Poziv na molitvu

18.03.2009.




Na prošloj temi me jedan anonimac prvo dobrano izvrijeđao, a onda me pozvao da dođem na misu… da se zajedno molimo Bogu.
Danas sam razmišljala o tom pozivu…. pa su mi misli šarale…. a ono nešto u meni mi je objašnjavalo zašto je taj poziv vulgarniji od psovke.
Dan jednog čovjeka sastoji se od masu više i manje važnih stvari. Meni je možda i previše toga važno. Imam mesnicu gdje kupujem meso, voćarnu gdje kupujem voće, imam liječnicu kojoj vjerujem, zubara i ginekologa koji su odabrani s posebnom pažnjom i ne bi ih mijenjala ako za to ne postoje ozbiljni razlozi. Strašno mi je važno na koji način ljudi odrađuju svoj posao, a još mi je važniji njihov odnos prema meni i ostalim ljudima.
Kroz dan srećem bliske i manje bliske ljude. Sa svakim čovjekom kojeg srećem u svom danu imam poseban odnos… Nekome se nasmiješim prilikom pozdrava, nekoga pozdravim ozbiljno i hladno, neke ljude ignoriram i ne želim imati nikakav odnos s njima, a često se nađem u situacijama da ljudima drito u oči kažem što mislim i zašto tako mislim. Danas me jedan dragi čovjek pitao: „Zašto ne pustiš budalu da priča…. zašto se upuštaš s njim u raspravu?“ A ja sam mu odgovorila: „Pa čovjek je glumatao i pitao tko ga smatra lošim i izdajicom… čovjek je igrao igru…. i svi su šutjeli… a ja sam se tada dobrovoljno javila i rekla mu da ga ja smatram izdajicom i lošim čovjekom, a tada sam mu za to navela konkretne primjere. Pošteno je ljudima odgovoriti na pitanja… pa čak i onda kada znamo da blefiraju… i nema veze što im time poremetimo igrokaz i što unaprijed znamo da ne žele odgovor na svoje pitanje. Oduševljava me ta različitost u odnosima s drugim ljudima. Postoji mali broj ljudi kojima vjerujem i mogu im ispričati ono što se ne priča svima. I svaki od tih ljudi ima posebno mjesto u mojoj svijesti… u mom srcu… na mojoj ljestvici vrijednosti i važnosti.
Druženje s prirodom je posebna priča. To je prijateljstvo čisto i nesebično…. bez riječi…. To je najposebniji odnos koji poznajem…. odnos u kojemu osjećam da primam puno više no što dajem… odnos koji me puni i hrani…
U danu postoje i oni trenuci kada se moram odmoriti od svih ljudi i svih tih odnosa… trenuci koji pripadaju samo meni i mom unutrašnjem svijetu. Tu sam još više izbirljiva. Postoje pjesnici od čijih se stihova ježim, osjećam trnce i toplinu koja mi se širi ispod kože. Postoje književnici koji me vode svojim rečenicama u neke nove svjetove, neke nove dimenzije i nude mi nove spoznaje i posebne doživljaje. Često satima slušam biranu glazbu i razgledavam sličice na net-u…. sličice koje u meni bude sjećanja, potiču me na razmišljanje, odvajaju me od suhoparne stvarnosti. Postoje tekstovi… misli… koji me dovedu u stanje ekstaze…. to su trenuci potpune opuštenosti i dodira s dušom umrlog pjesnika, pisca ili živog čovjeka… to su trenuci kada ne čujem ništa oko sebe… to je let kroz čarobni svijet. U čarobnom svijetu punim baterije. I tada dođe kraj dana…. legnem na počinak…. i tada razgovaram s nekim. Neki ljudi bi pomislili da razgovaram s Bogom… ali tada bi drugi dodali: „Pa kako ona… koja nema religiju može razgovarati s Bogom?“ Ja ne znam s kim razgovaram…. Taj netko nema imena… jer u tom odnosu formalnosti nisu važne. Razgovor se odvija bez riječi… u meni. Postavljam pitanja i odgovori dolaze iz mene…. često osjećam toplinu na remenima i nadlakticama… kao da me netko grli…. To je odnos kroz koji se filtriraju sve moje krivnje, preispituju sve moje greške, dobijem pohvalu za sve dobro i čisto što se desi u prethodnom danu….za svaku pozitivnu misao.
