Intrige s dvora kneza Bučimira

30.10.2006., ponedjeljak

Stomatologu! Pregledaj onaj leš!

Bacio sam neki dan svoje tijelo na vagu. Gospođa je ispisala brojku 108. Mislio sam da imam 110. Dakle, pozitivno sam bio iznenađen. Što je čudno. Jerbo sam sebi izgledam najdeblje u povijesti. Što možda izaziva respekt kod muškaraca, ali kod žena baš i ne prolazi. Čak i kod onih koje trabunjaju da je pravi muškarac onaj golema trupca, brkova i rutavih prsiju. Sve osim brkova imam, al žensku bogami nemam. A kad smo kod ženskih, sanjao sam danas da me neka ćapa po guzičku u tramvaju dok s njom pričam o tome gdje ima za kupit kvalitetan teniski reket. Poslije smo se držali za ruke, a moja ruka je bila znojna te mi je bilo malo neugodno. Jebote sna.

Izlazih malo ovaj vikend. Slabo sam i jeo. OK, to je laž. Bijah jučer kod familijskih prijatelja na ručku. I nebitno sad što smo jeli, ali oni imaju papagajčinu za kućna im ljubimca. Žakoa. Đubre je to. Kad poleti ne treba ti klima, treba ti eventualno kaput. Kljunom uništava sve. Svi daljinski upravljači im izgledaju kao da je preko njih prešao bager. I grize sve žive. Osim najstarije kčeri koja se očito njime najviše bavi. Nju isto zna ugristi, ali ne u tolikoj mjeri kao ostale ukućane. Svi ga se na neki način boje. Možda ih zato grize. A najstariju kčer koju ne grize često, često ljubi. I to ono... frenčkisa jebote. Zavuče joj se u gubicu i deri! Meni nije htio doći ni na ruku. Peder. Ali svima je bilo čudno da me nije ni pokušao ugristi. Bit će da je to zato jer je osjetio da ga se ne bojim. A osjetio je valjda i da bi ga ubio ako me proba ugristi. Uglavnom, to je bila priča o papagaju. Besciljna, naravno.

Umor me i dalje ne napušta. Svaki dan si obećam spavanje u neki raniji sat ne bi li se poštenije naspavao, ali sve je uzalud, ne mogu ja u krevet prije dva. Nema čanse! A kad još vikendima ima i posla (usput, ne sjećam se zadnjeg slobodnog vikenda) umor raste, a s time raste i moj bijes u svezi glede sveopće ekonomsko-političke situacije. No, to su priče za neki drugi dan i neko drugo vrijeme. Sad je vrijeme da otpirim kući na neko hranjenje i po mogućnosti komad sna. Jelkumbardaš!!!!

- 18:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.10.2006., ponedjeljak

Gospa iz Međunožja

Vikend se rodio prelijep kao ruža koja raste iz gomile govana. Crvena ruža – tamnosmeđa govna. Prvo sam na poslu ostao točno koliko na poslu trebam biti. Dakle, osam sati, ne devetnaest i pol. A onda... A onda, scenarij kao iz sna. Odlazim do Tiline prijateljice gdje je nekoliko nas malo kušalo marokansku škiju. A tada krenusmo u mjesto nalik na Shangri La. Kino. A u kinu... SNAKES ON A PLANE! Prekrasna li filma. Remek-djelo suvremene kinematografije. Direktni povratak u osamdesete. Jedan čovjek, sam protiv svih, junačka glazba, svi negativci pomru. Cvjetah nakon kraja filma, a nisam bio ni jedini. Pojeo sam velike kokice i popio veliki Pepsi, usput.

Nakon kina odšetasmo malo do SC-a da minglamo među svim urbanim djevojčicama i mladičima koji su bili tamo povodom održavanja filmskog festivala. Minglasmo, hengasmo i tako to. Po povratku doma, negdje oko pola dva, prepriječila mi se neka pekarna na putu. Stao sam, pa ušao unutra i kupio neku hranu. Da se nađe na putu do doma.

Subota je lijep dan, a lijepi dan se očituje time kad se ne radi apsolutno ništa. Tako i bi. Sve do navečer kad sam se zaputio do Pauka na koncert Dead Moona. Bilo je dobro. Ti pijevaći su stari i vrlo vjerojatno smrde, ali dobro sviraju, pa se lijepo mrdalo glavom te micalo nogom. A i popilo se nešto pive. Kasnije smo još malo družili se međusobno kod drugarice Stresi, pa put pod noge, al vidi vraga na putu se ispriječio neki fast food, pa sam morao malo kulena stavit pod jezik. Vrag djeluje gdje god da idem.

