pero u šaci

petak, 31.07.2015.

Zaokruženje Arsena

Post Eros i tanatos – nostalgija za sobom počeo sam narcisoidnim žaljenjima unaprijed za samima sobom nekih naših velikih pjesnika (Ujević, Štulić), a završio ga mojim vlastitim narcisoidnim žaljenjem unaprijed za trećim našim velikim pjesnikom (Dedić).

Pošto se stvar ovih dana, nažalost, reaktualizirala do zaoštrenja, ponavljam taj završni čin izolirano.

***

Čitam prije par tjedana u novinama Arsenov intervju, u kojem nabraja što je sve tijekom života napravio, napisao – ali, kaže, ne da bi se hvalio... Pričam u samoobrani. Ja sam postao žrtva minulog rada. Počeo sam ispaštati zato što sam toliko mnogo radio... Pomalo to treba smanjivati; odradio je sad još neke koncerte, bit će još pokojeg... I to bi bilo to. Neću reći da zatvaram vrata. Pritvaram ih.

Intervju me podsjetio na jedan drugi, januarski, u kojem isto kaže (izvučeno i u naslov): pomalo privodim svoju priču kraju.

Tada je drug Babl, tj. cross-imenjak mi Pero, na fejsu intervju popratio komentarom: Po mom sudu Arsen je najveći živući hrvatski pjesnik. Zbog stihova koje je napisao, a posebno zbog muzike. Šerao sam od njega, jer je to bio komentar najreprezentativniji za ono što mi je došlo kao pobuda, a mogao sam jednako tako šerati s puno mjesta, intervju se razmilio fejsom, i posvuda s tim nekim sličnim prizvukom, malo sablasnim, morbidnim, tanatostičnim. Promislimo još jednom Perin komentar: što on tu čini? Osjetio je potrebu dati neko zaokruženje... Sam je to Arsen tako zadao, ovakvom izjavom, pa onda i ljudi prihvaćaju; kao da treba dati neko zaokruženje priče... zaokruženje Arsena?

Misao, kažem, dosta morbidna, kao najava kraja koji prijeti, ali osobno, sve mi je prije nego novost. Kad sam pročitao naslov, odmah me sjetio da sam jednom si zabilježio takvo nešto... Išao sam to potražiti lokalno: godina je bila 2005., gledao sam na TV, on na bini s mikrofonom, pjevao je Ni ti ni ja, a ja sam mislio kako je ovo najbolja izvedbe pjesme koju sam čuo – bolja mi, puno bolja od studijske verzije. I zadivljenost. I onda sam još mislio (čitam sad tog sebe od prije 10 godina) kako i inače taj čovjek... mislim, stvarno... strašan osjećaj za jezik, za govor, melodija, sugestivnost, dikcija, intonacija, akcentuacija, sve, da uopće ne ulazimo u tekstove, poetske sposobnosti, humor, inteligenciju. Za ne povjerovati, prosto da se uplašiš (tako sam si to bio zapisao) kako je u pitanju rijedak spoj, sretan spoj vrlina za slušateljeve uši koji se svezao u tom čovjeku. Ali istovremeno (isto sad čitam što sam si bio zapisao)... to tijelo... lice. Udarala je u oči činjenica da loše izgleda. Nije to još bilo ni dugo nakon operacije jetre, mršav je jako bio. Istinabog, u tom mi je mršavom izdanju u naročitom smislu čak nekako bolje djelovao, vitalniji, živahniji, žovijalniji... Kao nekako (mutno je to za izraziti) fokusiraniji u mršavosti. I raspoložen – način na koji je lupnuo Branka Bulića, vragolasto, dječački! Homo ludens. To je sve bitno uvjerljivije dok mršav nego recimo 80-ih kada je bio debeljko. Nisam si ga u toj fazi u izvjesnom smislu mogao spajati: umjetnik, a takvi obrazi? To mi se oksimoroniziralo na nekom tajnom nivou. Pjesme bez premca, oštre, tanane, vibrantne, kao mačevi, a ovamo – ugojenost? Kako? U novom ruhu mršavosti bio mi je i sam oštriji i vibrantniji, puno usklađeniji s djelom, ne mislim samo na lik nego i na geste, kretnje... ali opet, ta je mršavost 2005. naposljetku ipak – mršavost ispijenosti. I onda opet – naprosto je stariji nego u onoj fazi predratnoj, da, točno, to je također i mršavost starijosti... i vidi se već obješenost kože u poodmaklom stadiju propadanja, iščezavanja, dobrano već na putu nizbrdo. I to me užasno mučilo. Kako je moguće? Pomisao koja se nameće: ta maestralna svezanost talenata i moći u jednom tijelu... Tko će to ponoviti? Kako procesuirati misao o iščeznuću? A istovremeno jasnoća: no, pa ne može vječno trajati; da se iz njega tu sad preda mnom na bini (dobro, na TV-u na bini) zlobno naviruje – kraj. Pomisao snažno obojena sebičnošću, egoizmom. Prethodne godine izašao mu je album Na zlu putu, koju godinu prije i Kinoteka... Napunjenost kao nekim ne samo – i čak možda ne u prvom redu – žaljenjem osobe (priznajem ovu potencijalno antibontonsku crtu, lošeg tona), koja za mene u krajnjoj liniji ostaje osoba prilično apstraktna, kao neznanac, nego i žaljenjem unaprijed za svime onime budućim, još neaktualiziranim, što ćemo izgubiti s njim, što ću izgubiti sam. I kako bi ga trebalo držati kao na dlanu, pod staklenim zvonom, ako ne radi njega, a ono radi mene. Kako je moguće da ljudi poput njega nemaju osiguranu za sebe pažnju narodne garde ako treba – da ih čuva i mazi, pošteđuje? To mi se nije činilo normalnim. Poslije je izašao i Rebus, mislim 2008. – a ovo ranije razmišljanje mi se vratilo: evo (rekoh si) to je to, aktualizacija tadašnjeg puko potencijalnog budućeg, o kojoj sam onda mislio, još si ne mogavši ni predočiti album u konkretnosti. Da se nije tijelo održalo ovih godina međuvremenskih, Rebusa ne bi bilo. I neumitna sljedeća misao: hoće li ih biti još? Je li onda ovo zadnja postaja koju nam daje? I u biti se tako i odigralo: nije bilo više postaja tog tipa. Danas čitam intervju, čitam naslov, i mislim na tu 2008. kada sam mislio o onome što sam mislio 2005. Sad, znači, Arsen već i sam naglas govori ono što sam ja samo poskrivećki razvlačio po glavi, ne usuđujući se čak ni sam pred sobom suviše naglas misliti, a kamoli pred drugima govoriti. I nije mi svejedno. Što ti je egoizam. Pojačani pjesnici su narcisi, vole pojačano osjećati nostalgiju za sobom, veličinom koja propada s njima... no, što ako su pritom zapravo objektivni? Što kada njihovu nostalgiju za sobom osjećam npr. ja – iz svoga egoizma?

- 23:12 - slušam (21) - printaj - #

Ajd Debeli ne seri. Što Volovi kao ti imaju sa Bogovima kao Arsen? Ništa. ;)
Brisali su tvoje prošlo sranje s naslovnice pa kenjaš kvake.
I ne zamjeri što sam ti napisao istinu. (Bocaccio 31.07.2015. 23:24)

Mislila sam nešto lijepo napisati, ohrabriti sebe ili tebe, jer Arsenu bogznakakoje-------ali, poslije ovog @bocacciovog komentara ostajem osupnuta prostoom i grubošću pa odustajem....Eto (Annaboni 01.08.2015. 00:12)

Reče netko tko se prozvao po renesansnom piscu...Pero blokiraj to majke ti... (Joanna has left Stepford 01.08.2015. 08:18)

Ma, i ja bih ti predložila da brišeš komentar balkanskog Bokaća kad već ne postoji opcija da ga staviš na začelje, iako znam da nema vajde tako nešto uopće reći. No, tek je nastavak svih tema o kojima pišeš: sitnoburžoaski vječito tuđim šampanjcem opijeni kumordinar Žorž (kad smo već kod Arsenove umjetnosti) kao mecena umjetnika (barem u svojoj glavi i barem kroz osrednje zagovorništvo). I stvarno, nema mi ništa degutantnije od mase odjednom otužnjelih, kako ti kažeš, vatrogasaca koji ovakvim velikim pjesnicima (i šire) odriču pravo na ono što oni jesu - ljudi.
To mi dođe jednako degutantno kao kad je bilo neko sijelo na TV-u povodom 'tragične i prerane smrti' Whitney Houston, kad se Vanna onako kraljevski s trona osvrnula tipa, pa imala je takav bogomdani talent, a vidi što je radila. Zamjena teza: publika se stavlja u ulogu boga i mecene i žali za samom sobom jer je izgubila ludu, trubadura, sram ih bilo, kako se samo smiju debljati, napijati i ožderavati, a što bih ja da sam na njihovom mjestu. What a sad joke. A za sobom je ostavio, kao i mnogi drugi uz spomenute, ipak nešto više od 'dobro odgojene građanski poslušne djece' ala Bokaćo.

... morituri te salutant ;-) (Samohrana 01.08.2015. 09:26)

Izgledno postoje neke velike kontradikcije ponad egzistencije velikih, bolje reći, stvarnih umjetnika i recepcije istih kroz svijest publike te pratećih narativa u kulturno-popularnoj recepciji.
A to je zacijelo još dodatno pojačano u čemernih zaselaka poput našeg na obodu periferije belosvetske zečje rupe.
Kao što nužno postoje endemični konzervativci, tako postoje i endemični umejtnici pa tako u našem podneblju imamo svoje paradigmatske primjere tj. ikone.
Rekao bih kod nas se to izražava tropolno, tj. postoje tri fokalne točke našeg lokalnog, unikatnog izražajnog koktela kolektivnih struja svijesti.
Naime, kao što je i svaki lokalni milje unikatni miks mentaliteta, prirodnih i neprirodnih utjecaja, specifične patologije i zdravlja generacija i generacija od stoljeća sedmog naovamo, tako se to i kod nas izražava kroz tipične obojenosti sentimenta s kojima svjetina rezonira tj. osjeća u kostima.
Te tri esencijalne fokalne točke hrvatskog duševnog horizonta su: Thompson, Dedić i Rundek.
Kao što je Thompson manifestacija sveg onog barabarogenijalnog i zavodljivog u opojnim isparenjima iz dubina plemensko-animalne magme kolektivnih identifikacija, tako je Arsen glasnik jednog drugog duševnog registra natopljenog slamajućom melankolijom pogonjenom ambivalentnim doživljajem gradske svakodnevice tijekom prvog vala socijalističke, a u širem kontekstu, urbanizacije u znaku moderne. To je nešto kao svijet mojih staraca, tek pristiglih masa doseljenih iz ruralnih krajeva gdje sad umjesto Thompsonovih vjetrova s planine osluškuju šum noćnih tramvaja.
U tom kontekstu se onda pojavljuje Rundek kao odjek onog istinski progresivnog elementa duše ovog naroda. Za njega je urbanizacija već gotova činjenica, on je rođen u neboderu, maltene u haustoru, socijalizam je već izgrađen i sluti već svoju propast, Treći svijet čeka buđenje i samo što nije prokuljao kroz pukotine sve više raspadajuće betonske kulise Napretka.
Dakle, Rundek označava (u širem smislu naravno i novi val kao takav) točku prijeloma nakon koje je slijedio polagani pad i neumitno proklizavanje simbolizirano Thompsonom, koji je u izvjesnom smislu antipod Arsenu, ali je već i sadržan u njemu na dijalektičko-reakcionarni način, kao naličje. Naime, s jedne strane imamo Arsena, a u njemu je već začetak budućih Thompsona upravo kao znak neuspjele urbanizacije, tj. ucjepljenje tih pridošlih ruralnih masa u modernistički milje kakvog je socijalizam uspješno emulirao.
Između ostalog i zbog toga predlažem Odboru za zaštitu ruda i kulturnih blaga pri Zavodu za blogosferu da zaštiti Rundeka kao spomenik borbi svenacionalnog otpora evoluciji. (Ništa Ništa 01.08.2015. 12:11)

