pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 30.11.2014.

Mundana desideria

Nabasao sam na internetima na listu 7 indijskih ''baba'' zaglavjelih iza rešetaka zbog svinjarija (novčane prevare, seksualni delikti) proizašlih iz zloupotrebe bapskog statusa, kada im se ljudi klanjaju i podčinjavaju zbog zauzete poze tzv. svetosti.

Sjetilo me to i na onoga što mu sljedbenici tvrde da nije umro (jer ne bi mu priličilo supermoćima), nego je samo možda malo siv i ne diše, ali to je zato što meditira u frižideru. Jedan aspekt koji je u bombastičnoj ridikuloznosti priče ostao u drugom planu: guru je za sobom ostavio 170 milijuna dolara.

Halo, 170 MILIJUNA DOLARA - ! - ? - !

Pošteno zarađenih, dabome.

Ima jedna Sloterdijkova fusnota u kojoj će samo zli pogledi naći ironijski prizvuk: Gdje nastaje privatno bogatstvo, uvijek se javi netko tko tvrdi da ga je ''zaslužio'' na najmoralnijem putu, putu ''vlastitog rada''. Samo ressentimentu može biti stalo do toga da se moralno upleće u posao dobrim poslovnim ljudima.

Biti guru – pa to je biti todorić, tedeschi, tajkun. Ubada u oči problematičan paradoks: spiritualnost kao materijalni biznis bez premca. Od naučavanja ne-svjetovnosti se mahom svjetovno situiraju. I jedna neobjašnjivost: kako to ne ubada u oči one koji ih slijede i priznaju im duhovni primat?



Stigao tako, zapisano je, Isus u Jeruzalem, otišao do hrama i isprašio van one što su trgovali – mjenjačima isprevrtao stolove, prodavačima golubova klupe, zabranio daljnje pronošenje robe (nakon čega su farizejski poglavari i donijeli odluku da ga pod svaku cijenu treba likvidirati).1



Je li tema ovog posta tek proziranje tzv. lažnih proroka, onih koji su puki varalice u objavi neke metafizike, za račun najprofanije fizike? Razotkrivanje da oni to s figom u džepu, zaradi punjenja si džepova? Ali pa za to bi dostajala već i inicijalna forvarduša, i uostalom Novi zavjet. Ostaje ostavljen prostor da se u opreku šarlatanima i lažnjacima ponudi protuprimjer onih koji su ''pravi''. Puno potentnijom tema postaje ako ju se protegne i na te ''prave'', koji nisu svjesno šarlatani, cinički mišljeno, već patetično, s iskrenom vjerom u ono što naviještaju, te kada se možda uopće i ne radi o nekom specijalnom kriminalu i bogaćenju, nego čak i običnom zarađivanju za život.

Dovesti u pitanje, kao problematičnu, samu načelnu mogućnost profesionalizacije duhovnog pastirstva - ! - ? - !

Eno je i papa Franjo – u sklopu svoje šire ofenzive kakvog-takvog civiliziranja crkve – dobro opleo po nižem kleru tamo gdje ih najviše boli. Da je skandal (težak za oprostiti) to kako župe pretvaraju u ''poduzeća'', naplaćujući svećeničke usluge. 'Razmišljam o tome kako naš stav može skandalizirati ljude s nesvećeničkim navikama u hramovima: skandal poslovanja, skandal svjetovnosti', rekao je papa Franjo aludirajući na cijenovnik kojeg mnoge župe imaju za krštenje, blagoslivljanje, mise...2

''Skandal svjetovnosti'' kao ''skandal poslovanja'' na bazi nečega čemu je moto ''moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta'' i ''ja sam pobijedio svijet''.3 Da ima nešto besprizorno i unutarnje kontradiktorno u tome da se ostvaruje svjetovni probitak na temelju držanja kontra-svjetovnih mitinga. Ali zar ne znači to da bi i sveti otac, kada bi svoju misao tjerao do kraja, dotjerao do uvida po kojem u istu vrstu besprizornosti te aporije zapada ne samo kokošarski niži kler, nego i njegov vlastiti visoki pontifikat, odnosno crkva sama (kao nešto što počiva malo na Petru Stijeni, a puno na famoznoj Vatikanskoj banci)? S obzirom da je sam stvar skandalom proglasio upravo u načelnom smislu, već na razini principa, a ne tek kozmetike zlatnog ili drvenog križa oko vrata.