Nedjelja kao nedjelja. Radio sam sve do pola jedan ujutro, pauze radio samo za Big Brother i Prison Break. Sva sreća pa nije bilo Sopranosa. Ili je to nesreća? Kako li ćemo to ikada doznati? Fergusonluksamilicio!!!!

- 23:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.10.2006., utorak

Sa solidarnošću je njegovao grudi djevojke najboljeg mu druga

Isusa mu mlada, steglo me je na poslu kao rijetko kad do sada. Nemam vremena ni prdnut kak spada, a zna se da ja volim prditi. Kad dođem doma nemam volje pisati. Stoga samo upalim kopjutor, nađem neki torrent za skidati i onda blejim u magičnu kutiju. Da, uzeo sam flat rate po ovoj "povoljnijoj" cijeni. I iako je sve to prekrasno i lijepo, mjesta na hard diskovima nestaje brzo. Što znači da se moram bacati u trošak. A u zadnje vrijeme to ne volim. Jer me prokleta Amerika koštala novaca. A kaj ću kad volim jesti i volim imati tehničku novotariju. Mogu reći da sam sad već jedno mjesec dana ponosni vlasnik iPoda. Jednog od onih koji će tek doći kod nas. Crni je. I milijun puta jeftiniji tamo nego to. Sretan sam ja. Isto tako, već nekih desetak godina sam ponosni vlasnik trbušine velike ko Ande. Ne znam dal moram sretan biti ja.

Ne znam da li mi se da nastavljati prepričavati kako je bilo u Jamerici. Idem to obaviti u par redova, pa da se i toga riješim. Dan nakon one famozne subote na festivalu, uslijedila je nedjelja. Skoro pa nevjerojatno, znam. Prije nego smo krenuli prema festivalu, stali smo u nekom dineru i pojeli jedno od boljih jela. Neki Beef Burrito Omelet. Jebem ti malu bebu spasitelja!!! Kad je meksikanski konobar pred Tilu i mene stavio tanjurčinu na kojoj je bila hrgetina od omleta veličine Ličko-senjske županije, skoro da smo pali u nesvijest. Thanatz se po koji zna put bio zajebao i naručio nešto što isto nije bilo malo, ali je naspram našeg jela izgledalo kao kurčić od novorođenčeta. Pojeo sam svoj omlet punjen paprikama, faširanom govedinom, paradajzom, sirom i gljivama skupa sa tostom i hash browniesima u rekordnom roku. A onda smo izašli van, prepunih trbuha i željom za krevetcom.

Kiša je padala, što je nekako i obilježilo malo ljigavi dan na festivalu. U biti nije bio ni ljigav ni tmuran ni loš, jedino je imao nesreću da je došao iza dana kad su svirali samo najbolji. Jebiga. Al ajde, odgledali smo Enon, Seam, Calexico, čak i malo Pinbacka i Black Heart Processiona. CocoRosie sam odslušao sa zidića, neke bendove sam načuo iz birtije, neke dok sam ko sumanut kupovao ploče na štandu sa jeftinim pločama. Bilo kako bilo, isplatilo se potegnuti do Chicaga zbog glazbe. A nakon glazbe, imalo smo još sedam dana za šalabajzanje po gradu. Što smo iskoristili na solidan način. Čekirali smo većinu znamenitosti, muzeja, dučana, pičaka materina. Nakupovao sam se stvariju, kako za sebe, tako i za druge, pa i familiju. A sad ću rezimirati Ameriku (iako vidjeh samo Chicago) u dvije-tri natuknice.
- Ameriku treba vidjeti, a opet, trebalo bi vidjeti i Kongo
- govno mi je tvrđe u Americi i tu joj dajem ogromni plus
- vodica u zahodima je previsoko, pa kad sereš s visine (što radim svuda, osim doma) guzica će neminovno biti zašpricana
- hranu u Americi Amerikancima i svima ostalima je podario sam Bog Isus
- ne bi tamo živio ni da mi netko plati

I tako, sad se mogu ostaviti Amerike, tu i tamo ću baciti koju anegdotu kad bude vrijeme i mjesto za to. Prošla dva tjedna nam je u Zagrebu pravio društvo i drug Jay-Z. Silom prilika morao je doći tu, pa smo malo i bančili. Dva petka zaredom moglo nas se vidjeti kod Srbina gdje žvačemo meso i ločemo vinčinu. Bećarluk samo takav. Bojim se za svoje zdravlje. Sad idem radit dalje.

- 16:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.10.2006., četvrtak

Evo, malo da osvježim ovo čudo. Posao je stisnuo, skupa s njim i moje vrijeme je stisnuto, a pod pritiskom nikad nisam mogao stvarati.