Možda nije na prvi pogled očito, ali iz svega ovog dakako proizlazi i to da bi Odbor trebao zabraniti palanačkim katoliberalnim konzervativcima da se pozitivno izražavaju i, općenito, svojataju u bilo kojem smislu naslijeđe velikih Melankolika kakav je Dedić i svaki istinski umjetnik.
Naime, pitanje je, kakve veze kreativnost, koja je u osnovi naličje Svjetske Boli, lice čežnje, žudnje, slutnje nedostižnog i nepojamnog, traganja, izraz vječno lutajućeg duha u dijalektičkoj napetosti između znanog i ne znanaog, kakve, dakle, ona ima veze sa najboljim od mogućih svjetova u kojima žive upravo konzervativci i liberali (ovi potponji u neiskrivljenom, dakle, konzervativnom smislu riječi)?
Kako Svjetska Bol može rezonirati u njihovoj svijesti?
Iskreni konzervativac vide da je sve dobro, kako jest, ili kako je bilo, vidi kako nam je Najbolje već dano kroz Tradiciju?
Tu jednoznačno dolazimo do zaključka da, ukolikoo konzervativac hvali melankoličnog umjetnika kakav je Dedić, može se jedino raditi o pozi tj, neiskrenosti, s jedne strane, ili kiču s druge. Pozi, zato da se doda dubine u inače krajnje prozaičnim i konformističkim propozicijama konzervativnog diktata, te kiču u smislu da se potpuno izvanjski fetišiziraju produkti kreativnih napora nastalih na samim rubovima izdržljivosti duševnog tkiva, kakvi su, zbog same prirode konzervativnog konformizma, konzervativcima sasvim strani.
Jedino polje kreativnosti za konzervativce je ustrajanje oko Preporoda, odnosno raznih budnica. To je jedina pouzdana svrha umjetnosti, tj. da podržava projekt Preporoda, jer, što bi drugo konzervativci radili osim kretali se unazad, prema predmodernim vremenima gdje su Tradicionalne Vrijednosti bile neprikosnovene.
Glupe li zablude, umjetnost ne postoji u zrakopraznom prostoru nekih boljih izgubljenih vremena koje bi konzervativci tako rado obnovili i zadržali u smrznutoj pastoralnoj ukočenosti zauvijek.
U tom smislu bi, dakle, Odbor svakako tebao zabraniti zagovaranje velikih umjetnika poput Dedića od strane konzervativaca, jer, netko bi im morao objasniti da sami sebi skaču u usta tj. proturječe svojem svjetonazoru u kojem nema mjesta kreativnosti koja po definiciji podrazumijeva destrukciju starog i stvaranje novog. (Ništa Ništa 01.08.2015. 12:46)

AAh,.....zaboravih napomenuti : ja sam Šibenka, srce mi je iselilo iz Šibenika, duša ostala podno Šubičevca a Dedićeva pokojna mater je pravoslavka iz sela Rupe kraj Skradina...

Da to nije Bokača "skrenulo" u priznanju veličine ? Moguće........feler je feler ! (Annaboni 01.08.2015. 15:51)

Arsen je kao umjetnik u redu,iz šibenika su mi još draži Mišo Kovač i Vice Vukov.Vice Vukov kad bi zapivao i brda su se tresla.Ne čudi me vulgarno izražavanje od Annaboni.Majka Arsena Dedića nije iz Rupa,jedno selo dalje,selo pravoslavnih a nije daleko od Laškovice odkud dolazi vrsni nogometaš Pero Nadoveza. (Četnik 01.08.2015. 20:30)

Grozni su mi svi komentari na post tako velikom umjetniku u času kada treba potporu, broje mu se krvna zrnca! Pa je li važno kome je mater iz kojeg sela i je li pravoslavna ili nije! Doista se pitam šta radim na ovom blogu! Pa koji se to mozgovi ovdje skupljaju?
I ja sam sa sela ili grada, i isto tako pamtim i i znam matere i ove i one, mnogih uglednih ljudi. Čovječe, dvadeset godina od rata je prošlo a ovdje umjesto o velikom umjetniku za koji je čast reći da je dio naše kulture, njegovo stvaralaštvo je dio kolektivne memorije, mi govorimo o njemu raspredajući o konotacijama i kontekstu rata. Paradoks je da je on bio gospodin, uvijek izdan masa. Negdje prije u dokumentarcu o njemu rekao je da uvijek pije kavu na terasi hotela Esplanade, Krleža je za to mjesto rekao da je granica Balkana i Europe, jer ima mir, ne vuku ga za rukav mase. Razumijem ga, jer upravo ovdje vidim kako izgleda kada za rukav vuku mase, bez dostojanstva.

Ljudi moji, pa zapitajte se tko ste, što radite u životu!
Pa i neki smiješni Četnik, vidim, tu se našao, neki izgubljeni fetus.

Predlažem da svi poslušate neku Arsenovu pjesmu, da se vratimo u meritum stvari...možda pomogne..

Arsen: Ono što znaš o meni
https://www.youtube.com/watch?v=um6DhjyF5q8 (Žena koja je odbila računati 02.08.2015. 10:54)

to je okružje u kojem treba promatrati Arsena (iza mene tek su duge noćne sjene, zar ne?)... tim je njegov opus još i veći... premda, stavljati Rundeka i Arsena u ravan sa Ujevićem čini mi se nekako... prerano; mislim da će to biti moguće tek nakon nekog odmaka u vremenu; ipak je Tin mrtav već preko pola stoljeća... i još nešto, netko je spomenuo Rundeka i neboder... a gdje je voda sa pumpe u Bosutskoj, dvadesetitreći ožujak, travanj, stolicu iznesem na verandu? i na kraju, gdje je Britvić? legendarno Trnje, skoro ko ona šibenska kala u kojoj su na sto metara odrasli njih petorica... :) pozdrav i najte kaj zameriti... (j. 02.08.2015. 12:46)

bocacciozg - sve što si napisao živa je istina! Potpisujem u znak podrške!
O Arsenu mogu pisati samo oni koji ga razumiju... (antun 02.08.2015. 13:14)

BOKAĆO, ČETNIK & ANTUN - to, delije, udrite, pokažite šta znate!
ANNABONI, JOANNA & SAMOHRANA - kakvi silni frajeri, jelda?
NIŠTA - a bi li ti recimo Štulić spadao u fokalnost s Arsenom ili s Rundekom?
ŽENA KOJA NE RAČUNA - nije valjda da nema osnove nešto raditi na ovom blogu i onda kada neki koji se u komentarima skupljaju nisu najboljeg mirisa?
J. - nisam toliko siguran da bi baš staž u mrtvosti bio onaj jedan presudan kriterij... (pero u šaci 04.08.2015. 21:46)

učinio si, ne samo ovim postom, da si mi ti asocijacija na arsena. čujem arsena - sjetim se tebe, vidim arsena - sjetim se tebe. :)
ne šalim se, usprkos ovoj gore kombinaciji dvotočke i zatvorene zagrade. (Emi Gablo 04.08.2015. 22:47)

@Ništa Ništa - Koja je razlika između pravih, istinskih i onih prividno pravih a zapravo ne baš tako pravih umjetnika? Prvi su vremenom sve bolji, pogledajmo samo genijalne Picassove "žvrljotine" potkraj života! U rock i pop glazbi je slična stvar: pravi su glazbenici iz albuma u album sve bolji i što su stariji, to su im i djela zrelija, rafiniranija i dublja. Ne baš tako pravi glazbenici imali su posjetu Muze u svojoj mladosti, a onda su upali u sve otrcaniju repeticiju starih ideja. Među takve stavljam i Arsena i Rundeka, a dakako i Štulu. U okvirima naše uskogrudne i umjetnički slabo profilirane čaršije, Arsen je kao nekakva veličina! Tako vjerojatno mnogi misle da bi Balaševiću trebalo dodijeliti Nobela za poeziju! Preslušao sam više puta prilično ruralni predzadnji Rundekov album iz 2010. Plavi avion: sve vrvi neskladnom pretencioznošću. Ne vidim tu nikakve osnove za komparacije ničega ni s čim u sociološkom ključu urbanog/ruralnog. Ljudi poput Arsena nešto su malo vidjeli svijeta (i pravoga urbanog, da ne kažem civilizacijskog propuha), nešto su malo talenta imali, ponešto su se okolnosti njihovih sudbina spretno poklopile pa su u trajnom koketiranju sa zbiljskim civilizacijskim temama, dilemama i čuvstvima stvorili neki opus koji se u okvirima naših uskih prilika čini značajnim, dok je zapravo prilično beznačajan. Mi na ovim prostorima uzimamo donjih deset postotaka spektra pa ih širimo na cijelo platno valorizacije i tada radimo kontraste: urbano spram ruralnog, genijalno spram osrednjeg ili lošeg, umjetnički uspjelo spram umjetnički neuspjelog, itd. Negdje drugdje, gdje huči pravi civilizacijski propuh pun stvarne vitalnosti, gdje se istinski valorizira svih sto postotaka spektra ljudskog kreativnog izražavanja, u igri su posve drugačija pravila i sasvim drugačiji pristupi vrednovanju i recepciji. Pogledajmo samo naše filmove! Na pulskom festivalu mi uvijek biramo između jadnog i jako jadnog pa prvima dodjeljujemo Zlatne Arene. To je naša kamovljevska kaljuža koja iz naše potrebe da se svrstamo uz bok stvarno civiliziranih naroda trajno stvara odioznu nacionalnu pretencioznost i umišljenost. (Mariano Aureliano 05.08.2015. 19:15)

No, bar smo dobri sportaši i veliki domoljubi! ;-)) (Mariano Aureliano 05.08.2015. 19:29)

@MA, slažem se da su Rundek & Co primjeri ovih ne baš tako pravih umjetnika, koji imaju svoj vrhunac relevantnosti u nekom periodu kad su ih pohodile muze, kasnije brzo izblijede. No, koliko ima ovih koji dobro ostare i u svjetskim razmjerima, možda koliko ih se da nabrojat na prste jedne ruke. Za rock/suvremenu glazbu je upravo tipično upravo to da je temporalna i kontekstualna, barem u puno većoj mjeri nego neki klasičniji oblici. Također, bitno je i da su neki 'ispred svog vremena' pa im relevantnost s vremenom raste.
Rundek, ali zapravo više Haustor, je tu pojava bitno određena duhom novovalnog kretanja i *na trenutke* doseže kvalitetu i kreativnost koja bi mogla proći pod dosege kojih se ne moramo sramiti i u nekom općem kontekstu svjetske glazbe iz tog vremena. Na području bivše Juge ima samo par takvih albuma, ali ih ima (recimo prvi od El. Orgazma, paket aranžman, Idoli Obrana i p.d. i možda još pokoji). Tu ne ubrajam Azru, jer ona je ipak za oktavu niže gledano u kreativno/artističkom ključu. Oni su relevantna, ali primarno popularno/narodnjačka pojava uz naravno, neosporni genij Štulića da uz hiperprodukciju pogodi upravo u tu populističku žicu. U tom smislu je panadan Azri recimo Riblja Čorba, dok je pandan Haustoru Šarlo Akrobata ili počeci El. Orgazma, to je ta razlika.
Rundek, sam po sebi naravno nije kapacitet za dugovječnu relevatnu karijeru, kao autor je dosta limitiran, no ipak, objektivno gledano on skupa s Haustorom ostaje praktički jedini autohtoni artističi vrhunac iz Hrvatske. Ostali su ili previše marginalni (razne zanimljive ali perviše opskurne grupe), ili previše oslonjene na uzore iz rock tradicije (recimo Let3 i Majke). (Ništa Ništa 06.08.2015. 11:01)

@Pero: očekivano pitanje, naravno.
Uglavnom sam odgovorio u gornjem komentaru @MA, dakle Azra tj. Štulić je više kao pučki tribun ili pjevač deseteraca koji sublimiira populistički sentiment, dok mu nije primarna kreativno-artistička komponeneta (to nije mišlljeno kao kritika nego naprosto konstatiranje činjenice).
Azra, kao i Let3 ili Majke su možda postojaniji, produktivniji i konzistentiji u nekom konvencinalnom muzičkom smislu, ali te vrijednosti nisu primarne kad se ocjenjuje značaj benda poput Haustora. Zato je ipak moguće ustvrditi da prije i poslije, barem što se tiče Hrvatske, nema benda u tom rangu.
No, mora se priznati da u konačnici to ipak govori o skromnim dosezima naše scene nego, više nego o nekim gigantskim zaslugama samog Haustora. (Ništa Ništa 06.08.2015. 11:23)

NIŠTA & MARIANO - Haustor volim i cijenim, ali inače se ne slažem s vašim rangiranjima ni najmanje, počevši od uopće kutova iz kojih dolazite s vrednovanjem
EMI - ovo tvoje mi već godi čuti, polaskan sam, hvala :) (pero u šaci 10.08.2015. 17:31)

"Gde ja stadoh - ti ćeš poći!" "Što ne mogoh - ti ćeš moći" "Kud ja nisam - ti ćeš doći!" "Što ja počeh - ti produži!" "Još smo dužni - ti oduži!"
:) nekako mi se ta projekcija iz mrtvosti u privremenost života čini presudnom za dobru poeziju i smrt kao sasvim ljudsku stvar...
ne kažem nipošto da je jedini kriterij, ali da je važan... iako mislim da smo već poprilično na polju ukusa... ali sam siguran da o toj temi imaš neki zanimljiv napis :) (j. 11.08.2015. 09:39)

Vrlo suptilno i tankoćutno od tebe. Emotivna zapažanja, fragmenti vlastitih strahova, divljenje na rubu poistovjećivanja umjetnika sa familijom. Možda on i jest naša bliska, prisna, intimna persona koja se zaogrnula svojim djelom u vječnost. Najdraži Arsen.. (Livia Less 15.08.2015. 20:29)

J. - ma ja mislim da poeziju treba suditi ad rem, a ne raznim oblicima ad hominema, but that's just me, I guess
LIVIA - prava artikulacija dolazi od tebe; ne iznenađuje me to (pero u šaci 17.08.2015. 19:38)

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

četvrtak, 30.07.2015.

