Buđenje...

17.10.2007.



Često u temama spominjem bezvoljnost pojedinca u masi.... i rečenice koje me ljute:
„Zašto bih se ja trudio, ako nigdje ništa ne štima?“, „Riba smrdi od glave!“ pa zbog tog smrada mnogi sebi dozvole da se usmrde i sami. Moram li se i ja usmrdjeti, ako smrde oni iznad mene? Neki se toliko izgube pa se više i ne trude... jer odradit će njihove obaveze već netko drugi....
Živimo poput velike ljepljive smjese... zaglupljeni i utopljeni u masi pogrešnih vrijednosti.
Večeras sam prilično umorna pa vas neću daviti svojim promišljanjima nego ću vam pred san pročitati poglavlje iz Drnovšekove knjige koji je tu temu obradio tako lijepo.... da bi svaki moj pokušaj bio tek kopiranje, a mene se tekst jako dojmio. Kamo sreće da svi svjetski političari razmišljaju na taj način....

„Ljudi smo i kao ljudi stojimo ispred velike zadaće: preobraziti svijet patnje i laži u svijet u kojem je vrijedno živjeti.
S obzirom na sve patnje ovoga svijeta postavlja se ozbiljno pitanje zaslužuje li ovaj svijet da uopće postoji?
Tko je taj užasan čovjek koji na takav način postupa s drugim živim bićima? Čovjek koji zlostavlja svojeg bližnjeg i mrcvari životinje iz svih mogućih razloga?
Uništavanje vlastitoga životnog prostora gospodarskim djelatnostima dodatno potvrđuje ljudsko nerazumijevanje cjelokupne situacije jer takvim djelovanjem čovjek sam sebi pili granu na kojoj sjedi.
Ratovima, genocidima i sličnim djelovanjem čovjek zapravo otkriva svoju ljudoždersku stranu. Tko još ubija samoga sebe, svoju rasu i svoju vlastitu vrstu? Ni zvijeri to ne radi osim u iznimnim situacijama.
Život suvremenog čovjeka potpuno je isprazan. Je li on uopće svjestan da živi? Svoje vrhunske užitke i razočaranja sposoban je doživjeti tek uz pomoć televizije, prateći sportske događaje u kojima šačica natjecatelja živi u ime svih ostalih koji se broje u milijunima.
Uzimajući u obzir brojne civilizacijske bolesti (depresiju, rak, srčane bolesti), s razlogom sumnjamo u čovjekovu sposobnost da postigne razinu samoočuvanja, takav stupanj života na kojem bi mogao sam sebe održavati. Naime, njegov ga vlastiti životni slogan uništava.
Zbog toga trebamo mijenjati način svojega života, a ne svakog trenutka, čak i tada kad to nije neophodno, tražiti spas u pretjeranom korištenju farmaceutskih proizvoda koji tek privremeno olakšavaju teškoće, a dugoročno ih umnožavaju.
Nerazumno biće koje za proizvodnju hrane koristi štetne kemikalije. Nerazumno biće koje uništavanjem Zemlje, koja mu omogućava život, istovremeno uništava i sebe. Eto, to je čovjek.
Priroda se, naravno, odaziva na svoj način. Primjerice, zbog masovnog i nekontroliranog uzgoja goveda, peradi i svinja, pojavljuju se bolesti kravljeg ludila, svinjske kuge, pričje gripe...
Međutim, čovjek je još uvijek uvjeren da to nije ništa strašno. Nastavlja gurati dalje po inerciji misleći da će već nekako izgurati...
Dokle će još čovjek moći nekažnjeno izazivati prirodu?
Ona se, naime, odaziva poput živoga bića što uostalom i jest. Poradi globalnog zatopljenja i promjena klime dolazi do ekstremnih vremenskih pojava.
Međutim, čovjek se i dalje zavarava da to nije ništa i da zbog toga ne mora mijenjati svoje djelatnosti koje mu donose dobitak.
Kad orkan pomete cijeli New Orleans, on tek odmahne rukom, pogotovo onaj koji u to vrijeme nije bio tamo, uvjeravajući samoga sebe kako se nije dogodilo ništa strašno. Pa preživjeli smo već i gore stvari, zar ne?
Spremni smo na sve!
Političari koji nisu ni prstom maknuli kad je trebalo spriječiti katastrofu, sada medijima pokušavaju uspavati ljude uvjeravajući ih kako je sve u redu. U ljudskoj je prirodi da čovjek brzo zaboravlja, stoga ga nije teško uvjeriti da i dalje gura po starom. Do sljedeće katastrofe.
Međutim, zbog zagrijavanja planeta sušna razdoblja u Africi traju sve duže, pustinja se širi, a sve to najsiromašnijim zemljama donosi samo još veću glad i još više patnje.
Stručnjaci danas znaju da će u budućim godinama glad vrebati stotine milijuna Afrikanaca. Hoće li netko poduzeti nešto?
2005. godine svjetski su voditelji podigli mnogo medijske prašine spašavajući Afriku. Na jedvite jade napokon su odlučili najsiromašnijim zemljama oprostiti njihove stare dugove, ali tek one koje i ionako nitko ne bi mogao naplatiti jer su te zemlje osiromašene do samoga dna, a međunarodni su bankari iz njih već iscjedili sve što su mogli.
Međunarodne institucije na to reagiraju kao da je sve u najljepšem redu. Ujedinjeni narodi jedva da su još u stanju usvojiti poneku „bezazlenu“ rezoluciju zbog koje bi se diplomati mjesecima prepucavali u vezi nekoliko riječi kako bi te iste riječi, čim bi rezolucija bila usvojena, svi redom zaboravili.
A svijet ide dalje srljajući u svoju vlastitu propast. Omamljena drogama, naša civilizacija uporno zatvara oči posežući za sredstvima koja pružaju prividan mir i zbog kojih tako bezbrižno koračamo u nepovrat.
Sve je manje energetskih izbora, međutim, to nas ne zabrinjava previše. Nastavljamo bezgranično trošiti energetske zalihe misleći da ćemo se već nekako izvući.
Naivno nam se čini kako će se netko drugi već pozabaviti sa svim tim – već taj netko pobrinuti da postavi stvari na svoje mjesto.
Što ako ipak nikoga nije briga?
Što ako autobusom bez vozača jurimo prema rubu provalije?
Što ako smo upravo mi oni koji se moramo trgnuti iz sna i početi svjesno razmišljati o sebi, o svojem životu i o svijetu oko nas?

Što ako smo upravo mi taj netko tko treba preuzeti upravljač u svoje ruke, sada, dok još imamo vremena?
Zemlja, planet koji nas hrani i brine se za naše preživljavanje, svima objavljuje da je odbrojavanje počelo.
Granice su zacrtane.
Čovječanstvo će preživjeti jedino ako se probudi i promijeni način svojeg djelovanja.
Buđenje. Važan početak. Neka počne sa mnom. S tobom. Neka krene buđenje što većeg broja ljudi.
Važno je poticati svijest o nužnosti promjene u djelovanju čovječanstva tako da može doći do promjene u obrascima ponašanja u svakidašnjem životu kako bismo što prije postali svjesni svojih vlastitih postupaka.
I da se napokon pokrenemo uzviknuvši: „Dosta! Vrijeme je za akciju!“ „
Janez Drnovšek (Iz knjige: Misli o životu i osvješćivanju)

Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)