Ali zašto ne bismo još malo proširili opseg teme.

Iz rječnika stranih riječi – našao sam pod riječi ''dekrešendo'' definiciju: to je kad upoznaš djevojku zgodnu i dragu... a onda vidiš da je lajkala Shaletov status.

Živiš od lajka
Usta nisu ti gladna
Duša je gadna
4

Kod fenomena Shaljenja književnošću primjetno je da dijeli jednu stvar s ovima gore, lenders in the temple: i on materijalno prosperira na prodavanju pseudomudrosne magle, plasirane da grije i uzdiže srdašca. Ne bih je ograničio samo na predznak službenih religija i kultova. Zajednički nazivnik glasi: pia desideria – uopćeni apel na dobru volju, u ime kiča homogenizacije, kupljenja jeftinih bodova kod najvećeg mogućeg broja ljudi, kroz pozerstvo općesimpatičnosti – predstaviti se zastupnikom najnespornijih stvari, protiv kojih stvarno nitko ne bi mogao ništa imati, u tom uopćenošću obeznačenom izdanju pojma, nalik blagdanskim obraćanjima svetog oca s vatikanskog balkona ili lažnoj dobroćudnosti i ''inspirativnosti'' s konspiracijskih predavanja Davora Pavune: Mir, Dobro, Ljubav, Svjetlo, Energija, Pozitiva...



Još jedan iz pia desideria branše: Nick Vujicic. Ha! Nepopularno je uzimati Nicka na zub, kao nekoga čija sama pojava nuka na simpatiju deriviranu iz suosjećanja, a onda još pogotovo u vidu svijetlog primjera nošenja sa svojim hendikepom. Tko bi mogao što imati protiv njegovog junačkog činjenja nečega inspirativnog sa sobom umjesto da je sjeo i plakao?

Ali postavimo ovakvo pitanje: što je konkretno to čime je on učinio nešto inspirativno sa sobom? To da putuje svijetom i onda gdje stigne... inspirira. Primjećujemo li meta- karakter cijele stvari? Ili još točnije, causa sui, što samo sebe stvara; barun Münchausen kojeg nije rodila majka nego sam sebe za kosu izvlači u opstanak. Tautologija: inspirira time što je pošao masovno inspirirati. Tzv. ''motivacijsko govorništvo'', kao putujući propovjednik samoga sebe – uz isti onaj (fiziognomika uvijek puno otkriva!) namješteni mudroserni ''blagi osmijeh'' broj 10 obavezne konfekcijske Pozitive, kakav nalazimo i kod pavuna, šimleša, šalkovića – eto me, ljudi, vidite svi, čak i čovjek bez ruku i nogu može uspjeti u životu, ostvariti se, imati karijeru i obitelj, itd., a što onda biva slavljeno kao ''poruka nade''.

To je pitanje već prije mene dobro postulirao Raul Kevrić, preklani: Pitam se zašto nikoga ne zabrinjava to što čovjek dolazi iz Australije, koja je puno uređenija od Hrvatske ili Srbije, a svejedno se uspio probiti isključivo na temelju religije i svog invaliditeta? (...) Pitam se je li taj čovjek postao ''motivacijski govornik'' zato što nije imao drugog izbora? Pitam se bi li itko na tog čovjeka obratio pažnju da je po struci recimo pravnik, i da se želi time baviti kao i svi drugi pravnici? Pitam se bi li se taj čovjek ikad oženio, da nije postao medijska zvijezda i osnovao neku vrstu privatne religije? Pitam se zašto se činjenica da se čovjek ''čak uspio oženiti'' tretira kao takva senzacija, koju i on sam medijski eksploatira, a ne kao njegova intimna stvar? (...) Zato, oprostit ćete mi ako u tome neću zvučati onako veselo i nadahnuto kao Vujičić. Ja naime iz iskustva znam da nije dovoljno biti dobar i vjerovati u ljubav, i da ne postoje magični i sami po sebi razumljivi odgovori na pitanja o borbi s invaliditetom. Zna to i Vujičić, ali kad bi vam to tako rekao, ne bi bio to što jest, i ne bi imao od čega živjeti.