Mar(kićk)a

Što je to kontradikcija lika i djela?

Hajde da budem politički nekorektan i ne suviše plemenitog humora: onog koji se ruga fizičkom izgledu.

U svijetu Željke Markić, žene su od Boga stvorene da polučuju seksualni učinak na koga? Nije teško pitanje; pišimo: na muškarce. Samo na muškarce.

Kakav seksualni učinak polučuje na muškarce lik Željke Markić? Ili da to pitamo pomoću Kantovog kategoričkog imperativa: što kada bi sve žene nalikovale na Željku Markić? Ni to nije osobito teško pitanje; pišimo: ljudi bi kao jedan prešli u pedere.

Jedno propovijedam, na točno suprotno pobuđujem.

Ali ja se zajebavam, a zapravo je tu sve na svom mjestu; ako kod ikoga nema kontradikcije lika i djela, onda je to kod Željke Markić. Drlog jedno, drlog drugo. Pogledajmo tu okruglu seljačku njušku – što ima da bi više odgovaralo svjetonazoru preparirane seljančure? Zar ti tusti obrazi ne idu ruku pod ruku s tustim obzorima? Nije li ova nazadna fizionomija pravi spoj s onom nazadnom ideologijom? Primordijalna mimika lica savršeno se uklapa u primitivizam iz usta. Tupi pogledi prate tupi pogled. A što ćemo reći o općem stilskom aranžmanu? Taman nivo mrklog mraka političkog angažmana!

Prosto čovjeku dođe da popuši ono lijepo = dobro, odnosno u ovom slučaju isto to samo točno suprotno. Negativ halo efekta na mjestu strana jednadžbe: antilijepo = antidobro.

Idemo sad nešto drugo.

Ma dijametralno suprotno.

Opa! Pišimo: lijepa žena.

Ali ne što lijepa, nego me nešto specifičnije sad zanima; naročitog tipa ljepote.

Izgleda pametno. Izražajne, prodorne, pronicljive oči. Oštrouman izraz.

Vrlo elegantan urbani stil.

Gledaš je i sve si misliš: u, ova je neka kulturna, fina, razgledana.

Neka neusiljena ozbiljnost kojom zrači govori nam o serioznoj, trezvenoj, trustworthy osobi, i koja duboko ore; nema ništa u njoj od Markićkinog goofball prostakluka.

Za razliku od Markićkine škripe kotačića, funkcionira kao uvjerljiva čak i u pozi duboke zamišljenosti!

A kad malo skupi obrve, točno vidiš da je to i jedna empatična, dobra, draga žena.

Kao da nam se i opet potvrđuje ono lijepo = dobro. Plemeniti duh u plemenitom tijelu...

Je, frišku figu! Radi se o izvjesnoj Mari iz pasivnih krajeva talijanskog juga, po kulturno-političkom angažmanu Berlusconijeva pulenka i zla kravetina, tj. pljunuta Markićka. Nalik jedna drugoj kao jaje jajetu.

Negativ halo efekta na mjestu znaka jednačenja. E, to se zove kontradikcija lika i djela!

- 20:51 - slušam (44) - printaj - #

po meni nije problem same Markićke, nego društvo koje dopušta da uopće takva kornjača (ispričavam se svim kornjačama) od žene dobije toliku medijsku pozornost... (W 30.07.2015. 21:11)

Markićka je tako jedno mutavo stvorenje koje drži pol naše države, kao i vlast koja se ne da s vlasti.... (Zack 31.07.2015. 01:05)

Jednom smo na Pollitici imali prepucavanje oko frizure Mate Kapovića i došli do zaključka da se u političkim prepucavanjima nikada ne treba ići na nečiju osobnost i izgled, jer je to ispod svakog nivoa. (lion queen 31.07.2015. 06:47)

Ružan tekst, vjerovatno posljedica sunčanice. (Nestašni crni mačak 31.07.2015. 08:14)

LION QUEEN - Znao sam da ako na nekoga mogu računati da će se upecati, da na tebe mogu računati.
Jesi ti kad čula za onu mudru kneza Ipsilantija (pa i navodim je nerijetko): tko pokaže da zna kako ribu ne treba jesti nožem, smije ribu jesti nožem?
Zamisli, doista, da sjedimo za stolom i kažem ti ''joj, joj, najgore mi je kad netko srče glasno juhu, to je ispod svakog nivoa'' - i onda posrčem najglasnije i najslasnije što mogu, gledajući te u oči. Što bi ti mislila, da sam ja neodgojen, neupoznat s pravilima bontona? A ipak sam ti trenutak prije dao do znanja da sam upoznat - da u meni, dakle, dok srčem ti u facu, postoji ovakva ili onakva autodistanca u odnosu na taj čin srkanja.
Značenje geste tada postaje da (se) srkanjem zabavljam - i baš zato što je u facu! (pero u šaci 31.07.2015. 08:19)

W - i preciznije: društvo koje dopušta mračnjačkim strukturama iza nje da figuriraju kao omniautoritet, za svakoga, s nad-moćima
PABLON - što je najgore, manje je mutava nego zadrigla
NESTAŠKO - tupav komentar, vjerojatno posljedica trajnog stanja (pero u šaci 31.07.2015. 08:32)

Moja pokojna baba bila je, sociološki, vrlo popularna osoba i primala mnoge darove tokom svog života. Ti bi isti dolazili u obliku bombonijera na kojima se ona, uz smiješak, zahvalila, a onda bi ih pospremila u ormar.
Tamo su stajali. Dugo. Po mom dolasku iz Sa, požalila sam se jednom da mi se jede nešto slatko. Škrta baba sjetila se da "ima ona negdje bombonijeru", pa izvukla jednu (od tri).
Divni, divni bomboni! Sjajan celofan, punjenja s kavom, likerom od višnje, lješnjaci... Mmmm, evo i sad mi idu sline kad se sjetim.
Te divote obećavala je naslovna kutija.
Ali, kad sam je otvorila, crvi mi se razmiliše po rukama, bijednoj.

Uglavnom, Markić ili neMarkić, ovo je još jedan dokaz da celofan ne prodaje bombonu. (Alžbeta Bathory 31.07.2015. 08:51)

Tko o čemu ... Debeli, pođi od vlastite ljepote/sramote pa onda komentiraj druge.

http://static.wixstatic.com/media/708f73_89cc1e1c25f636e92de352e61f5 f8a92.jpg_1024 (Bocaccio 31.07.2015. 09:37)

Ovaj post ne govori o Markicki nego o autoru. A kad vidim kakvi postovi se pojavljuju na naslovnici bloga, molim nemojte mi cestitati kad se pojavi moj. (. 31.07.2015. 09:38)

Bila sam s tetom na sajmu antikviteta i naletimo na njenu kolegicu, gospođa radi na fakultetu, znanstvenica, jako šik urbano i kul izgleda. Na prvu. Onda je na trg došla Željka, a ta gospođa je uskliknula "Evo je! evo Željke! moram se ići slikati s njom! Znate, jako sam sretna što pokreće još jedan referendum!" Tako da koliko god te seljačine to doista i bile znaju se upakovati. Ako ništa drugo za Željku barem ne možemo reći da je išta ostavila nedorečeno :) (Joanna has left Stepford 31.07.2015. 09:42)

...Daklee...?!?!
Kaj je ova samoprozvana blogerska "ljevičarska elita" bila na nekakvom roštiljanju?!? Uhljebnička lova je presušila, pa su vrtili buniku? Ovo je već drugi post, problematično toniran, u tjedan dana. Mislim ono, odeš na plac, Trešnjevka, mesnica Kudelić i kupiš carsko meso za skromnih 35Kn. Dobro je za "ubit se"...:))
Ovakav tekst, netko tko pretendira biti muškarac, intelektualac, gospodin, o bilo kojoj ženi - si ne može dopustiti! To je samo dokaz da provincijalac može iz provincije, ali provincija iz njega nikako!
Pa kako te nije sramota, luzeru, napisati ovakav tekst, kojeg bi svaka blogerica, žena koja drži do sebe, shvatila kao isprdak frustrirane muške šovinističke svinje????... (sagittariusclassic 31.07.2015. 11:43)

Sagi, ja sam blogerica i žena koja drži do sebe. Mišljenja sam, pak, da je Markićka glupa, ružna, zla, a kad složi onu milagera pozu (kao u debati sa Sandijem Blagonićem, napr.), dođe mi da umrem od smijeha.
E sad, recimo, pod nekom čudnom pretpostavkom, da je žena umna, pametna, dobra, da se zalaže za ljudska prava, da voli i poštuje svakog čovjeka bez obzira na spol i opredjeljenje, i primarno - da voli i poštuje pripadnice spola kojem i sama pripada, da im ne uzima prava na odabir, u bilo kojem od tih slučajeva njezin izgled bio bi sasvim sporedan i nitko se na njega ne bi niti osvrnuo.
Međutim, Markić je dijametralno suprotna ne samo ovom lijepo upakovanom bombonu koji te poslije tjera na povraćanje, nego i samom konceptu zla koje dolazi u lijepom paketu (Mefisto, recimo - zavodnik i šarmer opakih namjera, kao jedan od brojnih primjera lijepo upakovanog zla) i samim time ona je jednaka flatlineu na monitoru umirućeg. Takva beznačajna dobila je svojih pet minuta slave zahvaljujući zna se kome, i unazadila zemlju za cijelu jednu svjetlosnu godinu.
Ne vidim zašto bi muškarac koji piše o tome bio luzer ili se sramio svojih primisli. Žena je glupa, a usto i ružna. Priroda joj nije bila sklona. Šta ćemo.
Ova pak druga je lijepa, ali glupa. Ističući kako koeficijent korelacije između intelekta i ljepote nema veze s pozitivnim predznakom, autor može samo zadovoljno protrljati rukama. Zato što je to tako. I točka. (Alžbeta Bathory 31.07.2015. 13:10)

...@ AB, pročitaj malo pažljivije što sam napisao, stani na trenutak, pa razmisli. Ja sam "napao" koncept posta. Isto bih napravio i da je umjesto Markićke, npr. Modesti Blejz. Kućni građanski odgoj je princip. Ako je princip, onda vrijedi za sve i u svim slučajevima. Uostalom, nakon mog komentara, post je nestao sa naslovnice, što mi daje za pravo, jer je utuživ. I nije se pojavio na portalu Nove TV, što je dokaz da tamo ipak netko razmišlja.
Btw. tako kako žena može ženu ispljuvati, muškarac nikad ne bi mogao...:)))) (sagittariusclassic 31.07.2015. 13:54)

Sagg, pa odkud ti na strani zloglasne dijalektike, širokim masama poznate kao 'Marx'? Čime je to Pero prekršio ikoje njeno pravo, pravo bilo koje žene, muškarca? Njena riječ/nnastup/govor/izgled je fizički identitet koji je oskvrnut? Kućni građanski odgoj? Misliš, građanski od Francuske revolucije? Sitna buržoazija? Daj se više odluči što si osim što si libertarijanac kad ti to paše (big deal).

Hegel.
'a. Abstract Right

The subject of Abstract Right (Recht) is the person as the bearer or holder of individual rights. Hegel claims that this focus on the right of personality, while significant in distinguishing persons from mere things, is abstract and without content, a simple relation of the will to itself. The imperative of right is: "Be a person and respect others as persons". In this formal conception of right, there is no question of particular interests, advantages, motives or intentions, but only the mere idea of the possibility of choosing based on the having of permission, as long as one does not infringe on the right of other persons. Because of the possibilities of infringement, the positive form of commands in this sphere are prohibitions.

Upravo ti je Hegel istaknuo postavljanje partikularnosti kao opće pravilo kao nešto što se danas ocjenjuje temeljima naci-fašizma. Ono, svi kao ja i sl. Ti si fakat pravi primjer švercera vlastitog života koji odjednom izdiže druge švercere iznad nekih drugih navodnih švercera.

Za one koji žele znati nešto više, M. Kangrga "Šverceri vlastitog života". Ne dijelim na ovom blogu info o izvoru. Previše ih je koji čekaju da mlade i zgodne ženske kupe za 35 kn na placu, neovisno o provenijenciji istih. Samo nek čekaju.... (Samohrana 31.07.2015. 15:40)

Alžabet, ova slika s crvima iz bonbonijere ti je savršena, gotovo opipljiva.

