Zanimanje uz ime

28.08.2007.

18.03.2007.

Dojmila me se nespretna i neopravdana ljutnja jednog blogera na jednoj temi pa sam danas odluèila pisati o zanimanjima, obrazovanju i koliko su ona važna za cjelovitu sliku èovjeka.
Svi mi u sebi nosimo jednu veliku predrasudu o ljudima sa visokim obrazovanjem. Ta predrasuda izvire u našim oèekivanjima. Pretpostavljamo da su visoke škole upisali uèenici kojima je škola oduvijek dobro išla, uèenici sa izgraðenim radnim navikama, upornošæu. To su obièno djeca iz „boljih“ obitelji... djeca intelektualaca ili pak oni koji su svojim radom i trudom odluèili uæi u neki novi svijet. Na fakultetima takvi pojedinci slušaju predavanja najuglednijih intelektualaca, proèitaju puno knjiga, kreæu se u društvu vršnjaka željnih znanja i izgraðuju se za svoje buduæe zanimanje koje su odabrali. Do kraja stignu samo oni najuporniji, najmarljiviji i oni kojima se ne dese nepredviðene životne okolnosti koje bi ih zaustavile u postizanju tog životnog cilja. I kada mladi èovjek završi fakultet.... on se cijeli život obrazuje, usavršava, kreæe u krugu intelektualaca pa je onda i logièno zašto svi oèekujemo da visokobroazovani ljudi imaju odreðenu širinu.
To su dakle naša oèekivanja... ali sada æu navesti nekoliko konkretnih primjera.
Za poèetak æu poput Paje Paksu naglasiti ono što ga je uvrijedilo u politièarevom postu. I meðu visokoobrazovanima ima kriminalaca..... ima onih koji kradu, ima pedofila, zlostavljaèa žena i djece.
Sjeæam se lijeènika koji je bio dežuran kad sam raðala prvog sina. Bio je mlad... specijalizant.... Uz svu nestruènost koju je pokazao te noæi kad se njemu nije radilo, a ja sam se... gadura najobiènija baš te noæi „odluèila“ poroditi pokazao je i jedno neljudsko lice, nepristojnost i bezobrazluk. Vikao mi je: „Ne tako stiskati gusko jedna! Glupaèo, stiskaš u glavu!“ A ja sam cvilila u strašnim bolovima i preklinjala neka me ne vrijeða... neka mi pomogne... jer ja ne znam kako treba stiskati..... Nakon puno godina imala sam ga prilike sresti na jednom drugom mjestu... i nisam propustila podsjetiti ga kako se ponašao u trenucima kad sam bila bespomoæna, kad se nisam mogla braniti od vrijeðanja i ponižavanja.... u trenucima kada mi je bila potrebno sve njegovo znanje i ljudska pomoæ. Isprièao se i rekao da je bio mlad i neiskusan, a ostavili su ga samog s babicom te noæi.... na to sam mu odgovorila da mu opraštam svu nestruènost, ali mu njegovu neljudskost nikada neæu oprostiti.... jer vrijeðati ženu u takvim trenucima je nešto što ne bi uèinio ni sluèajni prolaznik bez ikakve škole koji bi se sluèajno našao u toj situaciji. To je ono što se ne uèi na fakultetu... to je ono što se dobije u roditeljskom domu... i ono što èovjek sam izgraðuje kroz život.
Nakon masakra koji je trajao cijelu noæ... i kada je konaèno bilo sve gotovo molila sam vode... rekao mi je: „Ne možeš dobiti vode!“ Tada je došla èistaèica koja je prala pod raðaone... i tiho mi na uho objasnila da ne smijem piti.... donijela je mokru gazu i navlažila mi usne i pomazila me po èelu. Ta gospoða je bila moj anðeo te noæi.... jedina osoba koja je bila pristojna i dobra prema meni.
Drugog sina sam rodila u istoj bolnici. Obavili su to pravi profesionalci. Osjeæala sam se poput kraljice... a nije boljelo ništa manje.
S 25 godina imala sam rak i lijeènik u Domu zdravlja je naglasio da u bolnicu moram HITNO! ODMAH! No u bolnici sam nabasala na vrlo poznatog lijeènika koji je od mene tražio iznos koji je tada znaèio petnaest mojih porodiljskih naknada.... a ja ih nisam imala.
Tako mlada.... majka dvoje male djece... sa bolesti od koje se umire... u svom gradu ja nisam mogla dobiti mjesto u bolnici. I tada... èudnim kanalima.... uslugama kojima je zadužila moja sestrièna nekog lijeènika uspjela sam PREKO VEZE doæi u bolnicu. Primljena sam kao kraljica.... u dvokrevetnu sobu s televizorom... na odjel koji nije imao veze s mojom dijagnozom, a sve to da me pogled na bolesne od te bolesti ne bi uznemirio. Spasili su mi život, imala sam tretman koji nisam oèekivala. Toj ekipi profesionalaca i savjesnih lijeènika i medicinskih radnika zahvalna sam svakom kapljom svoje krvi.... zahvalna sam im što su mojim klincima omoguæili da odrastaju uz majku. Ali i danas sam uvrijeðena što nisam mogla u bolnicu uæi legalno.... pa to je moja zemlja.... to je zemlja u kojoj plaæam porez, u kojoj su plaæali porez moji roditelji... moji djedovi. Zar su mi u takvoj situaciji potrebni lova ili veza da bi imala pravo na medicinsku zaštitu?!!!!