Vujicic, dakle, drži govore o vjeri u ostvarivanje svojih snova valjda samo na bazi te vjere (u vjeru), uzimajući pritom vlastiti primjer kao temelj i ovjeru egzegeze, no taj se vlastiti primjer ne ostvaruje neovisno o samom činu držanja govora o tome. Stvar ima cirkularni, ili ako se hoće, kvantni karakter: ishod opitivanog u pokusu nije neovisan o prisutnosti za samog čina pokusa. ''Svoje snove'', koje motivacijsko-govornički nudi kao primjer i nadahnuće (tj. proizvod koji dila), ostvario je ne nečime drugim i nevezanim, bivajući pravnikom ili ekonomistom, već upravo činom putujućeg prepričavanja te priče o ostvarenju kojom se motivacijsko-govornički nudi kao primjer i nadahnuće. Što je svrstava u onu causa sui fenomenologiju ostvarujuće moći privida, ''govora što se plete oko sebe sama, poput bršljana koji ne podupire ni stablo ni zid'' te efektivno visi u praznome.

ja stvaram tebe, ti mene photo escher.gif

I neobjašnjivost: kako ta zjapeća strukturna praznina čitave afere ne ubada u oči one što iz svojih sjedalica zadivljeno plješću i puše ga kao mudronosnog - ! - ? - !



  1. To sinoptička evanđelja (Matej 21:12; Marko 11:15-17; Luka 19:45). Ivanovo je po običaju dodalo, nakitilo ''pjesnički'', tj. podvalilo protagonistu u usta metafizički narativ o Ocu: U hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: ''Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.'' (Ivan 2:14-16) @

  2. A i polučilo je učinak. Crkva u Hrvata se odmah ritnula defanzivno, nije im bilo pravo, a posebno podcrtajmo primjer karakterističnog predstavnika našeg kler(ofašističkog zdrug)a ovdje s bloga. @

  3. (Ivan 18:36) (Ivan 16:33) @

  4. Haiku Ane Kolar. (Hvala, Ana!) @

- 20:17 - slušam (24) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

srijeda, 19.11.2014.

Zapisi iz ludnice




Sane, sane, they're all insane... uz dijete i nasilnog ''kiropraktičara'', u prostoriji su bile još 4 osobe, djetetov otac i djed te stric i njegova djevojka. (...) Mirno su promatrali kako Pavlović bičuje dijete po stražnjici i licu i tjera ga da pokaže spolovilo dok dijete moli tatu za pomoć, ali ga u tome sprečava bratova djevojka. Tek pošto je Pavlović nekoliko puta udario dijete, dječak i tata izlaze iz prostorije. (...) Inače je inteligentan i živahan, a obitelj smatra da s njim nešto nije u redu jer su ga navodno uhvatili kako masturbira. Zaključili su da ga je opsjeo đavao, a u dr. Pavloviću su prepoznali pravu osobu koja bi ga tretmanom centriranja dovela u red.

Ovaj slučaj
– mislim, stvarno. Sud je Pavlovića oslobodio pritvora, pa sad tužiteljstvo ulaže žalbu. Da žalba itekako ima temelja, svjedoči sam osumnjičenik koji se nakon puštanja na slobodu na društvenoj mreži izrugivao s pravosudnim sustavom riječima: ''Ko vas j..., dr. A je neuništiv'' i ''Nikada se promijeniti neću''. Zaintrigiran, otišao sam baš na profil pacijenta što se predstavlja kao doktor. Brzo se shvati: u pitanju je netko ozbiljno poremećen; što se kaže u Ferdydurke: nalik luđaku kao jaje jajetu. Ali lako za pojedinog njega, nego je fascinantan taj kultni status koji lik uživa – zid mu je okupljalište također potpunih luđaka, koji ga obožavaju kao superiornog u manijakalnosti ili ga – poput bolesno nasađene obitelji koja je dospjela u vijesti – ozbiljno shvaćaju u liječničkoj pretenziji, kao egzorcista i ''izlječitelja'' takvih sindroma kao normalno buđenje spolnosti. Svaka daljnja minuta skrolanja dublje zakopava čovjeka u dojmu kako je ludnica otključana širom ostala.

