Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
utorak, 08.11.2016.
Moralni standardi razvijene demokracije
|
Ovo iz memea govori osjećaj doličnosti idealnog malograđanina.
 Slučaj je htio da Obama kao političar, premda ne posve lišen cinizma i ljudožderstva, te vječito pun kiča i drugih govana, ne bude baš takva klasa govnarske, cinične i ljudožderske bagre kao Trump ili Hillary, ali što recimo kad bi se – pri skroz istom obiteljskom kombinatu krašenom komunalnom pristojnošću i svime što ide – radilo o nekom najgorem neokonu, s dna političkog mulja? I dalje bi mi nedostajali i takvi Obame u Bijeloj kući, bez obzira što politički talog? Dabome, jer ja, idealni malograđanin, radim supstituciju političkog sadržaja puritanskim ćudoređem, i jer se mene kao građanina, pardon idealnog malograđanina, to vrlo tiče i vrijeđa me ako prva dama ima ljubavnika ili ako predsjedniku puši koja druga doli njegova zakonita gospođa1, jer mi je aršin svih aršina – te mjerilo klase i doličnosti – čistoća dosjea što se tiče preljuba i ostalih seks-skandala, a najviše od svega volim nosinom pronjuškati tuđe postelje, ne iz nekih nastranih sklonosti, da ne bi mislili, nego čisto da provjerim je li sve uredno tamo!
|
To, što je nepolitičko, beznačajno pušenje zanemarila u ime domovine U.S.A,pa žena koja prašta postaje predsjednica koja bi, kako kaže Letica pred par dana-prvo gadjala i uništavala pa se onda pitala, je li to trebalo ili ne ?
Osobno - ni jedno od ovo dvoje nije mi po guštu, ali tko me pita.........samo slušam i čitam. (Kunigunda 08.11.2016. 22:30)
Moje jedino pozicioniranje tu je ono s New Yorkerom.
A poanta podsjećanja na navedeni fragment nije pitanje je li trebala ili nije - tj. stavljanje u njenu kožu - nego (povrh, kako profa još kaže, ''subvertiranja osnovne feminističke teze o apsolutnoj ženskoj podređenosti u zapadnom društvu'') podvlačenje činjenice da se odnosi moći i podređenosti, a s njima i ono što je u priči pravi skandal, ne kriju u sferi seksualnih prijestupa, nego uvaženih političkih protokola.
Ali ako baš pitaš - ta ako kažem da se radi o ljudožderskoj bagri, iz toga također proizlazi i da je ne volim vidjeti na poziciji moći, tj. da nisam fan ondašnjeg Hillarynog poteza ustrajanja na participiranju u vlasti. (pero u šaci 08.11.2016. 22:48)
Mema boljeg znamena malogradjanstine od zgrazanja nad divljakom.
Sve to sto vidite u trumpu je dakako projicirana vlastita mrznja s kojom se ne mozete suociti,
"Nije dovoljno kompetentan, njegova pojava vrijedja, ohh, kako smo smi si fini i intelektualni.."
Pravi progresivci su uvijek pozdravljali pojavu ´lude´, onog koji donosi smijeh i izdravljenje, onog koji zbog svoje ludosti moze izgovoriti ono sto je ´´politicki korektnim´ panditima i visokim dvorjanima zabranjeno.
Pravi prgresivci bi uvidjeli rasnu ludu u Trumpu koja balansira po nevidljivom rubu genijalnosti bezobrazluka i katastrofe.
Slabici, davno je isparila vasa umisljena progresivnost, ostade samo poza! :) (nista nista 17.11.2016. 23:08)
To je savrsen opis Trumpa na pocetku predsjednicke kampanje, doslovno su mu se smijali i govorili da je klaun. No, kao prava luda, on je govorio istinu, da je car, tj. establishment, gol. Ljudi su zakljucili da je onda bolje da on bude na vlasti. Ovakav humoristicno - arhetipski prevrat se dogadja jednom u 100 godina. Vidjet cemo sta ce biti dalje. (Chicha micha 20.11.2016. 19:31)
Umisljanje da se nepogresivo mogu citati "astralni impulsi" preko malih ekrana je isto oblik mitomanije.
Papagajsko ponavljanje da je netko seksist ili rasist ili´diktatoir´´ bez ikakvog stvarnog raznamtranja cinjenica je najgora vrsta etiketiranja koje upravo unistava i truje cijeli javni prostor a bogami i umove.
Tu je na djelu misterij percepcije- samopotvrdjivanje i refleksija vlastih ideja i projekcija nabijenih emocijama. Na istom principu funkcioniura paranoja ili shizofreni poremecaji, gdje je vidljiva samo malo pojacana manifestacija istog principa. Svaki pokusaj razuvjeravanja rezultira jos vecim ucvrscivanjem u kognitivnom povratnom spregu samopotvrdjujucih pretpostavki.
Ovo pisem samo u smislu da bi netko tko je potpuno u fiksiranoj ideji o neccemu, kao npr. sad ti i Pero o Trumpu ili Putinu, mogao razmotriti kao opciju tj. mogucnost, kao vjezbu nepristranosti, iako se ta ideaj cini posve nerealna.
Nesto kao u filmu ´Beautifull mind´´ gdje je onaj matematicar cisto logicki na osnovu jedne kognitivne disonance uspio razbiti sugestibilnost halucinacije.
Na istom principu bi se trebalo postepeno oslobadjati emocionalne fiksiranosti i za razne druge implantirane ideje, ne samo onih iz medija. (nista nista 21.11.2016. 11:16)
Ne te noći, naime. Sporna nije užasnutost ishodom (treba biti užasnut), nego vrijeme radnje - kad točno dolazi do temelja za nju?
Da stvar neće ni pod razno moći izaći na dobro bilo je jasno već u momentu kada je iz igre izbačen Bernie i kao kandidatkinja Demokrata oktroirana Clintonica, što je zamjenica za politiku klintonizma (blairizma, račanizma itd. - uglavnom ''trećeg puta'', da prestanemo s izmima), što je pak sinonim za postpolitički Konsenzus, za Kraj Povijesti, za preoblačenje ljevice u petu kolonu, za nestajanje ikakve alternative Wall Streetu i politici kojoj su takt udarili Reagan & Thatcherica, liberalističkim elitama koje svijet odvode u pizdu materinu.
Sumanuta je iluzija da bi to Trump bio.
Moment u kojem se u utrku uopće i ulazi s izborom između kuge i kolere, klintonizma i Trumpa - e to je mjesto tragedije, tada je trebalo dramiti (iako ni to, jer se ionako unaprijed znalo da će tako biti, pa je osjećaj zapravo rezignacija). Pobjeda potonjega je tek mjesto na kojem tragedija prelazi u farsu.
Ali ono kako gledam na stvar podrobnije su razložili Nataša Škarićić i Viktor Zahtila, pa ne moram ja. Čitajte. (pero u šaci 19.12.2016. 21:54)
