Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Bocaccio

    Ajd Debeli ne seri. Što Volovi kao ti imaju sa Bogovima kao Arsen? Ništa. ;)
    Brisali su tvoje prošlo sranje s naslovnice pa kenjaš kvake.
    I ne zamjeri što sam ti napisao istinu.

    avatar

    31.07.2015. (23:24)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Mislila sam nešto lijepo napisati, ohrabriti sebe ili tebe, jer Arsenu bogznakakoje-------ali, poslije ovog @bocacciovog komentara ostajem osupnuta prostoom i grubošću pa odustajem....Eto

    avatar

    01.08.2015. (00:12)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    Reče netko tko se prozvao po renesansnom piscu...Pero blokiraj to majke ti...

    avatar

    01.08.2015. (08:18)    -   -   -   -  

  • Samohrana

    Ma, i ja bih ti predložila da brišeš komentar balkanskog Bokaća kad već ne postoji opcija da ga staviš na začelje, iako znam da nema vajde tako nešto uopće reći. No, tek je nastavak svih tema o kojima pišeš: sitnoburžoaski vječito tuđim šampanjcem opijeni kumordinar Žorž (kad smo već kod Arsenove umjetnosti) kao mecena umjetnika (barem u svojoj glavi i barem kroz osrednje zagovorništvo). I stvarno, nema mi ništa degutantnije od mase odjednom otužnjelih, kako ti kažeš, vatrogasaca koji ovakvim velikim pjesnicima (i šire) odriču pravo na ono što oni jesu - ljudi.
    To mi dođe jednako degutantno kao kad je bilo neko sijelo na TV-u povodom 'tragične i prerane smrti' Whitney Houston, kad se Vanna onako kraljevski s trona osvrnula tipa, pa imala je takav bogomdani talent, a vidi što je radila. Zamjena teza: publika se stavlja u ulogu boga i mecene i žali za samom sobom jer je izgubila ludu, trubadura, sram ih bilo, kako se samo smiju debljati, napijati i ožderavati, a što bih ja da sam na njihovom mjestu. What a sad joke. A za sobom je ostavio, kao i mnogi drugi uz spomenute, ipak nešto više od 'dobro odgojene građanski poslušne djece' ala Bokaćo.

    ... morituri te salutant ;-)

    avatar

    01.08.2015. (09:26)    -   -   -   -  

  • Ništa Ništa

    Izgledno postoje neke velike kontradikcije ponad egzistencije velikih, bolje reći, stvarnih umjetnika i recepcije istih kroz svijest publike te pratećih narativa u kulturno-popularnoj recepciji.
    A to je zacijelo još dodatno pojačano u čemernih zaselaka poput našeg na obodu periferije belosvetske zečje rupe.
    Kao što nužno postoje endemični konzervativci, tako postoje i endemični umejtnici pa tako u našem podneblju imamo svoje paradigmatske primjere tj. ikone.
    Rekao bih kod nas se to izražava tropolno, tj. postoje tri fokalne točke našeg lokalnog, unikatnog izražajnog koktela kolektivnih struja svijesti.
    Naime, kao što je i svaki lokalni milje unikatni miks mentaliteta, prirodnih i neprirodnih utjecaja, specifične patologije i zdravlja generacija i generacija od stoljeća sedmog naovamo, tako se to i kod nas izražava kroz tipične obojenosti sentimenta s kojima svjetina rezonira tj. osjeća u kostima.
    Te tri esencijalne fokalne točke hrvatskog duševnog horizonta su: Thompson, Dedić i Rundek.
    Kao što je Thompson manifestacija sveg onog barabarogenijalnog i zavodljivog u opojnim isparenjima iz dubina plemensko-animalne magme kolektivnih identifikacija, tako je Arsen glasnik jednog drugog duševnog registra natopljenog slamajućom melankolijom pogonjenom ambivalentnim doživljajem gradske svakodnevice tijekom prvog vala socijalističke, a u širem kontekstu, urbanizacije u znaku moderne. To je nešto kao svijet mojih staraca, tek pristiglih masa doseljenih iz ruralnih krajeva gdje sad umjesto Thompsonovih vjetrova s planine osluškuju šum noćnih tramvaja.
    U tom kontekstu se onda pojavljuje Rundek kao odjek onog istinski progresivnog elementa duše ovog naroda. Za njega je urbanizacija već gotova činjenica, on je rođen u neboderu, maltene u haustoru, socijalizam je već izgrađen i sluti već svoju propast, Treći svijet čeka buđenje i samo što nije prokuljao kroz pukotine sve više raspadajuće betonske kulise Napretka.
    Dakle, Rundek označava (u širem smislu naravno i novi val kao takav) točku prijeloma nakon koje je slijedio polagani pad i neumitno proklizavanje simbolizirano Thompsonom, koji je u izvjesnom smislu antipod Arsenu, ali je već i sadržan u njemu na dijalektičko-reakcionarni način, kao naličje. Naime, s jedne strane imamo Arsena, a u njemu je već začetak budućih Thompsona upravo kao znak neuspjele urbanizacije, tj. ucjepljenje tih pridošlih ruralnih masa u modernistički milje kakvog je socijalizam uspješno emulirao.
    Između ostalog i zbog toga predlažem Odboru za zaštitu ruda i kulturnih blaga pri Zavodu za blogosferu da zaštiti Rundeka kao spomenik borbi svenacionalnog otpora evoluciji.

