Traè - kao radni zadatak

24.02.2008.

Svi mi imamo neko zanimanje i odraðujemo neke poslove. Uz to za što smo školovani posjedujemo neka dodatna znanja koja smo stekli na životnom putu.
Èesto koristim reèenicu: „Nijedan posao nije sramotan!“ Ali bila sam u zabludi... jer otkrila sam jedan koji smatram sramotnim.
Zamislite djecu u školi koji svojoj uèiteljici... pred cijelim razredom moraju isprièati èime im se bave roditelji... pa to izgleda ovako:
Perica reèe: „Moj tata je vozaè autobusa. On radi u tri smjene i zaslužan je što mnogi ljudi na vrijeme dolaze na svoj cilj. Djeca ga pogledaju sa odobravanjem i prolomi se pljesak razredom za Perièinog tatu... a on se rastapa od ponosa. Tada Štefica progovara: „Moja mama je lijeènica. Ona lijeèi ljude od raznih bolesti. Spasila je mnoge živote.“ Opet se razredom prolomi pljesak, a Štefica se rastapa od miline. Mali Remzi reèe: „Moj tata je pekar. Pravi odlièan burek, razne vrste kruha... a peciva su mu meka ko duša. Školska djeca rado kod njega kupuju svoj glablec.“ Razredom se prolomi glasan pljesak... jer svi jako dobro znaju da mali Remzi govori istinu. I tako zaredala druga djeèica koja su prièala što im rade roditelji... bilo je tu peraèa prozora, konduktera, strojobravara, aviomehanièara, odvjetnika, politièara, pilota, cvjeèarki i drugih raznih zanimanja. Djeca su sa zanimanjem slušala što rade roditelji njihovih prijatelja i sa odobravanjem su pljeskala nakon svakog opisa. I doðe tako red na malu Ankicu.... pita uèiteljica: „Ankice, èime se bave tvoji roditelji?“ A ona tihim glasom... gledajuæi u pod odgovara: „Moja mama je novinarka, a tata fotograf u nekim žutim novinama. Oni su zaduženi za traè. Trenutno prate život Gorana Ivaniševiæa. Oni ljudima vire kroz prozor, uhode ih, slikaju i pišu o njima sve ono što ljudi nerado o sebi èitaju. Moji roditelji su najveæi traèeri u gradu.“ Razredom je zavladala neugodna tišina... i svi su jedva èekali da uèiteljica prekine tišinu....
Eto... danas sam šetala šumom i malo razmišljala o tim ljudima koji fotografiraju poznate i slavne, kao i one koji pišu o njihovim intimama...
Nije to lak posao. Što može natjerati poštenog, obrazovanog (a novinari su valjda obrazovani) i normalnog èovjeka da kopa po tuðim životima... i da se svakodnevno bavim uhoðenjem drugih ljudi, maltretiranjem tih istih ljudi... a cijelo vrijeme svjestan da im svojim djelovanjem može upropastiti život?!!! To mogu raditi samo totalno posrnuli ljudi. To mogu raditi samo sebiène i nemoralne osobe koje razmišljaju samo o svojoj osobnoj zaradi... i uopæe im nije važno na koji naèin æe zaraditi te svoje kune. To je isti profil kao i dileri.... nebitno im tko i kako strada... bitno je samo da oni zarade. Ako nisu lakomi na lovu.... onda razlog mogu biti kompleksi, zloba i jal. Vjerojatno su totalni gubitnici, upropaštenih života... pa se ne mogu pomiriti da je netko uspješan i da netko živi onako kako si oni sami žele... a ne uspijevaju.
Sigurno su odrastali u obiteljima gdje je traè bio nešto normalno i prihvaæeno... sigurno im nitko nije isprièao da je takvo ponašanje nekulturno i nemoralno.
Mislim da takvi ljudi nikada neæe biti sretni. Ne može se prava sreæa izgraditi na nesreæi drugih ljudi. Gledajuæi svijet oko sebe u to sam se nebrojeno puta u životu uvjerila.
Novinarsko zanimanje je prelijepo zanimanje. Sjetimo se svih odliènih novinara koji nam donose razne informacije koje su nam jako korisne u životu. Mediji su najjaèe oružje.
Razlika je samo u onima koji se koriste tim oružjem... u ljudima. Oni pošteni i èasni „pucaju“ za dobrobit sviju... a nemoralni traèeri – primitivèine pucaju po kome stignu i gori su od gljiviènog oboljenja. Ovaj masakr, koji se trenutno provodi nad Goranom i njegovom obitelji... a i nad svima nama je više nego bljutav. A svi oni koji stoje iza toga.... neka se srame!!!

Blogeri, zanimaju li vas takve vijesti u novinama? Zanimaju li vas takvi detalji o drugim ljudima? Što mislite o poslu koji obavljaju novinari i snimatelji koji prate poznate i slavne... da bi o njima mogli pisati traè vijesti?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)