PERO - Evo uspravila sam se od izvinjavanja;-)... A slike iz posta me navele na onu dobru staru lijepu snašu-zmiju iz "Šume Striborove", jedino nikako ne mogu pristati na to da netko staru iz iste priče uporno želi povezati s Mrakićkom, a inače nema gore kad se hetero žena zaljubi u drugu hetero ženu. Kaj bi tu Freud imal za reći? A svi znamo što je zaljubljenost... Looking out for love... Ko ona karta Budale (Fool) iz tarota, znana i kao Jocker, a navodno se eksperti za simboliku ne mogu složiti s time jel se to njegov pesek naivno kao budala veseli gazdi ili laje upozoravajući ga na još jedan korak do provalije dok ovaj s cvijetom u ruci, pinklecom na leđima i pogledom u Jupiter tek što nije zakoračio u bezdan :-)... (Samohrana 31.07.2015. 16:14)

SAGITTARIUS - Ti si, rekapitulirajmo, dvostruki desničar, najgora kombinacija, ogavnost pa uduplo: ne samo konzervativac nego još i libertarijanac. Pa si i izvedi iz toga kad si tako logičar: nepojmljiv kreten si puta dva (jer biti bilo konzervativac bilo libertarijanac pretpostavlja ekstremno kretenstvo, a kamoli još onda jedno plus drugo); zabole me kurac za tvoje mišljenje. (Btw, valjda ti je jasno da neka Modesti nikad ne bi mogla dospjeti kao egzemplar za ovaj tip posta. Argument koji se poziva na principijelnost ti je od pseudo- i para- vrste.) (pero u šaci 31.07.2015. 16:27)

...@ Pero, ne seri, poznajem te još iz Savskog gaja, kada si se sedamdesetih dotepel u suterenski stan zgrade broj 5. I nemreš glumatat da si ono što nisi. Jebote, imaš žensko dijete, pa kak bi se ti osjećal da ga netko tak ružno opanjki npr. na fejsu. Uostalom, imaš doma špigl pa se dobro pogledaj prije nego što se uopće usudiš komentirat nečiji fizički izgled. Jer ti dosta, ili ideš na još?... (sagittariusclassic 31.07.2015. 16:58)

ALŽBETA -ajde fala kurcu da netko kuži poantu posta i na nju se fokusira
BOCACCIO - bravo, ja sam ta osoba, neki Vučković ako se ne varam, svaka čast, provalio si me (oh, kako si ti samo lukav i informiran i u posjedu Tajne)
EMA - tvoj komentar ne govori o autoru nego o komentatorici
JOANNA - nije me sajam antikviteta duuuuugo vidio, vidim da i bolje tako :)
SAMOHRANA - ''postavljanje partikularnosti kao opće pravilo kao nešto što se danas ocjenjuje temeljima naci-fašizma''' - to je to, da (pero u šaci 31.07.2015. 17:07)

''Jer ti dosta, ili ideš na još?...''
Da JeR. :D :D :D :D
Ne znati primjenjivati ''jer'' i ''jel'' - u vlastitom, materinjem, vrlo hrvatskom jeziku - a onda još smatrati da se ima kredibilitet nešto prosuđivati, misliti?
A ti bi, SAGI, nešto raspravljao još? O, dođi, dođi, samo to i čekam!
Ne vidiš, već sam ukrižao prste i pucketam njima. Vidim da ti je mnogo do bivanja krpom za brisanje poda. Ili možda i gorih stvari od poda? (Oprosti, ne znam jesi mi već rekao: to je tvoje famozno samozapošljenje? Ti si profesionalno - pucvala?) (pero u šaci 31.07.2015. 17:54)

opet si puno pisao, a nisi ništa rekao. (lion queen 31.07.2015. 18:36)

Pisao sam u malim ili umjerenim količinama te posve jasno i shvatljivo, pa ako ti nisi ništa shvatila, eventualna nulta doza sporazumijevanja ne ide na moju dušu. (pero u šaci 31.07.2015. 18:48)

Možda si mogao malo još istražiti na koji način njihov izgled utječe na političku karijeru (ako ikako).
Ali sviđa mi se ova dosjetka, efekt iznenađenja za kraj. Kao kod Mauppasanta.

Jedino mi je žao što ne radi link kod boccaciozg, baš me zanima kakav si ti to točno gabor! (Hlapićka 31.07.2015. 19:16)

Kako ne? Pa moraš voljeti filozofiju kupujem starudiju prodajem antikvitete (autopija mod) (Joanna has left Stepford 31.07.2015. 20:12)

:-))))) Pogleč Pero, bivši prijatelju ( igrali smo nogomet iza garaža na košarkaškom igralištu), a sadašnji klasni neprijatelju. Ona/onaj tko je svinuo ruku iza leđa glavnom uredniku, da ti zbanira post sa naslovnice - se ne zajebava. Ta osoba ne shvaća blog tak ležerno poput npr. mene. Fino smanji, kako ti kažeš, pivce ( osobno mi je simpatično kad čovjek tepa svojoj pivi ), skoncentriraj se i napiši post isprike. Ona/on će krenuti po tvoju lovu! Viš kak je prošel Index sa Linićem ili, još gore, tviteraš sa James Woods-om ( traži ga 10 milja dolara ). Budi pametan, ti to možeš ak se potrudiš...
A glede pucvale ( taj izraz nisam zbilja jako dugo čuo ), koja ti je očito ostala u traumatičnom iskustvu iz srednjoškolske prakse, koristim i to. I pajalicu i viledu i papirnate ručnike i Izosan. Najviše volim taj posao čišćenja prostora, stolova i skupog instrumentarijau mojoj radnji, obaviti sam. Za to postoje dva razloga. Prvi je, ako želiš da nešto bude obavljeno dobro - moraš to obaviti sam. A drugi je, jer je sve to moje, predukt mojih deset prstiju i sive mase između ušiju. Nisam lud da dopustim nekom šlampavom ljevičaru da ofrlje razmaziva prašinu po mojim sredstvima za rad. Pa jebote, takvi si ščašiju zglob dok otvaraju pivu i još te tuže za ozljedu na radu...:) (sagittariusclassic 31.07.2015. 21:55)

kad se markićka pojavila, i izazvala mi spontano ježenje kože i mučninu, jednako spontano mi došlo da se zapitam postoji li korelacija između unutarnje i vanjske ljepote. u smjeru prema van. s obzirom na drugu ženu iz tvog posta (a ima ih dakako još takvih) reklo bi se da ne ali onda se upitam koliko sposobnost samokontrole tu ima utjecaja - u smislu ublažavanja vanjske štete? ili jednostavno zadriglost uvijek nađe put prema van?
viđala sam i ružnije od markićke ali se ne ježim na ružnoću kao takvu (jedno "uh" bude skroz dosta) ali na nju ne mogu ostati ravnodušna. (ovo je bilo afirmativno općenje) teško je apsorbirati toliko negativnih podražaja.

nisam shvatila zašto ti je maknut post s naslovnice? (Emi Gablo 31.07.2015. 23:00)

HLAPIĆKA - Zaključak bi iz ova dva primjera bio da ne utječe, pošto su dvije dijametralne fizionomije dovele do jednake politike. Naravno, moguće bi bile i razne drugačije indicije, iz raznih drugih primjera.
Šteta, izgleda da ćeš morati poštedjeti oči, pošto naš Bokaćo dobro krije, k'o zmija noge, ne samo izvore svojih istraživačkih otkrića i podviga, nego i dokazni materijal. :) (pero u šaci 01.08.2015. 00:34)

Kao što postoje ove dvije, ružno -ružna i lijepo -ružna, konzervativke, tako postoji i viši (ljepši) i niži (ružniji) tip konzervativizma, tj. on se izražava u spektru koji se proteže od nečega što se ne razlikuje, dakako, od pukog primitivizma ili seljačluka palanke, pa preko malograđanske 'CDU' razboritosti smjernih radilica kojima, već u prijelazu ka višem spektru konzervativne sofisterije, počinju rasti zazubice na pomisao o sebi kao konzervativcu-posjedniku njegovog Božanstva Kapitala, pa sve do onih koji bi krojili povijest i prekrajali geopolitičke silnice i izazivali pokrete tektonskih geopolitčkih ploča u kojima se kao od šale smrvi i kakva zabludjela državica tipa Grčke ili bilo koja druga nacija- ovaca odlutalih previše lijevo ili sjevero-istočno.
Konzervativizam treba sagledati u punoći njegovog spektra, gdje se samo jedan pod-sloj odnosi na zadrigle Markićke koje sa svojim prijesnim fiziognomijama i udruženim ganglijama stoje na branicima tradicionalnih vrijednosti, jer, naime, u pozadinih tih barikada, u zakrivenim i sjenovitim vrtovima i terasama Aristokracije, okuplja se ta druga vrsta konzervativaca koji itekako vježbaju svoje vijuge pomičući figure na geopolitičkim i kojekakvim drugim grandioznim šahovskim pločama. Kad je stablo trulo na njemu se javljaju razne amorfne gljivolike izrasline, ali one su tu prirodni nastavak stanja samog drveta, ne treba njih kriviti za to što se na kraju dana cijeli hrast izvali pod svojom vlastitom težinom.
U tom smislu i naši endemični konzervativci naprosto uspjevaju u svom prirodnom staništu, a bez obzira koilko se busali u svoja pro-life prsa, upravo su konzervativci oni koji će isisati preostale životne sokove iz svakog drveta života. (Ništa Ništa 01.08.2015. 01:11)

Tekst je ružan, bez obzira na to što mu je poanta i tko ga je napisao. Ružan je zato jer ismijava izgled osobe. (Nestašni crni mačak 01.08.2015. 09:04)

NESTAŠKO - Ako još nisi uspio shvatiti - ni iz samoga teksta, iz kojega je to već jasno, ni iz mog prvog odgovora Lion Queen ili recimo Alžbetinih upisa - da se u tekstu naprosto ne radi o tome što ti jedino vidiš, da nije prostodušan na toj razini kako reduciraš (''ismijava izgled osobe''), onda ću te moliti da barem prestaneš smarati svojim kognitivnim podbacivanjem. (pero u šaci 01.08.2015. 09:17)

'Ona/onaj tko je svinuo ruku iza leđa glavnom uredniku, da ti zbanira post sa naslovnice - se ne zajebava.' Kako? Kako?? Oooohoho... (Samohrana 01.08.2015. 09:51)

JOANNA - vidim ja da tebi ne prijeti glad uslijed manjka poduzetničkog duha :)
STRIJELČE - kako ti samo pogađaš metu, bivši prijatelju iz doba u kojem još nisam bio ni rođen ;)
EMI - pa evo čuješ, drug Sagi sve zna: netko je svinuo Ribafishu ruku
NIŠTA - napravio si spektralnu analizu, evo ti zajedničkog nazivnika
SAMOHRANA - et vidiš ti to (pero u šaci 01.08.2015. 19:45)

rekao je i da si na košarkaškom igralištu igrao nogomet i da imaš kćer pa onda volim mislit i da je ovo svinuće ruke jednako velika pizdarija. ili čak mrvicu veća. (Emi Gablo 01.08.2015. 23:03)

@Emi, nisam se nakostriješila zato što bih eventualno povjerovala jednom od najvećih falsifikatora samoga sebe na blogu (= Sag-Classic), a vjerojatno i izvan bloga, nego onome što on zastupa, realizirano ili nerealizirano: prijetnju, grubu fizičku silu (kao libertarijanac?!), koju, pazi sad najveće falsifikacije, ne primjenjuje sam osobno (tj. nije njegova ruka, pretpostavimo, nasrnula na tuđi fizički identitet), ali joj se zdušno raduje jer zašto bi inače 'dobronamjerno' upozoravao Peru. Da se razumijemo: u srži iskvarenog libertarijanizma je upravo ta ogavna manipulativna sitna duša jednog mafijaškog dona, teški kukavičluk i potpuna neodgovornost jer - ne zaboravimo - sve se u toj idelogiji temelji na fizičkom, dakle, na vlasništvu koje je temelj prava, pa s time onda i prava laganja, svjesnog dovođenja u zabludu drugih, pa slijedom toga i pravo vjerovanja u vlastite povijesno dokazane opasne izmišljotine tipa pravo individue s njenim preferencijama kao globalno pravo. A istovremeno Peru upravo na ovome postu napada zbog, jasno, potpuno fizički nenapadnutog fizičkog identiteta Markićke, ne bi li onda sam sebe, jasno, pa tko će drugi normalan, izdignuo u ulogu 'miritelja' (eto, da nije njega, Pero bi bio eliminiran iz blogoprostora), ali pazi sad kukavičkog i amoralnog jada zakriljenog intelektualnim nepoštenjem - on Peru IPAK dobronamjerno upozorava. Zbljuv. (Samohrana 02.08.2015. 10:28)

A što se tiče Sagovog dobrog poznavanja i potpuno promašene identifikacije Pere (jasno, to se on ovdje oslanja na tzv. empirijsko prosuđivanje jer za libertarijanca kojem je jedino opipljivo ono što postoji i tvori osnovu svih prava, nešto drugo - tipa apstraktno zapravo ne bi trebalo ni postojati, dakle - nema nikakvih prava, osim prava fizički i kapitalno jačeg, tj. onog koji će nekome platiti, nekoga nagovoriti da onog drugog fizički eliminira, ali, molim lijepi, nisam ja - kao kad zločesta dječica u razredu viču - NISAM!), to je ta falsifikacija vlastitog identiteta potpomognuta potpuno pogrešnom postavkom da je njegovo iskustvo (dakle, partikularno iskustvo njega kao pojedinca u odnosu na objektivnu istinu) jednako globalno iskustvo - vratimo se tu na Hegela kojeg sam spomenula. Još nisam pročitala citirano djelo do kraja, ali tamo se navodno govori i o tome da postoji kategorija ljudi koji uopće nisu sposobni pojmiti da djeluju amoralno jer im to kognitivne predispozicije naprosto ne dopuštaju.