Imam još puno osobnih primjera, ali prebacit æu se sada na moje viðenje visokoobrazovanih i uglednih ljudi koje imam prilike sretati zadnjih godina.
Nedavno je odražan u jednom velikom poduzeæu domjenak prigodom jednog blagdana.
Bili su pozvani svi direktori i svi ljudi važni za to poduzeæe.... drugim rijeèima krema tog poduzeæa. Zadatak da ih doèeka na ulazu, podijeli im prigodne poklone i izrazi dobrodošlicu dobila je jedna mlada žena... takoðer s visokim obrazovanjem. Nakon pozdrava uz osmijeh upitala je jednog uglednog direktora smije li mu staviti znaèku... a on joj je uzvratio smješkom i rekao: „Smiješ, smiješ! A i ja bi tebi rado nešto stavio!“
Na sastancima èesto imam priliku gledati visokoobrazovane ljude na funkcijama kako brane svoje naèin rada. Èesto ih slušam i gledam u nevjerici i pitam se... pa na koje su to fakultete išle te face... uz to što ne znaju rijeèima obraniti svoje stavove ni pisanje im nije jaèa strana... ali to lakše prikriju jer uvijek se naðe neki podreðeni koji to zna i hoæe odraditi za njih.
Nemam pojma da li je to zato što nisu nauèili gradivo... da li je to zato što ne ulažu u dodatna znanja... ili je to možda zato što ni sami ne vjeruju u ono što prièaju.
Predstavljaju poduzeæe koje je važno svima nama. Izloženo je èestim kritikama... i to upravo zbog njih... zbog politike koju provode i zbog naèina na koji komuniciraju sa javnošæu.
Onu drugu stranu nitko ne vidi.... a na toj drugoj strani je niz takoðer visokoobrazovanih ljudi (koji su u nemilosti jer misle svojom glavu pa ne mogu isplivati) i èitava masa ljudi sa trogodišnjim i èetverogodišnjim srednjim školama..... èitava masa majstora i svih ostalih zanimanja koja održavaju i nose to poduzeæe na svojim leðima. Meðu mladim radnicima je veliki broj informatièki pismenih mladiæa koji bi veæ nakon par godina staža mogli biti profesorima svojim poslovoðama koje je pregazilo vrijeme. Kad se u tom poduzeæu desi neki problem... neki veliki kvar... ne moraju se slati pozivi... poput dobro utrenirane vojske oni dolaze sami... bez obzira da li je vani +30 ili -30 stupnjeva C... èesto gaze po potocima, po blatnjavim terenima.... životi su im u opasnosti... nakon dvadeset godina rada oni su potrošeni.... postaju invalidi..... Poznajem ih na tisuæe.... i nikada mi se nijedan nije obratio na naèin na koji se onaj direktor obratio svojoj kolegici.
I što nam sve to govori?!!!! Obrazovanje i naziv naših zanimanja samo su jedan dio nas..... a cjelovitu sliku o nama èini puno, puno drugih stvari koje dobijemo odgojem i samoizgradnjom u školi života.
Nije svaki visokoobrazovani èovjek i intelektualac. Intelektualci su ljudi koji posjeduju široko znanje, ali i odreðeno ponašanje koje ih èini drugaèijim od mase bezjaka koji imaju neke potvrde.... diplome... svjedodžbe..... a koje nisu nužno dokaz neèije struènosti i znanja.... možda su èak i nabavljene negdje ispod pulta.
Za Hrvate kažu da su neobrazovan narod. Slažem se. Obrazovanja nikada dovoljno. Ali ja mislim da nismo glup narod da ne bi znali prepoznati lažove i nesposobnjakoviæe.
Na današnji dan prije dvadeset i tri godine umro je èovjek koji je moj najveæi moralni uzor.
Nisam u prilici danas otiæi na mjesto gdje spava..... ali neka ovaj post bude umjesto svijeæe... za njega.....
Njemu su zanimanje i funkcija pisali na vratima ureda... jer tamo je tome mjesto... ali na vratima stana i u telefonskom imeniku pisalo je ime i prezime..... jer to nisu mjesta gdje je primjereno isticati zanimanje i funkicju. On je van ureda bio Èovjek! Pošten i dobar Èovjek!

