pero u šaci

Podijelio sam neki dan na fejsbuku članak iz Forbes magazina, objavljen u prošli utorak, koji odgovornost za stanje u Grčkoj pripisuje isključivo sistemskoj grešci eurozone: kriza je plod trgovinskog deficita; imali su gospodarski rast, pa su uvozili puno više nego izvozili – samo nisu to mogli riješiti na standardni način, devalviranjem valute, printanjem drahmi, jer su se uopće lišili svojih drahmi, prešli na eure. Sistemska greška eurozone je stoga izostajanje (alternativne) metode kojom bi se trgovinski deficit nadoknadio bez pribjegavanja pridavljivanju ekonomije, ''mjerama štednje''. Ali ono što mi je ovdje fokus: autor ne nalazi niti malo odgovornosti na nacionalnoj ekonomskoj kulturi: The problem facing Europe is a systemic one. Those who try to understand it as being a reflection of individual national characteristics will completely miss the point (...) Are there lazy and corrupt Greeks? I'm sure there are, just as there are lazy and corrupt Germans, Swiss, French, Italians and so on. But that's not what’s really going on here. This isn't about good people and bad people. It's about a poorly designed system.

Dva dana kasnije, u četvrtak, osvanuo je u Forbesu drugi članak koji se bavi uzrocima stanja u Grčkoj, dijametralno drugačijih zaključaka. Glavnu odgovornost nalazi na nacionalnoj ekonomskoj kulturi: Beyond collectibility, there's a bigger concern: tax evasion. The IMF reported in 2013 that available data suggested ''a high level of tax evasion and avoidance'' in Greece. And while a lackluster economy and a government unwilling to change things could have something to do with it, there might be a much more difficult problem: culture. Nobody likes to pay taxes but ''Greeks consider taxes as theft'', said Aristides Hatzis, an associate professor of law and economics at the University of Athens. Paying your taxes, he says, is simply ''not accepted by the Greek mentality''. That's not something you can change by passing a new law. Or bringing in a new finance minister.

Mogli bismo ova dva članka uzeti kao epitome dvije osnovne linije razmišljanja o temi.

—

Portal Index.hr intenzivno tretira stanje u Grčkoj: u bilo kojem času može se tamo pročitati neki članak na temu. Dovoljno je random kliknuti na par njih da bi se shvatilo kako pritom ne njeguju osobito dijalektičan pristup u traženju sinteze dvije linije razmišljanja; uređivačka politika je tendenciozna, slabo skriveno propagandna u korist druge linije: grčki problem je grčko ponašanje. Ofenziva je to koja traje već mjesecima, sve od početka godine, otkako je Siriza dobila izbore (jako ih to dira u živac) – takt je udaren kroz dvije pamfletske komponente.

Prva, kriptorasistička, idealno je oličena u januarskom upljuvku Denisa Kuljiša.¹ Ova komponenta pokazivat će, kao na uzrok stanju, na loša temeljna svojstva grčke nacije i kulture (ili u proširenoj verziji, balkanske): u Ateni se, poučava nas, sve pretvori u svinjac usred opće deregulacije društva – Balkan gori od Beograda.

Druga komponenta, uža libertarijanska, idealno je oličena u februarskom upljuvku nekog jazavca koji citira Gordona Gekka bez daška ironijske distance, kao izreku iz Knjige životnih mudrosti.² Ta će komponenta, kao na uzrok stanju, pokazivati na ''fiskalnu neodgovornost'', šatro dugogodišnje ''socijalističke'' ekonomske prakse grčke državne politike, s naglaskom na prevelika socijalna davanja, rasipnost javnog sektora i opću neproduktivnost radnika u takvoj ekonomiji – pozivajući na sve all star stavke ''reforme'' po mjeri ''politike štednje''. Ono što grčki problem, poučava nas, pretvara u pravu tragediju jest činjenica da se ovo nije moralo dogoditi. Problem je u lošem grčkom vodstvu i lošim grčkim odlukama.

—

Matija Babić, u skladu sa svojom općom žicarsko-kokošarskom poslovnom praksom, koja prvo gleda kako će proći budzašto ili besplatno, ima li koga da mu piše džaba za 5 minuta slave, te kojoj – javna je tajna – općenito etika korektnog surađivanja, s naglaskom na plaćanje i doprinose, ne spada u top milijun prioriteta, osuđeni je utajivač poreza. Riječju, potvrđeni gospodarski kriminalac dosta prizemne vrste (kokain je skup, treba uštedjeti na drugim mjestima).

S druge je strane promotor nekih visokih etičkih principa. Kakvih to? Recimo, da ''hrabroj i moralnoj osobi'' ne smije padati na pamet plaćati porez i činiti slične nepodopštine za gubitnike.


Aha, kao što vidimo, ovu über-kretensku ideju, koja opravdani revolt zbog utroška dijela javnog novca na SDP/HDZ, crkvene nekretnine ili Maminhov high life, ne ograničava na prokazivanje konkretnih mjesta korupcije ili perverzije, pa ako se hoće i sistemske, nego odmah na generalnom planu poriče sam institut javnog novca – u đuture sa zdravstvom, školstvom i komunalnom infrastrukturom – a plaćeni porez izjednačava s ''otetim'', naš Babinho, važno je razumjeti, ne plasira u ime vrlo niskih strasti svoga high lifea facilitiranog utajivanjem poreza, nego u ime vrlo visokih ideala Hrabrosti i Moralnosti i Otpora hegemoniji (koncepta javnog dobra).

(Hm, na što li nas to ono podsjeća? Jesmo već imali u ovom postu negdje nešto slično?)

Simultano s ludovanjem na fejsu, Babićeva će urednička politika na Indexu, da bi poduprla legitimitet osobnog interesa za utajom i koncept poreza kao ''otetog novca'', raspačavati širom šajke libertarijansku ideologiju ekonomske deregulacije te maksimalnog likvidiranja države i svega javnog, a onda u sklopu toga promovirati nemilo i onu našu drugu liniju tumačenja uzroka grčkog bankrota. No, da, kako to ono bješe? Grčki problem je grčko ponašanje: što genetski, a što politički, ali uglavnom ljenčine su, paraziti, uhljebi... i što ono još... ne razumiju modernost, suviše balkanski deregulirani i nedozreli za liberalnu demokraciju... i neodgovorni su, divlji, u još barbarskom stadiju fiskalne kulture, neće da plaćaju poreze, shvaćaju to kao otimanje njihovog novca... oh, wait!

Da bi Matija, pun vrlo visokih ideala, uperio prstom u to zašto su si Grci sami krivi, u što mora Matija uperiti prstom? Nisko, niže – u Babinha.