Jer, kako je moguće da Pero jest ne samo mlađi, nego gotovo DVOSTRUKO mlađi od onoga što sag misli da bi MORAO biti, kako to da se Pero usuđuje imati drugu djecu osim ženske (tu pada drugi njegov bitni argument), kako to da postoji muškarac koji nije kao SAG? Wtf??? Mora da je cijeli svijet naopako, misli si jadnik vjerojatno jer - njegova partikularnost ne može biti promašena, o ne, ne, ne. Sounds familiar? (Samohrana 02.08.2015. 10:43)

Ono što ja zaključujem na temelju svog partikularnog empirijskog iskustva jest - Sag je Peri napravio uslugu i jednom će se na nju pozvati, kad-tad - i evo ti korupcije, rata i svih s time povezanih sranja. (Samohrana 02.08.2015. 10:56)

Hvala @Pero na linku na stariji post.
par opaski:
izgleda da je biološko-fizioliški argument za sklonost konzervativizmu ili nečem drugom dosta problematičan, npr. ovdje su istraživanja koja ukazuju n aupravo suprotno u odnosu na ono iz tvog posta:
https://www.youtube.com/watch?v=HLlTW2Ie-_Y
Općenito rekao bih da je to izrazito sklizak teren, pogotovo kao teren za argumentiranje bilo čega na 'lijevom' dijelu spektra.
Naime, biologija, biološka i fiziološka dinamika je direktno navezana na darwinizam, pa na socio-darwinizam, a tu smo odmah na terenu gdje hara teške artiljerije neo-liberala, pa libertarijanaca (vidi odlične opaske od @Samohrane o fizičkom kao temelju te ideologije), a u konačnici tu su im se pridružili i konzervativci pa i sam Crkva!
Zašto konzervativci i Crkva?
To uopće nije čudno, ako uočimio da konzervativci zapravo počinju dijeliti isti biološko-darrwinistički paradigmatski sklop gdje se kao izvor svih tradicionalnih vrijednosti zapravo vidi biološke 'zakonitosti' i 'provjereni' mehanizmi koji se u društvu očuvaju kao Tradicija itd. itd.. (Ništa Ništa 02.08.2015. 13:30)

Oprosti, tvoj odgovor bio je usmjeren na moju krivu formulaciju.
Napisala sam: Možda si mogao malo još istražiti na koji način njihov izgled utječe na političku karijeru (ako ikako).
A trebala sam napisati: Možda si mogao malo još istražiti na koji način njihov izgled utječe na političku uspješnost (ako ikako). (Hlapićka 04.08.2015. 08:02)

EMI - zar si kad čula tog tipa da priča nešto drugo osim pizdarija?
SAMOHRANA - jes' me počastio uslugom, jel'da
NIŠTA - nema u tom mom postu biološko-fiziološkog argumenta (pero u šaci 04.08.2015. 08:31)

HLAPIĆKA - Doppelgangerice Mara i Markićka su i u tome dobri kontraprimjeri!
Mara - na što mislimo kad za nju kažemo da ima uspješnu političku karijeru? Da je dogurala do parlamentarne zastupnice i ministrice (u Berlusconijevoj vladi). Postignuća joj nisu u političkom djelovanju, ne nekom razlikom koju je u politici učinila, nego samo položajima, foteljama koje je zauzela. Trećim riječima: uspješnost njene političke karijere ovisila je o statusu kod Berlusconija da je progura. A je li imalo utjecao njen izgled na status kod Berlusconija? Samo teoretski bismo mogli dvojiti o tome.
A čime se mjeri uspješnost Markićkine karijere? Djelovanjem, tj. utjecajem u društvu UIO. Njeno postignuće nije bilo umiliti se moćnom pojedincu koji voli suknje, nego staviti se na čelo UIO. Kako se radi o nečemu bez posebnog prestiža, mogao je nasumce bilo tko odozdo iz zbijenih redova ''neokonzervativnog'' i opus dei štaba u HR - nije morala ništa osobno postići, pokazati, pa između ostaloga ni izgled; morala je samo biti jedna od njih. Posrijedi je nimalo slučajna ofenziva u kojoj nije bitna Željka Markić na isturenom mjestu, niti išta njeno (inteligencija, karizma, izgled), kao što ne bi bila bitna osoba bilo koga na tom mjestu, nego isključivo pozadina katoličke crkve i političkih struktura ekstremnog konzervativizma, kao moćnih društvenih instanci. (pero u šaci 04.08.2015. 08:49)

samohrana, slabo se krećem po blogosferi, posjetim 3-4 bloga (uglavnom blogovi na kojima se ne pojavljuju likovi poput recimo lion q. ili ovog sagittarius..), zbog radi toga nemam blage veze tko je 'sagittariusclassic'. odgovarajući na perino (iako retoričko) pitanje rekla bih da nisam pročitala ništo pametno od tog nicka jer sve što sam njegovo pročitala (a da se sjećam) je ovo sada ovdje. od njegovog tipa 'dobronamjernosti' i meni se bljuje. slažemo se. ovdje sada nisam bila dovoljno iziritirana da bih reagirala burnije, jednostavno sam pomislila "još jedan od onih" i nastavila čitati ostale. no, možda bih i ja reagirala da nisi ti. :Đ

ovo iznošenje lažnih informacija o peri, način na koji je to činio, meni je čista patologija (već puno puta viđeno, čak i u ovako oskudnom boravku u blogosferi poput mog). nisam išla analizirati o kakvoj vrsti patologije je riječ i di su joj izvori. nije me dovoljno zanimalo ili me nije dovoljno iziritirao. :)
kako rekoh, nemam blage veze o njegovim stavovima u svezi glede ičega pa nisam povezivala libertarijanstvo s njegovim ponašanjem ovdje. vjerujem da korelacija u tom smislu postoji, općenito. meni osobno dosta je svejedno koji 'pod-koš' (ono kad sjediš, a trebaš bacit papir no koš je daleko, a ti lijen/a za dignit se pa gađaš, i pogodiš, toliko često da ne može biti riječ o slučajnosti) :D se spontano formirao oko njega.

nisam mislila da je nerazumijevanje nečijeg posta dobar/ dovoljan razlog za micanje s naslovnice. to dugoročno jamči kvalitetu, budući da prema mom skromnom iskustvu ovdje postoji barem jedan desničar s pripadajućim mu stupnjem inteligencije - kad smo već kod korelacije. :Đ

"...ali tamo se navodno govori i o tome da postoji kategorija ljudi koji uopće nisu sposobni pojmiti da djeluju amoralno jer im to kognitivne predispozicije naprosto ne dopuštaju."
- da, tako sam i ja objasnila neke likove iz familije mi, s kojima sam se intenzivno svađala neko vrijeme. ne razumiju ni kontradikciju ni nekonzistentnost ni nelogičnost iako stalno upadaju u iste. no što s njima? oprostiti im jer ne znaju što čine? pustiti im da vode državu?? da uređuju blog.hr? :) (Emi Gablo 04.08.2015. 12:36)

@Pero:
ok, ne znam kako bi ti to nazvao, no ja sam pod biološko-fiziološku argumentaciju mislio na npr.:
"Treba potom odskrolati do podnaslova ''Gašenje mislećeg mozga'', gdje se govori o dva nivoa funkcioniranja mozga: prvi instinktivni i vrlo brz, drugi sporiji i svesniji. Prvi podrazumijeva intuitivnu obradu ili ''kogniciju prvog sistema'', a drugi proces rezonovanja ili ''kogniciju drugog sistema''.
Na linku koji sam ja zalijepio se vidi kako netko citira znanstvene izvore koji dokazuju upravo suprotnu tezu, da su 'liberali-ljevičari' prebrzi na mozgu i slično...
Zato kažem da je to sklizak teren jer se po korištenju mozga može napadati i slijeva i desna, a sve više s desna. (Ništa Ništa 04.08.2015. 14:02)

NIŠTA - Tvoj je video - nije da sam imao vremena gledati svaku minutu, s obzirom da je prekosatan - o genetici liberalnosti/konzervativnosti, o ''gene wars'', oslovljava pitanje razlika u fiziološkoj građi mozga i sl.... U postu koji sam linkao nema nijednog spomena da bi se radilo o genskoj osnovi. Konstatira se odbijanje kritičnosti u mišljenju iz emotivne navezanosti na prekoncepciju. Kako dolazi do toga da pofali skepse i kritičnosti u razmišljanju? Netko umjesto da nepristrano koristi misleći mozak, više je sklon štititi svoju emotivnu navezanost, odnosno brzo reagirati instinktom zaštite, odnosno ''intuicijom'', pače ''osjećajem''... Otkud to - zašto je netko skloniji ovako, a netko onako - po kojoj osnovi se događa - post u to pitanje ne ulazi, a kamoli da bi se priklanjao genetskom/biološkom/fiziološkom argumentu za nešto. (pero u šaci 04.08.2015. 18:54)

Ma, blog. Sagittarius, ili kako već on samoga sebe piše, pojavljivao se na naslovnici, kao i L.Q., pa čisto pročitaš, ko npr. naslovnice portala dnevnih novina, par puta je komentirao kod Modesti (kad je još pisala). To moram reći jer, s obzirom na njegovu sposobnost štrikanja identiteta (svojeg ili tuđeg), mogao bi i svašta pomisliti, a i izštrikati uokolo, što samo za sebe ne bi bilo ništa vrijedno spomena da takve vezilje, hakleri i košarkaši tog tipa nisu izvrsno tlo za uvaljivanje muda pod bubrege, ali ne samo njima, nego svima, e a to je ono što mene muči. Znaš, to su tipovi iz kojih će u trenu iskočiti Mr Hyde, Alžabeta je spomenula Mefista, u konačnici Fausta, lika iz pravremena (vjerojatno), simbola duše obilježene proturječnostima, ono, vječna i slojevita tema („Faust is bored and depressed with his life as a scholar“ - kaj ne vuče malo na Mrakićku?).

Hrvatski libertarijanci? (Da se sad ograničim teritorijalno). Pa to je ekipa odrasla na besplatnom školovanju, haklanju na besplatno izgrađenim igralištima (jest da nije baš besplatno u realnosti, ali nije Sag spomenuo da ga nešto peče savjest zbog te košarice na Trnju, mislim, još i Trnju! Jezuš i Marija!Tak mi nekak ofucano deluje taj kvart, i dost' opasno), većina je krala wc papir iz firme, čavle, telefonirala privatno na račun firme, faksa, švercala svinjske polovice i sl., i onda odjednom - sloboda pojedinca. Oni koji su bili obrtnici, osobito vlasnici kafića, pa ti poreza nisu plaćali koliko je crno pod noktom gledano u ukupnoj masi. Vlasnici malih privatnih dućanćića/štandova sa švercanom robom? I svi mi koji smo švercali tehniku, Levisice, Adidasice i ploče iz Trsta? Gdje se umjesto na automatima u tzv. kazinima igralo izvlačenje na - hoće me ulovit, neće me ulovit? Privatni špijuni tuđih žena kad je pojam zaštitarske službe bio tisuća svjetlosnih daleko od Hrvatske? Ono, za malo para, de postavi kameru u sobu i hodnik (tapš, tapš po ramenu, viđe najnovije kamere iz Dojčland). Pravo na preferencije (mislim, nemaju li onda oni koji i dalje kradu wc papir po školama i firmama također pravo na svoju slobodu da tako i dalje nastave?). I odjednom - tras - pretvorba u desničara, smetaju mu Cigani, ljevičari, Židovi (ponovno), ateisti, teisti neke druge vjere, sve bi to s metlom trebalo pomesti...

I onda, jasno, kućni odgoj (= dociranje, patroniziranje, znam ja najbolje, tak su moji stari govorili) - čarobni štapić, lijek za sva vremena i sve prigode i sve osobnosti, sadržaja i forme nigdje. Evo, recimo, mnogi Nijemci i Talijani, a sigurno i drugi, tako su lijepo kućno odgojeni da i dan-danas nerado ili uopće ne spominju gadosti iz bliske budućnosti, pardon, prošlosti jer - to nije fino. A ako ih netko i spomene, onda im je mam dosta politike i prime se vrijedno metle ili boce šampanjca.

A Mrakićka? Mislim, asocira me na bored i depressed scholar, ima kao obrazovanje, kućni odgoj i sve druge relevantne karakteristike sitnoburžoaskog vođe (recimo to tako) i onda prvo mijenja Ustav tako kako ga je promijenila njena UIO. Mislim, pa nisu ni nacisti u Njemačkoj odmah planirali Endloesung. Prvo su samo htjeli staviti žutu zvijezdu (jel, nemojmo zaboraviti, to je isto libertarijanizam - neću ti zadirati u tvoja prava, ali shvati da je većina većina i ima pravo na svoj Lebensraum?!), pa onda ih samo okupiti unutar jednog mjesta u gradovima, pa onda, gle, pa ništ ne rade - ajmo malo upregnuti, ostalo je povijest. Fućkaš ti stvarno dobre namjere kad se skrivaš u masi.