A nadležni sudac ga pritom pušta na slobodu – jer zašto i ne, ta jasno je da nema straha da bi psihopat koji urla gdje god stigne kako će jebati koga god stigne, ili neka se jebe pravna država, jer on je ''neuništiv'', i kako se ''nikada promijeniti neće'', možda na slobodi mogao ponoviti kriminalnu svinjariju. Sudac tako – kao ovlašteni predstavnik/provoditelj stava koji društvo prema nečemu zauzima – patologiji daje novi zamah, ovjeravajući ludilo, prenoseći ga s razine neregistriranog opskurantizma na razinu društvenog legitimiteta, u svojstvu nečega što, prema zajedničkim mjerama vrijednosti, čak uopće ne zahtijeva preventivni pritvor te daljnju institucionalizaciju.

Slučaj potiče na svijest o tome gdje živimo. Ne samo, kažem, činjenica postojanja ovakvog besprizornika, već i – they're all insane – tih gomila koje mu dolaze i pogotovo onih koje mu se klanjaju, kao i tretiranje od strane sustava. Baudrillard je mistifikacijsku ulogu Disneylanda vidio u tome što nas pokušava zavarati da je samo tu, unutra, svijet imaginaran, dok vanjski da je onda najnormalnije stvaran, slobodan od simulakruma. Disneyland postoji da bi sakrio činjenicu da ''stvarna'' zemlja, ''stvarna'' Amerika, jest Disneyland. Tako i ovdje: ludnice postoje samo zato da bi sakrile činjenicu kako smo i u vanjskom svijetu okruženi samim luđacima te da čak i bazično mentalno zdravlje puno više pripada iznimci nego li pravilu u odnosu na ono što bi se zaključilo iz službenih podataka.

- 15:46 - slušam (18) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

četvrtak, 06.11.2014.

Kritika pomračenog uma


Lijepo je napisati post koji potakne istomišljeničku rezonanciju. Ali nema slađega nego kad neki izazove kognitivnu disonancu kod velikih umova falange.

Domaćinu, koji se kliče bartimej croata – i pred nekim je velikim podvizima i epohalnim otkrićima_1 – komentator blogi sugerira da u tom žaru borbe konzultira i moj (nedovršeni) serijal o genezi ''libertarijanskog'' uma iz puritanskog kršćanstva. Bartimej me odmah prepoznaje, odnekud otprije, zna da mu se nikako ne dopadam tj. da sam sila nečista.


Osim toga se ne slaže s blogijem da bih bio dostojan sparing partner za velike borbe koje ga čekaju, superiorno proglašavajući vlastito pripadanje nekoj drugoj, puno višoj ligi: Ja mislim ući u ring sa kardinalom Kasperom i sa nadbiskupom Forteom, pa mi se ovaj @pero čini sitna riba.


Jer Sv. Pavao je, jasno, studirao grčku filozofiju, a iz nje je, jasno, uzeo ono najbolje, tj. gnozu, a gnoza je, jasno, objavljivala spoznaju o višem duhovnom biću, odnosno dualizam, shvaćanje da postoji suprotnost između dobra i zla, svjetla i tame, duha i tvari itd., a do duhovno savršenog stanja (pneumatikoi, nasuprot sarkikoi (što bi @pero rekao- guzičari)) dolazilo se, jasno, odricanjem od tjelesnih predmeta i požuda i mrtvljenjem tijela, iz čega, jasno, proizlazi da je Nietzsche krivo optužio Pavla (?) i da je intelektualni imbecil koji nije poznavao Grčku povjest_2 (jedino što mu se, kaže, na Nietzscheu sviđa je što je, misli barem da je, žene smatrao malo nižim bićima), a ima tu, jasno, i masona koji preko Nietzschea porobljavaju čovječanstvo, a i Nietzsche je, jasno, bio zazivač Hitlera, a @pero se pozvao na Nietzschea i, zamislite, on čak i voli Nietzscea (bježi, sotono, iš iš!), što, jasno, jasno, znači da je blogijevo referiranje bilo u startu infantilno i da se, jasno, on, veliki bartimej, koji ima dokaze, on koji će u ring s kardinalom K. i nadbiskupom F., ne bi ni osvrtao na mene samo da mu nisam onako đonom Sv. Pavla očepio. I evo, previše je to za njegovu instalacijsku infrastrukturu, već pomalo pucaju osigurači...


