Ni blizu
četvrtak, 01.02.2007.
Kako vrijeme leti i ne liječi rane
Brojim 17. godinu + 1 godinu. Ko jučer je ova 17. bila 1. A za treptaj oka će ova 1. biti 17. a 17. 33. Vrijeme ništa nije zaliječilo, neke stvari sam zaboravio, neke mi nisu toliko na pameti jer ih izbijem radom, igrom, košarkom... Ali svaki put kad imam malo vremena za sebe kad mogu na miru stati (leći) i razmisliti, sjetim ih se i prebacim u neki prošli film. Spoznaja da sa vremenom, polako samo odlaze oni ljudi koji te bezuvjetno vole i oni koje ti bezuvjetno voliš nije ugodna(eufemizam) I, možda nepošteno prema onima koji su otišli, nastojim biti malo bolji prema onima koji su ostali.
Za kraj, pjesma koju je bratu i meni tata znao redovito svirati za laku noć prije 17+ godina: House Of The Rising Sun
