Intrige s dvora kneza Bučimira

28.11.2006., utorak

Bahati prodavač svijeća nije razumio bengalski

Dani sreće i zadovoljstva se još uvijek ne naziru zbog poradi obima posla. To me, normalno, ne čini ni malo sretnim i zadovoljnim, već nesretnim i nezadovoljnim. Proteklih nešto dana nije se događalo ništa od iznimne važnosti, osim da sam morao na jednu momačku večer, jednu svadbu i da sam na prvom događaju jeo dobro, a na drugom osrednje. Osim toga, ništa se nije događalo. Bijah doduše na koncertima nekim, čak i u kinu nakon sto godina. Novi James Bond i nije neka sreća, al ima dobrih dijelova te solidnu sisu u liku i djelu glavne ženske uloge. Zašto dobre sise uvijek umiru?

Sretne vijesti:
Napokon je poštom stigla majica od Shellaca. Samo mjesec i nešto nakon što sam je naručio.
Majka je neki dan napravila hamburgere slične onima koje sam jeo u Americi.
Sa ovog sajta sam naručio ovu majicu. Nesretni dio je da sam htio ovu, ali nema ih više.
Doma me čeka sarma.
Kupio sam novi mobitel, a uskoro ću valjda kupit i nove neke pizdarije za slušat glazbu, pa me to veseli.

Sve u svemu, kolotečina muy magnifico, koju će razbit dva događaja. 08/12 u Zagreb i opet dolaze The Thermals, a pošto su snimili možda i najbolji album ove godine, koji svakako treba poslušati, veselim se pijesmicama uživo i sisi za vidit. Uživo također. Drugi događaj je da dan iza Thermalsa dolazi Jay-Z, pa ćemo gastronomski i alkoholno vježbat tijela, ne bi li spremni i fit ušli u novu godinu. Eto. To je to i tako, pa Vi vidite. Keršung!!!!

- 17:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

15.11.2006., srijeda

Bitka za Zrenjanin

Ukratko ću samo. Petak je prošao bećarski te bekrijski. Vođa je organizirao neku zabavicu u popularnom lokalu Srbin. Unajmio je harmonikaša, naručio je tonu mesa, hektolitar vina i pozvao dvadesetak ljudi. Precizno: 17 muških osoba i jednu žensku. Jeli smo, pili te ponekad i zapjevali. Pošto je Vođa megaloman, ostalo je nekoliko stotina kilograma mesa iza nas, koje se nitko nije sjetio uzeti doma, a bilo je za jedno deset ljudi da se najede. Ukorio sam ga zbog toga. Poslije ove vesele zabave, nekolicina nas se prebacila na nekakav tulum na Ribnjaku, gdje se mladež zabavljala plešući uz ritmove moderne muzike i ispijajući kojekakva alkoholna pića. Tulum je imao jednu manu. Bio je dosadan. Pa sam ja otišao kući. Vođa je ostao, a čak je i zbario. Eto mi sad.

Doma sam došao nešto iza dva. Prežderan i pijan, zaspao sam u roku odmah, ali san nije dugo trajao, jer prvo sam se sam od sebe probudio u neko doba i israo sve što se israt dalo, a ubrzo nakon toga zvonio je i sat koji sam navio za 6, jerbo smo Richard, Tila i ja išli do Graza. Put je počeo zanimljivo. Nakon samo pet minuta vožnje morao sam ići bljuvati. Sve zbog toga jer sam se prisjećao dogodovština od dana prije. Ne valja to. Nakon što sam sanirao sebe nastavili smo put, koji prolazi bez poteškoća. U centru Graza bacamo šetanciju, a i kupuje se nešto dobara. Staje se nešto baciti i pod zub. U Nordsee. Zatim krećemo prema Ikei, gdje ostajemo neka tri sata, što poradi gužve, što poradi činjenice da smo kupovali cijeli jedan novi ured. Jedva sve stavljamo u auto, kad primjećujemo da je jedna polica oštećena. Vadi van nekoliko artikala, nosi to da se zamjeni, stoji opet u redu 20 minuta. No, sve je popravio drug Burger King. Jedan Crispy Chicken, jedan Triple Whopper kasnije, bio sam dobro i zdravo. Krećemo natrag.

Na granici blagi kaos. Hrvata je zaustavljalo i carinilo sve u šesnaest. Pa i nas. Što nije bilo teško, jer nam je auto izgledao kao turski taksi. Obavljamo plaćanje dužnog, pa laganom vožnjom odosmo domovima. Kupljeno: posteljina, deka, tri čipsa, senfovi, krastavci, sve u Ikei. Tila nas je mrzila jer je išla u shopping iz kojeg se vratila s jednom majicom. Bit će bolje.

Nedjelu provodim radno, kao i sve protekle nedjelje unazad dva mjeseca. Došao sam do faze gdje počinjem mrzit vikende. Samo zato što su radni. Ali ajde, zadovoljstvo (kakvo-takvo) pruža kraj mjeseca i malo veća brojka na računu. Bit će bolje, kako sam već spomenuo. Odo. Vengulbamstrk!!!