Jer filozofi se odlikuju time da su glupani i neznalice, po tom kriteriju ih se novači. Užas jedan. Jadan ti je onaj koji se osloni na filozofe. Zalutao je u intelektualni labirint u kojem nema izlaza. Slava Gospodinu što me je uputio na apostole i na Apostola Pavla. Jer bartimej se dovinuo rješenju: Zato se ja držim biblijskog diskursa – i to kako: doslovno, do zadnjeg zareza: Svaka rečenica, svaka riječ i svaki zarez je na svome mjestu. Ergo: Ako si učenik Pavla onda nemaš problema shvatit filozofe i gdje su pogodili i gdje su fulali.


Za svaki slučaj, treba se brzo dekontaminirati i povratiti nazad u biblijski element. Eno ga, gadno sam se navukao. Moram odmah napustiti spominjanje filozofa. Zaglupit ću. Evo danas ću pročitati jednu Pavlovu poslanicu. Mislim da će mi to pomoći da se uspješno 'skinem'.


Tu se apliciraju još neki postovi koje sam imao. Ljetni post, o idealu djevičanstva, anđeostva, čiji je imperativ ne onečistiti se, te čovjeku kiča kojem je potrebno u svom lažnom ogledalu iznegirati sve ono što mu kalja pretkoncepciju čistoće. Falanga, definirana fiziognomičkom gestom čepljenja ušiju, odnosno neurozom vjere u vjeru, u kojoj imperativ ostajanja u vjeri postaje napor volje, iz straha od vlastite pomaknutosti s inicijalne točke vjerovanja (jer to bi onda bilo onečišćenje, propast duše i sl.) – vjernik kao netko tko si ne smije dozvoliti izlaganje mikrobima skepse i kritičkog uma (utvrđivanje u Istini; idem brzo pročitati još koju poslanicu).


Ne prestaje me fascinirati mogućnost postojanja ovakvih svijesti, programatski začepljenih.



  1. Ja imam neposredne dokaze o postojanju Adama i Eve kao povjesnih osoba, ali to ću iznositi kad nađem vremena. Dokazi su teološke naravi i nalaze se, vjerovali ili ne, najviše u Apokalipsi, ali i u nekim simbolima židovske religije. A to mu pak zadire u pitanja o obitelji, tj. pitanje homoseksualizma kao posljedice otpadanja od Božjih zapovijedi. Ako čovjek prihvaća rodnu teoriju koja ima religiozni karakter, obzirom na idolopoklonstvo, onda će se kvariti. Geni će mu ubrzanije mijenjati hormonalnu strukturu, i tako će se udaljavati od sklada koji je od Boga zadat. (...) Tim prihvaćanjem može čovjek vrlo brzo uz pomoć zlih duhova postati biseksualac. A i homoseksualac. I na drugom mjestu: Kad sam se borio za jednu dušu koja je bila u tom grijehu, u jednom snoviđenju vidio sam cca 25 zlih duhova, od kojih je većina bila vrsta koja navodi na laž. Pored ovih halucinacija, maestralan mu je i izvod zašto je u homoseksualnoj zajednici prava ljubav nemoguća: jer je (premisa 1) Bog ljubav, a (premisa 2) Bog homoseksualnost ne odobrava, iz čega slijedi (konkluzija) da se može raditi jedino o najprimitivnijoj sirovoj požudi bez ikakvih emocija. Upozoren da bi ipak moralo biti gradacije i da je poznato kako, kao i u heteroseksualnoj varijanti, ima onih koji mijenjaju 300 partnera, ali i onih koji se drže isključivo jednoga, bartimej odgovara kako su ti drugi još opasniji, jer (on zna) tako i čine samo kako bi zamazali oči javnosti da je normalno to što traže društveno priznanje. A britansku je kraljicu, hvali se dalje logičkim dostignućima, nazvao najvećim homofobom na svijetu jer je odobrila homoseksualne brakove – ohrabrujući ih na taj način da ne spase dušu i završe u paklu. Ističe pritom originalnost svojih misli: iznosim stvari koje nigdje nisam pročitao, niti sam čuo da netko ovako razmišlja. Jedno je sigurno: najveća je lujka od svih poznatih mi na blogu; apsolutni rekorder.@

