani susreti, ljudi, obale, nebo, oblaci… energija… strašna sila koja nas sve pokreće. Kako li se samo razmrse čvorovi, rješavaju naizgled nerješivi problemi… koliko je samo čudnih i nepredviđenih situacija koje nam pomažu na našem putu. I dalje se dešavaju padovi... i dalje se ja ljutim, plačem i vrištim.
U takvim stanjima često zaronim i izranjam s rečenicama koje predviđaju, koje su poput molitve da dobro pobjedi zlo. U tom trenutku mi se čine kao vapaj malog crva… koji nitko ne čuje, a onda mi vrijeme dokaže da vapaj nije bio uzaludan. Ponekad se osjećam poput vještice koja je unaprijed znala što će se dogoditi.
Sav taj savršeni mehanizam reda… koji funkcionira u savršenom ritmu, pokreće samo čista i iskrena misao… Ta čista i iskrena misao povezuje se sa istim takvim mislima drugih ljudi i zajedno se pretvaraju u Čaroliju.
Taj svijet je poput enciklopedije…. velike knjižnice….u njemu je pohranjeno sve što smo doživjeli, mnoge priče koje su doživjeli drugi, a mi smo ih iz nekog razloga pohranili.
U svim tim pohranjenim podacima skrivaju se nepogrešivi odgovori na probleme koji nas muče SADA. Samo ih treba željeti i znati pročitati. U tom svijetu nema nama poznatog protoka vremena…. jer u njemu su živi i oni kojih u materijalnom svijetu više nema… njihove duše ostavile su zapise koji su nam dragocjeni i mogu nam pomoći. To je svijet koji nam jasno i odlučno daje odgovore što je dobro, a što zlo… samo ako ih želimo čuti.
Taj svijet nas uči da nismo centar svemira, da nismo najvažniji na svijetu… nego smo tek mali kotačić u tom mehanizmu… Ali isto nas tako uči da je baš svaki kotačić važan.
U tom svijetu se ne napuhuje naš ego… ali osjećamo LJUBAV i raste nam samopouzdanje… tako prirodno, izvorno i lijepo…. Tko zna kamo odluta naša misao da bi dospjela u taj svijet… možda iznad oblaka…. jer iznad oblaka nema laganja… sve je istina…
I nadovezat ću se na prošlu temu…. i napisati ono u što čvrsto vjerujem. Nema te grupe na ovom svijetu, a koju čine ljudi, koja bi pojedincu mogla podariti takvu sigurnost, toplinu, ljubav i zadovoljstvo, kao što je svijet koji spava u nama.
... kao kad kupiš dva - a dobiješ tri.... Pročitaš temu i dobiješ priču na dar.... 
Poslije mnogih bitaka u kojima se proslavio, jedan je japanski ratnik, samuraj, poželio naći mudraca, kojemu bi postavio nekolika važna pitanja.
Samuraj je bio orijaš, o pojasu je nosio mač, a čelo mu je bilo namršteno. Svi su mu se u strahu sklanjali s puta. On stiže pred vrata jednoga hrama, uđe u nj i ne pitajući nikoga za dopuštenje; i nađe se u prostranoj odaji za meditaciju. Tamo je sjedio malen, mršav svećenik. Ratnikov je mač zvečao dok je ovaj koračao približavajući se svećeniku.
“Oj mudri čovječe”, reče samuraj, “ja sam slavni vojskovođa, za mnom su mnoge bitke, mnogi osvojeni gradovi i pokoreni narodi. Kadar sam osvojiti sve što pogledam. Ali ne mogu naći odgovor na pitanje: gdje je i što je raj, i gdje je i što je pakao? Daošao sam k tebi da mi to kažeš, ako znaš”.
Svećenik se i ne pomače s hasure, na kojoj je sjedio. Prezrivo promotri došljaka, i reče:
“Kažeš da si vojskovođa? Pričaj to nekomu drugom. Pogledaj kako si prljav, zarastao u bradu, i neuljudan. Osim toga, zaudaraš. Sigurno se mjesecima nisi okupao. A rekao bih i da si glup i umišljen, jer oholost i glupost su braća blizanci”.
Dok je svećenik još govorio, samuraju se zažariše obrazi, ruka mu šćepa balčak mača, cijelo mu se golemo tijelo treslo od bijesa. I upravo kad je vadio mač da njime posiječe svećenika, ovaj mu tiho reče:
“Eto vidiš, to je pakao”.
Samuraj zastade s rukom u zraku. Usta mu se razjapiše, oči mu se napuniše suzama. Shvatio je u trenutku kakva se neustrašiva i velikodušna osoba nalazi pred njim - osoba koja je stavila na kocku svoj život, da bi mu odgovorila na pitanje kako valja. Preplavi ga osjećaj stida i zahvalnosti. Odjednom je osjetio ljubav i poštovanje prema malenomu, mršavom svećeniku.
“Oprosti mi”, prošaputa vraćajući mač u korice.
“A to je raj”, nježno mu tada reče svećenik. “Ovo što osjećaš, to je raj”.
(Japanska priča iz baštine zena, prevela i prepričala V.K.)
| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)