Bliskost

28.08.2007.

13.04.2007.

Veæ nekoliko dana razmišljam o toj èudnoj bliskosti koju osjeæam prema nekim ljudima, neke od njih èak nisam ni osobno upoznala.
To sam prvo primijetila kroz èitanje knjiga. Volim èitati vrlo šareno.... ali ipak neke knjige èitam svjesna da je to knjiga... dobra ili loša, ali neke èitam kao da sudjelujem u radnji, kao da se nalazim u glavi pisca... i nakon dugog èitanja više nisam sigurna tko koga èita... jer imam osjeæaj da je pretoèio na papir moje misli i osjeæaje.... da smo se sreli u nekom neomeðenom prostoru i razlili zajedno....
Zatim su mi se desile èudne povezanosti s nekim profesoricama i profesorima u mom školovanju. Opèinili su me svojim znanjem, svojim osobnostima.... tih nekoliko figura je odigralo strašno važnu ulogu u mom odrastanju. Nadam se da æu jednom uhvatiti prilike i posvetiti im cijelu temu.
Pa su tu bili èarobnjaci na poslu. Ja sam danas radnica po mjeri mog prvog šefa. Svi kasnije su me dobili veæ gotovu... spremnu na uèenje, ali sa jasno izgraðenim navikama, stilom i samopouzdanjem koje sam izgradila zahvaljujuæi i njemu. Pa su tu veliki èarobnjaci u društvenom radu.... ljudi zbog kojih pripadam jedinoj udruzi kojoj sam jedinoj u životu pristala pripadati i formalno, ljudi kojima mogu reæi sve što mi se ne sviða, ali i ljudi koje toliko poštujem da sam u stanju srušiti neboder ako nam se naðe na putu.
Sve te bliskosti su nastale zbog razumijevanja i gotovo istovjetnih sustava vrijednosti.
Oduvijek pratim politiku, ali ne preduboko.... zanima me na koji naèin utjeèe na život „malog“ èovjeka. U svim politièkim strankama postoje ljudi koje poštujem i koji su moji ljubimci. No dvojica su do sada na mene ostavila posebno jak dojam.
Prvi moj politièki Bog bio je Vlado Gotovac. Stajala sam po drvetom... slušala legendarni govor i plakala tiho. Kad bi taj èovjek govorio ja nisam ni disala.... Mislim da je to najbolji govornik kojeg sam ikada u životu èula. No ne samo da je znao govoriti... ono što je on govorio bilo je kao da izvlaèi rijeèi iz moje duše.... nije bilo ni jednog slova koje ja ne bih mogla potpisati. Bio je strašno emotivan... a ja sam ga razumijela svakom svojom stanicom.... Kad je umro osjetila sam bol... prazninu.... to me je dotaklo kao da mi je umro netko najroðeniji.... a danas ga nosim u uspomeni kao èovjeka koji mi je bio jako važan... nosim ga u uspomeni kao nekog svog.
Upravo u bolnici umire moj Ivica. Na jednom forumu sam provela skoro desetljeæe... kad god bi sirovi desnièar Krešimir i njegovi sateliti imali PMS ja sam dobila na nos SVOG Ivicu... nazivali su ga mojim vrtnim patuljkom, vrijeðali su ga i slinili po forumu, a ja sam se toliko svaðala zbog njega... poput šiparice... da mi jednom jedan forumaš rekao kako mu nije jasno zašto ne pripadam njegovoj stranci. SDP je moj izbor na izborima, ali nisam ja Ivicu branila jer je vodio tu stranku, ja sam Ivicu branila jer je on bio èarobnjak.... jer sam ga osjetila kao svog. Ufff... kako sam mu bila zavidna na miru i odmjernosti... na promišljanju. No èesto sam upravo zbog tih osobina bila i ljuta na njega.... jer sam bila nestrpljiva i moj temperament je u potpunoj suprotnosti s njegovim. On je drugaèiji od svih. Mir, poštenje, dosljednost, nepotkupljivost su osobine koje su krasile i koje ga èine mojim Ivicom.
Htjela sam danas napisati najljepšu prièu i poslati je u neki meðuprostor da se sretne s njim i da ga zagrli onako kao što grlim samo one koji mi puno znaèe... kao prijatelja, kao èovjeka kojeg poštujem do bola... ali ne mogu ja danas pisati lijepe prièe.... jer sam previše uznemirena i tužna... zato æu samo na kraju reæi.... Doviðenja veliki Èovjeèe.... doviðenja do nekih novih susreta... u nekim drugim dimenzijama.... ovu bliskost i prepoznavanje moglo je prouzrokavati samo poznanstvo iz nekih drugih dimenzija... poznanstvo iz Zauvijek....