  2. Ovo me sjetilo na jednoj mjesto iz Gombrowicza: Inženjer L. pozvao me na sastanak jednog katoličkog udruženja. Dvadeset lica i monah. Izgovorena je kratka molitva, poslije čega je L. čitao tekstove Simone Weil u vlastitom i vrlo dobrom – koliko sam mogao suditi – prijevodu. Potom diskusija. Kao uvijek na takvim sastancima, zapanjili su me prije svega očajni tehnički nedostaci tog poduhvata. Simone Weil je teška, kondenzirana, nabijena unutrašnjim proživljavanjem, mnogim njenim mislima treba se vraćati po nekoliko puta – a tko je od tih ljudi mogao uhvatiti ih u letu, usvojiti ih i upamtiti? Ali kad bi ih čak i uhvatili... Diskusija je bila od onih koje nikoga nisu u stanju uznemiriti, pošto su postale svakodnevni kruh. I pored toga činilo mi se da mi situacija govori kao Shakespeare:
    Ali postoji u meni nešto opasno,
    Čega, savjetujem ti, čuvaj se...

    Nije istina da su svi jednaki i da svatko može raspravljati o svakome. Simone Weil zapala je u zupčanike tih manje izgrađenih umova, tih duša valjda manje zrelih i upravo na taj nepripremljeni način počeli su valjati pojavu puno višu od njih, koja ih je nadvisivala. Govorili su skromno i bez pretenzija, ali nitko se nije odlučio na tvrđenje da nije razumio i da uopće nema prava o tome govoriti. Najčudnije je bilo što su oni, koji su bili toliko ispod Weil, raspravljali o njoj s visine, s visine te skupne mudrosti koja ih je uzdizala. Osjećali su se kao posjednici Istine. Da se na tom sastanku pojavio Sokrat, ponijeli bi se prema njemu kao prema đaku, jer on nije bio posvećen u tajnu... Oni znaju bolje. I baš taj mehanizam, koji nižem čovjeku dopušta da izbjegne konfrontaciju s višim, učinio mi se nemoralnim.
    @


- 06:07 - slušam (13) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

subota, 01.11.2014.

Kako ih nije sramota?!


Velika vijest jutros: ''Dejan Lovren napokon progovorio o golišavim fotkama!'' Ma daj, pa šta kaže? Oženio je, kaže, Brku iz Ko to tamo peva.

Tad mi je žena najviše patila. Bio sam jako ljut zbog toga. Prva poruka ujutro koja me dočekala bila je od žene koja je rekla – sramota.

Čekaj, čija sramota? Ovih žutih, što su došli da ih poskrivećki gledaju gole? Ne, drugačije nam on to predstavlja:

Mene je stvarno bilo sramota.

Eto. Kaže: mene je bilo sramota. MENE.

Iz aksioma da je morao biti usuglašen s optikom svoje gospođe (inače mu se ne bi dobro kući pisalo), izvodimo kako je i gospođina optika bila da to njega ima biti sramota.

***



BRKO: Kako ih nije sramota?!
ŠLAGERPEVAČ: Od koga?
BRKO: Od nas.
ŠLAGERPEVAČ: Pa mi smo došli njih da gledamo.
BRKO: Ha? Bez obzira!

- 12:21 - slušam (20) - printaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