A kad ne upali marketinški trik, onda idemo posegnuti za lijepim omotom. To se dobro proda. To ti dođe isto ko pjesmice L.Q. (barem ove na blogu, za druge ne znam). Ono, ok, nije moj đir, a kad tamo, dum-tras, špijunaža, ulazak u tuđi mozak bez pardona, posezanje za najprizemnijim i najprostijim argumentima, nema greške, sve zna.

A s ovakvim mentalnim opačinama sve vodi jedino upravo tome da te jednog dana netko tuži zbog dojma koji je ostavio na tebe (!?). A Ajnštajnova specijalna je dokazana: energija je masa puta svjetlosna na kvadrat.

Mislim, najnovija idiotarija koju sam negdje pročitala (svi su opsjednuti religijom) je prijedlog da se, pazi sad ovo, humanizam proglasi religijom! Pa jel se može nekako galaksijskim dekretom pojam religije izbaciti iz svih rječnika! Kužiš ti!? Ova masa je dosegnula takvu energiju paranoidne shizofrenije opsesivno-kompulzivnog i agresivno-pasivnog tipa koja je galaksijskih razmjera. Eto, to ti je podloga svega. Zelena livada.

Cheers ;-) (Samohrana 05.08.2015. 00:13)

Svaka ti čast za ovaj post.
Hehehehehe ne samo što sam se
obro nasmijala već se apsolutno slažem
s napisanim i predloženim slikama. LP (teuta 07.04.2021. 15:46)

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

utorak, 14.07.2015.

Matija protiv Babinha

Podijelio sam neki dan na fejsbuku članak iz Forbes magazina, objavljen u prošli utorak, koji odgovornost za stanje u Grčkoj pripisuje isključivo sistemskoj grešci eurozone: kriza je plod trgovinskog deficita; imali su gospodarski rast, pa su uvozili puno više nego izvozili – samo nisu to mogli riješiti na standardni način, devalviranjem valute, printanjem drahmi, jer su se uopće lišili svojih drahmi, prešli na eure. Sistemska greška eurozone je stoga izostajanje (alternativne) metode kojom bi se trgovinski deficit nadoknadio bez pribjegavanja pridavljivanju ekonomije, ''mjerama štednje''. Ali ono što mi je ovdje fokus: autor ne nalazi niti malo odgovornosti na nacionalnoj ekonomskoj kulturi: The problem facing Europe is a systemic one. Those who try to understand it as being a reflection of individual national characteristics will completely miss the point (...) Are there lazy and corrupt Greeks? I'm sure there are, just as there are lazy and corrupt Germans, Swiss, French, Italians and so on. But that's not what’s really going on here. This isn't about good people and bad people. It's about a poorly designed system.

Dva dana kasnije, u četvrtak, osvanuo je u Forbesu drugi članak koji se bavi uzrocima stanja u Grčkoj, dijametralno drugačijih zaključaka. Glavnu odgovornost nalazi na nacionalnoj ekonomskoj kulturi: Beyond collectibility, there's a bigger concern: tax evasion. The IMF reported in 2013 that available data suggested ''a high level of tax evasion and avoidance'' in Greece. And while a lackluster economy and a government unwilling to change things could have something to do with it, there might be a much more difficult problem: culture. Nobody likes to pay taxes but ''Greeks consider taxes as theft'', said Aristides Hatzis, an associate professor of law and economics at the University of Athens. Paying your taxes, he says, is simply ''not accepted by the Greek mentality''. That's not something you can change by passing a new law. Or bringing in a new finance minister.

Mogli bismo ova dva članka uzeti kao epitome dvije osnovne linije razmišljanja o temi.

—

Portal Index.hr intenzivno tretira stanje u Grčkoj: u bilo kojem času može se tamo pročitati neki članak na temu. Dovoljno je random kliknuti na par njih da bi se shvatilo kako pritom ne njeguju osobito dijalektičan pristup u traženju sinteze dvije linije razmišljanja; uređivačka politika je tendenciozna, slabo skriveno propagandna u korist druge linije: grčki problem je grčko ponašanje. Ofenziva je to koja traje već mjesecima, sve od početka godine, otkako je Siriza dobila izbore (jako ih to dira u živac) – takt je udaren kroz dvije pamfletske komponente.

Prva, kriptorasistička, idealno je oličena u januarskom upljuvku Denisa Kuljiša.¹ Ova komponenta pokazivat će, kao na uzrok stanju, na loša temeljna svojstva grčke nacije i kulture (ili u proširenoj verziji, balkanske): u Ateni se, poučava nas, sve pretvori u svinjac usred opće deregulacije društva – Balkan gori od Beograda.

Druga komponenta, uža libertarijanska, idealno je oličena u februarskom upljuvku nekog jazavca koji citira Gordona Gekka bez daška ironijske distance, kao izreku iz Knjige životnih mudrosti.² Ta će komponenta, kao na uzrok stanju, pokazivati na ''fiskalnu neodgovornost'', šatro dugogodišnje ''socijalističke'' ekonomske prakse grčke državne politike, s naglaskom na prevelika socijalna davanja, rasipnost javnog sektora i opću neproduktivnost radnika u takvoj ekonomiji – pozivajući na sve all star stavke ''reforme'' po mjeri ''politike štednje''. Ono što grčki problem, poučava nas, pretvara u pravu tragediju jest činjenica da se ovo nije moralo dogoditi. Problem je u lošem grčkom vodstvu i lošim grčkim odlukama.

—

Matija Babić, u skladu sa svojom općom žicarsko-kokošarskom poslovnom praksom, koja prvo gleda kako će proći budzašto ili besplatno, ima li koga da mu piše džaba za 5 minuta slave, te kojoj – javna je tajna – općenito etika korektnog surađivanja, s naglaskom na plaćanje i doprinose, ne spada u top milijun prioriteta, osuđeni je utajivač poreza. Riječju, potvrđeni gospodarski kriminalac dosta prizemne vrste (kokain je skup, treba uštedjeti na drugim mjestima).

S druge je strane promotor nekih visokih etičkih principa. Kakvih to? Recimo, da ''hrabroj i moralnoj osobi'' ne smije padati na pamet plaćati porez i činiti slične nepodopštine za gubitnike.

Aha, kao što vidimo, ovu über-kretensku ideju, koja opravdani revolt zbog utroška dijela javnog novca na SDP/HDZ, crkvene nekretnine ili Maminhov high life, ne ograničava na prokazivanje konkretnih mjesta korupcije ili perverzije, pa ako se hoće i sistemske, nego odmah na generalnom planu poriče sam institut javnog novca – u đuture sa zdravstvom, školstvom i komunalnom infrastrukturom – a plaćeni porez izjednačava s ''otetim'', naš Babinho, važno je razumjeti, ne plasira u ime vrlo niskih strasti svoga high lifea facilitiranog utajivanjem poreza, nego u ime vrlo visokih ideala Hrabrosti i Moralnosti i Otpora hegemoniji (koncepta javnog dobra).

(Hm, na što li nas to ono podsjeća? Jesmo već imali u ovom postu negdje nešto slično?)

Simultano s ludovanjem na fejsu, Babićeva će urednička politika na Indexu, da bi poduprla legitimitet osobnog interesa za utajom i koncept poreza kao ''otetog novca'', raspačavati širom šajke libertarijansku ideologiju ekonomske deregulacije te maksimalnog likvidiranja države i svega javnog, a onda u sklopu toga promovirati nemilo i onu našu drugu liniju tumačenja uzroka grčkog bankrota. No, da, kako to ono bješe? Grčki problem je grčko ponašanje: što genetski, a što politički, ali uglavnom ljenčine su, paraziti, uhljebi... i što ono još... ne razumiju modernost, suviše balkanski deregulirani i nedozreli za liberalnu demokraciju... i neodgovorni su, divlji, u još barbarskom stadiju fiskalne kulture, neće da plaćaju poreze, shvaćaju to kao otimanje njihovog novca... oh, wait!

Da bi Matija, pun vrlo visokih ideala, uperio prstom u to zašto su si Grci sami krivi, u što mora Matija uperiti prstom? Nisko, niže – u Babinha.

''Besprizornim multirasističkim upljuvkom'' je tekst nazvao Igor Lasić, pa je Kuljiš išao uzvratiti u svom karakterističnom stilu moralne vertikale: uvijek strogo okomito sve do dna dna.@

U sklopu Babićeve politike činjenja karikature od svoga portala tim već masovnim pripuštanjem bilo kakvog bofla samo da mu je besplatno, da ne bi morao nikome ništa platiti.@

- 21:15 - slušam (11) - printaj - #

Hej, Pero, iako mi je već dosta teme Grčke, moram priznati: odličan post.
Dobra poveznica, dobar punchline, sve dobro. (Hlapićka 14.07.2015. 21:45)

Slučaj Grčke je samo izoštrio ta dva osnovna narativa koja su zapravo već duže prisutna, kako u širem, globalnom, tako i uže lokalnom javnom prostoru. Neo-liberalni i libertarijanski diskurs postepeno se razvijao i dobivao na zamahu zadnjih par godina, ne bi li dostigao svoju zrelu fazu kroz pisanje najeksponiranije udarne ekadrile liberala i liberalčića raznih formata i kalibara, od ultra degutantnog i intelektulano bankrotiranog Kuljiša, Goebelsovski dijabolično-lucidnog Babića preko infantilno zagriženog fanatika tipa Bakića koji propovjeda dolazak poduzetničko-liberalnog raja na Zemlji čim poravnamo sve socijalističke neravnine i komunistička brdašca po putu, pa sve do wannabe literarnog klasika, wannabe dekadentnog aristrokata koji zasluženu dokolicu krati hinjeno usputnim demonstriranjem sofisticarnosti svoje otmjeno vampirski slabokrvne dušice novopečenog skorojevića i wannabe 'predstavnika kapitala'- dakle, Bolkovića, pa sve do onih sramežljivijih koji svoju liberalnu prirodu žele još malo zamaskirati, upakirati u posljednje ostatke 'objektivnosti', a na kraju imamo i one čiji 'liberalizam' postaje dijagnoza za teža duševna i moguće cerebralna oštećenja, manifestacija kojeg prerasta u izraženiji poremećaj kognitivnih funkcija kakav se susreće, primjerice, kod pripadnika raznih kultova, uslijed snažne religiozne ili ideološke indoktrinacije (sjetimo li se legendarne Blenderice možemo to delirično stanje označiti kao - 'stadij Blenderice').
No, za one koji su još uvijek koliko toliko sačuvali zdravi razum, pravo stanje stvari se može dosta jednostravno iščitati ako se prate izvještaji, intervjui i studijski članci Varoufakisa. Samo kroz patološki i krajnje zlonamjerno ideološki iskrivljenu optiku se ono što Varoufakis govori može doživjeti drugačije nego kao dobronamjeran, ljudski i, što je podjednako važno, stručno savršeno opravdan i razuman pristup.
Nudeći dijalog i racionalan pristup, Sytrizina vlada je naišla na zid, na nehumano hladan odgovor koji nije odgovor nego dokidanje svakog dijaloga (o demokraciji je smiješno i govoriti).
To je, dakle, prava slika stvari: s jedne strane ljudski, intelektuano dorastao i na ljudsku patnju osjetljivi prijedlozi, na drugoj strani dehumanizirana skupina birokratskih robota, lutaka od krvi bez trunke ideje.
Sam Varoufakis je to najbolje sažeo u današnjem interviewu, gdje opisuje s čim su se pregovarači suočavali u salama za pregovore:
"-they were having a terrible time, an inhuman time, inhumanly terrible time in these meetings. I know very well what it feels like to walk inside those neon-lit heartless rooms full of apparatchiks and bureaucrats who have absolutely no interest in the human cost of decision-making and to have to struggle against them in order to come back with something that is palatable.
"
Dakle, jedini problem sa Varoufakisom je bio taj što je kao čovjek sa intelektualnim i moralnim integritetom naprosto neprobavljiv za aparatčike u instituacijama EU sustava. Dakle, Syriza, navodni radikalni ljevičari, koji se Kuljišu i sličnima uslijed liberalnog propuha u glavi maltene priviđaju kao bolješvici na zidinama Partenona, su javascript: void(0);upravo suočeni sa bezdušnim aparatčicima staljinističkog tipa, čija nemogućnost autentične ljudske reakcije nije više upravljana niti cinizmom, već, ne valja imati iluzija, čistim zlom. (Ništa Ništa 14.07.2015. 23:38)

HLAPIĆKA - kad ti kažeš, to je za mene riječ s težinom (a pogotovo kad me hvališ :)))
NIŠTA NIŠTA - posebno su mi se svidjele tvoje skičice za portrete eskadrile (pero u šaci 15.07.2015. 07:35)

Eh, pa, mašala! Pero, tvoj tekst i tekst tvoga sugovornika Ništa, ništa nešto je najbolje što sam pročitala na tu temu, a i inače općenito, premda, ja to zlo uočavam na objema stranama: naprosto borba aparatčika, jedno potpuno falsificiranje identiteta. Gledam rado, pa sam tako i jućer, na RTL-u u onim sitnim satima rezerviranima za pornjavu (23:45) 'Zakopane tajne Biblije', 1. dio koji sam onomad propustila, i kad se sve to nadoveže na njemačku parlaonicu između Kancelarke i mlade Palestinke, koju kancelarka tješi, pa falsificiranje nacionalnog identiteta, i sjetih se tvog jednog članka u kojem si predviđao sporo propadanje, a ja to zlo već pipam oko sebe, čak mi je i njuh otupio. A sve parada ega i kiča...