    avatar

    01.08.2015. (12:11)    -   -   -   -  

  • Ništa Ništa

    Možda nije na prvi pogled očito, ali iz svega ovog dakako proizlazi i to da bi Odbor trebao zabraniti palanačkim katoliberalnim konzervativcima da se pozitivno izražavaju i, općenito, svojataju u bilo kojem smislu naslijeđe velikih Melankolika kakav je Dedić i svaki istinski umjetnik.
    Naime, pitanje je, kakve veze kreativnost, koja je u osnovi naličje Svjetske Boli, lice čežnje, žudnje, slutnje nedostižnog i nepojamnog, traganja, izraz vječno lutajućeg duha u dijalektičkoj napetosti između znanog i ne znanaog, kakve, dakle, ona ima veze sa najboljim od mogućih svjetova u kojima žive upravo konzervativci i liberali (ovi potponji u neiskrivljenom, dakle, konzervativnom smislu riječi)?
    Kako Svjetska Bol može rezonirati u njihovoj svijesti?
    Iskreni konzervativac vide da je sve dobro, kako jest, ili kako je bilo, vidi kako nam je Najbolje već dano kroz Tradiciju?
    Tu jednoznačno dolazimo do zaključka da, ukolikoo konzervativac hvali melankoličnog umjetnika kakav je Dedić, može se jedino raditi o pozi tj, neiskrenosti, s jedne strane, ili kiču s druge. Pozi, zato da se doda dubine u inače krajnje prozaičnim i konformističkim propozicijama konzervativnog diktata, te kiču u smislu da se potpuno izvanjski fetišiziraju produkti kreativnih napora nastalih na samim rubovima izdržljivosti duševnog tkiva, kakvi su, zbog same prirode konzervativnog konformizma, konzervativcima sasvim strani.
    Jedino polje kreativnosti za konzervativce je ustrajanje oko Preporoda, odnosno raznih budnica. To je jedina pouzdana svrha umjetnosti, tj. da podržava projekt Preporoda, jer, što bi drugo konzervativci radili osim kretali se unazad, prema predmodernim vremenima gdje su Tradicionalne Vrijednosti bile neprikosnovene.
    Glupe li zablude, umjetnost ne postoji u zrakopraznom prostoru nekih boljih izgubljenih vremena koje bi konzervativci tako rado obnovili i zadržali u smrznutoj pastoralnoj ukočenosti zauvijek.
    U tom smislu bi, dakle, Odbor svakako tebao zabraniti zagovaranje velikih umjetnika poput Dedića od strane konzervativaca, jer, netko bi im morao objasniti da sami sebi skaču u usta tj. proturječe svojem svjetonazoru u kojem nema mjesta kreativnosti koja po definiciji podrazumijeva destrukciju starog i stvaranje novog.

    avatar

    01.08.2015. (12:46)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    AAh,.....zaboravih napomenuti : ja sam Šibenka, srce mi je iselilo iz Šibenika, duša ostala podno Šubičevca a Dedićeva pokojna mater je pravoslavka iz sela Rupe kraj Skradina...