ARHIVA
GUZA + NJUŠKA
- 2009/08 - Gledanost
- 2009/09 - Cipelarenje
- 2009/10 - Guza, njuška, sise
- 2009/11 - Ispravno
- 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
- 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
- 2011/10 - Živjeti s istinom
- 2011/11 - Dan mrtvosti
- 2013/04 - Kap
- 2013/05 - Zakletva
- 2014/09 - Mjesto s kog se vidi odlično
- 2016/01 - Nikad kao Bandatar
- 2016/10 - Crna rupa crnih rupa
- 2016/10 - Uspomene iz zelene šume
- 2016/10 - Gerontodozdo ili gerontodozgo?
- 2017/02 - Anatomija nelagode
CARPE DIEM
- 2009/09 - Ratni dnevnici
- 2010/01 - Vječno vraćanje
- 2010/10 - Post koji nisam napisao
- 2014/12 - Dvanaest - puta dva, puta četiri, puta tri
- 2015/05 - Eros i tanatos - nostalgija za sobom
- 2015/07 - Zaokruženje Arsena
- 2016/07 - Vremeplov razmontiranog procesa
- 2017/02 - Rijeka zapelosti
ČOVJEK U FUTROLI
- 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
- 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
- 2011/06 - Ateistička propaganda
- 2011/06 - Čedna
- 2011/10 - Demonska ljepota žene
- 2012/09 - Demonska požuda žene
- 2012/10 - Intrigantan problem
... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
... 2012/10 - Cvrčak i mrav
... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
... 2012/10 - Guzica
... 2012/10 - Težina Križa
... 2016/07 - Dnevnik uspješnog čovjeka
... 2016/09 - Rođenje zla iz duha morala
- 2014/06 - Geneza jezivosti
- 2014/11 - Kako ih nije sramota?!
- 2015/02 - Gola guzica: promjena žanra
- 2015/09 - U čemu je skandal?
- 2016/05 - Muške kurve
- 2016/05 - Dići raspelo na sebe
- 2016/07 - Opus Dei u teoriji i praksi
- 2016/11 - Najezda barbara
- 2016/11 - Moralni standardi razvijene demokracije
- 2016/12 - Zvuk osude
- 2017/03 - Kritika seksofobnog uma
IGRA SPOLOVA
- 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
- 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
... 2010/07 - Not gonna be ignored!
... 2010/07 - Košarka i košarica
... 2010/07 - Nož u leđima
... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
... 2010/07 - ''Ti si dužan''
... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
- 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
- 2011/05 - Jednom nedavno...
... 2011/08 - Druge oči
... 2011/08 - Lov na ljepotu
- 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
- 2014/10 - Ženska spika
- 2016/01 - Čistoća je pola bolesti
- 2016/03 - Ko to tamo glumi pičkom
- 2016/06 - Zašto nas to nije iznenadilo
- 2017/01 - Šublerska slijepa pjega
ORNAMENT I ZLOČIN
- 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
- 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
- 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
- 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
- 2010/08 - Spasio bih vatru
- 2010/09 - Balon
- 2011/01 - Fetiš pečata
- 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
- 2011/09 - Zna se tko zna
- 2012/04 - And they love her
- 2012/07 - Déja vu
- 2013/01 - Sloboda koja sputava
- 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
- 2013/07 - Ljetni post
- 2015/02 - Mali narodi trebaju samo velike inaugursuzacije
- 2015/04 - Gospe ti presvete!
- 2015/11 - Đonom
- 2015/11 - Zapisi sa smetlišta
- 2016/11 - Ccc, kakva drama!
CRNA OVCA
- 2009/10 - O izdvajanju
- 2009/10 - Nećeš ga naći
- 2009/11 - O običnim malim ljudima
- 2011/03 - Selotejp blues
- 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
- 2011/06 - Ne daj se...
- 2011/10 - Hod
- 2012/01 - Gospe ti svete!
- 2012/04 - Rigoletto
... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
- 2013/12 - Desno i lijevo
- 2016/08 - Stupovi društva
DVOSTRUKI AGENT
- 2009/11 - Dvostruki agenti
- 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
- 2010/05 - Reci, ogledalce...
- 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
- 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
- 2016/04 - Kad ne ide satira, onda će autosatira
TKO JE UKRAO STVARNOST?
- 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
- 2010/02 - Simuliranje simulacije
- 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
- 2010/08 - Prava slika grada
