Ovo iz memea govori osjećaj doličnosti idealnog malograđanina.
Slučaj je htio da Obama kao političar, premda ne posve lišen cinizma i ljudožderstva, te vječito pun kiča i drugih govana, ne bude baš takva klasa govnarske, cinične i ljudožderske bagre kao Trump ili Hillary, ali što recimo kad bi se – pri skroz istom obiteljskom kombinatu krašenom komunalnom pristojnošću i svime što ide – radilo o nekom najgorem neokonu, s dna političkog mulja? I dalje bi mi nedostajali i takvi Obame u Bijeloj kući, bez obzira što politički talog? Dabome, jer ja, idealni malograđanin, radim supstituciju političkog sadržaja puritanskim ćudoređem, i jer se mene kao građanina, pardon idealnog malograđanina, to vrlo tiče i vrijeđa me ako prva dama ima ljubavnika ili ako predsjedniku puši koja druga doli njegova zakonita gospođa1, jer mi je aršin svih aršina – te mjerilo klase i doličnosti – čistoća dosjea što se tiče preljuba i ostalih seks-skandala, a najviše od svega volim nosinom pronjuškati tuđe postelje, ne iz nekih nastranih sklonosti, da ne bi mislili, nego čisto da provjerim je li sve uredno tamo!
Ali možda ne bi bilo zgorega podsjetiti se klasičnih fragmenata iz stručne literature koji, posredstvom nekih mehanizama najmoćnijih mjesta svjetske politike, nikako pa nikako ne gube na aktualnosti.
Profesor Mikulić upozorava tako na Hillaryne riječi u samom trenutku izbijanja afere u javnost o opasnosti za Ameriku da izgubi svoga predsjednika u političkoj zavjeri! Prisjetimo se, te riječi o zavjeri izgovorene su neposredno prije javnog Clintonova priznanja da je imao ''nepriličan odnos s gospođicom Lewinsky''. Iz toga vidimo da je Hillary već bila pripremila oprost Billu kao preventivnu mjeru od rizika da Amerika, ne znajući, otpuštanjem svog prividnog predsjednika Billa Clintona izgubi svoju istinsku predsjednicu – upravo Hillary Clinton. Jer: Kao što je potpuno jasno da je samo njezina javna reakcija – oprost i stajanje uz nevjernog muža – spasila Ameriku od ''gubitka predsjednika'', jasno je i to da bi ne-opraštanje značilo republikansku provalu demokratskog poretka Amerike. Drugim riječima, ono što sex-aferu uopće čini sexy, škakljivom, nisu toliko voajerski detalji u koje se zapleo njezin muž, jadni Bill, nego politički kontekst afere. Dakle: obrnuto od feminističke kritike, Bill Clinton nije povrijedio dostojanstvo svoje supruge javnim priznanjem nevjere, jer je njegov privatni polugrijeh unaprijed iskupljen postojanjem zavjereničkog scenarija. U situaciji prisilnog izbora između kažnjavanja supruga zbog muškog uživanja s drugom i javnog poniženja vlastitog društvenog dostojanstva, supruga-subjekt bira ideološku kompenzaciju ovog drugog; ona preuzima simbolički utržak, a golo uživanje na koje se on jadno i skrušeno sveo, može prepustiti njemu; ono u poretku bračnog odnosa na najvišoj državnoj razini ne znači više ništa. (...) konzervatorom demokratskog poretka postaje samo i jedino Hillary time što joj se neideološko uživanje njezinog muža – ''nemuško'', ''perverzno'', post-modernističko pušenje bez interesa – prikazuje unaprijed već kompenzirano teorijom provale svih pragova demokratskog poretka od strane političkih neprijatelja. Ona je ta koja je njegovoj .'privatnoj sferi'', užitku bez političkog interesa, vratila konkretno i univerzalno političko značenje: politika je borba interesnih grupa za mjesto zakona. First Lady je za razliku od svog muža spremna da vlada Amerikom! On tek sad može privatno uživati – ''pušiti'' svoj saksofon, pisati memoare i otkrivati spomenike kao bivši predsjednik.@