Bitka za Zrenjanin
|
Ukratko ću samo. Petak je prošao bećarski te bekrijski. Vođa je organizirao neku zabavicu u popularnom lokalu Srbin. Unajmio je harmonikaša, naručio je tonu mesa, hektolitar vina i pozvao dvadesetak ljudi. Precizno: 17 muških osoba i jednu žensku. Jeli smo, pili te ponekad i zapjevali. Pošto je Vođa megaloman, ostalo je nekoliko stotina kilograma mesa iza nas, koje se nitko nije sjetio uzeti doma, a bilo je za jedno deset ljudi da se najede. Ukorio sam ga zbog toga. Poslije ove vesele zabave, nekolicina nas se prebacila na nekakav tulum na Ribnjaku, gdje se mladež zabavljala plešući uz ritmove moderne muzike i ispijajući kojekakva alkoholna pića. Tulum je imao jednu manu. Bio je dosadan. Pa sam ja otišao kući. Vođa je ostao, a čak je i zbario. Eto mi sad. Doma sam došao nešto iza dva. Prežderan i pijan, zaspao sam u roku odmah, ali san nije dugo trajao, jer prvo sam se sam od sebe probudio u neko doba i israo sve što se israt dalo, a ubrzo nakon toga zvonio je i sat koji sam navio za 6, jerbo smo Richard, Tila i ja išli do Graza. Put je počeo zanimljivo. Nakon samo pet minuta vožnje morao sam ići bljuvati. Sve zbog toga jer sam se prisjećao dogodovština od dana prije. Ne valja to. Nakon što sam sanirao sebe nastavili smo put, koji prolazi bez poteškoća. U centru Graza bacamo šetanciju, a i kupuje se nešto dobara. Staje se nešto baciti i pod zub. U Nordsee. Zatim krećemo prema Ikei, gdje ostajemo neka tri sata, što poradi gužve, što poradi činjenice da smo kupovali cijeli jedan novi ured. Jedva sve stavljamo u auto, kad primjećujemo da je jedna polica oštećena. Vadi van nekoliko artikala, nosi to da se zamjeni, stoji opet u redu 20 minuta. No, sve je popravio drug Burger King. Jedan Crispy Chicken, jedan Triple Whopper kasnije, bio sam dobro i zdravo. Krećemo natrag. Na granici blagi kaos. Hrvata je zaustavljalo i carinilo sve u šesnaest. Pa i nas. Što nije bilo teško, jer nam je auto izgledao kao turski taksi. Obavljamo plaćanje dužnog, pa laganom vožnjom odosmo domovima. Kupljeno: posteljina, deka, tri čipsa, senfovi, krastavci, sve u Ikei. Tila nas je mrzila jer je išla u shopping iz kojeg se vratila s jednom majicom. Bit će bolje. Nedjelu provodim radno, kao i sve protekle nedjelje unazad dva mjeseca. Došao sam do faze gdje počinjem mrzit vikende. Samo zato što su radni. Ali ajde, zadovoljstvo (kakvo-takvo) pruža kraj mjeseca i malo veća brojka na računu. Bit će bolje, kako sam već spomenuo. Odo. Vengulbamstrk!!! |
