dinajina sjećanja

ponedjeljak, 29.05.2017.

Iz sjene naših pokreta...



Poezija je zarazna. Ona je u službi života.
Poezija je u životu. Ona je ispred života.
Postoji razlog poezije: to je razlog dobra.
(P. Éluard)






Govor tijela...

"Nevidljiva putanja gravitacije oslobađa kamen.
Nevidljivi ponor Ljubavi oslobađa čovjeka."
Saint-Exupery


Volim besane noći,
jezik zvijezda,
govor zlatne tišine.

Volim zvukove dana,
pjesmu ptica, huk breza, muk cvijeća, šutnju mirisa.

Volim budnost života, tvoju blizinu i dijalog naših tijela.

Osmijehom mi odaješ tajnu tvoga rodoslovlja,
razotkrivaš vrtložnicu tvoga genoma,
očima pričaš priču porijekla,
raskrinkavaš misteriju
trnovite putanje
ka zvjezdama.

Zagrljajem tihuješ jezikoslovlje ljubavi, bezriječno postojanje njenog svejezičja.
Tijelo je hermenaut, prevodioc i tumač osjećanja.

Koža razumije, sluša, sjeća se, pamti,
a usne cjelovima uspavljuju i bude svijest.

Dlanovi puni sjećanja, čuvaju nevinost prvih milovanja,
tajne obrisanih suza, na njima vjekuju obrisi uspomena.

Na rondu zabluda, na stazi odustajanja, umjesto tvoje poezije i mojih mudrovanja
tijelo uranja u tajne baroknog pjesništva, postaje jezikotvorac nutanje tišine.

Sjene naših pokreta iščitavaju poruke, rješavaju rebuse,
novim obličjem tjelesne poetike, bezrječnom metaforikom čula,
tankoćutnim dodirima,nagomilavanjem nježnosti,
manirizmom žudnji premošćuju
usjekline neshvaćanja, provalije nesporazuma, ponore tuga.

Na licu sreća, raskošna ljepota neizrecivosti,
razumljivost jezika ljubavi.

Dijana Jelčić... zbirka pjesama "Nestvarno stvarni" Kultura snova, Zagreb, 2014.






Oznake: nestvarno stvarni, govor tijela..., iz sjene naših pokreta
- 07:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 25.06.2016.

Govor tijela... bez jezičnih akrobacija






volim dobronamjernu kritiku... hvala @Annabony i @Evora



Došao je tišinom,
zagrlio tišinom,
govorio tišinom.

U odaji zrcala i odjeka,
tišina zagrljaja,
budi usnulog tumača
osjećanja.

Koža razumije,
sluša, sjeća se, pamti,
uspavljuje i budi svijest.

Dlanovi iščitavaju poruke,
rješavaju zagonetke,
premošćuju
provalije neshvaćanja,
nesporazuma i
ponore tuga.

Nestvarno stvarna je
igra tišine i pokreta,
raskošna ljepota
neizrecivosti,
razumljivost
govora tijela.

Dijana Jelčić

Oznake: govor tijela..., umijeće pokreta. tišina zagrljaja
- 17:17 - Komentari (51) - Isprintaj - #

Govor tijela...






"Nevidljiva putanja gravitacije oslobađa kamen.
Nevidljivi ponor Ljubavi oslobađa čovjeka."
Saint-Exupery


Volim besane noći,
jezik zvijezda,
govor zlatne tišine.

Volim zvukove dana,
pjesmu ptica,
huk breza,
muk cvijeća,
šutnju mirisa.

Volim budnost života,
tvoju blizinu,
i dijalog naših tijela.

Osmijehom mi odaješ
tajnu tvoga rodoslovlja,
razotkrivaš vrtložnicu
tvoga genoma,
očima pričaš priču porijekla,
raskrinkavaš misteriju
trnovite putanje ka zvjezdama.

Zagrljajem tihuješ
jezikoslovlje ljubavi,
bezriječno postojanje
njenog svejezičja.

Tijelo je hermenaut,
prevodioc i tumač
osjećanja.

Koža razumije,
sluša, sjeća se, pamti,
a usne cjelovima
uspavljuju i bude svijest.

Dlanovi puni sjećanja,
čuvaju nevinost
prvih milovanja,
tajne obrisanih suza,
na njima vjekuju
obrisi uspomena.

Na rondu zabluda,
na stazi odustajanja,
umjesto tvoje poezije
i mojih mudrovanja
tijelo uranja u tajne
baroknog pjesništva,
postaje jezikotvorac
nutanje tišine.

Sjene naših pokreta iščitavaju poruke,
rješavaju rebuse,
novim obličjem tjelesne poetike,
bezriječnom metaforikom čula,
tankoćutnim dodirima,
nagomilavanjem nježnosti,
manirizmom žudnji
premošćuju
usjekline neshvaćanja,
provalije nesporazuma,
ponore tuga.

Raskošna je ljepota neizrecivosti,
razumljivost govora tijela.

Dijana Jelčić






slike... Salim Ljuma

Oznake: govor tijela..., umijeće pokreta
- 12:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 16.10.2015.

Govor tijela...



"Nevidljiva putanja gravitacije oslobađa kamen.
Nevidljivi ponor Ljubavi oslobađa čovjeka."
Saint-Exupery


Volim besane noći,
jezik zvijezda,
govor zlatne tišine.

Volim zvukove dana,
pjesmu ptica,
huk breza,
muk cvijeća,
šutnju mirisa.

Volim budnost života,
tvoju blizinu,
i dijalog naših tijela.

Osmijehom mi odaješ
tajnu tvoga rodoslovlja,
razotkrivaš vrtložnicu
tvoga genoma,
očima pričaš priču porijekla,
raskrinkavaš misteriju
trnovite putanje ka zvjezdama.

Zagrljajem tihuješ
jezikoslovlje ljubavi,
bezriječno postojanje
njenog svejezičja.
Tijelo je hermenaut,
prevodioc i tumač
osjećanja.

Koža razumije,
sluša, sjeća se, pamti,
a usne cjelovima
uspavljuju i bude svijest.

Dlanovi puni sjećanja,
čuvaju nevinost
prvih milovanja,
tajne obrisanih suza.

Na rondou zabluda,
na stazi odustajanja,
umjesto tvoje poezije
i mojih mudrovanja
tijelo uranja u tajne
pjesništva,
postaje tvorac jezika
nutanje tišine.

Sjene naših pokreta
iščitavaju poruke,
rješavaju zagonetke,
novim obličjem tjelesne poetike,
bezriječnom metaforikom čula,
tankoćutnim dodirima,
nježnošću,
žudnjom,
premošćuju
provalije neshvaćanja,
nesporazuma,
ponore tuga.

Na licu sreća,
raskošna ljepota,
neizrecivost
jezika ljubavi.

Dijana Jelčić ... "Nestvarno stvarni"... KULTura sNOVA, Zagreb, 2014



Oznake: Rodin, poljubac, govor tijela...
- 08:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>