A.D. 2015., Atena vs. Bruxelles;
Žižekov komentar – izdvajam tri natuknice:
-
the denial of ''the ideological side'' advocated by Dijsselbloem is ideology at its purest. It masks (falsely presents) as purely expert regulatory measures that are effectively grounded in politico-ideological decisions
-
strategic decisions based on power are more and more masked as administrative regulations based on neutral expert knowledge, and they are more and more negotiated in secrecy and enforced without democratic consultation
-
only a new ''heresy'' (represented at this moment by Syriza) can save what is worth saving in European legacy: democracy, trust in people, egalitarian solidarity
—
Stavimo ovaj čas na stranu čitav politički i ekonomički konflikt, tko je za i tko protiv čega. Sada me zanima nešto drugo – čisto u sferi razbistrivanja pojmova. U podtekstu ovog diskursa ostaje visiti značenjska mutnoća riječi
demokracija. Zbilja, što sve ovdje mislimo kad govorimo o ''demokraciji'' i ''demokratskom''?
Žižekova antinomija: s jedne strane ''europske vrijednosti'' kao sinonim za ''demokraciju'', s druge EU kao cinična tehnokracija (koja hoće suspendirati ''demokraciju''). Pa ajmo spašavati EU od nje same u dijelu u kojem iznevjeruje Europu u sebi.
Ali ne temelji li se i legitimira također i ta tehnokratska EU također na konstitutivnom poretku koji zovemo ''demokracijom''? Prisiljeni smo, unatoč Žižekovom propustu da eksplicira, uočiti višeslojnu semantiku te riječi.
Bruxelles će se pozivati na ''demokraciju'' u najširoj definiciji parlamentarnog društvenog uređenja opozitnog totalitarizmima – misleći na ekonomski liberalizam i sa svetinjom pravno obvezujućeg ''slobodnog ugovora'' na srcu.
Žižek će pak ovdje, potežući isto, konotirati drugo: ideju bazičnijih, supstancijalnijih demokratskih vrijednosti, koje
prethode (parlamentarnoj) demokraciji u smislu nominalne oznake društvenog sistema.
—
Ništa, ništa, idite u miru; samo ovo malo opažanje za danas. Ne moram ni ja uvijek Markove konake.
