Iz sjene naših pokreta...
Poezija je zarazna. Ona je u službi života.
Poezija je u životu. Ona je ispred života.
Postoji razlog poezije: to je razlog dobra.
(P. Éluard)
Govor tijela...
"Nevidljiva putanja gravitacije oslobađa kamen.
Nevidljivi ponor Ljubavi oslobađa čovjeka."
Saint-Exupery
Volim besane noći,
jezik zvijezda,
govor zlatne tišine.
Volim zvukove dana,
pjesmu ptica, huk breza, muk cvijeća, šutnju mirisa.
Volim budnost života, tvoju blizinu i dijalog naših tijela.
Osmijehom mi odaješ tajnu tvoga rodoslovlja,
razotkrivaš vrtložnicu tvoga genoma,
očima pričaš priču porijekla,
raskrinkavaš misteriju
trnovite putanje
ka zvjezdama.
Zagrljajem tihuješ jezikoslovlje ljubavi, bezriječno postojanje njenog svejezičja.
Tijelo je hermenaut, prevodioc i tumač osjećanja.
Koža razumije, sluša, sjeća se, pamti,
a usne cjelovima uspavljuju i bude svijest.
Dlanovi puni sjećanja, čuvaju nevinost prvih milovanja,
tajne obrisanih suza, na njima vjekuju obrisi uspomena.
Na rondu zabluda, na stazi odustajanja, umjesto tvoje poezije i mojih mudrovanja
tijelo uranja u tajne baroknog pjesništva, postaje jezikotvorac nutanje tišine.
Sjene naših pokreta iščitavaju poruke, rješavaju rebuse,
novim obličjem tjelesne poetike, bezrječnom metaforikom čula,
tankoćutnim dodirima,nagomilavanjem nježnosti,
manirizmom žudnji premošćuju
usjekline neshvaćanja, provalije nesporazuma, ponore tuga.
Na licu sreća, raskošna ljepota neizrecivosti,
razumljivost jezika ljubavi.
Dijana Jelčić... zbirka pjesama "Nestvarno stvarni" Kultura snova, Zagreb, 2014.
Oznake: nestvarno stvarni, govor tijela..., iz sjene naših pokreta
|
