Vikend se rodio prelijep kao ruža koja raste iz gomile govana. Crvena ruža – tamnosmeđa govna. Prvo sam na poslu ostao točno koliko na poslu trebam biti. Dakle, osam sati, ne devetnaest i pol. A onda... A onda, scenarij kao iz sna. Odlazim do Tiline prijateljice gdje je nekoliko nas malo kušalo marokansku škiju. A tada krenusmo u mjesto nalik na Shangri La. Kino. A u kinu... SNAKES ON A PLANE! Prekrasna li filma. Remek-djelo suvremene kinematografije. Direktni povratak u osamdesete. Jedan čovjek, sam protiv svih, junačka glazba, svi negativci pomru. Cvjetah nakon kraja filma, a nisam bio ni jedini. Pojeo sam velike kokice i popio veliki Pepsi, usput.

Nakon kina odšetasmo malo do SC-a da minglamo među svim urbanim djevojčicama i mladičima koji su bili tamo povodom održavanja filmskog festivala. Minglasmo, hengasmo i tako to. Po povratku doma, negdje oko pola dva, prepriječila mi se neka pekarna na putu. Stao sam, pa ušao unutra i kupio neku hranu. Da se nađe na putu do doma.
Subota je lijep dan, a lijepi dan se očituje time kad se ne radi apsolutno ništa. Tako i bi. Sve do navečer kad sam se zaputio do Pauka na koncert Dead Moona. Bilo je dobro. Ti pijevaći su stari i vrlo vjerojatno smrde, ali dobro sviraju, pa se lijepo mrdalo glavom te micalo nogom. A i popilo se nešto pive. Kasnije smo još malo družili se međusobno kod drugarice Stresi, pa put pod noge, al vidi vraga na putu se ispriječio neki fast food, pa sam morao malo kulena stavit pod jezik. Vrag djeluje gdje god da idem.
Nedjelja kao nedjelja. Radio sam sve do pola jedan ujutro, pauze radio samo za Big Brother i Prison Break. Sva sreća pa nije bilo Sopranosa. Ili je to nesreća? Kako li ćemo to ikada doznati? Fergusonluksamilicio!!!!
|