Inače, papa je ovu i iduću godinu proglasio godinama ala oprosta od svih grijeha (čini mi se, ponukan pitanjem pobačaja). Koje li strahote, kojeg li mraka. Sori zbog hrpe digresija. Inače, smrzla sam se kad sam vidjela da je Varoufakis odstupio...Atena gori...

Što se tiče demokracije ala Kroacija, mislim da smo si povijesno (opetovano) zabili nož u leđa oponašajući druge, kao i obično, onim fantastičnim referendumom UIO za i protv definicije braka. Čujem da ova druga dva nisu prikupila ni dovoljno potpisa, iako mislim da je sve nakon tog prvog zapravo potpuno izlišno. Ovako možemo doista s ponosom nastaviti polako propadati, uz uvjet da ostanemo stisnuti ko servilne p...ke kao jedno od naših povijesno pokazanih idolopoklonističkih karakteristika (dam, dam, samo da prodam). Pa, idemo onda u svijetlu budućnost iako mislim da nema te naučne fantastike koja bi... nebitno.

Kako bi to Bowie lijepo aranžirano ispjevao: 'Let's Dance'...

Eh, sori zbog digresija... (Samohrana 17.07.2015. 17:40)

Iako sam po prirodi ljevičar, a Srećko Horvat mi je najsimpatičniji lik u Hrvata i vidim ga kao budućeg blitvanijsko-hrvatskog Nielsa Nielsena, po konačnom miksanju dojmovnih boja u mikseru želje za finalnom objektivnosti ja ne uspijevam dobiti drugu boju osim sive. Što će reći: po pitanju Grčke kao aktualne ekonomsko-građanske paradigme oko koje se lome intelektualna koplja uzduž i poprijeko, trajno sam mišljenja ili čuvstva da je istina, ipak, ma kako to bogohulno zazvečalo ili odjeknulo, negdje u sredini. O našim provincijalnim piskaralima ne treba uopće ni govoriti, oni su kao Massimo ili Gibonni za one koji preferiraju Bowiea ili Parquet Courts. No, uvijek onda kada s velikim odobravanjem čitam Varoufakisa ili Pikettyja, istovremeno u glavi imam jaku izvjesnost da sam im nužno prisiljen vjerovati na riječ. A to mi se ne sviđa. Ekonomija je danas gigantska Igra staklenim perlama: svatko dovoljno potkovan ekonomskom teorijom (slično kao fizičari teorijskom fizikom) i dovoljno varoufakisovski razigran, može, samo ako hoće, ponuditi i krajnje lijevi i krajnje desni ekonomski diskurs, a da oba djeluju vrlo uvjerljivo. Posloži red brojki i statističkih pokazatelja (onih, naravno, koji tebi i tvojoj tezi idu u prilog), potom red specifično obojenog diskursa koji će, dakako, biti intelektualno superioran jer će se temeljiti na tvom velikom znanju s područja ekonomije i srodnih joj znanosti, zatim red nezaobilazne ludističke bravurije koja je u ekonomskih analitičara poznata kao iznenadna inverzija logike koja svojom nebuloznosti ostavlja neodoljivi osjećaj da je turbolucidna i dubinski istinita (samo je mi obični smrtnici ne mremo skužit jer nismo dovoljno-sve-i-svašta) i onda ta tri reda još koji put ponovi u različitim kombinacijama i eto ti mudrolije kojoj nitko ne može doskočiti, koja je neoboriva, monolitna, imuna na sve intelektualne potrese propitivanja istinitosti, neovisno o tome je li ta mudrolija tzv. ljevičarska ili tzv. desničarska. Pitamo li nekog EU-aparatčika kojeg je @Ništa Ništa strpao u čisto zlo o svemu onome što govori Varoufakis, možda bismo se iznenadili suvislošću njegova odgovora. Varoufakis je uglavnom vrlo pjesnički nastrojen, on će u svojim objašnjenjima zavrtjeti vrtoglavi intelektualni karusel uzroka i njihovih preduzroka i njihovih predpreduzroka i tim dijalektičkim predpredpred-prefiksima nikada nema kraja, a svi su uglavnom usmjereni k tezi o Grčkoj nevinosti spram zapadnoeuropskih bankara i mešetara koji su se o strastvenu Atenjanku sladostrasno ogriješili dok je ova bila jeftina i privlačna, bez celulita, u bikiniju, preplanula i ekonomski neodoljiva, a sada kad je navukla koji kilogram dugova viška i kada više nije tako privlačna i neodoljiva, sada joj okreću leđa i trče za novim investicijskim suknjicama. Svaka sudbina uvijek ima dvije strane: onu vanjsku, unutar koje je čovjek žrtva, i onu unutarnju, unutar koje si je sam kriv. Smatram da je tako i s Grčkom, da je i njena sudbina podjednako dijabolički dvostruka. Lamentirati o EU-bešćutnosti, a da se nije s jednakom strasti i istinoljubivosti prionulo u analizu onoga što su njihove teze, možda nije najbolji put do istine. Grčku su upropastile njene ranije političke garniture, a njihovim se klijentelizmom europska bratija biznismena i bankara mnogostruko okoristila; i dobro, pa kaj sada s tim? Zar bi to trebao ili mogao biti Tsiprasov argument za džinovski otpis dugova ili nove turbopovoljne kredite ili beskrajne financijske injekcije s dobrom vjerom u oporavak Grčke ekonomije? Zaboravlja se da Grčka nije jedina zemlja na svijetu, da bi i drugi htjeli otpise dugova i beskonačne jeftine financijske injekcije; ako daš jednome, moraš svima. Ja ne kažem da vidim ili znam rješenje, želim samo reći da je istina vjerojatno na pola puta i da je Europa dosad već dala jako mnogo milijardi eura bez vidljivih pomaka nabolje. Tsipras je danas tu, sutra će biti netko drugi; ne može se igrati na džokera zvanog Tsipras koji, kao, sada po prvi put u ime grčkog naroda vidi što i kako zaista treba činiti s grčkom ekonomijom pa mu se stoga valja smilovati i dati mu bianco-ček pa nek si ga ispiše kojim god kreditnim ciframa želi. I Tsiprasa će prije ili poslije ucijeniti oni isti unutardržavni elementi koji Grčku vode u propast već duže vrijeme, jer se radi o strukturalnim energijama koje su jače od svakog pojedinca. Naivno je vjerovati da neka mlada generacija ljevih boraca punih entuzijazma i prividno novih ideja može pomicati brda ohlađene lave dubinskih tendencija jednoga društva kao cjeline. Naročito ako uzmemo u obzir globalnu neodrživost tog balona od sapunice poznatog kao liberalni kapitalizam. (Mariano Aureliano 19.07.2015. 02:45)

MA, naravno, komentar na blogu ne može bit baš do kraja studiozna studija itd. pa se moramo ograničiti na pomalo formulaično-mantričko-pjesničke sažetke za koje se nadamo da dovoljno dobro pogađaju bit. Zato je u ovakvom mediju, a koji sve više postaje i jedini medij, mislim na internet, moguće stalno dodavati nove i nove facete i slojeve i kuteve gledanja.
Ja sam u svom uvodu napisao već da je to jedna opća pojava, to što je i Pero uočio, da postoje dva paralelna, međusobno isključiva narativa i da svaki prividno ima doista uvjerljive argumente. To je stvarno neki fenomen našeg vrmenea to izoštravanje i zaoštravanje dva oprečna diskursa, 'ljevičarski' i 'neoliberalni' , u ekonomskoj sferi a i šire. Svakako se radi o jednom procesu, tj. postepenom zaoštravanju, u kojem je ljevica nakon pada SSSR-a zapravo globalno izgubila uporište pa se sada kao u slobodnom padu pokušava uhvatiti za svaku grančicu koja bi opravdavala smisao njenog daljnjeg postojanja, dok s druge strane neo-liberalna opcija drži sve poluge i globalno dominira. U tom kontekstu ili scenografiji onda treba promatrati i aktualnu diskusiju o Grčkoj. Nesposobnost da se jasno uoči smisao i značenje događaja kako se cijela priča do sada odvijala je upravo jedna manifestacija impotencije kad je riječ o kritici neoliberalne dogme ili paradigme. Dakle, nasuprot onima koji, poput Bakića ili Bolkovića i inih idolopoklonika vide sadašnji socio-darvinistički ili neo-liberalni model kao jedini realno preostali model, te u razim stupnjevima ideologiziranosti brane njegove pozicjie od pokušaja bilo kakve kritike, tj. smatraju da kritika više nije niti moguća jer je sustav sam po sebi već dovoljno savršen, stoje mislioci koji su u stanju formulirati fundamentalne kritičke argumente koji ukazuju na fatalne promašaje u dizajnu cijele te neo-liberalne paradigme. Žižek i Horvat su tu samo tangencijalno odnosno oni to mogu dotaknuti na jednoj popularizatorskoj razini, gdje bez daljnjeg mogu jako dobro 'ubost' razno razne poante, ali na malo dubljoj razini imamo egzaktniju kritiku koja ostaje poptuno u okvirima ekonomskih argumenata, dakle bez upliva ideologije, i na toj razini funkcionira i Varoufakis, on je jedan od tih. To je fantastičan uspjeh Grčke demokracije tj. biračkog puka, da je u sveopćem potopu i kaosu propadanja uspjela iznjedriti ovako suvislu garnituru za pregovore, uključivo i Tziprasa, koji je možda na kraju kapitulirao, ali se obzirom na cijelu situaciju izvanredno držao jer se zaista radilo o nehumanim pritisima koje je trebalo izdržati. To je prva stvar koju treba razumjeti. Zatim, treba razumjeti da je njihova pozicija bila isključivo humanitarna i racionalna, npr. nitko nije od njih govorio da Grčka 'nije kriva' i da bi sad htjela 'turbopovoljen kredite i džinovski otpis dugova', to je tako samo kad se čita Drljača. Svatko tko iole prati mogao je primjetiti da sad upravo sam MMF nakon objave svoje (tajne) analize govori da je dug u ovom obliku neodrživ, da se ne može otplatiti ovom dinamikom jer će se ekonomija ugušiti pod teretom otplata koje djeluju recesijski, a to je upravo ono što je Varoufakis govorio od provog dana- kakav paradoks i licemjerje!? Dakle, nasuprot dečkiju koji su krenuli maksimalno konstruktivno s Grčke strane, sa argumentima s kojima bi se većina stručnjaka, pa i sam MMF složili, sjedila je ekipa koja koja je samo htjela da se ovi što prije maknu s puta i da se nastavi bezočno ekploatatorski aranžman koji je usto i poptuno iracionlan jer upravo onemogućava dužniku da se oporavi vrati dugove. Tek kad se to ima u vidu se mogu uvidjeti pravi razmjeri katastrofe koja se odvijala na tim pregovorima, tako da je to dakako pirova pobjeda za vjerovnike koja će se vratiti u deset puta gorem obliku. Dovoljno se prisjetiti zbivanja oko potpisivanja Versaillskog ugovora o reparacijama nakon prvog rata pa da se uoče zastrašujuće konotacije cijele ove situacije sa Grčkom, no vrijeme će pokazati. (Ništa Ništa 20.07.2015. 00:31)

@NN - Da bi' reč rekel. Treba se ovako dogovoriti: na dan 32. srpnja 2015. sve dugove svih država svijeta prebaciti na pleća Sjeverne Koreje, neka ih ona vraća kako zna i umije, i krenuti ispočetka. Na takav prijedlog ni Rusija ne bi stavila veto. (Mariano Aureliano 20.07.2015. 22:18)

ovo je jedan odličan komentar, Peru bi mogao zanimat, pa ga dijelim ovdje:
"Germany is a lost cause for this idealistic model of Europe.
..
.This country is ruled by radical conservatism in its worst possible incarnation – a very deep and nearly subconcious fear of change and a similarly irrational hatred towards anything that might bring it about and it is entirely self-sustaining. Capital has become our true religion, and I mean that literally. The german ‘Sparer’ (engl.: ‘someone who is saving(money)’) has become the last remaining role model for our whole society. The sparer’s only goal in life is to constantly try to put aside a portion of whatever little he earns in order to build up ‘capital’ – however miniscule and ridiculously irrelevant it may be, and to feel like being part of the giant globalized redistribution scheme from the bottom to the top that is the german ‘business model’.