Kao prilog ovom postu isprièat æu vam dvije prièe koje jako volim... na tu temu....


KAKO SAM PAO NA ISPITU ZA MENAÐERA

"Diplomirao sam na Fakultetu za menaðment. Bio sam vrlo ozbiljan student i savjesno se pripremao baš za svaki ispit. Ali jednog sam se jako bojao. Bio sam tako sretan kad sam, otvorivši kovertu i èitajuæi na brzinu dobivena pitanja, vidio da skoro na svako znam odgovoriti. No zadnje pitanje me iznenadilo. Glasilo je: "Znate li kako se zove èistaèica na ovom fakultetu?" Pomislio sam da je to sigurno neki "štos", odgovorio sam na sva ostala pitanja i predao rad. Sav siguran, jedva sam èekao da proèitam svoje ime na popisu onih koji su položili. No, kada se na oglasnoj ploèi popis pojavio, na njemu nije bilo mog imena. Pomislio sam da se radi o nekakvoj greški i otišao do profesora. - "Da, ispit niste položili", rekao je profesor./ "Ali, odgovorio sam na sva pitanja.", pobunio sam se. / "Niste odgovorili na zadnje", glasio je odgovor./ "Ali zar je to pitanje toliko važno?", nisam mogao vjerovati svojim ušima./ "Naravno da je važno", odgovorio je profesor. "U svom poslu susretat æete mnoge ljude. Svi oni su važni. I svi zaslužuju vašu pažnju, èak i ako sve što èinite jest samo to da ih pozdravite i nasmiješite se." Nakon stanke još je dodao: "A znate li ime gospoðe koja služi u kantini? Znate li datume roðendana vaših pet najboljih kolega s fakulteta?".
Nikada nisam zaboravio ovu lekciju. I odmah sam saznao: žena koja je održavala èistoæu i koja je svaki dan bila s nama zvala se Tonka. Znate li vi kako se zove osoba...?"

(Ne znam autora prièe.... to je prièa sa mog stolnog kalendara)

Splavar


Bio jednom splavar koji je prevozio ljude splavom preko rijeke.
Jednom tako naiðe i uèitelj, neki èangrizav èovjek.
Kad su prelazili preko široke rijeke i tek što su se otisnuli od obale, a uèen èovjek ga upita: Bijaše li tako, da je bilo, da si doživio nevrijeme za vrijeme vožnje splavom?
Ne razumijem ti ja tako zamršena pitanja, reèe splavar.
Zar nisi nikada uèio jezika u školi?
Nisam odgovori splavar.
Tada si pola svoga života potrošio uzalud.
Na to je splavar šutio.
Ali ne proðe dugo i naiðe strašno nevrijeme.
Udaiše gromovi i kiša ko iz kabla, a splav mali poput orahove ljuske.
I splavar se nagnu suputniku pa ga upita:
Jesi li ikad uèio plivati?
Ne reèe uèen èovjek.
E uèitelju tada si potrošio èitav svoj život uzalud, jer mi upravo tonemo.

(Indijska prièa)

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)