    Da to nije Bokača "skrenulo" u priznanju veličine ? Moguće........feler je feler !

    avatar

    01.08.2015. (15:51)    -   -   -   -  

  • Četnik

    Arsen je kao umjetnik u redu,iz šibenika su mi još draži Mišo Kovač i Vice Vukov.Vice Vukov kad bi zapivao i brda su se tresla.Ne čudi me vulgarno izražavanje od Annaboni.Majka Arsena Dedića nije iz Rupa,jedno selo dalje,selo pravoslavnih a nije daleko od Laškovice odkud dolazi vrsni nogometaš Pero Nadoveza.

    avatar

    01.08.2015. (20:30)    -   -   -   -  

  • Žena koja je odbila računati

    Grozni su mi svi komentari na post tako velikom umjetniku u času kada treba potporu, broje mu se krvna zrnca! Pa je li važno kome je mater iz kojeg sela i je li pravoslavna ili nije! Doista se pitam šta radim na ovom blogu! Pa koji se to mozgovi ovdje skupljaju?
    I ja sam sa sela ili grada, i isto tako pamtim i i znam matere i ove i one, mnogih uglednih ljudi. Čovječe, dvadeset godina od rata je prošlo a ovdje umjesto o velikom umjetniku za koji je čast reći da je dio naše kulture, njegovo stvaralaštvo je dio kolektivne memorije, mi govorimo o njemu raspredajući o konotacijama i kontekstu rata. Paradoks je da je on bio gospodin, uvijek izdan masa. Negdje prije u dokumentarcu o njemu rekao je da uvijek pije kavu na terasi hotela Esplanade, Krleža je za to mjesto rekao da je granica Balkana i Europe, jer ima mir, ne vuku ga za rukav mase. Razumijem ga, jer upravo ovdje vidim kako izgleda kada za rukav vuku mase, bez dostojanstva.

    Ljudi moji, pa zapitajte se tko ste, što radite u životu!
    Pa i neki smiješni Četnik, vidim, tu se našao, neki izgubljeni fetus.

    Predlažem da svi poslušate neku Arsenovu pjesmu, da se vratimo u meritum stvari...možda pomogne..

    Arsen: Ono što znaš o meni
    https://www.youtube.com/watch?v=um6DhjyF5q8

    avatar

    02.08.2015. (10:54)    -   -   -   -  

  • j.

    to je okružje u kojem treba promatrati Arsena (iza mene tek su duge noćne sjene, zar ne?)... tim je njegov opus još i veći... premda, stavljati Rundeka i Arsena u ravan sa Ujevićem čini mi se nekako... prerano; mislim da će to biti moguće tek nakon nekog odmaka u vremenu; ipak je Tin mrtav već preko pola stoljeća... i još nešto, netko je spomenuo Rundeka i neboder... a gdje je voda sa pumpe u Bosutskoj, dvadesetitreći ožujak, travanj, stolicu iznesem na verandu? i na kraju, gdje je Britvić? legendarno Trnje, skoro ko ona šibenska kala u kojoj su na sto metara odrasli njih petorica... :) pozdrav i najte kaj zameriti...

    avatar

    02.08.2015. (12:46)    -   -   -   -  

  • antun

    bocacciozg - sve što si napisao živa je istina! Potpisujem u znak podrške!
    O Arsenu mogu pisati samo oni koji ga razumiju...

    avatar

    02.08.2015. (13:14)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    BOKAĆO, ČETNIK & ANTUN - to, delije, udrite, pokažite šta znate!
    ANNABONI, JOANNA & SAMOHRANA - kakvi silni frajeri, jelda?
    NIŠTA - a bi li ti recimo Štulić spadao u fokalnost s Arsenom ili s Rundekom?
    ŽENA KOJA NE RAČUNA - nije valjda da nema osnove nešto raditi na ovom blogu i onda kada neki koji se u komentarima skupljaju nisu najboljeg mirisa?
    J. - nisam toliko siguran da bi baš staž u mrtvosti bio onaj jedan presudan kriterij...