And since he has been fed, and has swallowed and internalized this basest of all self-deluding lies right down to the tiniest fibre of his entire being for many decades now, nothing will ever make him doubt this conviction of his. Not the suffering of Millions within or without Europe, not the destruction of European democracy and most of all not the desperate calls for logic and decency by Greek politicians, hundreds of economists across the world or fallen former french IMF officials trying to redeem themselves by writing passionate letters and appealing to common sense.

There is no room for history, philospophy, or simple human decency in this model. It is based on denial of all these things and everything else that can not be expressed in numbers and added to the german Sparer’s savings account. They are luxuries only available to those who can afford them.

Forget Germany and get out while you can.
" (Ništa Ništa 21.07.2015. 01:06)

SAMOHRANA - mašala, ako ćeš se zbog digresija ispričivati, nećeš stajati s ''izvinjavamo se''! (samo ti digresiraj) (pero u šaci 28.07.2015. 12:36)

MARIANO - Premda si s komentarom prilično beside the point, utoliko što ovo nije post o stanju u Grčkoj (nego o stanju na hrvatskoj mladoromantičarskoj sceni libertarijanskog zanovijetanja), ajde kad si već se raspisao, dat ću mali osvrt i na to.
Pitaš, ''Zar bi to trebao ili mogao biti Tsiprasov argument za džinovski otpis dugova ili nove turbopovoljne kredite ili beskrajne financijske injekcije s dobrom vjerom u oporavak Grčke ekonomije?''
Što ako se dno onoga što se tu događa ne vrti oko načelno postavljene dileme treba li ili ne treba vraćati dugove, legitimiteta njihova nevraćanja?
U prethodnom postu ekstrapolirao sam jednu tematsku liniju iz Žižekovog članka, ali bilo je u njemu još tematskih linija.
A što ako se pravo srce konflikta, pita se Žižek, i kao što i NIŠTA NIŠTA podvlači, sastoji u tome što Merkel i Bruxellesu na srcu uopće nije toliko naplata duga?
''It is that those in power do not really want the debt fully repaid. The debt providers and caretakers of debt accuse the indebted countries of not feeling enough guilt - they are accused of feeling innocent. Their pressure fits perfectly what psychoanalysis calls “superego”: the paradox of the superego is that, as Freud saw it, the more we obey its demands, the more guilty we feel.
Imagine a vicious teacher who gives to his pupils impossible tasks, and then sadistically jeers when he sees their anxiety and panic. The true goal of lending money to the debtor is not to get the debt reimbursed with a profit, but the indefinite continuation of the debt, keeping the debtor in permanent dependency and subordination.''
''The debt providers and caretakers of debt basically accuse the Syriza government of not feeling enough guilt - they are accused of feeling innocent. That’s what is so disturbing for the EU establishment about the Syriza government: that it admits debt, but without guilt. They got rid of the superego pressure. Varoufakis personified this stance in his dealings with Brussels: he fully acknowledged the weight of the debt, and he argued quite rationally that, since the EU policy obviously didn’t work, another option should be found.''
Ovo što ističeš o tome da nije krivnja samo na EU-u integrirano je već i u stavove samo Sirize (boldao sam ti), to također nije pravo polje polemike - nitko ozbiljan to neće negirati.
''Paradoxically, the point Varoufakis and Tsipras have made repeatedly is that the Syriza government is the only chance for the debt providers to get at least part of their money back. Varoufakis himself wonders about the enigma of why banks were pouring money into Greece and collaborating with a clientelist state while knowing very well how things stood - Greece would never have got so heavily indebted without the connivance of the western establishment. The Syriza government is well aware that the main threat does not come from Brussels - it resides in Greece itself, a clientelist, corrupted state if ever there was one. What the EU bureaucracy should be blamed for is that, while it criticised Greece for its corruption and inefficiency, it supported the very political force (the New Democracy party) that embodied this corruption and inefficiency.'' (pero u šaci 28.07.2015. 12:57)

NIŠTA - U vezi Strauss-Kahnovog komentara koji navodiš, konzultiraj Guzicu. (pero u šaci 28.07.2015. 13:02)

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

četvrtak, 09.07.2015.

Minut semantike

A.D. 2015., Atena vs. Bruxelles; Žižekov komentar – izdvajam tri natuknice:

- the denial of ''the ideological side'' advocated by Dijsselbloem is ideology at its purest. It masks (falsely presents) as purely expert regulatory measures that are effectively grounded in politico-ideological decisions
- strategic decisions based on power are more and more masked as administrative regulations based on neutral expert knowledge, and they are more and more negotiated in secrecy and enforced without democratic consultation
- only a new ''heresy'' (represented at this moment by Syriza) can save what is worth saving in European legacy: democracy, trust in people, egalitarian solidarity

—

Stavimo ovaj čas na stranu čitav politički i ekonomički konflikt, tko je za i tko protiv čega. Sada me zanima nešto drugo – čisto u sferi razbistrivanja pojmova. U podtekstu ovog diskursa ostaje visiti značenjska mutnoća riječi demokracija. Zbilja, što sve ovdje mislimo kad govorimo o ''demokraciji'' i ''demokratskom''?

Žižekova antinomija: s jedne strane ''europske vrijednosti'' kao sinonim za ''demokraciju'', s druge EU kao cinična tehnokracija (koja hoće suspendirati ''demokraciju''). Pa ajmo spašavati EU od nje same u dijelu u kojem iznevjeruje Europu u sebi.

Ali ne temelji li se i legitimira također i ta tehnokratska EU također na konstitutivnom poretku koji zovemo ''demokracijom''? Prisiljeni smo, unatoč Žižekovom propustu da eksplicira, uočiti višeslojnu semantiku te riječi.

Bruxelles će se pozivati na ''demokraciju'' u najširoj definiciji parlamentarnog društvenog uređenja opozitnog totalitarizmima – misleći na ekonomski liberalizam i sa svetinjom pravno obvezujućeg ''slobodnog ugovora'' na srcu.

Žižek će pak ovdje, potežući isto, konotirati drugo: ideju bazičnijih, supstancijalnijih demokratskih vrijednosti, koje prethode (parlamentarnoj) demokraciji u smislu nominalne oznake društvenog sistema.

—

Ništa, ništa, idite u miru; samo ovo malo opažanje za danas. Ne moram ni ja uvijek Markove konake.

- 12:05 - slušam (7) - printaj - #

(bio tebi veliki ili mali..post :Đ ti si top bloger svejedno. blog.hr ne misli da je veličina važna. :)

ništa, ništa, stoj u miru; samo ovo malo opažanje za danas. :D) (Emi Gablo 09.07.2015. 17:35)

Potpuno se slažem s Emi. A tko bi to uopće stavio na naslovnicu kad bi se vidjelo da su, barem u RH, ljudi demokratski pretežito za autokraciju ... Pobrkali demokraciju s pravom glasa(nja)... Jedino nije jasno tko bi mogao biti mona-hr.... sad kad je Mamić u pritvoru... (Samohrana 09.07.2015. 21:28)

Tja, EMI, pa ne treba meni mišljenje bloghaera da bih znao kako sam top bloger, ako ne i haubica bloger. Pošto činim platformi čast time da ju rabim, taman posla da se još idem pitati i mariti o tome za koliko tešku artiljeriju me uzima. (pero u šaci 10.07.2015. 10:14)

SAMOHRANA - krahamako? (pero u šaci 10.07.2015. 10:15)

ma zapravo VBR bloger ako mene pitaš. :D
nemoj tako žestoko, znaš da sam slaba na tvoju umišljenost. :P
već mi je dovoljno vruće i izvana. :Đ

samohrana, nije jasno, a ni jednostavno - konjkurencija za biti mona.hr je pregolema. tu se čouk jednostavno ne more odlučit za samo jednog. :) (Emi Gablo 10.07.2015. 11:56)

Sinoć baš onkraj ponoći, pročitah isti tekst u prevodu naše istočne braće.
http://pescanik.net/budenje-evrope/
Sa Žižekom, kao uostalom i Srećkom Horvatom, načelno je teško ne složiti se, pa ipak sva takva ljevičarsko-romantična zanovijetanja (riječ zanovijetanje učinio je, nažalost, ozloglašenom i odioznom istoimeni Milan Ivkošić pa je ovdje nerado i preko volje upotrebljavam) trajno pate od nekevrsti naivnosti ili pravljenja naivnim. Svi znamo što su i tko su monolitni bankarski faraoni i na pijedestal kakvog to globalnog Zlatnog Teleta ili Monstruma ili Minotaura je podignuta nekad banalna riječ pohlepa (a danas Pohlepa), provedena u posljednjih dvjestotinjak godina kroz filter civilizacijske paradigme tržišnog kapitalizma. Pohlepa, to je nekad bila strast za prežderavanjem i gomilanjem zveckavih zlatnika u korist tog istog prežderavanja i srodnih mu čulnih slasti. Ona danas može ići ruku pod ruku s raznoraznim ekscentričnim asketizmima naftaša, bankara, burzovnih mešetara i inih multimilijardera kojima klopa i konfor već odavno ne znače ili ne moraju značiti ništa značajno. Jer Pohlepa - to je danas ekonomski imperativ zombijevskog tipa, strukturalno nužan kao zrak za disanje bićima temeljenim na metabolizmu izgaranja kisika. Pohlepa je postala mentalnim Gospodarom Matrixa, nepropitujući globalni Pokretač ili Uvjet psihološke održivosti same civilizacije. Slavoj i Srećko to dobro znaju, pa ipak mašu nekim ljevičarskim zastavicama, zauzeli su društvene i političke pozicije. A ono jedino zbiljsko, što populistička lamentiranja na temu mogu pokrenuti, jesu samo još lukavija preslagivanja ekonomske Prevare u Umu Minotaura. Jer Minotaur ipak jako dobro zna, da prevelikim gnječenjem i izrabljivanjem radništva, ili onih koji proizvode novac u najcrnjem mraku ekonomske baze, zapravo reže granu na kojoj sjedi. Nekad si radniku nudio povoljan televizor i satelitske antene i videorekordere i dvd playere i pametne telefone i "povoljne" kredite i svakojake čari lažnog komfora, vječno zapakirane u manipulativne laži kojima se izmišljaju potrebe, a danas će Minotaurov Um morati smisliti nešto novo, kako bi otresao sa sebe te nasrtljive i dosađujuće Tsiprase i Varoufakise i Pikettyje i Žižeke i Pable Iglesiase pa i samoga papu koji se petlja gdje mu nije mjesto. Nema sumnje da je Minotaur tome dorastao: ta on je uvijek deset koraka ispred onih koji se ciklički dosjete da bi se malo mogli pobuniti i zatalasati i prigodničarski odbiti poslušnost. Ljudi će reći kako je zadnjih 50 godina standard života veći ili bolji no ikada, i pritom neće ni slutiti koliko su lucidno i genijalno vođeni do te žalosne zablude koncima što ih poteže Minotaur. Ta priča o značenjskim slojevima pojma demokracija zapravo je posve izlišna, jer više nema nikoga tko bi zaista za nju ginuo. Oni koji se kao ljudska masa gibaju s vremena na vrijeme trgovima Kijeva ili Atene ili Madrida ili ove i one svjetske metropole, a trajno u ime nekih ideja poput Pravde ili Boljega Života, samo su slijeva ili zdesna izmanipulirani konzumenti masmedija, izmanipulirani za ciljeve Minotaura koji povremeno preslaguje tektonske ploče Ekonomije kako bi se otvorili novi izvori dotoka novca. Ispred kulisa je silna površnost u promišljanju bilo čega, a iza kulisa je Minotaur kojeg nitko ne poznaje, s kojim nitko nije u kontaktu, koji uopće niti nije stvarno ljudsko biće, u kojeg se ne može uperiti prst, kojeg se ne može utamničiti, a koji je, ipak, kao jungovski Arhetip što se odavno već oteo kontroli, stvarniji od stvarnosti, jer kraljuje našim podsvijestima, našom temeljnom životnom paradigmom. (Mariano Aureliano 12.07.2015. 01:43)

Pa, Marko, mislim da imamo prvu 'službenu' dijagnozu onoga što čini mentalni make-up našeg naroda, kaže (ne)popularni Torre: "Moglo bi se, možda, reći da mi Hrvati imamo slavensku manično-depresivnu jezgru omotanu u neurotsku fasadu zapadne uljuđenosti. Slavenski manično-depresivan narod bez inhibicija, iracionalan, mitski i mitologijama predodređen. Nesigurni smo u vlastiti identitet pa ga kompenzatorno prenaglašavamo." (portal Jutarnjeg od jučer Dijagnoza.

Je, Emi, ima puno kandidata :-), slavenska antiteza, pitam, negiram pitanje i onda tko se krije iza skuta šatorovih :-)Nisu snijezi, nisu labudovi... (Samohrana 12.07.2015. 11:19)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31