Humor

28.08.2007.

09.06.2007.

Duhovitost je jako važna ljudska osobina. Svi se volimo družiti s ljudima koji su duhoviti, u èijem društvu se opuštamo, s ljudima koji nas znaju nasmijati.
„ Eric Blesser, apsolvent Sveuèilišta McMaster u Hamiltonu, odluèio se pozabaviti tom stranom ljudske liènosti i na uzorku od 150 studenata i studentica otkrio je da ženama smisao za humor predstavlja muškarac koji ih zna nasmijati, a muškarcima žena koja njihove šale zna cijeniti.
Samo istraživanje pokazalo je da postoji razlika izmeðu kreatora (onih koji nasmijavaju) i receptora (onih koji se na šale smiju), a Blesser kaže da žene meðu muškarcima u 62% sluèajeva biraju kreatore za svoje partnere, dok muški dio populacije u 65% sluèajeva za partnericu izabire receptora.
Razlike su pronaðene i pri usporedbi drugaèijih tipova veza, pa tako kad se radi o prijateljstvu muškarci su skloniji biti u društvu žena koje ih nasmijavaju (dakle kreatora), a kod odabira partnerice za romantiènu vezu veæ smo prije naglasili kako se dogaða upravo suprotno.“
Znaèi spolne razlike su razlog zašto na razlièite naèine doživljavamo šalu... mislim da tu postoje i razlike u dobi ljudi koji se šale ili primaju šalu, u njihovom mentalitetu, odgoju i niz drugih stvari koje uvjetuju da li nam je nešto smiješno ili ne.
Nedavno mi je bloger Mile (a i nije on prvi) predbacio da ne razumijem šalu... pa sam se ozbiljno zamislila nad tim problemom.
Mislim da je i ovog puta problem u mojoj iskrenosti. Ja se ne znam smijati na silu. Ako mi netko isprièa vic koji mi nije smiješan ja se sasvim sigurno neæu nasmijati. Bivši poglavica je èesto okupljao podanike oko sebe pa bi prièao viceve. Nisam srela u životu osobu koja je bila manje duhovita i koja lošije prièa viceve. Mnogi su se smijali da mu ugode, a ja sam obièno napravila kiseli izraz lica iz kojeg se moglo proèitati da me nije uspio nasmijati. Jesam li zla zbog toga? Možda... ali ne mogu se smijati na silu. Mislim da nije feler u meni jer poznajem puno ljudi koji me mogu nasmijati do bola. Dovoljno je da se nekih ljudi samo sjetim i ja se nasmijem. Imam kolegicu s kojom sam dugi niz godina radila i bila mi je lijek za dušu. U danima umora, loših raspoloženja... kroz dugi niz godina znala je spontano ispaliti takve reèenice da bi mi suze potekle na oèi od smijeha. I danas je dovoljno da primim njen mail... on može biti jako ozbiljan, ali osmijeh je na mom licu èim vidim pošiljatelja.
Strašno se volim smijati, ali moram priznati da se ne mogu smijati baš na svašta. Ljudi èesto pod naslov šale upakiraju zlobu, sirovost i podjebavanje. To smatram zloupotrebom šale i ozbiljno odgovaram na takve upadice i tada se ljudi èude zašto ne razumijem šalu. Ne znam se prepucavati u šaljivom tonu... jer ako imam nekome nešto poruèiti tada to èinim ozbiljno....
Ljudi u šalu vole upakirati i vlastitu nesigurnost... kad ispale glupost ili uvrijede nekoga pa im bude žao kažu: „Samo sam se šalio!“ Ne volim takva izvlaèenja. Jer u pravoj šali nema vrijeðanja. I na net-u sam u raspravama èesto primijetila da netko ispali glupost pa kad ga netko pobije argumentima raspravu završava istom tom reèenicom.
I kad se sama šalim ne mogu se na isti naèin šaliti s vršnjacima i s ljudima koji su od mene puno stariji ili puno mlaði. Ne možemo se isto šaliti baš sa svima. No možda su moji senzori i na tom podruèju preosjetljivi... ali ne mogu si pomoæi.... ne želim se smijati ako ne osjeæam potrebu, ne želim se praviti da me nešto nije uvrijedilo ako mi netko naknadno pokuša objasniti da je to bila šala. Pa ne može šala progutati baš sve gluposti, nepristojnosti i zlonamjernosti. I nije mi se taj odnos prema šali desio nedavno... od djetinjstva sam takva. I ne želim se mijenjati. Ovo je bio jedan ozbiljan razgovor sa samom sobom i pokušaj da blogeru Miletu objasnim zašto se ne smijem baš stalno... J

Blogeri, smijete li se i kad vam nešto nije smiješno? Da li se šalite sa svima isto i da li od svih na isti naèin prihvaæate šalu?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)