Pješèana kula....

28.08.2007.

03.05.2007.

Držim se na okupu,
svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak svoga biæa
na hrpu, na hrpu, na hrpu.


I govorim: sad više nisam pijesak,
sada sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam, zidam:
možda sam veæ kula od kamena,
možda sam veæ samo kula.


Što sam sve radila da budem zid !
A gle, more se ne trudi da bude more,
ono je more; a niti cvijet
ne radi ništa da bude cvijet.


Na okup zovem pijesak
i zidam, zidam, zidam:
a u predahu s uhom na zidu slušam
kako podzemno žude zrnca
da ih pomete veliki val
i da ih taban vjetra zgazi
u zaborav.

Držim se na okupu,
svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak svoga biæa
na hrpu, na hrpu, na hrpu.


I govorim: sad više nisam pijesak,
sada sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam, zidam:
možda sam veæ kula od kamena,
možda sam veæ samo kula.


Što sam sve radila da budem zid !
A gle, more se ne trudi da bude more,
ono je more; a niti cvijet
ne radi ništa da bude cvijet.


Na okup zovem pijesak
i zidam, zidam, zidam:
a u predahu s uhom na zidu slušam
kako podzemno žude zrnca
da ih pomete veliki val
i da ih taban vjetra zgazi
u zaborav.
Vesna Krmpotiæ




Juèer mi je jedan èovjek rekao da djelujem veselo.
I bila sam. Ne sa nekim posebnim razlogom. Bio je eto... to tek dan koji je došao nakon par dana odmora... Bio je to dan kada sam naoružana samoobmanama, potiskivanjima i sebiènim nastojanjem da otmem bar jedan dan samo za svoj gušt... za samo malo dobrog raspoloženja i veselost.... da ne dozvolim tuðim sebiènostima da mi ga pokvare. I uspjela sam! Ljuudiiii, jedan dan sam bila vesela ili se to ipak može nazvati normalnim raspoloženjem. Ništa posebno juèer nisam uèinila za sebe... bila sam tek vesela i dobro raspoložena cijeli dan... onako bez povoda, bez traženja.... bez pitanja.... spontano vesela. Puno mi je znaèio... jer vjerojatno su to dani kada se punim pozitivnim vibrama za one sljedeæe kada više nisam vesela i kada me ipak pogode strelice svih tih likova koji èuèe u grmlju i gaðaju svojim strelicama sebiènosti... svojim strelicama kojima privlaèe moju pažnju, vrijeme i energiju.
Danas mi je naporan dan... cijeli dan. Od jutra me šibaju valovi i ruše moju kulu od pijeska.
Nije to neka velika oluja... to su tek oni dosadni valovi koji udaraju ravnomjerno... u stalnom ritmu i nagrizaju temelje polako, ali sigurno..... Jedan se zove razoèarenje, drugi se zove osjeæaj iskorištenosti, treæi se zove „ma što to meni sve treba“, èetvrti se zove ljutnja na samu sebe što nisam sagradila jaèi zid, peti se zove „klinca boli lijevo uho za školu“.... i tako redom... ne sjeæam se svima ni imena.... Nakon šestog sam prestala brojati.
Kaže Vesna.... more se ne mora truditi da bude more jer ono je more.... cvijet ne mora ništa raditi da bude cvijet, jer on je cvijet.....
Mudro zbori.... i njene rijeèi su morska pjena koja mazi rane nastale od valova....
Ali ipak... ja nisam ni more... nisam ni cvijet.... moram graditi èvrste zidove i ne dozvoliti da me more odnese.... i ne sumnjam da neæu znati... uopæe ne mislim da æe me slomiti... ali eto malo sam njonjava danas pa neka ostane post koji æe biti spomen na jedan valoviti dan i nadanje da æu se u sljedeæem životu pojaviti u obliku cvijeta ili kaplje mora.... pa se neæu morati truditi graditi zidove od pijeska....

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)