    avatar

    04.08.2015. (21:46)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    učinio si, ne samo ovim postom, da si mi ti asocijacija na arsena. čujem arsena - sjetim se tebe, vidim arsena - sjetim se tebe. :)
    ne šalim se, usprkos ovoj gore kombinaciji dvotočke i zatvorene zagrade.

    avatar

    04.08.2015. (22:47)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Ništa Ništa - Koja je razlika između pravih, istinskih i onih prividno pravih a zapravo ne baš tako pravih umjetnika? Prvi su vremenom sve bolji, pogledajmo samo genijalne Picassove "žvrljotine" potkraj života! U rock i pop glazbi je slična stvar: pravi su glazbenici iz albuma u album sve bolji i što su stariji, to su im i djela zrelija, rafiniranija i dublja. Ne baš tako pravi glazbenici imali su posjetu Muze u svojoj mladosti, a onda su upali u sve otrcaniju repeticiju starih ideja. Među takve stavljam i Arsena i Rundeka, a dakako i Štulu. U okvirima naše uskogrudne i umjetnički slabo profilirane čaršije, Arsen je kao nekakva veličina! Tako vjerojatno mnogi misle da bi Balaševiću trebalo dodijeliti Nobela za poeziju! Preslušao sam više puta prilično ruralni predzadnji Rundekov album iz 2010. Plavi avion: sve vrvi neskladnom pretencioznošću. Ne vidim tu nikakve osnove za komparacije ničega ni s čim u sociološkom ključu urbanog/ruralnog. Ljudi poput Arsena nešto su malo vidjeli svijeta (i pravoga urbanog, da ne kažem civilizacijskog propuha), nešto su malo talenta imali, ponešto su se okolnosti njihovih sudbina spretno poklopile pa su u trajnom koketiranju sa zbiljskim civilizacijskim temama, dilemama i čuvstvima stvorili neki opus koji se u okvirima naših uskih prilika čini značajnim, dok je zapravo prilično beznačajan. Mi na ovim prostorima uzimamo donjih deset postotaka spektra pa ih širimo na cijelo platno valorizacije i tada radimo kontraste: urbano spram ruralnog, genijalno spram osrednjeg ili lošeg, umjetnički uspjelo spram umjetnički neuspjelog, itd. Negdje drugdje, gdje huči pravi civilizacijski propuh pun stvarne vitalnosti, gdje se istinski valorizira svih sto postotaka spektra ljudskog kreativnog izražavanja, u igri su posve drugačija pravila i sasvim drugačiji pristupi vrednovanju i recepciji. Pogledajmo samo naše filmove! Na pulskom festivalu mi uvijek biramo između jadnog i jako jadnog pa prvima dodjeljujemo Zlatne Arene. To je naša kamovljevska kaljuža koja iz naše potrebe da se svrstamo uz bok stvarno civiliziranih naroda trajno stvara odioznu nacionalnu pretencioznost i umišljenost.

    avatar

    05.08.2015. (19:15)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    No, bar smo dobri sportaši i veliki domoljubi! ;-))