- 23:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.10.2006., ponedjeljak

Unezvjerena barakuda

Subotnje čikaško jutro obilježio sam solidnim sranjem. Uočio sam da mi je u Americi govno tvrdo. To mi se sviđalo. Sačekao sam da se moji suputnici probude, pa kad su to učinili pokupili smo se iz hostela. Sajeli smo nešto u Salt 'N' Pepperu. Ako se ne varam, ja sam ubio neki omlet. Bio je solidan. A onda smo sjeli na vlak, pa opet do mjesta održavanja festivala, koji je taj dan počinjao od 11 ujutro. Sad ću tu prekopirat tekst koji sam o ovom danu napisao na forumu, jer sam lijen pisat sve opet. Propustili smo New Year, a i Uzedu odslušali iz sjedećeg položaja. No, seljenje pred binu je uslijedilo jerbo Pegboy su taman krenuli oborit. Štala, kako bi se reklo, pijevać pjan, sviranje gitare mu nije išlo, bubnjar ispada i ne može udarat dugo, jedino basist mrka lica i gitarist čudne frizure odradili svoje kolko tolko kak spada. al svejedno zakon.

Poslije njih The Ex. Skoro isti set ko u Zagrebu, opet klanje i mrdajgujscom! Lijevoruki gitarist raskrvario ruku, pa je i gitaru umazo. No, odustajao nije! Sve u svemu, jebeno. No selit se trebalo opet na Go stage, jer Killdozer samo što nisu. Gosn., Gerald je zaurlo i urlo je do kraja, dždždždždždž, bilo dobro, neki kupili ploče. Selimo se na Touch stage. Dolaze Didjits. ROKENROL bre!! Akcija, seks, živci! Gosn. Sims je odgovarao bezobraznoj publici na još bezobrazniji način, a onda je ofrljio po gitari. Punk Roy Orbison. Negative Approach propuštamo zbog poradi bolova u nogama, a i trebalo je neš izjest. Odlazimo zauzet busiju pred Touch stage, jer na red će Scratch Acid. Jebote! Svjecki!!! Amerikanac ne zna moshat, branili smo državu u prvim redovima, lijepo se lakata podijelilo.

A onda opet propuštamo Man or Astroman, jer mjesta nismo htjeli prepustit nekom iz Virginije. Izdaleka nam se čini ko da Man or Astroman kolju, al jebiga, Big Black slijedi. Dolazi Stevo, dolaze Bob i Trener, postavalju svoje stvari, ljudi viču. Došli i Bigblackovci, došo i Roland. U neko doba, Stevo pripalio petarde i obori! Pokušavam slikat, al Cables piči i jebi ti to. Opičili još tri pjesme i svi sretni i zadovoljni. A onda Shellac. To treba vidjet, ja to ne znam opisat, al dobro je bilo, možda su malo odužili zadnje pijesme, al isplatilo se vidjet Trenera kako priča svoju priču.

Uglavnom, ta subota je bila predobra i usprkos bolovima u nogama i leđima, do hostela se išlo sa osmijehom na licu. Normalno, prije se trebalo nešto i pojest, pa smo opet zasjeli u Clarke's. Ubijao sam svoj hamburger i ispijao Coca-Colu kad uočih da se u separe nasuprot nas sjeo čiča poznata mi lica. No, ne reagirah odmah, već tek malo kasnije preupitah Tilu te Thanatza da li je ono preko pua nas gosn Gerald of Killdozer. Bijasmo nesigurni, jer tu pred nama je bio neki ugodni gospodin, sa dvije gospođe uz sebe, sav pristojan i drag, a mi smo nekoliko sati prije gledali nekog monstruma kako pjeva da je on kralj seksa, a bogami i da je sami Đavo! Malo sam pogledao slike koje sam taj dan napravio i došli smo do kakvog-takvog zaključka da je to on. Pošto smo pojeli, bilo je vrijeme da se ide, a Tila je bila u nedoumici da li da pita gosn. Geralda za slikavanje ili ne. Na kraju je ipak odlučila pitati, pa ga je pristojno balkanski prekinula taman kad je jeo. No, nije mu smetalo, a kad je čuo da smo potegli čak iz Hrvatske, prisjetio se Zagreba i Pule. Drag momčić. Palo je slikanje, a i rukovanje nam nije bilo strano. Otišli smo do hostela.

Još me uvijek malo bio prao jetlag, pa nisam bio raspoložen za spavanje, a i kosu sam oprao. Pošto je nisam imao čime osušiti, odlučio sam ići hengati po hostelu dok se gospođa kosa ne osuši sama od sebe. Otišao sam do sobe za henganje i tamo se bacio u razgovore sa nekim Belgijancima i pripitim gospodinom iz Clevelanda. Pili su vino, pa sam ga pio i ja. Oko 3 rekao sam samom sebi da bi bilo vrijeme da se bacim u krevet. Što sam i učinio. Ima još, ali nekom drugom prilikom! Čavajzgudur!!!

Pegboy