- 17:55 - Komentari (12) - Isprintaj - #

07.11.2006., utorak

Kita cvijeća i pička materina

Bijah sretan u petak. Sama činjenica da nisam morao na posao me činila sretnim. Ali pošto sam u glavi imao saznanje da ću, osim što neću na posao, ići i pojesti kakav dobar komad hrane, bio sam još sretniji. I tako me Vođa pokupi u neki sat vozilom i mi put Borovja, ne bi li tamo okušali specijalitete bosanske kuhinje. Dakako, riječ je o restoranu Sofra. Dođosmo, sjedosmo i naručismo. Gospođa je bila nemalo iznenađena kad smo nas dvojica naručili mesa za vojsku nahraniti. Krenuli smo lagano, sa begovom čorbom. Ja inače nisam ljubitelj juha, ali ova je dobra i sigurno nije zadnji put da sam je jeo. Dok smo čekali glavne stvari, pred nas su stavljeni zeljanica i burek. Ubismo ih lakoćom. Digresija: Hybride, ako ovo čitaš, u Sofri ćeš naći dobar burek. Digresija je gotova. Na stol potom dolaze sogan dolma i čuftice u kajmaku sa rižom. Sve za jest sa žlicom. Sogan dolma je predivno jelo, a u čufticama sam se malo razočarao, iako ne bi smio, jerbo bi to realno trebalo biti najbolje jelo na svijetu. Mislim, faširano meso u umaku od otopljenog kajmaka! Ima li boljeg? Ali, kao što rekoh, ostadoh malo razočaran.

Ništa zato! Raspoloženje su mi popravila jela koja su uslijedila. Ćevapi, pljeskavica, šiš i sudžukice. Sve u zasebnoj lepinji, sve sa tonom luka i kajmaka. Vođa se bacio na hranu kao tek odrasli bizon, ja isto. Ali, dok je on nastavio tamaniti hranu nakon proždrane pljeskavice, ja sam stao kao ukopan. Pojeo sam još ćevap, dva, ali to je bilo to od mene. Razočarao sam i podbacio. Vođa me gledao sa prijekorom, ja sam pokušavao ne gledati ga u oči, sve od srama. Nešto kasnije, pridružili su nam se Richard i Mia Begović, pa smo još malo popili, oni su nešto pojeli i već je bilo kasnije popodne. Platili smo i razišli se. Ja sa dodatnim paketićem u rukama. Hurmašice i baklave za roditelje mi. Te, normalno, ostacima roštilja. Ovom prigodom zahvaljujem drugu Ya:raanu koji je predložio jelovnik. Čovjek zna znanje, nema šta.

Pošto sam se preždro, a i dve i pol litre vina udaraju u glavu kad ih se popije u podnevni sat, sve tamo do pola devet sam bio za jednu stvar. A onda se trebalo genuti i doći do Broadway kina, a sve s ciljem da se pogleda film kojeg je cijeli svijet očekivao s nestrpljenjem. Borat, jasno. Koliko sam bio preždran, dovoljno govori činjenica da sam uzeo srednje kokice i veliku Coca-Colu, umjesto uobičajenog Mamut menua koji uzimam svakom prilikom u Broadway Tkalči. Iste te srednje kokice nisam uspio pojesti. Glava me je rasturala, jer sam ponovio grešku koju sam nekoliko puta u životu napravio. Napio se u popodnevni sat. Lijepo je piti popodne, ako se lokanje nastavlja do navečer. Ali ako se stane popodne, nije dobro pod moju glavu te tijelo. Eto, sad i to znate. A ja sad idem radit dalje. Ostavljam jedan mali slideshow pojedenog u petak, sa naslovima, ne bi li znali što je što. Rangasevalovskij!!!!!!

- 17:37 - Komentari (20) - Isprintaj - #

01.11.2006., srijeda

Njena nevinost otišla je sa Barbikinom nogom

Vrijeme vani je za posrat. A ja sam na poslu, što je još više za posrat. Dva put za posrat, da budemo precizni. Jerbo..
1. Na poslu sam.
2. Imam dileme kako doma s posla. Biciklom ili pješke.

Tako dolazimo do sljedećih problema. Ako odem doma biciklom, neminovno ću pokisnuti. Što bih možda i dopustio da nemam iPod sa sobom. A ne želim da mališan pokisne. Ako odem pješke, neću pokisnuti, jer ću uzeti kišobran s posla, ali će mi do doma trebati duže vremena, a i sutra ću morati javnim prijevozom na posao, a ujutro mrzim svijet te nije preporučljivo da sam u doticaju s ljudima. Sve ovo se ne bi dogodilo da sam, kao svaki pošteni Hrvat, ostao doma na sveti praznik. Ali ja sam odlučio raditi danas, pa ne raditi u petak, ne bi li odužio vikend. Eto mi sad.

Negdje na pola prethodnog paragrafa pomislio sam da ću nekako one dve dileme i ona dva problema uspjeti razgranati tako da mi uspije dokazati svima kako u životu imam samo problema i dilema. Ali shvatio sam da sam poprilčno nesposoban za takvo što. Nemam ja volje ni mogućnosti popunjavati praznine da bi se došlo do same srži. Zato nikad ne bi mogao napisati roman. Uvjeren sam u to. Ja sam više čovjek za pripovjetku. Crticu, čak. Iako se nekad začudim samom sebi. Kao recimo neki dan kad sam skakao s teme na temu, a opet se vračao prvotnoj misli. Za to je trebalo popit i još koješta istinabog. No, uvjerite se sami... Vlasnik snimljenog materijala:Vatroslav.

Jebogaon, lijepo pada, a još uvijek nisam riješio kako ću doma. Dat ću kiši još malo vremena, a onda odlučiti na licu mjesta. Tako je najbolje. A doma me čeka neka mesina, nadam se. Ipak je danas praznik. A ja već dvije godine izbjegavam groblje. Ne bih znao da li je to dobo ili loše. Bilo kako bilo, dugi vikend je preda mnom. A sutra svi na Death Disco! Barambuli!!!!

- 17:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30