    avatar

    05.08.2015. (19:29)    -   -   -   -  

  • Ništa Ništa

    @MA, slažem se da su Rundek & Co primjeri ovih ne baš tako pravih umjetnika, koji imaju svoj vrhunac relevantnosti u nekom periodu kad su ih pohodile muze, kasnije brzo izblijede. No, koliko ima ovih koji dobro ostare i u svjetskim razmjerima, možda koliko ih se da nabrojat na prste jedne ruke. Za rock/suvremenu glazbu je upravo tipično upravo to da je temporalna i kontekstualna, barem u puno većoj mjeri nego neki klasičniji oblici. Također, bitno je i da su neki 'ispred svog vremena' pa im relevantnost s vremenom raste.
    Rundek, ali zapravo više Haustor, je tu pojava bitno određena duhom novovalnog kretanja i *na trenutke* doseže kvalitetu i kreativnost koja bi mogla proći pod dosege kojih se ne moramo sramiti i u nekom općem kontekstu svjetske glazbe iz tog vremena. Na području bivše Juge ima samo par takvih albuma, ali ih ima (recimo prvi od El. Orgazma, paket aranžman, Idoli Obrana i p.d. i možda još pokoji). Tu ne ubrajam Azru, jer ona je ipak za oktavu niže gledano u kreativno/artističkom ključu. Oni su relevantna, ali primarno popularno/narodnjačka pojava uz naravno, neosporni genij Štulića da uz hiperprodukciju pogodi upravo u tu populističku žicu. U tom smislu je panadan Azri recimo Riblja Čorba, dok je pandan Haustoru Šarlo Akrobata ili počeci El. Orgazma, to je ta razlika.
    Rundek, sam po sebi naravno nije kapacitet za dugovječnu relevatnu karijeru, kao autor je dosta limitiran, no ipak, objektivno gledano on skupa s Haustorom ostaje praktički jedini autohtoni artističi vrhunac iz Hrvatske. Ostali su ili previše marginalni (razne zanimljive ali perviše opskurne grupe), ili previše oslonjene na uzore iz rock tradicije (recimo Let3 i Majke).

    avatar

    06.08.2015. (11:01)    -   -   -   -  

  • Ništa Ništa

    @Pero: očekivano pitanje, naravno.
    Uglavnom sam odgovorio u gornjem komentaru @MA, dakle Azra tj. Štulić je više kao pučki tribun ili pjevač deseteraca koji sublimiira populistički sentiment, dok mu nije primarna kreativno-artistička komponeneta (to nije mišlljeno kao kritika nego naprosto konstatiranje činjenice).
    Azra, kao i Let3 ili Majke su možda postojaniji, produktivniji i konzistentiji u nekom konvencinalnom muzičkom smislu, ali te vrijednosti nisu primarne kad se ocjenjuje značaj benda poput Haustora. Zato je ipak moguće ustvrditi da prije i poslije, barem što se tiče Hrvatske, nema benda u tom rangu.
    No, mora se priznati da u konačnici to ipak govori o skromnim dosezima naše scene nego, više nego o nekim gigantskim zaslugama samog Haustora.

    avatar

    06.08.2015. (11:23)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NIŠTA & MARIANO - Haustor volim i cijenim, ali inače se ne slažem s vašim rangiranjima ni najmanje, počevši od uopće kutova iz kojih dolazite s vrednovanjem
    EMI - ovo tvoje mi već godi čuti, polaskan sam, hvala :)

    avatar

    10.08.2015. (17:31)    -   -   -   -  

  • j.

    "Gde ja stadoh - ti ćeš poći!" "Što ne mogoh - ti ćeš moći" "Kud ja nisam - ti ćeš doći!" "Što ja počeh - ti produži!" "Još smo dužni - ti oduži!"
    :) nekako mi se ta projekcija iz mrtvosti u privremenost života čini presudnom za dobru poeziju i smrt kao sasvim ljudsku stvar...
    ne kažem nipošto da je jedini kriterij, ali da je važan... iako mislim da smo već poprilično na polju ukusa... ali sam siguran da o toj temi imaš neki zanimljiv napis :)

    avatar

    11.08.2015. (09:39)    -   -   -   -  

  • Livia Less

    Vrlo suptilno i tankoćutno od tebe. Emotivna zapažanja, fragmenti vlastitih strahova, divljenje na rubu poistovjećivanja umjetnika sa familijom. Možda on i jest naša bliska, prisna, intimna persona koja se zaogrnula svojim djelom u vječnost. Najdraži Arsen..

    avatar

    15.08.2015. (20:29)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    J. - ma ja mislim da poeziju treba suditi ad rem, a ne raznim oblicima ad hominema, but that's just me, I guess
    LIVIA - prava artikulacija dolazi od tebe; ne iznenađuje me to

    avatar

    17.08.2015. (19:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...