- 2010/11 - Sveta crkva slike
- 2010/12 - Imagologija
- 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
- 2016/06 - Hashtag imagologija
- 2017/01 - Što je bilo prije: kokoš ili metakarton?
MASLAC I MARGARIN
- 2010/01 - O žeđi i pijenju
- 2010/02 - Folkrok partizani
- 2010/03 - Duende
- 2010/06 - Odličan đak
- 2011/12 - Lice i naličje pjesme
- 2012/07 - Pr(lj)ave riječi
- 2013/01 - Bosonoga misao
- 2013/03 - Život i performans
- 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
- 2016/05 - PuŠ vs SAE
- 2016/12 - Rupa u ormaru
VELIKO OKO
- 2010/02 - Opće mišljenje vojske
- 2010/03 - Kao automat za kavu
- 2010/05 - Nagni se, Narcise...
- 2010/06 - Nasilje normalnosti
- 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
- 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
- 2013/02 - Nasilu na Silu
- 2013/04 - Biti kao svi
- 2014/05 - Zeitgeist
- 2015/05 - Paradoks narcisoidnosti
- 2015/09 - Krivi ste vi
- 2015/12 - Kalifete na fete
- 2017/02 - O pizdunstvu ili Lijepa naša Austrija
PISOPUT
- 2010/06 - Ja, luđak
- 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
BIM-BAM-BAM
- 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
- 2012/03 - Tempera(ment)
- 2013/01 - Duende oči
- 2013/06 - Tvoj slučaj
- 2013/07 - Nostalgija futura drugog
- 2014/10 - Ljubav
- 2015/02 - Kontra ljubavi
- 2105/03 - Ja, Ti, Mi
- 2016/02 - Držati pticu
- 2016/06 - Mogućnost drolje
- 2017/01 - Grijeh ljubavi
GOSPODARI SVIJETA
- 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
- 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
- 2015/01 - Nijanse lijevog spektra
- 2015/01 - (Vuci)batine
- 2015/05 - Čovjek je čovjeku ovca
- 2015/07 - Minut semantike
- 2015/07 - Matija protiv Babinha
- 2015/10 - Mnogo vike nizašto
- 2015/10 - Demonopolizacija paradne malignosti
- 2015/12 - O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj
- 2016/02 - Matija protiv Babinha 2
- 2016/04 - Pozadina kreševa
- 2016/06 - Heroj, a ne bankaroid
- 2016/07 - Drljača od tri groša
- 2016/08 - Asovi vazelinskog uklizavanja
- 2016/09 - Ravno do dna
FALANGA
- 2011/01 - Index na indexu
- 2012/08 - Falanga
- 2013/06 - Test osobnosti
- 2014/09 - Dva tipa smijeha
- 2014/11 - Kritika pomračenog uma
- 2014/12 - Kultura Komunikacije
- 2015/01 - Rođen na prvi april
- 2015/01 - Mržnja govora sprdnje (1)
- 2015/10 - Večernji krivolov
- 2016/04 - Lov na crvene vještice
- 2016/08 - Gospe ti čudotvorne!
- 2016/10 - Fizika pomrčine sunca uma
- 2017/01 - Amen
BITKE O BITI BITKA
- 2011/03 - Probavljivost duše
- 2011/09 - Tema s varijacijom
- 2012/05 - Misao još nemišljena
- 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
- 2014/09 - Krvave ruke
- 2014/11 - Mundana desideria
- 2015/02 - Dobar, loš, zao
- 2015/02 - Spektar sive
- 2015/07 - Mar(kićk)a
- 2015/08 - Lítost
- 2016/01 - Anatomija funkcije
- 2016/03 - Vječno povraćanje istog
TRAGOM MUNJE
- 2012/05 - Pravda je pobijedila
- 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
- 2012/12 - Propast svijeta
- 2015/01 - Intencija zOOma
- 2015/04 - Dr. Prolupao SkrOz
- 2016/04 - Defile tustaša
- 2016/06 - Tragom munje
REPUBLIKA FARSA
- 2013/06 - Ćudoredna bitanga
- 2013/11 - Spin godine
- 2014/05 - Propuštena helpie prilika
- 2014/08 - U čemu je sramota?
- 2014/09 - Republika Farsa
- 2014/10 - Samostan sv. Hipokrita Hipokrata
- 2014/11 - Zapisi iz ludnice
- 2015/03 - Zatvoreno pismo
- 2016/05 - Drkadžije
- 2016/06 - Približavanje oluje
- 2016/08 - Nijedne nema bolje od naše milicije
- 2016/08 - Ovo već stvarno prestaje biti smiješno
- 2016/08 - Sloboda govora mržnje (1)
- 2016/09 - Bijedništvo traje dalje
- 2016/09 - Nujna li rujna
- 2016/10 - Homo cylindriacus
USPUT REČENO
- 2010/09 - Sirove strasti
- 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
- 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
- 2011/09 - Rekvijem
- 2012/06 - Test inteligencije
- 2015/08 - Nije šija nego vrat
- 2015/12 - Babe i žabe
- 2016/06 - Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama
- 2016/06 - Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan
- 2016/08 - Slobodna Vlast
- 2017/01 - Život je lijep petka 6.1.2017.