Stjepan Lice je imao svog èovjeka prema kojem je osjeæao bliskost... i zbog kojeg je bolje razumio nebo... Ivica je moj Èovjek....


Ovo je prièa samo za njega...

Prijateljujem s èovjekom koji mi svako malo otkrije neko èudo. Èudo obiènosti. Èudo nadohvat ruke. U onome što uopæe nisam uoèavao, on nalazi nesluæeni svijet. Neizrecivu toplinu. Blizinu koja sve èini razumljivim. Ili barem prihvatljivim. Pod njegovim pogledom nièe preobilje života. U njegovoj rijeèi odjekuju poruke koje podupiru, raskriljuju disanje duše. I što je najljepše, on me spremno uvodi u taj blagoslovljeni svijet. Uvodi svakog tko se odluèi na hod s njim. Na zajednièko nasljedovanje Boga koji ide pred nama. Meðu nama.
Rijeè koju sam èuo veæ mnogo, mnogo puta, on mi daje èuti na posve nov naèin. Rijeè koju on izgovara, razotkriva svoju iskonsku svježinu. Njegove rijeèi, nerijetko zahtjevne, pa i oštre, dobro se snalaze sa zbiljom. Zauzimaju se za nju. I nisu spremne odustati i kada je sve uokolo neprozirno.
On poznaje svijet boli. Koraèa kroz njega. Nijednoj patnji ne izmièe. Svaku æe patnju koju iskusi u životu drugoga prihvatiti kao svoju. Jer on život razumije samo kao službu Bogu i èovjeku. I zato za njega nema sreæe ako je ne dijeli s drugim.
Sklon rijeèi, osluškuje ju èitavim biæem. No, tišina je njegovo odmorište. Njegov najdublji govor. Zadivljen i zahvalan zastane kad god uzmogne. Povuèe se u osamu. U neuglednost.
Skromnost je prostor u kojemu se najbolje snalazi. Ne treba mu mnogo, no željan je susreta, istinskih susreta s ljudima. Bilo to jednostavno druženje ili zajednièki svakodnevni napor, njemu je dovoljno.
Sve što daje, daje toliko od srca da i ne primjeæuje da je dao. Da se do kraja posvetio. A pritom se, gotovo smeten, pita zašto nije dao više. S dubokim uvjerenjem i poniznošæu govori da je ostao dužan i životu i èovjeku.
Žestok i blag uporno ponavlja da je svakome darovano da bude svet. Da je svetost istina o svakom èovjeku. I da je do èovjeka tek da ima hrabrosti odluèiti se. I ustrajati, unatoè svojoj slabosti.
Djeèaèki bezazlen, s prihvaæanjem i povjerenjem ide kroz sve u što ga život uvodi. Nije potrebno mnogo da ga se rani. Nije potrebno mnogo da ga se usreæi. Ali nitko i ništa ne može ugroziti stamenost vrijednosti koje žive u njemu. Nitko i ništa ne može ga odvratiti od zagledanosti u Boga. Od pune životne vjernosti Bogu. Jer za njega sve tek u Njemu i po Njemu stjeèe smisao.
Bio blizu ili daleko, za mene je dragocjeno što postoji. Govori mi i kada ga ne vidim i ne èujem. Na osobit naèin svednevice ga susreæem. I zbog njega mi je mnogo ugodnije boraviti u ovom zemnom životu. I mnogo lakše razumjeti nebo.
/Stjepan Lice/

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)