Sve ovo pišem… kako bih objasnila da me razni ljudi, razni odnosi i situacije vode u nematerijalni svijet…. Svi ti vanjski poticaji su posrednici između mene i tog nečega… što me grli prije sna. Ti posrednici su ponekad pažljivo birani… jer su po mojim kriterijima to zaslužili… a ponekad se na mom putu nađu sasvim slučajno.
I zato kada mi na vrata zakucaju Jehovini svjedoci meni je to beskrajno smiješno… smatram to nepristojnošću i agresijom. Pa kako netko može tako iznebuha nuditi posredništvo sa tajnenim svijetom… kao da se radi o nekoj robi koju prodaju?!!!
Isto je tako s pozivom koji mi je sinoć upućen. Kako netko može prvo osjetiti potrebu nekoga izvrijeđati… a nakon toga ga pozvati na zajedničku molitvu? Vjera je nešto najintimnije i najsvetije što čovjek ima…. i zato nam nije svejedno tko posreduje u dodiru naše duše sa Bogom ili čarobnim svijetom.
Izbor religije je pravo svakog čovjeka… kao i odricanje od iste.
Neki ljudi su Boga „pronašli“ putem neke religije… neki svoje duhovne dimenzije ostvaruju na neke druge načine. Odgovore na pitanja na koje znanost nije odgovorila neki tumače pomoću Boga… neki pomoću Sudbine… neki pomoću Zvijezda… a neki naprosto ne daju imena svojim intimnim objašnjenjima onoga što ne pripada znanju i svemu što je znanost dokazala.
U ovom šarenom svijetu postoje oni koji se izjašnjavaju vjernicima, pripadaju religijama, a njihova ponašanja su u suprotnosti s onim što tvrde. No postoje i oni koji tu vjeru žive i prekrasno je gledati na koji način ih ona oplemenjuje. Jednako tako je i sa onima koji nisu odabrali religiju. Među njima postoje ljudi koji su se duhovno zapustili, ali postoje i oni koji su bogati mnogim vrlinama koje krase samo one koji se trude izgrađivati što ljepši svijet unutar sebe i oko sebe.
Onaj tko drži do samoga sebe i svijeta oko sebe… a bez obzira da li pripada nekoj od religija ili ne, trudi se razumjeti, prihvatiti, ne suditi i ne prozivati.
Svi vjernici koji imaju potrebu prozivati i etiketirati one koji to nisu – nisi pravi vjernici… jer prava vjera prihvaća i razumije. Svi ateisti koji se ismijavaju nad nečijom vjerom su duhovno zapušteni… jer čovjek koji drži do svog poštenja i svog ponašanja ne proziva, ne ismijava i ne sudi. Radi se o pravu na izbor. I zbilja je čudno kako uvijek sukobi nastaju oko tuđih prava na izbor… bez obzira o čemu se radi. Naš izbor… tj. ono što je najprihvatljivije za nas – ne znači da je pravi izbor i da je najprihvatljivije za druge. Meni je normalno da ljudi imaju potrebu svjedočiti o načinu svog vjerovanja, ali mi nije jasno da itko na ovome svijetu ima potrebu svoj izbor isticati kao jedini ispravan i druge uvjeravati kako njihov izbor nije dobar.
To čine samo oni koji još jako puno moraju raditi na svom unutrašnjem svijetu. Preduvjet za pravu vjeru i duhovno izgrađenu osobu je prihvaćanje različitosti i drugačijeg izbora.
Ova tema je moj odgovor anonimnom „promincu“ zašto se neću odazvati njegovom pozivu… i zašto se neću doći moliti s njim pod istim krovom, a pod posredovanjem osobe koja sasvim sigurno ne može biti moj posrednik u svijet gdje se stiže samo pozitivnom mišlju i ponašanjem.

Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)