pero u šaci

Strašno je ovo što Bandić radi
od metropolske špice:
mjesto za seljake, s kobasicama,
koji uopće ne razumiju
značaj urbanih skulptura.

A taman je najbolje
počelo funkcionirati
kao mjesto za seljačine, s rolexima
i posh vrećicama,
upisane u šminku,
koji se preko svake mjere razumiju
u značaj urbanih skulptura.

Ne zna što je degradacija
tko nije bio spušten
s augmentativa
nazad
na običnu vrstu bijede.

Ovo iz memea govori osjećaj doličnosti idealnog malograđanina.


Slučaj je htio da Obama kao političar, premda ne posve lišen cinizma i ljudožderstva, te vječito pun kiča i drugih govana, ne bude baš takva klasa govnarske, cinične i ljudožderske bagre kao Trump ili Hillary, ali što recimo kad bi se – pri skroz istom obiteljskom kombinatu krašenom komunalnom pristojnošću i svime što ide – radilo o nekom najgorem neokonu, s dna političkog mulja? I dalje bi mi nedostajali i takvi Obame u Bijeloj kući, bez obzira što politički talog? Dabome, jer ja, idealni malograđanin, radim supstituciju političkog sadržaja puritanskim ćudoređem, i jer se mene kao građanina, pardon idealnog malograđanina, to vrlo tiče i vrijeđa me ako prva dama ima ljubavnika ili ako predsjedniku puši koja druga doli njegova zakonita gospođa¹, jer mi je aršin svih aršina – te mjerilo klase i doličnosti – čistoća dosjea što se tiče preljuba i ostalih seks-skandala, a najviše od svega volim nosinom pronjuškati tuđe postelje, ne iz nekih nastranih sklonosti, da ne bi mislili, nego čisto da provjerim je li sve uredno tamo!

U svom komentaru na Indexu, Neven Barković je povratno napao ''niz strašnih laži i uvreda'', koje su uistinu somnambulne, prije čak blesave i priglupe u klevetanju nego uvredljive – za smijati se, ne naljutiti, koliko su rastavljene od pameti. Ali manje od pola točaka su od te fele (uključujući i uredničko izvlačenje u naslov one s Indexom, kao puhanje samovažnosti), a nije ni riječ rečena o drugoj preko polovici točaka čija je priroda drugačija – naime, nisu glupe uopće, niti lažno imputirane, nego baš suprotno, odlične ideje i stvarno zastupane (poništenje međunarodnih ugovora između Hrvatske i Svete Stolice, izbacivanje vjeronauka iz svih javnih škola, uvođenje liberalnog spolnog odgoja u škole, besplatno pravo na eutanaziju, izbacivanje članka o definiciji braka iz Ustava, korištenje riječi brak za sve koji se vole). Batarelo je s njima dupeglavac ne time što ih iznosi, nego što ih iznosi kao loše ideje, što u njegovim ustima bivaju prezentirane kao nešto krivo. Dočim se radi o elementarnostima građanske civilizacije – jer je ona definirana kroz sekularnost.

Postoji još jedna skupina točaka, koja je kombinacija prethodne dvije: također su odlične ideje, odnosno elementarnosti sekularnog društva, samo ne u tom točnom izdanju kako ih Batarelo stavlja u usta – u kojem sadrže neka diskretna izvitoperenja, slamnate misprezentacije.

– Da je ''sekularnost'' službena civilna religija Hrvatske
To je zaista traženo. Samo ne od strane sablasti militantne ljevice, nego Ustavom RH, i to njegovim temeljnim odredbama. Sekularnost jest zapisana kao službeni najviši konstitutivni aksiom Republike Hrvatske. Apsolutno je stoga točno da svi u Hrvatskoj imaju obavezu najvišeg reda pridržavati se tog civilnog aksioma. Jedino što je krivo i podvala nazvati to religijom.

– Izbacivanja Opus Dei-a iz Hrvatske
– Judith Reisman, kardinalu Raymondu Burkeu i sličnima zabraniti ulaz u Hrvatskoj
– Zakonski zabraniti djelovanje Vigilare, U ime obitelj, Grozd, COK, 40 dana za život, Bitno, Narod i sličnima
– Thomspon dobije izgon iz Hrvatske u Australiju
Nitko ne zagovara da se kome zabrani ulaz ili uopće javno govorenje i djelovanje ili da bude prognan iz zemlje. Jedino što hrvatski zakoni zabranjuju neke stvari iz spektra javnog govorenja i djelovanja – što se odnosi jednako na sve. Zabranjuje se tako ''govor mržnje'' prema propisanim odrednicama. Nevolja je samo što se nabrojani pojedinci i udruženja neobično rado i često služe baš tim oblicima javnog govora i nastupanja koji su zabranjeni za sve – te bi, da država ozbiljno shvaća svoj Ustav i zakone, u tome stvarno i bili onemogućavani, odnosno zbog toga odgovarali.

– Promjena hrvatskog Ustava (čl. 64.) u odnosu na to da su roditelji jedini odgojatelji svoje djece (treba jačati ulogu države i škole)
Članak 64. ne kaže zapravo da su roditelji ''jedini odgajatelji svoje djece'', nego, u točnoj formulaciji, kako ''imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece''. Ali ne radi se o apsolutnoj slobodi, nego u istoj rečenici piše da su ''dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu'', ''odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti'', kao i da ''oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb'', što osigurava država. Pravo na samostalno odlučivanje ne podrazumijeva tu, dakle, bivanje roditelja doslovno jedinim faktorom brige i odgoja, te nije potrebna nikakva promjena u članku da bi ključna uloga države i škole bila predviđena. Upravo naši vrli konzervativci imaju ambicije da ne bude tako kako u Ustavu stoji, e da bi djecu mogli doktrinirati po svome u oslobođenosti korektiva onoga što čuju od škole i države, začepiti ih u bocu isključivo svog odgoja.

– Zatvaranje i zaboravljanje svih stratišta nakon drugog svjetskog rata
Nikakve lijeve babaroge ne zastupaju zatvaranje i zaboravljanje svih stratišta. Batarelova formulacija je šifra za službenu rehabilitaciju lokalne varijante nacizma. Neizlaženje tome u susret nije lijevi militantni kapric nego prva tekovina civiliziranog svijeta. I u tome je sav ključ: Batarelo&Co u sukobu su daleko temeljnijem od onoga s lijevim i liberalnim odredima, naime u onome s civilizacijom samom. Protestiraju protiv uzusa koji su im suprotstavljeni u nametanju barbarstva.